beats by dre cheap

OSMI ROĐENDAN

 

Blogtrotterska razglednica je kriva što sam potpuno zaboravila na datum, 13.7.

Osam godina od prvog posta, isto toliko ili možda malo više od prvog primljenog i/ili ostavljenog komentara.

Desetine blogera koje sam čitala, koji su mene čitali...

Svašta je prošlo kroz tih osam godina, puno toga zaboravljenog, mnogo više upamćenog...

Blog nekad i danas, iz mog ugla, su dvije potpune različite institucije.

Sjećam se ogromnog entuzijazma mnogih blogera, odličnih tema, odličnih rasprava, prepirki, svađa, uvjeravanja, razuvjeravanja... Imalo se zaista što čitati, što komentirati... teme su bile stvarne, ozbiljne, realne, ... golden age

Danas? starijih, po stažu, i upornih, onih koji pišu, blogera ima za jednu ruku, ima ih koji se vrate nakon (nekoliko) mjeseci/godina pauze.. potraže ono nešto, ono što ih je nekad dovelo ovamo... ima ih koji samo čitaju, najčešće iz navike...

Mnogo ih je mladih i mlađih, no teme im se međusobno ne razlikuju previše... možda je to samo "sukob" generacija uvjetovan mojim iskustvom, cinizmom, znanjem, sposobnošću čitanja između redova.... vrlo često i uzrokovan i mojim direktnim, bez dlake na jeziku, otvorenim iskazivanjem neslaganja s određenim načinom ispisivanja i nepoznavanja gramatike materinjeg jezika, vrlo često kao osnovnom primjedbom na tekstove koje čitam i u posljednje vrijeme izbjegavanjem ikakvog komentiranja a sve s ciljem da ne započinjem kavge, sukobe, prepirke...

Blog i pisanje je svojevrsna obaveza - ne u smislu da se mora pisat svaki dan, već obaveza kao predanost.

Blog kao institucija donio je pregršt radosnih trenutaka, pregršt upoznavanja, druženja, susreta, o putovanjima da i ne pričam - sve se to može naći na desnoj strani mog bloga. Jedno drugo vuče - predanost blogu i postovi kao posljedica svojih uzroka, sve je to povezano.

Razmišljam upravo o najljepšem periodu ovog mog osmogodišnjeg blogerskog staža. Možda ću vas iznenadit, ali to je upravo prva godina, te 2008. Nova, tek pristigla, s ogromnom željom da nauči od starijih odgovor na pitanje "blog - što je to", period potpune anonimnosti za sve osim za jednu do dvije osobe.... ili možda već iduće dvije godine, koje su mi privatno donijele mnoga saznanja, tuge, suza, razočaranja... ili možda već sljedeća koja je donijela svojevrsni blogerski uzlet? Kad su me počeli prepoznavat kao pisca dobrih putopisa i uspoređivat, meni se čini apsolutno neopravdano, sa Zukom jer jednostavno koliko god dobro pisala, nisam nikad bila niti ću biti dorasla da me se uspoređuje sa Zukom....

S vremenom je blog postao neizostavni sastavni dio života... modus operandi i modus vivendi... još samo da se vrati onaj kvalitativni segment... možda se i ostvari, samo nek' preleti neka zvijezda repatica..

 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
17/07/2016 00:12