beats by dre cheap

OD BACHA DO SEVDAHA

 

HALID - MILJACKA

 

Subota je bila dan blogera….. Veće i ljepše druženje nisam imala..... Nas desetak..... Kave, priče, smijeh, pokloni, ćevapi, limunade, obećane tufahije, matematički zadaci, rasprava o engleskom jeziku i Shakespearovom fondu riječi…… o kradljivcima, o Mariu i Lari, dotakli se i izbora.....

I opet kuća sevdaha…. Zar može drugačije?
 
Tko razumije, shvatit će......
 
Umalo osnovasmo i stranku…. Ali odustali jer ne bi bili dvjestota stranka… nema smisla…. Lakše je pamtit dvjesto nego stodevedesetdevet…
 
Prošetah do Vijećnice..... Uslikah ovu prelijepu zgradu.... Njene boje, poput aureole, svjetle u ionako osunčanom Sarajevu... Na ponos gradu.... Da, nikad neće biti ista, s njom je štošta otišlo u povijest... njeno bogatstvo, njena riznica koja je onako grešno, zločinački, uništena, nepovratno je izgubljena, ali ... zasjala je svojim sjajem, svojom ljepotom arhitekture, bojama, idejom koja se ničime ne može zatrti, kulturnom baštinom koju je i onakva ranjena nosila i simbolizirala grad i ljude koji su je životom čuvali, branili i obranili... Sjetih se i Vedrana Smailovića i njegovog violončela.... sjetih se i Joan Baez koja je šetala ovom čaršijom pronoseći svijest o gradu i njegovoj borbi za život.... sjetih se i jula 2008, kada dotrčah s koncerta održanog dan ranije u Zagrebu i njenog nastupa na Baščaršijskim noćima, koncerta održanog nasuprot Vijećnice, tada obučenoj u pidžamu... sjetih se i sjećanja tuge koje je tada i ona sama podijelila i na press konferenciji održanoj u hotelu Saraj, a i na samom koncertu....
 
I taman kad pomislih da je dan gotov…. Zazvoni telefon…. Hajd pričekaj, obećao sam ti, dolazim….
 
Imam pola sata ..... Krenuh prema Sebilju, pored Čaršijske džamije, do Begove džamije, prošetam dvorištem, razne misli mi krenuše glavom.... skrenem prema Imaretu.... pa do medrese…. Aukcijska prodaja knjiga…. Od ponuđene gomile naslova, uzela bih isto takvu jednu gomilu…. Ali imam osnovni problem….. Investicijski fond nije uopće imao predviđen budžet, ali uzeh jednu…..
 
Abdulah Sidran…. I  „Otkup sirove kože“…. Moje kulturno uzdizanje počelo je s poklonom .... „Nedorečena“, … „Kokoška“ … i eto na kraju Sidran…
 
Dođi do Sebilja, zazvoni telefon….. izađoh iz Medrese…. Iskoristih priliku da ispitam Svjetskog Putnika za papirologiju, itinerar, i svašta nešta za put kojeg planiram…. Kondicije imam, ali svejedno put o kojem razmišljam je velik zalogaj…. Potrebne su opsežne pripreme…. Treba napravit dobar plan…. zamolih ga da sudjeluje u planiranju.... zna on sve šta treba, nisam tabula rasa, al eto da iskoristim ponuđeno .....
 
Prođoh ponovo pored Vijećnice... svjetlima obasjane..... predivne u predzadnjoj septembarskoj, sarajevskoj noći..... Osjetih sjetu, ponos, tugu, radost, .... vrtlog osjećaja još od čaršije i džamije.....
 
Jedan predivan dan je, čini mi se, gotov.... Barem ja jesam… Protrčah kroz tuš i zaronim u carstvo snova … samo što je otkucalo deset…. Ne pamtim kad sam tako rano legla…..Treba se obnovit… nedjelja je na redu, povratak za Zagreb, ali prije toga još jedan izlet….
 
Ima li kraja mojim željama? Mislim da nema…. Izvor je nepresušan…. Tema ista…. i opet ... tko razumije, shvatit će...
 
 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
03/10/2012 14:20