beats by dre cheap

ŽIVO BLATO

 

Povratak u stvarnost.
 
Moj tuzlansko-sarajevski godišnji i Amira Medunjanin u Zagrebu toliko su me okupirali da ništa drugo nije dopiralo do mene.
 
Desio se i kvar bijele tehnike, pa smo trošili pare…. Bez frižidera se jednostavno ne može…
 
Uslijed svih tih okupacija, činjenica da su za jučerašnji dan organizirani euro-izbori, taborila je na dnu neke sive ćelije. Ne bih se ni sjetila da Juniorka nije u vrijeme, neuobičajeno za nju, ustala i rekla „a izbori?“
 
Dakle, izbori za europarlament. Ona prezasićenost izborima i glasanjem nije se nimalo promijenila. Da bude stvar gora, za nekih mjesec dana idu i lokalni izbori. Nikad kraja. Ali i dalje redovno obavljamo svoju građansku dužnost. Još uvijek, usprkos svemu, mislim da je bolje izaći na izbore i svojim glasom dati doprinos, bez obzira na rezultate, nego oglušiti se a onda istima prigovarati.
 
Nisam imala nikakvih posebnih želja za ove izbore. Trebalo je izabrati 12 ljudi koji će nas „reprezentirati“ u euro parlamentu. Mnogima, i onima adekvatnima i kompetentnima, i onima manje adekvatnima i kompetentnima, bio je pravi izazov plaća od pustih hiljada eura. Priznali oni to ili ne. Jedan članak u novinama, kaže, Kerum je odlučio kandidirati se na idućim istim…. Za nekih par mjeseci idu redovni euro-parlamentarni izbori. Pa ćemo nanovo.
 
Zna se da sam lijevo orijentirana. To nije novost. Da li su me iznenadili rezultati? Moja stranka i njeni partneri osvojili 5 mjesta, oni desni 6. Jedna manja parlamentarna stranka preostalo jedno mjesto. I jesu i nisu.
 
HDZ i Karamarko, sa svojom koalicijom, vrlo desnim strankama, na sva usta slave svoju pobjedu. U redu je to. Sve je to stvar trenutka i demokracije.
 
No interesantna je jedna druga činjenica. Gledajući rezultate unutar te njihove koalicije, simptomatično je da je najviše glasova dobila Ruža Tomašić, predsjednica Hrvatske stranke prava Ante Starčević.
 
Drugim riječima, nije HDZ odnio pobjedu na onaj način na koji Karamarko, njen predsjednik, govori i slavi.
 
Ono što je još simptomatičnije, Ruža Tomašić je radikalna desnica, njena retorika pokazuje pripadnost duha i tjela ustaštvu, fašističkoj ideologiji, rasizmu, homofobiji….
 
HDZ se na ovaj način priklonio toj ultra desnoj strani, izgubivši onu liniju desnog centra kojom se uvijek vodio.
 
No, to nije ni čudno. Na koncu i u ovih nekoliko posljednjih mjeseci, Karamarko je i davao takve signale, udružen s klerom.
 
Nedavno je na Trgu Bana Jelačića održan prosvjed protiv ustavom zagarantiranog i zakonom reguliranog uvođenja ćirilice u dijelovima u kojima udio stanovništva srpske manjine prelazi određenu brojku.
 
Demokratski je izraziti neslaganje s određenim zakonima i to nije sporno. Na prosvjedu nije bilo izgreda.
 
No simptomatično je koliko se crkva i pripadnici klera uključila u taj segment dnevno-političkog svjetovnog života. Njihova retorika i ponašanje ukazuje na, do prije dvije godine, zatomljenu a sada eruptivnu pojavu klerofašizma, netolerancije, licemjerstva… upravo kontra svega onoga što opet kao crkva i religija trebaju promovirati i davati. Koliki licemjer moraš biti? 
 
Nadalje, crkva po ne znam koji put iskazuje imperativnu želju da sudjeluje u javnom životu. Po ne znam koji put citiram Ustav koji kaže da je Republika Hrvatska sekularna država, da je crkva odijeljena od vlasti. Koliko nezajažljiv moraš biti?
 
Zaboravili su izgleda period završetka devedesetih i međunarodnu izolaciju u koju nas je odveo Tuđman i njegova politika. Evropa i svijet to tada nisu tolerirali, i ne mogu razumjeti zašto misle da će ova Evropa, sutra, kad uđemo u Uniju i službeno, htjeti to isto. Istina, još tri države nisu ratificirale naš ulazak.
 
Nedavno je grupa ljudi napisala pismo A. Merkel kojim izražavaju snažan protest protiv ulaska Hrvatske u Uniju. Iz niza razloga, i svi su objektivni i argumentirani. Korupcija nije nimalo smanjena, pravosuđe i dalje kasni, ekonomsko-gospodarsko stanje u zemlji nije nimalo popravljeno….
 
Desni pravac kojim bi Hrvatska krenula bio bi po mom skromnom mišljenju vrlo poguban za sve nas.
 
Voljela bih vjerovati da će hrvatska država i njeni građani znati prepoznati toliko očite signale i ne pristati na (klero)fašizaciju zemlje…
 
Da su promjene, radikalni rezovi i pokretanje gospodarstva potrebni, to nije nimalo sporno, isto tako nije sporno da ova vlada još nije pokazala ono o čemu je govorila dok je bila u opoziciji. Iako, treba imati na umu, da smo se nalazili na dnu močvare, a u koju nas je doveo HDZ, …. Izgleda nismo znali da to dno nije stabilno….. ili nismo htjeli znati da smo u živom blatu….
 
Iz živog blata izvuku se samo oni u kojima je jak osjećaj preživljavanja….
 
Ne znam imamo li mi to…
 
  

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
15/04/2013 11:05