beats by dre cheap

24 - PRVI DIO vs KUNTA KINTE

Kunta Kinte me odveo do Tuzle. Konačno. Pripremu sam, kao i uvijek, obavila kod kuće, plan grada, osnovne ulice, google earth, ko me pozna, zna da u ovakvim slučajevima malo toga prepuštam slučaju
 
Mjesto gdje sam odsjela, našla sam lako, k'o prstom u med, iako moram biti iskrena, pitala sam na dva tri mjesta, tek toliko da se uvjerim da sam na pravom putu. Pansion Nargalić, u srcu zbivanja. To je ono što sam tražila i zahvaljujući Senadi Š. i dobila. Uz naravno pristojnu cijenu.
 
Prvu dobrodošlicu poželjela mi naša Nevenka Garagić. U pozorišnoj bašti, uz kavu i sokove, provele smo vrijeme u razgovoru kao da se znamo godinama. Bit će da je do imena Nevenka koje nas veže
 
Poslijepodne je bilo predviđeno za upoznavanje grada u kojem je moja baka proživjela svoju mladost. Njeno mjesto rođenja, Simin Han, ostavljam za iduću prigodu (uvijek ostavljam nešto za ponovni dolazak, to isto znaju oni koji me poznaju... svaki razlog je dovoljno dobar razlog ).
 
Stari grad sam prošla uzduž i poprijeko, ali zaista...... Fotoaparat se nije micao iz ruku.. sam taj Stari grad, sa bližom okolicom što se da na noge obići u jedno poslijepodne ima valjda 400 slika...... iz svih mogućih kuteva, dnevnih, sunčanih, ovakvih - onakvih.....
 
Oko osam navečer osjetih umor, u nogama... i veče provedoh ni manje ni više u krevetu spavajući.... tv je svirao svoje, prijenos utakmica, tu i tamo kad sam čula da je pao gol, otvorila sam oči, ali golove nisam vidjela, jer su se istog trena zatvorile.... Ne sjećam se kad sam zadnji puta legla od umora tako rano i spavala do osam subote ujutro....
 
Dogovorena kava je bila tek u 11.... imala sam dosta vremena, pogledah i na tv dokumentarac "Sarajevske ruže; Teror u 12 slika", premijera bila prije nekoliko dana, krajem maja....
 
Pozorišna bašta, kava sa Senadom Š. Željkom M., Tihomirom K., pridružili su nam se i Goran B. sa suprugom. Vrijeme provedeno u reminiscencijama, predratnim, poratnim, familijarnim, prijateljskim, gastarbajterskim, ljudi koje sretoh prvi puta, a kao da se znam godinama s njima. Razlog i povod za druženje http://www.ugip-tz.ba/udruzenje.aspx... dio mog naslijeđa, moje baštine, mojih korijena...
 
Oduševio me taj Stari grad, boje njegovih fasada, zrakasto položene ulice, dva glavna trga - Soni trg i Trg Slobode,…. Korzo, … centralna apoteka, zgrada koja je odigrala jednu od važnih uloga u životu moje bake, spomenuta u postu Pričam 31.3.2012,..... Šarena džamija, ... portal Medrese.... Ismet i Meša ... slana jezera... Sezam i limenka (ćevabdžinice)…. ma predivno....
 
Naravno, bila sam i na Kapiji... poklonila se toj djeci i toj mladosti Tuzle......
 
Bila i na Modracu, na jezeru... nisam mogla otići iz Tuzle, a da ne odem tamo... i onda naravno napravim glupost koja me eto srećom nije nimalo koštala koliku sam ja paniku sama sebi stvorila... vozim se nekih dva kilometra uzduž jezera i odlučim se okrenuti i vratiti, jer moj magnet zove…. Jedna od onih gruda asfalta što kamioni podignu, našla se da mi smeta…  vidjela sam ja to, i usprkos svemu prilikom okretanja na mjestu naravno trbuhom auta udarim u nju.... prepadnem se svom snagom jer se sjetila šta sam uradila pre dve godine, razbila karter, iscurilo ulje, zaribala motor, i sebi štetu od 2500 eur...... i sad, šta da radim, jel da se uputim u sarajevo ili ne... pogledam trbuh, dole, vidim potrgana plastika, no dobro ona nije bitna.. mene brine karter kojeg ne vidim.... pritisnem jednom, nešto kapa, aaaaaaaaaa... pomaknem auto za metar dva - ne vidim tragove ulja... pomaknem ponovo, pogledam ispod, sad sa druge strane, vidim kapljice, probam prstima, voda... ok, to je od klime koja je bila uključena... još uvijek ja u panici, moram do nekog mehaničara, ne mogu ja krenut za Sarajevo, pa da ostanem opet bez ulja... lako mi je bilo pre dve godine, tada sam bila u Hrvatskoj, ovo sam sad u Bosni... ništa, krenem prema Tuzli, valjda ima neko... odem na pumpu, oni nemaju grabu (kanal), ali me upute na vulkanizera, preko puta pumpe,... odem tamo, zamolim gazdu, naravno upoznah se s njim, Asmir, ispričam šta sam uradila, zamolim da pogleda, .... i MUŠTULUK.... samo plastika potrgana, karter cijeli, ko novi!!!!
Malo mi falilo da ga izljubim... pao mi kamen sa srca, pitam šta sam dužna, on zbraja 5.... 2,  sedam maraka jel puno, kažem puno brate i nasmijem se.... pružam mu 10 i kažem, hvala ti... jel mogu ja do Sarajeva i koliko mi treba, kaže on, ma možeš, al evo ti moj broj za hitne slučajeve, pa me nazovi, ako bude problem, ali ja garantiram da ćeš doć i do Zagreba, a kamoli Sarajeva.... koliko ti treba? Pa nekih dva, dva i po sata…
 
Po dolasku u moj sarajevski dom, prvo sam njega nazvala.. Asmire, dobar dan, ovdje zagrepčanka, evo mene u Sarajevu, kaže on, pa ti nisi normalna kad prije hahahhaha, …. od Tuzle do Sarajeva mi trebalo sat i 50 :)

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
12/06/2012 08:46