beats by dre cheap

TURNEJA 2018

Turneja završena.

Bi lijepo.

Bi kratko.

Bi divno.

Ponovo prođoh mjestima gdje mi noga, tj. gume od auta još nisu kročile.

Prva stanica Gradačac. Izabrah put kojim, u njegovom posljednjem dijelu, još nisam vozila.

Modriča. Gradić kojeg pamtim po industriji, jer koji još vozač ne zna za ulja iz Modriče?!

Htjela sam do Dobor grada, ali nisam našla gdje treba skrenut. I može li ikako skrenut i doći autom do njega? Kako god bilo, uslikah dio vidljiv s ceste.

Domaćicu i njen dom sam lako pronašla, iako nisam bila sigurna koja je to točno kuća. I dok sam se ovrtala oko sebe, uočih je na prozoru.

Kliknula je na svoju otključ-zaključ stvarčicu i eto me u dvorištu i u garaži. U kuću mi nije dala dok nisam ispucala desetak lopti na koš.

Nije mi to teško palo. Ima skoro dvadeset godina da sam zadnji put pucala na koš, i priznajem da sam uživala. Ne samo zbog košarke, već zbog činjenice da je bilo potrebno razgibat guzicu nakon četiri sata vožnje bez stajanja. Sjedenju u autu, na mostu, čekajući da me Bosna primi i pusti u svoj svijet ne računam. Na koncu nisam se ni makla iz auta, čak i da sam htjela.

Vrijeme čekanja kratila sam slikajući rode na starom dimnjaku ciglane.

Uskoro nam se pridružila i prijateljica iz Sarajeva. Susret nakon gotovo godine dana za sve tri. Vrijeme je nastavilo tamo gdje je stalo lani u augustu.

Prisjećanja na prošlogodišnju turneju bila su uvod u ovogodišnju.

Po prvi put sam bila na kuli Gradašćevića, po prvi put prošetala čaršijom. Kao i uvijek, fotoaparat je bio produžena desna ruka.

Hazna mi se posebno svidjela. Vrijeme nas je poslužilo koliko god bilo vuklo na kišu, kišobrani su bili samo nužnost ali i smetnja.

Ipak, iskoristih momenat kad sam se popela na obrambeni zid kule, otvorivši kišobran, da makar na tren budem Mary Poppins.

Večer smo provele u komšiluku uživajući u noćnom svježem zraku kupujući voće i povrće. I domaćini i mi sjedili smo na ćilimu, uživajući u razgovoru, i uporno izbjegavajući potvrdno odgovoriti na upite domaćina da uđemo u kuću. Da smo kojim slučajem ušli, uvjerena sam da bi se izgubila čarolija u kojoj smo svi uživali.

Kako po dolasku, tako sam i pri odlasku morala ispucati desetak lopti na koš.

To je takva domaćica. Ne možeš ni u kuću ni iz kuće a da ne zaigraš košarku.

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
08/08/2018 17:42