beats by dre cheap

LJETO I DUGI RUKAV

 

Iduće godine godišnji moram drugačije isplanirat. Prvo Sarajevo, onda Split. Jer prosto je nevjerojatno da smetnem s uma da je klima u Sarajevu potpuno drugačija u drugoj polovini augusta.
Stvar je u tome da uopće ne razmišljam o promjeni sadržaja mog kofera kad se vratim iz Splita, u onih nekoliko dana koliko provedem u Zagrebu. Operem ja svoju odjeću, ali je isto tako i uredno vratim. I uopće ne razmišljam da bi bilo potrebno staviti neki dugi rukav.
Promjena vremena me i ovaj put zatekla, baš kao i prošle godine. Tada sam vrlo pristojno otela onu duksericu, sjećate li se? I naravno, nisam je ovaj put ponijela, jer ko biva ja sam na godišnjem, ljeto je, šta će mi to dugi rukav a kamoli dukserica.
Kiša me zatekla i ovaj put. Nije mi bilo toliko hladno preko dana, ali ujutro i predveče, ipak malo povuče hladnoća preko ramena.
Petak je donio dogovorene kafe na Otoci i u Hadžićima, a tokom dana dogovorih još dvije, i sve četiri na različitim mjestima. Od Otoke, preko Hadžića, do Vrbanja mosta i na koncu u Velešićima.
Na Otoci dobih dio poklona prikazanih na slici u jednom od prethodnih postova. I džemper. Predivne plave boje. Azurno plave. Dugi rukav kojeg nosih cijeli dan :D
Sjetih se košulje te boje koju sam nosila u mladosti. Bila mi je omiljena, a sad će i ovaj džemper biti tu, najviše zbog boje.
Kao i prošle godine i proljetos, do Hadžića me pratila kiša. Izgleda da drugačije u Hadžiće ne mogu. Vrlo brzo sam došla do Hadžića, parkirala na sad već poznatom mjestu, kao da godinama tu živim. I da, bureka i dalje nema u buregdžinici. Čudno, zar ne? Ali zato ima dobrih kolača.
Povratak u Sarajevo bio je još brži, začas sam došla do SCC gdje imam dogovorenu kafu, i onda na preko Importanea na Velešiće.
U junu kad sam bila sa Seniorkom, išla sam na El Tariq pumpu i iznenadila se da je na tom raskršću napravljen kružni tok. Promet je sad puno brži, i sve se lakše odvija.
Lagano već počinjem razmišljat o povratku. O uredu. O osjećaju koji će me prožimat onog trena kad uđem u zgradu u kojoj radim. O svojevrsnom zatvoru. Ako ništa drugo, taj zatvoreni prostor će me ubit. I klima uređaj.
Po povratku na Kovače, dogovorih kafe za subotu i nedjelju. Subota na Dobrinji, a nedjelja, ono moje vrijeme rezervirano za Kozmopolita za koju nikad ne znam gdje će biti. Već sad se radujem iznenađenju koje će mi Kozmopolit pripremiti.
 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
29/08/2015 23:18