beats by dre cheap

ROD STEWART U ZAGREBU

Ne znam kojim riječima opisati jučerašnji koncert, prvi koncert u Hrvatskoj ikako, Roda Stewarta u Zagrebu, a da ne zvučim patetično.

Ulaznice su, za naše pojmove i platežnu moć bile preskupe, ali čim su oglasili koncert, još tamo u oktobru, znala sam da to ne želim i neću propustiti., pa uzeh u tom trenu najjeftiniju.

Nikad tako daleko nisam sjedila, potpuno sam i zaboravila gdje sam i kakvo mjesto odabrala, pa me sam dolazak u dvoranu i pronalaženje odabranog mjesta razveselilo. Izabrala sam mjesto gdje imam prilično dobar pogled na stage, ok, udaljen, ali prilično dobar pogled. Ograda na koju se mogu naslonit dok držim fotoaparat i snimam video bila je ispred mene. Iza mene svega jedan red, što je istovremeno značilo da ću bez ikakvih problema moći stajati i plesati cijelo vrijeme.

Koncert, najavljen za osam, počeo je neuobičajeno rano. Rod je kasnio “svega” 11 minuta! Obično uzimaju do pola sata. Dvorana je bila još osvjetljena, u trenutku kad je sve počelo, ljudi nisu bili na svojim mjestima, no čim su se svjetla ugasila, nastao je pozitivan kaos.

Ne znam jel’ to iz nekog straha ili ne znam čega, parter u klasičnom smislu nije postojao. Ne za stajanje. U parteru su bile posložene stolice, u tri grupe, tri cjenovna razreda. Da nije bilo stolica tu bi komotno stalo još barem hiljadu ljudi. A i taj parter je, ponavljam, bio beskrajno skup. Da je cijena bila primjerenija, uvjerena sam da bi dvorana bila dupkom puna. Ovako, bilo nas je svega dvanaestak hiljada….

Beskrajan užitak je mogao početi. Rod Stewart u Zagrebu! Iako je obećao da ćemo se vidjeti i na ljeto, eto danas na online portalim pročitam da, ako i dođe, neće praviti koncerte, već će se “šetati” Jadranom. Živi bili pa vidjeli.

Sve pjesme koje ja beskrajno volim je otpjevao, gotovo cijeli koncert sam snimila, meni naj naj naj pjesme potpuno, one sa dva naj po pola, da mogu napravit medley.

Za one koje zanima kako je to izgledalo, nešto slika je na fb, a video materijal će se moći vidjeti ako mi pošaljete svoje mail adrese.

Koncert je krajao kratko, nepuna dva sata. Hajd' mogu razumjeti, čovjek ima 73 godine, skače po bini, izvodi gimnastičke vježbe. Presvlačio se po nekoliko puta, nakon svakih 4-5 pjesama nova košulja, novo odijelo. Kažu, da je u rideru zahtijevao 300 kg leda, mineralnu vodu sobne temperature i udoban ležaj. Prilično skromno za zvijezdu njegovog ranga.

Ispred dvorane bilo je parkirano 13 šlepera za opremu i ekipu. S druge strane, znajući za tih 13 šlepera, stage je bio prilično jednostavan. Desetak video zidova raznih veličina, tri seta bubnjeva, jedna harfa, 5-6 djevojaka pratećih vokala i plesačica, svaka iz neke druge države.

Ima jedan gitarista, često je bio na video zidu, koji je meni toliko sličio na Davida Bowiea da sam se znala upitat jesu li se to mrtvi uspjeli vratit?!

“Sailing” u Rodovoj izvedbi sam prvi put čula davne, pradavne 1976-te kad sam prvi put boravila u Engleskoj. Sad kad o tome razmišljam, ima tome više od 40 godina. Bogami sam stara!

Trenutku kad će zapjevat “Sailing” posebno sam se veselila, no nažalost, s tom je pjesmom završio koncert. Jedan kratki bis, i to je bilo to.

Ne mogu reći da sam, da smo više očekivali, da nije ispunio naša očekivanja, ali za tu cijenu ulaznica, koncert je definitivno trajao PREKRATKO!

Kako god bilo, jučerašnji koncert je jedno predivno, prelijep iskustvo i najvažnije od svega, kad god poželim moći ću se vratiti u jučerašnju noć. Dovoljno je samo da pogledam ono što sam snimila.

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
03/02/2018 12:00