beats by dre cheap

PRVI ČIN - FINALE

Ima dvadeset i pet godina kako sam odrađivala zadnje dane prije odlaska na godišnji. I odmah potom na porodiljski.

Ima dvadeset i pet godina kako sam sređivala i uređivala sobu u koju će za nepuna dva mjeseca stići Junior/Juniorka. Do poroda nisam znala, nisam htjela znati, spol mog, dotad nerođenog, djeteta.

Ima dvadeset i pet godina kako mi nije padalo na um uopće i pomisliti šta će se dešavati dvadeset i pet godina poslije. Ni jednog trena nisam se usudila pomišljati, razmišljati, o budućnosti. Sadašnjost je bila imperativ. I sve što se događalo, sve što je trebalo dati, uraditi, smisliti, poželjeti, bilo je na bazi „dan po dan“.

I kad je došao vrtić na red, i kad je došla škola, osnovna, pa srednja, pa fakultet, nijednom, ali nijednom mi nije palo na um da razmišljam o trenutku u kojem se danas nalazim. Ne samo ja, nego glavno lice ove priče. Juniorka.

Dječja zaigranost, bezbrižnost trajala je onoliko dugo koliko je trebalo Juniorki da shvati uvjete i okolnosti u kojima živi. A borac je bila još u mom trbuhu. Kad se uporno borila za svaki zalogaj kojeg moje tijelo nije moglo ili nije htjelo dati. Borac je bila i svaki put kad je okrutnost njenog okruženja pokazalo zube.

Danas, 19.5.2017., u 16.30, po srednjoevropskom vremenu, dobila sam obavijest da će prva faza mojih obaveza i odgovornosti završiti sa prvim danom šestog mjeseca tekuće godine.

Osjećam neizmjeran ponos, neizmjernu sreću, neopisivu riječima. Osjećam zahvalnost i poniznost što sam umijela i uspjela pobijediti i prebroditi sve ono što me okruživalo svih ovih godina, boreći se sama, sa svojih deset prstiju, i znanjem, i energijom, i htijenjem, i voljom, a nadasve potrebom da Juniorka ima sve što joj zatreba i treba, da ima sve što joj mogu dati a da posljedice mojih odluka čim manju štetu naprave.

S prvim danom juna, kreće potpuno nova priča. Točnije, drugi čin. Uloge su podijeljene, a ja ću, kao i svaki gledatelj predstave u pozorištu, aktivno sudjelovati svojim prisustvom i pljeskom.

Jedva čekam!

Kolega s posla mi, čestitajući, kazao da sad mogu u penziju. Da, sad zaista mogu u penziju.... :D

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
19/05/2017 19:31