beats by dre cheap

TOPLINA DUŠE

 

Ni zapad više nije što je bio. Nije nikad ni bio, kako mi se čini. Prvi put kad osjetih slast zapada, bilo mi je smješno da se krumpir prodaje na cesti. I to na komad. Rekoše, truli zapad. Tada mi se činilo da je to pravi put za propast. Nije mi palo napamet da se i kod nas krumpir prodaje na cesti. S bitnom razlikom. Kod nas se prodaje na vreće.
 
 
Svjetlost svijeće je nekom izlaz u svijet. Jedino što ima. Nekom drugom ta ista svjetlost bude izvor grijanja. Da, čak i na zapadu. Onom istom.
 
 
Ni sto svijeća ne može dati toplinu. Ne onu koju tražimo. Toplinu zidova, toplinu duše. Do neki dan nisam znala da se uz svjetlost i toplinu koju daje svijeća možeš smrznuti. Do kosti.
 
 
Gomolj na cesti i svijetlo svijeće su samo fasada kojom skrivaju hladnoću duše.
 
 
Pogriješih misleći da se ljudi ne mjenjaju. Nisam razočarana, ne toliko da od toga pravim problem. Svi se mjenjamo, pa i ja. Samo mi se čini da je onaj krumpir na cesti, onaj u vreći, beskrajno bolji.
 
 
Ljepota gomolja je u njegovom obliku, širini i raznolikosti. Standardiziranost, unificiranost ubija sve, pa tako i gomolj.
 
  
Ljepše je vratiti se u dubinu duše i biti svjestan da je krumpir iz vreće uzgojen s ljubavlju, dušom izabran da čeka istu takvu dušu koja će ga s ljubavlju i poniznošću platiti i cijeniti.
 
 
Spoznati tu ljepotu ne mogu svi. Mnogi i ne žele. Mnogi ne znaju. Jer se hvataju za formu, oblik, a zaborave na sadržaj. Ima ih koji bi sjedili i na dvije stolice.
 
 
Ne ide to. Toplinu koju traže u onih stotinjak svijeća, i u krumpiru na komad, neće više nikad naći.
 
 
Ne tamo gdje je traže.
 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
28/01/2013 08:33