beats by dre cheap

VOZ

 ZDRAVKO - PODLUGOVI

 

Nedjelja. Povratak. Ali...

Još jedan izlet. Organiziran. Samo se trebam pojavit. Sve drugo je riješeno. Kuda? Pravac Garavi grad. Pitam, pa kako ću? Do Garavog grada i natrag i onda opet istim putem? Kaže mi domaćica, ma imamo prevoz, vratimo se na vrijeme..... tako i onako nikad prije sedam ne krećeš ....

Naravno, žabi nikad nije bilo teško u vodu. Pristanem bez puno nagovaranja. Ustajanje i lagani brzinski doručak uz čaj.

Evo nas na zbornom mjestu. Popismo kavu na terasi. Nasmijasmo se izreci napisanoj na kesici šećera. Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit. Tako je i bilo, čak štaviše dan je završio divnim vijestima, baš u skladu s jutrom.

Tu, ovim stepenicama, ovim hodnicima nisam kročila evo 27 godina.... Istog trena, kako smo ušli u zgradu željezničkog kolodvora mojim tijelom se razliju sjećanja na postolimpijsku godinu i dolazak vlakom iz Zagreba. Oduševio me tadašnji izgled kolodvora. Sav u sjaju, čist, obojan vedrim bojama.... Danas su neke druge boje... ali definitivno drugačija vremena... i ja kao i mnogi drugi vjerujem da će jedno jutro donijet prekretnicu... ne samo u bojama, već u svemu... borimo se, zar ne? idemo naprijed!

Ulazimo u voz. Prvi put se vozim vozom, kad samo promislim, ni Grasovim tramvajem se nisam baš vozila, izuzev jedne stanice... Jedna ko nijedna....

Ćihu ćihu ćihuhu .... i Vlak u snijegu na +35 prolaze mi mislima dok se vozimo. Podlugovi. I Zdravko mi jurnu mislima.... odjednom je sve tako poznato....

Stigosmo. Nahraniše nas i napojiše. Rekoše nam da moramo u koloni dva po dva. Glasno upitam jel se moramo držat za ruke? Ili ćemo dobiti konopac? Samo pitam, nemojte se ljutiti, nisam vam ja odavde, pa pitam....

Evo me prvi put i u Areni Garavog grada. Lijepa je. Mogu zamislit binu i recimo nedavni Zdravkov koncert. I dvoranu koja pjeva i pleše u ritmu. I sad smo pjevali i plesali u ritmu. Povratak istim putem, i na isti način. Ovaj put uslikah ono važno.

Do kuće dođosmo putem kojeg davno mojoj domaćici obećah da ću opjevat u postu,... i budem....

Moj godišnji odmor završava. I boravak u Šeheru. Prije odlaska pijem dočekušu koju je moj plesač vrlo rado skuhao.

Kao i uvijek, kad treba krenuti, noge su mi vrlo olovne, i teške... kao da su zabetonirane u sarajevski asfalt... i teškom mukom se pokrećem....

Stoj tu i ne miči se.... stoj tu i čekaj me...  Tornerò presto.....

 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
07/09/2012 09:37