beats by dre cheap

KLON

 

Sjećam se nekih trenutaka iz djetinjstva i mladosti koji su me strašno iritirali. Kad kažem mladost, mislim na period do trenutka kad sam i sama postala majkom.

Vrlo često me iritiralo ponašanje i susretljivost moje majke prema drugim ljudima, naročito prema djeci. Uvijek je imala nešto im reći, kao "baš imaš divnu haljinu", "baš si lijep", "kome nosiš tu igračku", "daj meni jedan bonbon" i sve tako.... ili recimo kad u samoposlugama slaže one košare jer nisu složene, ili nisu na mjestu, ... i sve tako nešto, u tom stilu..... "mama, pa zar baš ti moraš.. ima ko to treba radit.. daj pusti dijete na miru... " bile su uglavnom moje riječi...

E... onda ja postanem majka... juniorka naraste i odraste... i od sto slučajeva kad zajedno idemo u vikend-nabavke, u devedeset dešava se isto.

Sad sam ja ta koja razgovara s djecom, slažem košare, guram kolica... i dobivam od juniorke iste prijekore... "mama, zašto ti? daj pusti dijete.... zašto svakom loncu moraš bit poklopac"...

Upravo jučer, kod povrća biramo gljive koje juniorka nosi na movie-night, nađe se dijete, dječak možda 4-5 godina, u ruci nosi zelenu salatu, tvornički zamotanu u celofan, poput buketa cvijeća. Uredno i strpljivo čeka da majka otkine vrećicu, ona sama daje već otkinutu nekom drugom, potpuno uslužno ostavljajući sebe za kraj. I ja, baš poput veteranke, pristupim djetetu i pohvalim ga za način držanja te salate. Juniorka samo zakoluta očima i okrene se... lakše je to nego da izrekne kritiku glasno i jasno. Sjetim se sebe i nasmijem se na glas. Svi okrenuli glavu da vide zašto i otkuda buka, šta se dešava... a ja se brže-bolje pokupim prema gljivama i onom momku što važe.

Klon ostaje klon.... nebitne su okolnosti, zar ne

 

  CARLY SIMON - YOU'RE SO VAIN

 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
11/11/2012 11:23