beats by dre cheap

DAN ŠTIKLI

 

Zazvonio mobitel.... Haris... čuj šta radiš danas? eto da ja tebe pitam, šta radim? Muzički paviljon, Atmejdan, osam navečer? i tu on nastavi.... a ja prestala slušat,  jer čim sam čula Muzički... ja počela razmišljat o muzici... i uvjerih samu sebe da ću nešto slušat.....

Jel dolaziš? Da, naravno.... stavljam te na listu.. mogu li nekog povest? Može, daj ime.... vidimo se.

Obradovala sam se njegovom pozivu, poželila sam njegovo društvo....

Javim prijateljici kud idemo, i tu nastaje problem. Šta obući? I onda smo imale izložbu...  izaberemo, ... i nakon kave, odjurismo do mog hotela da se i ja isto tako donekle uredim....

Dođosmo točno na vrijeme..... nađoh prijatelja i s vremenom shvatim da je Muzički paviljon samo mjesto na kojem se odvija druženje i da nema veze s muzikom. Puno mladih i mlađih, raznih materinjih, od kojih je naravno bio engleski najglasniji.

U nekom trenutku pojavila se i urednica jednog tjednika... obradovah se i njoj... nismo se vidjele još od rođendana, gotovo tri mjeseca....

Spomenuto druženje je bio susret ljudi koji su aktivni u raznim djelatnostima života BIH, te na neki način mogu biti nazvani ambasadorima svojih zemalja. Jer na koncu, skoro da i imaju tu ulogu. S obzirom da sam jedina bila iz Cro-landa, i mene prozvali čini mi se budućim ambasadorom. (Tu se sad ja kao šepurim ). Sjetih se i ljeta 2008 kad sam u Makedoniji, vozeći prema Bitušama, stavila one nosače zastavica, poput onih diplomatskih vozila, ali bez zastavice, jer smo predstavljale "diplomaciju na godišnjem".

U tom tonu je i veče završilo. Poput diplomacije. Sarajevska policija se zaista potrudila da nađem put. Jedno vozilo ispred. Jedno iza. Divan osjećaj. Biti zaštićen. U konvoju. Mogu samo zamisliti šta su ljudi na Obali i u Mule Bašeskija mislili kad su gledali kako se auto zagrebačkih registracija vozi u sendviču. Na sreću nije bilo nijednog novinara da prati taj konvoj, inače bih završila i u sa-x, pardon klix.ba. Čak su mi dozvolili da vozim u zabranjenom smjeru.

Eto, i poštovanje i popularnost..... Tko se još time može pohvaliti.... (još uvijek se šepurim )

Zaključak večeri: sudjelujem u političkom, kulturnom, filmskom, teatarskom, sportskom, vjerskom, ekonomskom, turističkom vidu života BIH.... nije ni čudo da me i policija čuva i prati....

Dođoh u hotel dobrano iza ponoći..... Jedan dugačak dan je konačno završio....

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
05/09/2012 20:37