Vratila sam se… i opet puna dojmova….
Provela sam divno poslijepodne slusajuci Cosmopolit, uzivala u rijecima i voditelja i njegove gosce, zaista su ovaj put pogodili, dogadjaji proteklog tjedna, od srijede do srijede, povod, uzroci, razlozi, rasplet, posljedice, ocekivanja, razocaranja, …… i onda kao slag na tortu, jedna odlicna analiza jednog filma, Mala Educacion, i njegovog redatelja Pedra Almodovara, prica o njegovom zivotu, zasto, kako, zbog cega, o cemu….. toliko toga se moglo saznati, samo ako se znalo slusati….
Nije problem u cuti, nego u slusati….. mnogi ljudi sve cuju, svasta cuju, ali da li slusaju, to je pitanje……
Nakon emisije, nadjoh se sa tim istim ljudima i prijateljima, uz pice i veceru, uslijedio je i razgovor, naravno o svemu sto smo culi ali i o emisiji samoj…
Ono sto me se najvise dojmilo je odgovornost ucesnika emisije prema svemu sto se oko njih dogadja… i zelja da se nadje pomak nabolje, toliko toga se moze uciniti, toliko toga se treba uciniti…. naravno, morali smo se dotaci i izbora….
Danas, uz kavu sa prijateljicom, shvatih da toliko toga treba u gradu koji je puno prozivio, puno propatio, i da bude stvar ruznija, izgleda da se ponovo dogadjaju iste stvari, samo sto su sudionici neki drugi ljudi…..
Sarajevo to nije zasluzilo, Sarajevo moze bojle, treba bolje, samo da se pogleda ne tako daleka proslost, sve bi bilo jasno… ali zasto je to tako, ne znam… meni je puno toga neshvatljvo, cak ne moram ni biti stanovnikom tog grada, da vidim da je ovo sto se desava zaista pogresno…
Vidim da postoje ljudi koje zele dobro i gradu i ljudima, ali ima i onih koji misle da je s njima svijet nastao…..
Ja sam nanovo otkrila Sarajevo, znala sam ga iz nekog drugog perioda, uspjela ga nazalost zaboraviti, ali prije nekoliko mjeseci zahvaljujuci ovim istim prijateljima, otkrila nanovo njegovu ljepotu….. svakim dolaskom nanovo otkrivam, ucim, trazim, nalazim, uzivam u tome….. i koliko god to smjesno zvucalo, uporno trazim razloge za ponovni dolazak, i eto bas jucer, prijatelj kaze "ja bi ovaj film", "odlicno" rekoh, "to mi je razlog da ponovo dodjem"…. prasnuli smo u smjeh, jer neko je kazao "ona izgleda voli Sarajevo vise od nas"…. naravno to je nemoguce, ali je ispala dobra sala.. i razlog za smjeh i veselje…
Odluka je davno pala: Jednom mjesecno je dovoljno, za financijski izdrzat, iako bi ja cesce, …
Takodjer dojmilo me se iskazano veselje mojih prijatelja mom dolasku…. koliko god da komuniciramo putem weba, maila, chata, obostrano veselje zbog susreta je zaista ono sto je dalo pecat ovom susretu…. Naravno, veselje je bilo tim vece, sto je svako od njih dobio neki poklon, kao i uvijek, volim biti djed mraz, volim darivati prijatelje, a ovi zaista zasluzuju, …
I ja sam dobila poklon…. dobijem ga svaki put, ponekad materijalni, ponekad duhovni, ponekad verbalni, ali svaki taj poklon zaista dozivljavam na poseban nacin…
Svim mojim prijateljima, narocito onima koji su bili pristuni na veceri, zaista vam zahvaljujem na gostoprimstvu, prijateljstvu, veselju i brigama koje smo zajedno podijelili, i koje zelim i dalje s vama dijeliti……
Ne mogu obecat u dan, ali za mjesec dana sam natrag….
U isto vrijeme, na istom mjestu, u istom sastavu….. moze i prosireno izdanje, jer ovaj put su neki opravdano izostali. 🙂
cudna jada od Sarajeva grada :)) donijela si nam malo smijeha koji je bio u deficitu zadnjih dana
znaci da dolazim jos cesce? 🙂