beats by dre cheap

BITI, ..... JEDNOSTAVNO BITI

Jedan dan u životu samohranog roditelja, bez obzira na spol, je ono što bi svatko od nas trebao doživjeti. Tada bi znao cijeniti ne samo sebe i svoje dijete, nego i sve druge zamke roditeljstva, života općenito.

Opcija ima puno. Ili ću ovako ili ću onako, ali ne.. ne možeš jer nisi sam. Uz tebe je osoba vrijedna svakog trena i pažnje i ljubavi i brige i strepnje, ali i ljutnje, dokazivanja, verbalnih natezanja, .... osoba kojoj si dao život... kojoj želiš prenijeti svo znanje i sreću svijeta, osoba kojoj želiš dati sve što padne na um....

  

Ne pamtim broj žena koje su mi rekle i iskazale na ovaj ili onaj način svoju zavist.. Da, i ja se osjećam slobodnom, jer mogu donositi odluke po svojoj trenutnoj inspiraciji. Ali pri tom zaboravljaju da i samohrani roditelj osjeća zavist prema njima. Jer, partneri, bez obzira bili u braku ili ne, uvijek imaju mogućnost razgovora, komunikacije, zajednićkog razmišljanja, zajedničkog zamišljanja i donose zajedničke odluke.

   

Biti roditelj osim svih svojih zamki, u tradicionalnom obliku, je 24/365 i dužnost i obaveza i zadovoljstvo i sreća i radno mjesto .... jedino radno mjesto na kojem ne možeš dobit otkaz. Čak i da ti ga daju, ta opcija ne postoji.... Majka ostaje majka, kao i otac. Jer i samohrani otac živi u istom mom svijetu. Spol je tu apsolutno nebitan.

  

Sve što odlučujem, kako odlučujem, zašto odlučujem je jednostavno činjenica prisutna u svakoj sekundi svakog dana. I svakog dana snosimo posljedice tih odluka, ne samo ja, kao majka, nego i dijete. Odluka se može mjenjati, naravno, kao i u svakom segmentu života, jedino ako ima odgovarajuće argumente. Ali snaga argumenta je ta koja donosi prevagu. I badava svako „neću“, „ne želim“, „ne idem“, .. jer ... Biti i tata i mama, i prijatelj, i policajac, i psiholog, i pedagog, i sve to u jednom trenu.... sve to u jednoj osobi, bez ikakvog prava na dan odmora, ili sekund, ili bez mogućnosti da barem jedan dan okreneš glavu....

 

A onda se postavi pitanje, a šta ako netko donese odluku umjesto mene? A što ako ta odluka snosi ogromne posljedice na život samohranog roditelja i njegovo dijete?

 

Država bi trebala pružiti pomoć.... jer ima raznih slučajeva i razloga zbog čega je netko samohrani roditelj..  i ne samo kad loše ide,  država bi trebala prepoznat teškoće i tegobe svakog roditeljstva, ne samo samohranog... ali ne.. zašto bi država pomagala.. nije ona tu da pomogne... ne, otkuda mi ta pomisao....

 

Prije dva mjeseca kad sam ostala bez posla, ne svojom krivnjom, jedna majka me direktno upitala „kako“ „zašto“ „pa ti si samohrani roditelj“... Kao da to ikoga interesira... kao da je to bitno...  kome je to važno? Nikome..... I kad zamoliš pomoć, kažu ti, donesi papire iz perioda dok ti je išlo dobro.... pa ćemo onda ocijenit da li ti treba pomoć... Divno.... Svaki čovjek je okružen licemjerima, ni samohrani roditelj nije imun... Još jedan u nizu dokaza... da je na koncu moje kljuse, ono u koje se uzdam, najpametnije i najbolje...

 

Ima jedna izreka koju najviše volim... „To je nama naša borba dala“.... Ne trebam dalje.. a ni dulje....

 

A zavidnima.... nemojte..... nemate na čemu bit zavidni...

Gracias a la Vida
http://graciasalavida.blogger.ba
21/06/2011 11:58