Nekategorisano

PRIJATELJSTVO

 

Jul 3 2008

Lipanj 2008

Od prvomajskih praznika razmisljala sam kako doci do jos jednog grada….. Sarajeva… Bila sam vec u tom gradu, ali kao dijete, naravno nista nisam upamtila……

Bila sam i 1985, dok sam se jos bavila nogometom…. to je bila godina nakon zimskih olimpijskih igara,…. upamtila sam zeljeznicki kolodvor…. upamtila sam Miljacku, mostove, sjedili smo negdje na nekoj obali…

E da, bila sam 1985 i u ljeto, po povratku iz Dubrovnika, neko gluho doba noci, na nekoj stanici, jel to bilo Sarajevo, ja kroz polusan vidjela ljude kako sjede, piju pivo,  autobus Dubrovnik – Zagreb….

Ova godina je krenula sa sklapanjem novih poznanstava… Sarajevo, Beograd, Split, Kanada….

Dvoje ljudi iz grada o kojem pricam, Sarajeva, Alma i Mario, posebno su mi prirasli srcu….S njima sam provodila ovo proljece jako puno vremena i najvise zbog njih, zeljela sam doci ponovo u grad zapamcen po mnogocemu.

Znala sam sto cu vidjeti, trazila sam oziljke, nasla mnoge, mnogi su vidljivi usprkos svemu, a grad sam, onako za sebe, nazvala Feniks, duboko u sebi, nasla sam stotine razloga za to…..

Kupila sam i video kameru, razlozi nevezani za ovu pricu, ali docekala sam konacno prigodu da svoj povratak u jedan dragi grad, zabiljezim, da ga mogu nebrojeno puta vrtiti, i ne samo u glavi… nego u stvarnosti….sjetila sam se i jedne razglednice,… moj deda Tonci upravo u Sarajevu je zavrsio policijsku skolu, prije ni manje ni vise nego 80 godina…. jesam li ja to na putu otkrivanja svojih korijena? Ili se vracam svojim korijenima? U mojoj ranoj mladosti gledala sam tada, jednu od kultnih serija imenom Korijeni, glavni lik Kunta Kinte, otkriva svoje korijene i nalazi ih u Africi. Jesam li i ja svojevrsni Kunta Kinte jer otkrivam svoje korijenje u Bosni?

Rezerviran hotel, na samoj Carsiji, sve, ama bas sve, nadohvat ruke, Begova dzamija, mostovi, Bascarsija, ……..i prijatelji, ljudi zbog kojih sam dosla, i njihovi prijatelji, i zbog njih sam dosla…

Obostrani pokloni, samo sto sam ja dobila puno puno puno vise… nemjerljivo puno vise…

Rekose mi da se prestanem zahvaljivati, a kako drugacije izreci, izraziti ono sto osjecam?

Za te iste prvomajske praznike, s kojima sam pocela pricu, dobila sam obavijest da Joan Baez dolazi u Zagreb, ali dolazi i u Sarajevo… Konacno ce mi se ispunit zelja da je vidim, ali idem i u Sarajevo!

I ne samo zbog Joan! Za nepunih dva tjedna odlazim ponovo vidjeti ove toliko drage ljude, veselim se tome, jedva cekam, razmisljam samo o tome….

Kolovoz bi mogao donijeti jos jedan dragi susret, susret koje cekam duze vrijeme, u sijecnju je postao moguc, a kako se blizi kolovoz, ne znam vise sta da mislim…. radujem se naravno, ali hocu li biti razocarana ako ne dodje do tog susreta? Vjerojatno hocu, ali to razocaranje bit ce prikriveno jednim drugim dogadjajem, dolazi mi Marijana, iz susjedne drzave, uzivat cemo bez obzira gdje se nalazile, … a planiram opet i u Sarajevo…

Hahaha, izgleda da kad ja negdje krenem, onda ne znam stat… da li ce me itko na to upozorit pojma nemam, ali meni je lijepo i idem za tim…. sve ostalo je samo zivot…..

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši