beats by dre cheap

UZALUD VAM TRUD, SVIRAČI

 

Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, 11. juli, obilježavao se gotovo svuda gdje postoje realni, razumni, empatični ljudi.

Osim u onoj tvorevini koja je nastala na tom istom genocidu. Ne bih da ulazim previše u uzroke, povode i posljedice, ali svakom iole pametnom je sve jasno.

Obrazloženje koje čitah ovih nekoliko dana je sve samo ne pametno i argumentirano.

Kaže, nije genocid, a i 3500 njih je poginulo. I njih se treba sjetiti, jer su stradali od BIH armije.

Naoko, ali samo naoko logično. Međutim...

BIH je vodila, kao i Hrvatska, obrambeni rat. Napadnute su. I logično je da su se branile. Da je bilo pojedinačnih zločina kojeg su počinile obrambene snage, stoji. I to je kažnjivo po svim zakonima ratovanja.

Ali, ako se ograničim na konkretnu situaciju, onda njihova teza ne samo da pada u vodu, već tone poput Titanika.

Kako je uopće moguće i pomisliti da se izjednači broj streljanih, broj silovanih, broj poginulih od svakodnevnih granata sa brojem poginulih agresorske strane? Koliko god smo svi svjesni da je svaki stradali žrtva, ali i u tome ima razlike.

Na području Srebrenice, Prijedora, Bijeljine, Sanskog Mosta, Kozarca potpuno je jasno tko je imao oružje, tko je imao vlast, tko je imao tešku ratnu mehanizaciju. Apsolutno se zna tko nije imao sve gore navedeno.

Također je javna činjenica i istina da je agresor, JNA, mobilizirala civile da ratuju uz njih i u njihovo ime na području Hrvatske i BIH. I onog trena kad su ti civili obukli uniforme i krenuli uništavati, razarati, paliti, silovati, oni više nisu civili. I onog trena kad su stradali, oni više nisu civilne žrtve.

I tog trena oni se više ne mogu izjednačavati sa civilnim žrtvama naroda države u kojoj se ratuje.

Ako ikoga treba podsjetiti, BIH je tada već bila samostalna država, priznata od svijeta.

I svatko tko se bori(o) u BIH granatirajući, uništavajući, ubijajući stanovnike BIH, paleći i osvajajući teritorij BIH u ime neke ideologije, bio je i bit će agresor.

A žrtve agresora se nikad nisu, niti mogu, niti budu mogle izjednačavati sa žrtvom napadnutog naroda i države. Kad bi to bilo moguće, što bi rekli Japanci, Njemci, Talijani, ako se ograničimo samo na period Drugog rata?

Svijet vidi, svijet zna. Znamo da je licemjeran i trom, spor u donošenju pravih odluka, spor u reakciji, ali svijet vidi, svijet zna.

Ničija nije do zore, pa neće ni tvoja...

 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
12/07/2016 09:56