beats by dre cheap

BOSNA

Jedan prosječan film traje dva sata. Ima ih i dužih, ali ta činjenica nimalo ne mijenja ono što želim reći.

Tih dva-tri sata kod mene traje barem šest, naročito ako ih gledam preko kompa. Jer, gotovo u svakoj rečenici mogu pronaći nešto što me asocira na nešto drugo, a da bih dobila više informacija o tom drugom, zaustavim film i odem do kuma gugla. I tu i tada nastane raspašoj.

Kad pronađem/otkrijem/pročitam/poslušam sve što me o rečenom interesiralo, najčešće se desi da nizom asocijacija završim na sasvim pedesetoj stvari.

To obično traje petnaestak minuta. Tad nastavljam gledanje filma da bih vjerojatno nakon dve-tri minute opet prekinula i ponovila gore opisani ritual, ali sad s nekom drugom asocijacijom.

Kad sve saberem, meni film traje šest sati. To k'o da gledam neku antologiju.

Gore prepričanim ritualom nađoh i knjigu Vjekoslava Klaića o Bosni i njenoj geografiji, objavljenoj 1878. U knjizi nije riječ samo o pukoj geografiji, već o svemu onome šte je Klaić čuo, vidio i saznao u i o Bosni.

O ljudima, planinama, rijekama, običajima, gradovima, mjestima, putevima... svega ima.

Jezik kojim je pisana knjiga je onaj koji se koristio u to doba. Danas možda nezgrapan i smiješan, gramatički gledano drugačiji od onog što smo mi učili, ali u svakom slučaju interesantan.

Za početak dajem dio knjige o Sarajevu. Ako neko želi da izvučem dijelove o njima interesantnim gradovima, stavite želju u komentar, pa izvučem :D

~~~~

Sarajevo najveći je i najljepši grad u Bosni ponosnoj. Ne samo da ga Bošnjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pače i tudjinci tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom poluotoku.

Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevića. Sa trih strana okružuju ga visoke gore: Hum i Mrka vina na sjeveru, planina Borija na iztoku, a visoki Trebević na jugu. Prema zapadu pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sarajevsko polje, kojim teče obilna Bosna.

Sarajevo obsiže oko 23 K/m, i dieli se na grad ili tvrdjavu, i na varoš. Grad ili tvrdjava na iztočnoj strani naliči velikomu četverokutu, te je okružena zidinami, koje su medjutim mjestimice već razvaljene. U tvrdji ima 700—800 kuća i starih koliba, u kojih stanuju sami Turci. Izpocl grada na zapadu stere se ravna varoš.

U dolnjoj varoši ima s jedne i druge strane Miljacke više nahrpanih kuća. Kuće ove tvore četiri glavne, uzporedo sa riekom od iztoka prema zapadu tekuće ulice, koje su opet šestimi uzkimi uličami od juga prema sjeveru presječene. Ulice su te dosta pravilne, dosta dobro taracane, da se po njih u kočijah voziti može. Popriečne ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade ovdje samo razštrkanih kuća sa vrtovi. Ulice u varoši prilično su čiste, izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa ranjenih i osakaćenih; jedan je bez ušiju, drugi bez nosa, treći bez jednoga oka i t. d. Psi se šire po svem gradu, i to tako, da svaki kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale u drugu, to se sva pasjad diže na nj, te lavežu neima kraja ni konca. Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nenavaljuju na nikoga, van ako jih tko podraži.

Grad Sarajevo jest sielom svih političkih oblasti u Bosni. Tu je bosanski namjestnik; tu ima šest evropskih konsulata. Grad broji ukupno 5000 kuća, te se dieli na kotare ili mahale, kojih preko stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie džamije. Više mahala sačinjava vjersku obćinu ili džemat, kojim upravlja knez (taksildar). Medju mahalami osobito je poznata „Ašik-mahala", to jest „ljubovna ulica" na iztočnoj strani grada. Taj kotar sastoji od krasnih bašća, posutih bielimi kućami. U jednoj javnoj bašći tik Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter šalu provode i ašikuju.

Od javnih mjesta najznatnija je čaršija t.j . trg. Caršija je središtem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada na desnom briegu Miljacke, obsiže 50—60 ulica, te obuhvaća prostor od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje. Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se uzkimi ulicami jedva prolaziti može. Tu ima Muhamedovaca, pravoslavnih i Židova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, viče i rogobori, da se vika na daleko razlieže. Ali čim mujezin pravovjerne na molitvu pozovne, nestaje vike, te bučna čaršija kano da je zamrla.

Sarajevo se ponosi nekojimi liepimi i znamenitimi zgradami. Najveća je zgrada vojnička kasarna, sagradjena od kamena. Visoka je dva kata, te mjeri u obsegu 130 koraka. Premda su ju g. 1858. tek dogradili, ipak je mjestimice veoma slaba. Naprama kasarni stoji nova pravoslavna crkva sa pet kubeta, koja je posvećena g. 1870., a stajala je sarajevsku pravoslavnu obćinu do 40.000 dukata. I katolici imaju svoju crkvu, koja je sagradjena g. 1854. troškom hrvatskoga rodoljuba Antuna Vranjicana. Konak bosanskoga namjestnika i zgrade stranih konzulata jesu takodjer spomena vriedne. Od ostalih javnih i privatnih zgrada iztaknuti nam je još džamije, kupke i bezestan. Bezestan je kuća, u kojoj se većinom sukno (bez) i platnenine prodavaju. Džamija ima u Sarajevu veoma mnogo (oko 200), a medju njimi samo je 80 njih od kamena gradjeno. Najznamenitije džamije jesu „Careva" i „Usref-begova". Obje su od kamena, te imaju 40—60 m/ visoke munare (minarete), nad kojimi se vije polumjesec. U Sarajevu veoma su važne kupke, i to s toga, što se svaki pravovjerni Muhamedovac kupati mora. Kupke su obično u rukuh privatnih ljudi, te su veoma zgodno udešene. Osim spomenutih zgrada broji Sarajevo još mnogo kavana, u kojih se kava srče. Imade ljudi, koji 15—20 puta piju na dan kavu. Zato su i kavane, osobito ljeti, vazda prepunjene. Od javnih zgrada u Sarajevu vriedne su još spomena: ubožnica, bolnica, dvie ljekarne, zemaljska tiskarna i nekoliko svratišta niže vrsti.

Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepše ga vidiš sa iztočne strane. Popev se na brežuljak, što no pol sata gradu na iztoku leži, vidiš krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika gomila kuća s mnogobrojnimi munarami na džamijah, na stranah desno i lievo džamije i kuće posred zelenih vrtova, a prema zapadu puklo je bujno polje Sarajevsko.

Grad Sarajevo nije samo liep, već i znamenit po trgovinu bosansku. Svi glavni pute vi zemlje, i to veliki drumovi u Brod i Brčku na Savi, u Zvornik i Tuzlu, u Sjenicu i Novi pazar preko Višegrada, u Trebinje preko Foće i Stolca, u Metković preko Mostara, u Lievno, Bihać i Banjaluku preko Travnika, — svi ti drumovi sastaju se u Sarajevu. Buduć da je središtem drumova, važno je Sarajevo i u strategijskom obziru.

Sarajlija, t. j . žitelja sarajevskih broji se po prilici 45.000. Od ovih je 35.000 vjere muhamedovske, 5500 pravoslavnih, 500 katolika i 3000 Židova. K tomu ima u gradu još i 1000 cigana. Pravih Turaka neima do nekoliko činovnika. Sarajlije su liepa uzrasta, jaka stasa, i obla, pravilna lica. Premda su svi žitelji jednoga plemena, to se ipak opaža velika razlika medju muhamedovci i kršćani. Dočim su prvi prionuli sasvim uz orientalni život i običaje, ostadoše drugi vjerni običajem pradjedova svojih. Tako se zgodi, da se je muhamedovac ne samo odielom i vjerom, nego i dušom i tielom preobrazio malo ne u pravoga Turčina. Sarajlije bave se trgovinom i obrti. Najbolji obrtnici jesu muhamedovci, a najspretniji trgovci pravoslavni kršćani. Pravoslavni su trgovci kraj muhamedovskih plemića najbogatiji ljudi u gradu. Katolici bave se obrtnošću (krznari, kovači i t. d.). Najznatnije obrtnine iz Sarajeva jesu: pučke kremenjače, sablje, nozi, bakreno posudje, pamučna roba i veoma dobra koža. Velika i provozna trgovina sva je u rukuh pravoslavnih i Židova.

Muhamedovci imaju u Sarajevu nekoliko nižih i bogoslovnih škola, zatim jednu veliku školu; pravoslavni imaju liepu pučku školu sa više razreda, koju polazi preko 100 djaka. U novije vrieme (god. 1865.) ustrojena je i katolička škola, koju.polazi preko 50 djaka. God. 1871. nastaniše se u Sarajevu milosrdnice iz Zagreba, te osnovaše školu za djevojke svih zakona. U Sarajevu stanuje vladika pravoslavni. Katolička župa sarajevska broji 1557 duša. Do najnovijega vremena izlazio je u Sarajevu službeni list: „Bosna"; nu sada sa ga zamienile: „Bosansko-hercegovačke novine."

Sarajevo nije grad star: u starijoj poviesti bosanskoj nema mu spomena. On postade i podiže se tek za turskoga gospodstva. Blizu današnjega Sarajeva bijahu za narodnih vladara druga dva grada: prastari Kotor (Konstantinov „Catera") i mnogo mladji Vrhbosna (Varbosania, odatle izkvareno Bosna-var), koji bijaše, kako se govori, dugo vremena sielo bosanskoga biskupa. Kad je Bosna pala Turčinu u ruke, sagradiše dva bosanska plemića, poturice Sokolović i Zlatarović kraj stare Vrhbosne novu varoš i postaviše tim temelj današnjemu Sarajevu. Kasnije dodje u Bosnu kao vezir zet turskoga cara, po imenu Usref - beg i sagradi na briegu grad ili tvrdju (šaraj) , a po tom se prozove gornji i dolnji grad Bosna - Šaraj , ili po hrvatski Sarajevo (1511). Mnogi žitelji iz Vrhbosne i drugih mjesta naseliše se u novom gradu Sarajevu, a stara Vrhbosna opusti, te se danas vide od nje samo ruševine crkve sv. Blaža, po kojih se to mjesto prozove Blažuj

. Doskora napuči se Sarajevo znatno, postade glavnim tržištem i prometištem Bosne, a sva vlast u Sarajevu dodje u ruke silnim janjičarom i njihovomu agi, zatim nekojoj velikoj gospodi (bašam). Tako postade Sarajevo na neki način gradska republika, koja si biraše samo svoga poglavara i steče znatnih povlastica, tako da carski vezir nije imao nikakova prava u gradu. Carski vezir prebivaše u Travniku, pa kad bi došao u Sarajevo, morao bi ga već za 24 sata ostaviti. Sarajlije nedadoše nikomu, da njimi vlada, a Sultan morao je biti zadovoljan, da mu plaćaju uredno danak.

Tako ostade Sarajevo na neki način kao slobodan grad sve do reforma cara Mehmeda II. Ovaj prvi dade godine 1826. uništiti zbor janjičara, a zatim uze raditi, kako bi svu Bosnu i Sarajevo pođvrgao neposredno carskoj vlasti. S toga se porodi 25-godišnji rat međju Sultanom i Bošnjaci, te u tom je ratu Sarajevo znatnu ulogu igralo. Godine 1827. pozove Avdurahman paša sve sarajske base k sebi na dogovor u Zvornik. Dodjoše k njemu stari Bakarija, Pinjo barjaktar, aga Turnadžia i drugi, a paša dade jih sve sasjeći. 0 tom pjeva narodna pjesma:

„Kad u jutro jutro osvanulo,

Paša jih je redom izvodio,

Pa jih kolje kano janjce mlade."

Zatim pošalje paša momke u Sarajevo:

„Kažite jim vjernim Ijubam

Da nejmade aga Sarajlija,

Redom jih je paša pogubio".

Tek za Omer-paše bjehu sasvim svladani bosanski aristokrati (1851.); a Sarajevo izgubi svoje stare pravice, ter postade glavnim gradom vilajeta bosanskoga i sjedištem carskoga vezira.

Prvi put padoše naše čete pod Sarajevo god. 1668 ; drugi put dodje pred Sarajevo princip Eugen god. 1697., te pošto mu Sarajlije ubiše parlamentera, dade on grad spaliti i povede sa sobom do 40.000 kršćana u Slavoniju. I Srbi kušahu god. 1807. i kasnije da prodru do Sarajeva, te da ga zauzmu, ali bjehu svaki put prisiljeni, da se povrate neopraviv ništa.

IIidža, toplice sarajske, 2 sata Sarajevu na jugo-zapadu, dosta su znatne, te ljeti dolazi ovamo mnogo svieta, da se okupa. Voda je sumporna. — Vrhbosna, grad u staro vrieme plemenit; pisci ga spominju pod imenom Varbosania. U njemu bijaše stolica katoličkoga biskupa i kaptol sv. Petra. Grad leži pod planinom Igmanom 2% sata Sarajevu na zapadu, blizu vrela Bosne; danas je samo gomila kamenja, te se obično zove Blažuj od crkve sv. Blaža.

Kotor, nekoč slavan grad, Konstantinov Catera, sada je podor. —Svrakino selo, Sarajevu na zapadu, važno s toga, što se je tamo našao rimski napis (J. 0. M. TONITRATOBI AUR. MAXIMUS VE Teranus AUGG.) — Starigrad, podor staroga grada, 2 ½ sata Sarajevu na jugo-iztoku. — Glasinci, predielje od 20 sela i 2500 pravoslavnih žitelja.

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
11/01/2017 12:06