beats by dre cheap

SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI

Kako mi jednom nekad Srebrena reče, ja nikad ni ne otiđem iz Sarajeva…. Tako nisam ni ovaj put…. Duh i misli, riječi na jeziku, uglavnom se vrte, kreću, vraćaju uvijek na ista lica, ista mjesta, iste osobe, ….
 
Svakim dolaskom budu obogaćena novim detaljem, novim uspomenama, a to onda istovremeno znači i da u budućnosti, bližoj ili daljoj sasvim nebitno, ta lica i ta mjesta postaju neodvojivi dio mene.
 
Koncert? Zbog koncerta, otvaranje Sarajevo Sevdah Festa, dojurih. Amira Medunjanin ne samo da je ispunila očekivanja, nego ih je daleko daleko premašila. Predivan glas, izvedba, obrade.... posljednjih nekoliko pjesama otpjevano a capella... zadnja Emina... otkinula sam i na neke pjesme tokom večeri, ali Emina je bila kulminacija. Pozvana sam u backstage..... Sutradan, kafa s Amirom u Malim Dairama, šetnja do Magaze.. Amirin poklon meni... Trebam li više?
 
Subotnji doručak, obećan mi, donio iznenađenje. Sarajevsko jutro osvanulo čistog plavog bistrog neba, predivnog pogleda. Park prinčeva. Nisam prvi puta bila gore. Ali jesam prvi puta u to doba dana. Nije sabah, ali dovoljno rano da se jutarnja svježina još uvijek osjeća. Moja prva rečenica po dolasku, „mene komotno mo'š tu ostavit (tu na parkingu)“. Oduševljena prizorom, pogledom, svježinom, požalila sam što nisam makar pauk, kad već ne mogu biti stonoga. I fotoaparat i video kamera u punom pogonu, a ja? Imam samo dvije ruke.
 
Provedoh divnih sat i pol s precjednicom. Hvala ti na doručku i vremenu provedenog u divnom, inspirativnom i poučnom razgovoru.
 
Kafa u kući sevdaha postala je tradicionalna blogerska. Nije nužno blogerska, ali eto tako ispada. Toliko sam često tamo, da će mi udarit inventarski broj, ako već nisu. Zlaja, Brusnica, Oblože, Dženi, Srebrena, Precjednica, Smiraj....  hvala vam svima na predivnom druženju. Upoznah i Backpacker. Zbog niza okolnosti, kafu "sikterušu" smo "popile" stojećki razgovarajući turbo brzinom, ..... ali ona kafa, ona dočekuša i razgovoruša se tek trebaju desiti.
 
Juniorka je također bila u Šeheru, ima svoju prijateljicu iz srednje koja studira arhitekturu, i s njima sam uspjela prosjedit nekih petnaestak minuta. Juniorka i ja se nismo ni družile ova dva i po dana u Sarajevu. Ona svojim, ja svojim poslom i društvom.
 
Nađoh vremena i za ono moje nekad-redovno-kulturno-uzdizanje u Pozorištu mladih. Ponekad se desi da jedino tako mogu vidjet prijatelja, … gledajući ga kako s ljubavlju trči, pleše i pjeva na daskama što život znače.
 
Begova džamija i akšam. Tko zna, shvatit će.
 
Još sam bila u Sarajevu, kad sam našla put i način kako da i idući vikend završi ovdje. Najkraći put za kući ide preko  Sarajeva. Ma gdje se ja nalazila.
 
Rođendan dragog mi prijatelja donio susret s prijateljima koje ne vidjeh neko vrijeme, donio smijeh, radost i veselje, leptiriće, planove, želje, strepnje..... zapalih opet. Iz ćeifa. S merakom.
 
Domaćica moja dala mi se u najboljem svijetlu. Čini mi se da još uvijek sjedimo u njenom dnevnom i razgovaramo, kao što smo provele noć na nedjelju razgovarajući.
 
I opet, kako mi Srebrena reče… ja nikad ni ne otiđem iz Sarajeva.

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
04/06/2012 10:59