Nedjelja navecer, vikend je zavrsio…. barem kad se pogleda na sat, i kalendar…. ali za mene ne…. ja cu jos dugo vrtit neki svoj film u glavi…. glavni glumac u tom filmu je grad u kojem u posljednjih nekoliko mjeseci provodim barem vikend…. Sarajevo…. grad koji mi se toliko svidja, da mi nije problem sjesti u auto i napravit nesto vise od 400 km…..
Povod? Recimo festival dokumentarnih filmova, pa jedna pozorisna predstava…. trebala je bit jedna, ispalo da bude druga……
Ali, konacno sam vidjela mog prijatelja na njegovom radnom mjestu… Molliere i Skapino, kulminacija svega sto sam dozivjela u petak…… predstava ciju pricu sam ubrzo prepoznala, nekada davno sam je gledala, citala, cak nasla i neke poveznice, sa Pometom, pa cak i Shakespearovom Komedijom zabune…..
davno nisam bila u pozoristu, zaboravila sam kako izgleda scena i glumci na njoj…. Mario… uglavnom sam slusala o njegovoj kvaliteti, talentu, sposobnostima, a u petak sam se u to konacno i uvjerila…. Zaista je velicanstven, odusevio me svakim svojim pokretom, gestikulacijom, mimikom, promjenom boje i tona glasa….. Dosad je bio moj broj jedan, a sada je neprikosnoven….. Sanin Milavic, u naslovnoj ulozi, predivan, prekrasan, pun snage, dinamican, vizljast, ….
Mirza Tanovic… nakon dugo, dugo vremena, jedan od meni najdrazih nadrealista….
Subota, setnja carsijom, uzduz i popreko, ponovo dva muzeja, posjetila i katedralu,…. i rucak sa meni dragim osobama, u Inat kuci….. znam legendu, cula je vise puta, citala, gledala, ali njen interijer…. nesto posebno, jednostavno obozavam takve interijere…. iz svakog kutka isijava prica, povijest, legenda, svaki komad ima svoju pricu, prica svoju pricu….. Pivara, i pice nakon rucka….. Ono sto zaista volim je arhitektura i fasade zgrada, kraj 19 i pocetak 20 stoljeca….. duh austrougarske arhitekture, dovoljno da u razgovoru tokom rucka dotaknemo se i Cvjetnog trga u Zagrebu i rusenja kina Zagreb, a da po ne znam koji put iskazem i nezadovoljstvo i tugu zbog rusenja centra zagrebackog Donjeg grada…..
Festival dokumentarnih filmova o ljudskim pravima….. pogledala sam nekoliko filmova, tri su me filma od odgledanih cetiri, zaista zaokupirala…. Prica sa istocne strane…. film o necemu sto nitko ne govori…. diktaturi jedne na papiru stvrorene drzave prema njenim stanovnicima, Izrael i Palestinci…. Ruhmana, jedna naoko obicna knjiga, a ispada da je druga po vaznosti, odmah iza Kur'ana, …. ne bih imala protiv toga nista, da nije rijec o kultu licnosti… kojeg smo toliko puta gledali, Francisco Franco, Adolf Hitler, Benito Mussolini, Josif Visarionovic Staljin, samo da nabrojim neke, mozda i najvaznije, … i treci film, Na kraju tunela…… fim o Bosni i Hercegovini, o njenom ustroju nakon Daytona, o mogucnostima, potencijalima, ….. ali ono sto sam vidjela, nije nista novo…. Mnogima je to poznato, mnogima nije, ali nisam uspjela prepoznati sto je autorica filma htjela reci. Da li je htjela samoj sebi obrazloziti sta bi se desilo da se u njenoj Spanjolskoj desi ono isto sto i nama? Mozda je htjela vidjeti kako bi Dayton i njemu slicni ugovori o ustroju drzava funkcionirao na problemu Baskije, Katalonije i Andaluzije?
Subota vecer zavrsila je u meni potpuno novom lokalu… Caballo, meksicki restoran…. interijer primjeren temi, ali morat cu ponovo tamo… nisam probala njihove enchilade….. moje omiljeno meksicko jelo…..
Sve u svemu, vikend pun dogadjaja, susret sa meni dragim ljudima, Alma, Tomi, Jaca, Darko, Rasid, Mario, …
Ne znam kad ce bit slijedeca prigoda da budem u ovom gradu koji mi se toliko svidja…. imam toliko mjesta na popisu koje zelim pogledati, zelim vidjeti, zelim osjetiti miris…..
lijepo 🙂
a cuj bila si u sa? pa što se nisi javila 😛
a da ti koji put ukljucis taj svoj mobitel? .. potrosila sam barem deset samo na pozive…. 🙂
hahahahaha :-****
Komentar Sanina Milavica, 14 Nov, 2008, 23.25:
Nevjerovatno je koliko je lako kad živiš ovdje zaboraviti koliko je lijep ovaj grad i kako ga je lako voljeti. Srećom ljudi nas s vremena na vrijeme podsjete na to i za to hvala!