beats by dre cheap

GENETIKA

 

Sve dosad sam mislila da neću. Dosta mi je vozikanja s vrećama cementa i vapna, pločicama, štaflama, daskama, čavlima, ...

I onda, život mi pokaže da sam cijelo vrijeme bila u krivom. Kako stvari stoje, izgleda da sam svih ovih pedesetak godina skupljala informacije i iskustva, kako svoja i mojih roditelja, tako i svih drugih koji su bili prisutni u mom životu.

Točno znam šta i kako želim, točno znam šta i kako treba uraditi... jedino što mi nedostaje su ruke. Al, ok, njih ću platit. Tko mi kriv što se nisam dala i sve sam htjela sama. Sad to, recimo ispaštam.

Ili, možda ipak ne. Završili smo sa izmjenom vanjske stolarije na rezidenciji i dođe jedna od susjeda da baci oko. Nije da se žalila, ali k'o da je. Kaže, meni moj muž obećao još prije dvije godine promijenit prozor kod sina, ali mi nikako da dođemo na red. Uzela je, kaže, 4-5 ponuda da promijeni svu vanjsku stolariju, sistem ključ u ruke, ali on ne dozvoljava. On stolar, pa će on to uradit. Slatko se nasmijah u sebi, jer ja eto, svojim načinom života i svojim izborima, nemam tih problema. Kad skupim pare, platim da se uradi. Točka.

Tako i ova gradnja. Imam plan u glavi, imam redoslijed kojeg treba realizirat, i to je to. I dok ima para, radit će se. Kad ne bude više bilo, ima Juniorka, nek' ona fino to završi.

Istina, Juniorka je glavna gazdarica, ne smijem ništa mimo njene volje i njenih želja. Moje je samo da uradim da ona bude zadovoljna.

Svaki drugi ili treći dan, zavisno od poslova i obaveza, zaletim se tih stopedesetak kilometara (u oba smjera) i obavim "stručni" nadzor, i kasnije navečer, referiram najglavnijoj.

Pažnju mi najčešće odvraćaju rode u gnjezdima. U početku kad smo krenuli u tom smjeru, bili su i mali rodići, sad su već veliki. Vjerojatno treniraju duge letove, jer ih uskoro čeka selidba. Ali zaista ih je krasno promatrati, pogotovo roditelje. Tu jednu subotu, palo mi nešto na um. Da li rode roditelji imaju subotom slobodno? Jer mali rodići, koji su tek krenuli učit letjet, sigurno subotom idu sa školom na ekskurziju i slušaju lekcije iz prirode i društva

Ta mi vožnja predstavlja pravi užitak. Otkrila sam grad kroz koji sam donedavno samo rijetko prolazila. Bjelovar. U blizini grada postoje mnoga interesantna mjesta, ne samo za proći autom, već zastati, prošetati... Veliko Trojstvo će bit prvo na redu. Oni stariji sjetit će se tko je živio u tom malenom mjestu u kojem još uvijek postoje živi spomenici tog perioda.

Bjelovar je gradić u kojem možeš praktički sve istabanat. Može se autom, ali nije nužno. Dovoljno je velik/malen da sve što trebaš odradiš pješice. Pravilno je građen, centralna jezgra i ulice su sve pod pravim kutom, park u sredini. Jednostavno da jednostavnije ne može bit.

U junu svake godine odvija se Terezijana - manifestacija u spomen na caricu Mariju Tereziju koja je dala osnovati grad kao vojno središte prije, eto sad već, 260 godina. Iako, čitajući na wikipediji, postoje i pisani tragovi i artefakti iz ranijih perioda, pa čak i iz vremena Rimskog carstva.

Iznenadila me činjenica koja se spominje na wikipediji - grad je trebao biti nazvan Novi Varaždin, čak se trebalo kažnjavati one koji ovaj novi grad budu zvali Bjelovar. Nemam pojma jesmo li o tome učili u školi, ali zgodne su mi te činjenice. I uživam čitajući te historije i povijesti.

 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
14/07/2016 15:44