beats by dre cheap

GDJE JE PROMING?

S posla pobjegoh ranije nego što je uobičajeno za moje vikende. Jednostavno nisam izdržala čekajući ono moje neko klasično vrijeme bježanja s posla. Ispostavilo se da sam pobjegla u najbolje vrijeme. Dobih u startu pola sata više, što drugim riječima znači da se ono standardno vrijeme čekanja na granici od jednog sata, relativno gledajući skratilo te sam bila u plusu od pola sata.

Cilj je bio Proming. Nasuprot autobusne stanice u Bugojnu.

Trasa je bila dobro poznata, trebalo je samo doći do semafora u Donjem Vakufu. Taj dio je dobro poznat jer sam ga već prolazila. Kad gledam ovu godinu, barem jedno 5-6 puta.

Na samom semaforu u Donjem Vakufu, gdje trebam skrenut za Bugojno, zvoni mob i sad već dobro poznati glas pita gdje sam. Rekoh tu, i vidimo se uskoro. Prelaz preko Vrbasa i tu počinje za mene novi, dotada neprolažen dio.

Otvara se široko polje okruženo raznim brdima i planninama kojima ne znam ime. U glavi imam sliku sa google earth i pogledom pratim okolinu koja me okružuje i uspoređujem sa memoriranom slikom sa monitora.

Raskrće, skretanje za Novi Travnik. Sjetim se tog trena moje bivše firme i studije gasifikacije hercegovačkih kantona i naše ideje da gasovodi idu tim zapadnim dijelom BIH da bi se u Lašvanskoj dolini spojili sa projektiranim gasovodom za Travnik i Bihać, tj Slunj da bi se stvorio neki prsten. Odjednom sve sjeda. Poklapa se slika.

Nastavljam dalje tražeći toliko spominjani Proming. Nasuprot autobusne stanice. I zaista, nakon nekoliko minuta otvara se toliko željena slika. Sparkiram se na pumpu, dohvatim fotoaparat (btw kupih novi budući da mi onaj stari otkazao poslušnost, pokvarila mu se dioptrija.... nemam pojma može li se popraviti i koliko bi me to koštalo, za te pare, radije kupih novi.... specifikacije? velik broj megapixela i velik broj koji piše na memorijskoj kartici)

Dok slikam, e da, slike su na fb, stiže moja domaćica.

Autorica "Drugog neba".

Sjedamo u auto i kaže, vozi. Kuda? Za Split... eto umalo završismo u Splitu, da se ja na vrijeme nisam sjetila da imamo dogovorenu kafu u Sarajevu.

Kako smo došli do njene rezidencije, tako pade i dogovor za polazak na čaršiju.

Sa fotoaparatom u ruci, naravno. Ćevapi, senzacija (Kiseljakova, da se razumijemo) i nakon dva tri pokušaja da se smjestimo u neku kafanu, u kojima je bila nesnosna buka, ipak se vratimo na mjesto za koje upamtih da se zove Best. Tamo je ustvari bilo i najbolje, nismo se morale nadjačavat sa decibelima. Domaćica, njena prijateljica Semiramida i ja provele vrijeme čitajući "Drugo nebo".

Trenutak u kojem domaćici uručih naš produkt je nešto neopisivo. Ne mogu dokučiti dubinu osjećaja koji su se našli u mojoj Domaćici. Jedno je priča, a drugo je zaista imati u rukama knjigu, to nešto svoje ukoričeno.

Priznajem, ima mojih grešaka, kao rezultat nedovoljnog iskustva. Iako, mnogi ne znaju, prvu knjigu (također kao poklon dragoj prijateljici) radih prije pet godina. Ponešto sam zaboravila, proceduralno, al ima vremena i volje i mogućnosti da se popravi. I popravit će se.

Na koncu, jednom nekad ćemo ova tri unikatna primjerka prodavaT na aukciji kao raritet.

Svi drugi primjerci, kojih će biti, bit će ono kako zaista treba biti.

Promingu tu nije kraj. Proming kao riječ dana, provlačit će se kroz cijeli vikend. Stoga saburajte.....

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
23/09/2013 09:12