beats by dre cheap

PODRINJE 7/2013 - ZVORNIK I DIVIČ

U povratku uđoh u Divič…. Spustih se skroz dole do nogometnog igrališta…. Sparkiram se odma ispod džamije.. pokušah i ući… nisam uspjela….
 
Popila sam sok dole, na obali, u restoranu…. I poželjela razgovarati s dvije osobe… jedna je bila nedostupna, druga dostupna…. Nazvah moju E.
 
Divič… prekrasan, predivan… voda me oduševila… poluotok u Drini… ja jesam morsko biće, ne volim i ne kupam se u vodama stajaćicama… ne kupam se u rijekama i bazeniam… ali ovdje poželih namočiti makar noge… uslikala djecu, tri dječaka koji su bacali vodu iz nekog čamca… tko poznaje Divič, točno zna gdje sam sjedila i pila sok….
 
Razgovarajući tako sa mojom E. dobih upute kako doći do Kula-grada….
 
Teškog srca ostavih Divič… i krenuh prema Zvorniku… znala sam kako doći do bolnice… proljetos upoznah Zvornik… krenuh prema tom raskršću… međutim, sad je ono bilo raskopano…. Vratim se natrag da u centar Zvornika uđem sa divičke strane… i ostadoh oduševljena prizorom… ono što je proljetos bilo raskopano, sad je uređeno, sređeno… prelijepo izgleda….
 
I naravno… uletih opet u prometni prekršaj… ravan oduzimanju vozačke… vozim tako prema čaršijskoj džamiji i vidim meni s lijeve strane auti parkirani prema meni… i shvatim da vozim u kontra smjeru…. Koliko vidim nemam se gdje okrenut….. dolaze mi auti u susret, stanem, desno koliko sam mogla…. Propuštam ih…. Prvi od njih stane i kaže „gospođo, vozite u krivom smjeru“… „da, vidim i ja….“
 
Pričekala sam da svi prođu, još uvijek stojim i razmišljam, šta sad…. Zaista se nemam gdje okrenut… ništa, odoh sad do kraja… šta je, tu je… policije srećom nigdje nije bilo, a i ostalo mi nekih jedva stotinjak metara do kružnog toka kod džamije…. Skrenuh prema bolnici… i začas se nađoh na vrhu, kod kule….
 
Ono što sam zatekla, oduševilo me… prekrasan vidik na sve strane…. Na Zvornik, na Karakaj, na Divič, na Drinu, na Mali Zvornik… pogledam nebo….. nigdje ni jednog jedinog oblačka… sve se plavi… pogledom dole… sve se zeleni od stabala i raslinja…. Crveni od krovova…  Prelijepo! Oduzelo mi dah!
 
Video kamera koja je sad služila kao fotoaparat pokušala bit neposlušna… brzo je dovedoh u red… i bacih se na slikanje….
 
Nazovem moju E…. ponovo.. i samo kažem „gore sam“
 
Tada dobih nove upute….
 
Sjećam se prije rata, rado sam gledala francusku neku seriju dokumentaraca, koliko igre tipa „treasure hunt“, toliko i dokumentarca…. U kojoj voditelj emisije iz studija daje zadatke tom jednom, nekom, .. daje mu upute u vidu zagonetki kuda, kako i zašto i onda je on helikopterom trčavo amo-tamo-vamo….. tako je i E. meni davala upute i zadatke gdje i šta moram vidjeti….
 
Novi zadatak … džamija s pet minareta…..
 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
16/07/2013 09:06