beats by dre cheap

ANGELINA JOLIE I JA ..... I JOŠ TOLIKO TOGA.....

  
Evo mene. Došla. Samo tijelo. Duh je ostao na proslavi punoljetnosti jednog festivala. Pridružih se proslavi, baš kao i Angelina. Srećom, javila mi slikom u dnevnoj štampi gdje očekuje da se pojavim.
 
Angelina nije bila jedina koja se veselila susretu sa mnom... Bilo je prelijepo osjetiti duh i radost koja vlada red carpetom….
 
Upoznah šestoro djece, sad kad razmišljam o njima, pali mi se lampica u glavi, njima četvoro počinje ime sa S. Jedno od njih šest je beba.. velikih plavih očiju, divnih punih obraza, velikog divnog osmijeha i smijeha usprkos vrućini koja je vladala Tuzlom… Ovih drugih pet  je predivno, otvorenog srca i uma, direktno, otvoreno, glasno, baš onako kako djeca trebaju biti. Jedno me dijete ipak malo više osvojilo.. toliko da sam bez ikakvog razmišljanja, iako onako damski obučena, sjela na pod, u turski sjed, i pričala i s njim ali i sa njegovom sestrom i bratom blizancem. Bilo je divno osjetiti se ponovo djetetom. Uživala sam u njihovoj razigranosti, radosti i veselju, uživala sam i u njihovoj bilingvalnosti, sposobnosti da komuniciraju istovremeno i sa mnom i sa roditeljima na dva jezika…
 
Upoznah troje ljudi, blogera, Dillara, Esidova mama, Malimozak…. Posvetih im, svakom od njih, svoju punu pažnju…. Zaslužili su, svaki od njih na svoj poseban način. Sa svakim od njih imam drugačiju, a opet istu komunikaciju. Upoznavanje osobe koja stoji iza, na blogu, napisanih riječi je jedno predivno iskustvo…..
 
Ferhadija i bašta kod Ekonomije…. Razgovor sa Srebrenom….  Ra i društvo i Smiraj i ja, vrijeme u razgovoru, smijehu, dogovorima o susretima, a sve nakon odgledanog filma…. Film, „Žena koja je obrisala suze“, vrlo težak, daje razmišljati, promatra sudbine dviju žena koje na prvi pogled ni ne znaju jedna za drugu, čije sudbine na prvi pogled nemaju ništa zajednčko, te njihovu sposobnost i volju i želju da razriješe bitna pitanja svojih budućnosti a koja su neminovno vezana za prošlost i sve ono što im se dešavalo. Svakako pogledati.
 
Otoka, džamija Istiklal, Rosulje i Vogošća, Velešići i Baščaršija, Kuća sevdaha i chickenburger, Begova džamija…. petica u Srebreniku s puno luka, merak koji je začinjen cigarom… merak koji je začinjen nargilom na čaršiji….
 
Otkuda da krenem? Sve ovo što rekoh dosada, nije ni prvo slovo onoga što sam prošla u ova dva dana.
 
Bosanski Šamac, Gradačac.. dinja na vrhu jednog brijega i pogled na dio Gradačca….. Srebrenik…. Centar Srebrenika, … Tuzla i Gornji Mosnik i Talijanuša…. Pogled na Tuzlu s brijega s kojeg krenuše ta neka moja krvna zrnca….
 
Kladanj, Olovo.. zaustavih se na jednom odmorištu i uslikah panoramu Olova…. Prije mjesec dana bio je prelijep pogled, još uvijek svježina iako već tada ljetnih temperatura, a opet… sve zeleno, kud god pogled seže…. Bijambare.. te pećine definitivno zovu….
 
Svježa izvorska voda s česme ispred Semizovca…
 
Otkuda da krenem? Koji dio da sačuvam samo za sebe?
 
Možda onaj tren kad izlazim iz Sarajeva s tugom i suzom u očima, jer moram kući.... jer ne vidjeh sve što sam željela…. Možda onaj tren kad sjedim u autu i slušam mog dragog Kozmopolita, emisiju BH Radija 1, javljanje uživo iz šatora sa SFF, komentari prvih kroničarki kulture… možda onaj tren kad se prisjetim nekih emisija Kozmopolita gdje sam slušala meni drage glasove…. Možda onaj tren kad poželim okrenuti jedan broj i čuti drage glasove….
 
Možda onaj tren kad me moja domaćica svrsta u tinejđere i onim zavjereničkim pogledom pozdravlja mog tinejđera… možda onaj tren u kojem sjedim na ćilimima džamije Istiklal i razmišljam o ljepoti jednog prostora… možda onaj tren u kojem uživam u razgovoru sa mojom domaćicom…..
 
Možda onaj tren kad sa čaršije ne otiđem a da vode ne popijem……
 

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
09/07/2012 09:08