Nekategorisano

PRICE O LJETU 3

 

Jan 24 2008

Ljeto 1976 – moje prvo putovanje u Englesku
Bila sam drugi razred srednje, rano proljece 1976, moj otac je nakon dugog lezanja u splitskoj Vojnoj bolnici dosao kuci, i dalje nije mogao hodati, i za vrijeme posjete jednog od kolega s posla, spomenuli su moj interes za engleski. Od jednog do drugog kolege, dobili smo adresu jedne ljetne skole ucenja engleskog jezika u Engleskoj. Ja sam bila jako zainteresirana, napisali smo pismo, dobili potvrdan odgovor sa formularima koje je bilo potrebno ispuniti, odabrati ponudjene izlete vikendom. I naravno platiti….
U tom dopisivanju, javila se odmah i obitelj kod koje sam trebala stanovati, objasnjavajuci kako doci do njih. To su danas moji jako dobri prijatelji Janet i Graham Frost. Moje prvo putovanje u Folkestone, England bilo je 4. srpnja 1976. To je bio jedan od mojih do tada najzanimljivijih dana…. Nisam putovala sama, sa mnom su u istu skolu isle i tri studentice engleskog jezika…. ja sam imala nepunih 17 godina, one preko dvadeset. Jedna je dobila smjestaj u obitelj nasuprot mene….. Vec je sam put pokazao da godine nista ne znace, te studentice nisu znale kako na Charing Cross Station, London uopce pitati za jednosmjernu ili povratnu kartu do Folkestone-a, pa su mene poslale! Naravno ja najmladja, moram slusat, ali zar to nije sramota?
Janet i Graham su me docekali kao da sam njihova… U pocetku smo imali dosta smjesnih situacija, jer ja sam govorila prebrzo i nerazgovijetno, a oni pokusavajuci govoriti "stokavski" engleski, mucili su i sebe i mene…. Ali to je trajalo svega dva tri dana, dok nismo shvatili da se razumijemo i bez "stokavskih" i "sekspirijanskih" rijeci…
Njihova djeca Danny i Sara bili su 12 i 10 godina, u to doba.
Imala sam svoju sobu, koju sam redovno morala spremati, vise manje iz pristojnosti, ali i da nisam nista se ne bi desilo, jer oni u nju nisu ulazili….Nastava nam je bila i ujutro i poslijepodne, od 9-12, i 2-5, i ostalo slobodno. Vikendom smo isli na ranije odabrane izlete razgledavanje Londona i okolice.
Kod svojih domacina nista nismo bili duzni raditi, ali ako smo htjeli pomoci u domacinstvu, onda je to bila nasa dobra volja. Janet je bila vrlo zahvalna sto sam brisala sudje….tu i tamo pokupila ves sa susenja…..
Danny jos uvijek pamti moje prve recenice vezane za nacin pripreme hrane. Npr, zelena salata se ne jede zacinjena kao kod nas, nego samo i jednostavno oprana. U pocetku sam bila ljuta sto tako moram jesti, pa sam uvijek sebi u bradu brundala "pa nisam ja konj, da jedem salatu ko travu". Nakon nekoliko dana Danny je primjetio moje mrgodjenje i pitao me sto govorim, a ja, onako iskrena i bedasta, odgovorila pravu istinu. Kad su oni culi moj komentar, svi zajedno smo umrli od smjeha. "HORSES FOOD, ALL I EVER EAT IS HORSE'S FOOD"
Otada je proslo vise od 30 godina, a Danny i danas, kad se cujemo telefonom, izgovara upravo te iste rijeci "HORSE'S FOOD, HORSE'S FOOD"…..
U pocetku sam pruzala otpor svemu na sto nisam navikla, pa tako ni caj s mlijekom nisam pila prva dva tjedna, od cetiri koliko sam ostala. Kad sam se konacno okurazila, i kad mi je taj isti caj s mlijekom, bez secera, prijatno odgovarao, shvatila sam koliko covjek moze biti budalast pruzajuci otpor necemu sto uopce ne pozna. Od tada, caj s mlijekom je moje jedino pice koje pijem kad sam u Engleskoj, cak i ovdje, u Zagrebu, evo ima vec skoro godina dana kako ga pijem neizostavno. Ako ne popijem kavu ujutro, onda se zna: "Vrijeme je za Cajkovskog", tako danas nazivam svoju potrebu za cajem i mlijekom……
Jedna od smjesnijih scena bila je kad su me upitali da li znam plivati! Kakvo pitanje! Dolazim iz mediteranske zemlje! Ali nisu mi vjerovali. Natjerali su me, a tesko zabi u vodu, zar ne, da zaplivam u Atlantskom oceanu, odnosno u English Channel…… Gdje je to od naseg mora! Voda je bila hladna, no dobro to me nije smetalo, ali smedja, nekako zuto-smedja. No to me nije sprijecilo da zaplivam. Valovi su bili visoki gotovo metar i pol, malo sam se i nagutala vode, ali …. nije bilo problema, nije ona slana kao nas Jadran…. bez posljedica….
Janet je u slobodno vrijeme radila frizure. Gospodje su dolazile k nama kuci, i ona im je prala kosu i radila frizure u kuhinji. Jedna od gospodja koju posebno pamtim, i koju sam u posjetama slijedecih godina cesta sretala bila je Mrs Green. Zena je bila odusevljena nasim Jadranom, najvise puta je bila u Zadru, posebno joj se svidio, ali bila je i u Splitu i u Dubrovniku…imali smo o cemu pricati.
Graham se interesirao za zivot u "komunistickoj" Jugoslaviji… vec tada smo imali "politicke" diskusije, sva sreca da me deda, majcin otac, dotada dobro "skolovao" svojim pricama, tako da smo zaista imali o cemu razgovarati. I danas kad se cujemo telefonom Graham i ja prvo razglabamo svjetsku politiku i sport, nogomet naravno, a tek onda one normalne, obicne stvari….
Za ta cetiri tjedna upoznala sam kompletnu obitelj Frost i Parker. Raymond Parker, Janet's brat, i ja postali smo jako dobri prijatelji, preminuo je prosle godine. Najsretniji je bio na biciklu….Vrlo cesto ga se sjetim, nedostaje mi, kao i cijela obitelj Frost i Parker.
Vratila sam se u Zagreb, nakon cetiri tjedna. Moja prva recenica koju sam izrekla mojoj majci bila je: "Mama, ja bi opet. Iduce godine, ponovo. Molim te!".
Ova cetiri tjedna, prva cetiri tjedna koja sam provela ikad igdje bez svojih roditelja, donijela su mi jednu veliku ljubav: Engleska, engleski, priroda, mir, stalozenost, nacin zivota….. Jednostavno sam se zaljubila u jednu drzavu, ako se to uopce moze tako nazvati…
Majka mi je ispunila zelju, ovaj put je to bila samo njena zrtva, jer otac je umro u prosincu 1976.
Bila sam u Folkestone-u i 1977, ponovo cetiri tjedna, ponovo kod Janet i Grahama… potpuno sve isto… sretna….. bila sam u Engleskoj….
Nakon sto sam upisala fakultet, godinama sam tokom ljeta radila da bi mogla u rujnu, prije ispitnih rokova, ponovo odlaziti u Folkestone. I uvijek kod Janet i Grahama….
Postali smo dozivotni prijatelji…
u iducoj epizodi ljeto 1985!

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši