Vrijeme je za rekapitulaciju ove 2019. godine.

Počela je gorko-slatko. Juniorka je odselila. Uselila u stan s momkom. Ne daleko, ali dovoljno blizu. 11 km. 20 minuta vožnje kad nema gužve, 35 minuta vožnje kad je gužva. Skoro sat ako se ide javnim prijevozom.

Prvi dani su mi bili čudni i tužni. Preko dana mi nije previše nedostajala, jer znala sam da radi. Ono što me rastuživalo je činjenica da nije dolazila kući nakon posla. Odlazila je novoj kući, novom domu.

Kuća se činila beskrajno praznom. Jer odnijela je gotovo sve. Ono što je imala, a nije odnijela, nadomjestila je kupovinom za svoj novi dom.

Vrlo često se čujemo, po nekoliko puta na dan. Najčešće su to whatsapp poruke, ali vrlo često se zaista i čujemo. Redovno dolazi. Minimalno jednom tjednom.

U dane kad dolazi, kuha se po njenoj narudžbi. Cura je željna svega i svačega, a ja, kao i sve mame, činim sve da udovoljim.

Seniorka, u skladu sa svojim blogerskim nadimkom, ponaša se upravo seniorski i baš to je bilo uzrok i povod za sva događanja.

Prije 17 godina spašavali smo joj vid na lijevom oku. Na desno ne vidi više od 30 godina. Te 2002., kad smo konačno uspjeli dobit dijagnozu i mogućnosti za terapiju, i 2003. jurcali smo po Udinama. Dvije terapije, 5-6 kontrola.

Fotodinamička terapija za liječenje senilne makularne degeneracije tada je urodila plodom. I vid je na lijevom oku spašen.

Ove godine, dešava se ista stvar. Žuta pjega ponovo puca, ponovo mokro pucanje, što je u njenom konkretnom slučaju dobra stvar. Jer, za mokro pucanje ima terapije. Za suho pucanje, nema.

PDT (fotodinamička terapija) se više ne provodi. Postoje nove terapije – injekcije u oči. Po hitnom postupku upućena je na injekcije.

Kontrola po završetku ove terapije pokazala je da je stanje nepopravljivo. Drugim riječima, Seniorka je maltene slijepa. Nije, al’ je… Je, ali nije.

Ne može čitati pa ja čitam novine, uglavnom one članke koji se više bave komentiranjem ili polemiziranjem, jer dnevne vijesti sluša svakodnevno što na televiziji, što na radiju.

Kako priča sa Seniorkom traje cijelu godinu, pregledi koje obavlja donijeli su bitne promjene. Sve što radim, sve što želim, mora biti usaglašeno sa Juniorkom i/ili Brad Pittom, jer Seniorka ne bi smjela ostajat sama sebi prepuštena.

Tradicionalni proljetni put za Sarajevo, isplaniran s Mayom, otkazala sam jer sam bila pozvana na pir u Split. Ali ni na pir nisam išla, jer je Seniorka dobila termin za pregled u vrijeme održavanja pira.

Ali zato ljetni boravak u Sarajevu nije smio biti otkazan. Sve sam na vrijeme usaglasila, odabrala datum kad Seniorka nema preglede, kad je Juniorka u Zagrebu, kad je Brad Pitt prisutan.

I usprkos svemu, Brad Pitt mi je napravio problem. Dan prije odlaska. Spisak onoga što sam mu kazala je ogroman. Beskrajno me razljutio. Malo je nedostajalo da i ljeto moram otkazat. Ali srećom, sve je dobro završilo.

Ljetna landranja s Mayom po Bosni počela su na Kozari, boravili u Sarajevu, boravili u Splitu.

Po prvi put sam, konačno, bila u Grudama, Počitelju i manastiru Žitomislić. Po treći put sam bila u Kravicama.

Kraj augusta donio je dugo očekivanu promociju drugog izdanja knjige “Stoljeće Italijana u Tuzli”. Posebno sam se veselila boravku u Tuzli, jer rijetko dolazim, imam kome, ali uvijek me srce vuče južnije.

Dan nakon promocije knjige, održani su i deseti jubilarni dani italijanske kuhinje. Po prvi put sam bila na toj manifestaciji.
Sve skuhano, a bilo je dosta hrane, kolača, pića, sve, ali sve je nestalo u manje od sat vremena.

Kad smo već kod hrane, Juniorkin rođendan, baš kao i moj jubilarni 60., proslavila sam kuhajući za desetak do dvanaestak ljudi. U oba navrata po dva jela, jedan mesni i jedan veganski, budući je Juniorkin Lojtra vegan.

Moj prvi veganski kolač nije uspio. Treba znat radit veganske kolače. Danas ću probat nešto jednostavnije, vegansko, ali jednostavnije. Trebalo bi uspjet. Na vrijeme javim i objavim rezultate.

Kroz cijelu godinu kuburim s novcima. U skladu s penzionerskim statusom. Uzgred budi rečeno, Juniorka je svoje tjedne dolaske nazvala posjetom “staračkom domu”. Ne mogu reć da nije daleko od istine.

Koliko god da radim pod ugovorom, novaca nikad dosta.

Ne mogu reć da živim rasipno, ali starački dom za dvije osobe ima enormno visoke troškove. I to me ubija. Samo se iznova dokazuje da je kuća rupa bez dna.

Čemu se veselim? Nova, 2020. godina donijet će sigurno nova putovanja, precizno usklađena s datumima koje će Seniorka i njeno stanje određivat. Pokušat ću sve uskladit, da odjurim do Splita, do Sarajeva, do Tuzle.

Nadam se da ću uspjet i do mora. Ove godine, osim kratkotrajnog boravka, jedva 36 sati, u Splitu, more vidjela nisam. Nije mi prvi put, ali da mi nedostaje, stoji.

I za kraj ovog rezimea, još uvijek očekujem jednu knjigu obećanu mi pred gotovo dvije godine. Izgovori koje dobijam su neistine, da ne budem gruba i kažem laži, u koje samo dvogodišnjak može povjerovat.

Čak i da ne čekam tu knjigu, drugu, takvu istu, više ne mogu kupit, jer si jednostavno ne mogu priuštit. Onu koju sam mogla priuštit, amazon nije htio slat. Onu koju sam si mogla priuštit, kupili su za mene s obećanjem da će mi poslat.

I eto tako ja čekam, dočekat vjerojatno neću.

Jer, treba imat hrabrosti, inteligencije, mentalne zrelosti pa da se ispuni obećano.

Mnogi su živjeli i živjet će bez te knjige pa mogu i ja. Svašta bih ja tu još mogla na tu temu.

Blog je trpio malo ove godine, manje sam pisala. Neke od razloga sam spomenula, neke nisam. Čekam da zazeleni malo opća klima.

Zbog verbalnog delikta koji u RH službeno ne postoji, mnogi su završavali s presudama. Zato je bolje da šutim.

Na koncu, manje je više.

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Solidan rezime si napisala. Teško mi je ubacit se u tvoju kožu, jer san još mlad. A ovo što ti pišeš mi djeluje ko nekakav prozor u ono šta me čeka. Nadan se, doduše, da će me to čekat, to bi značilo da san fino doša u te godine.

  2. graciasalavida

    hvala tvorničar 😀

  3. tvojagent

    U ovim ‘našim’ državama, najbolje je biti tiho

  4. graciasalavida

    nije da je najbolje biti tiho, … oni koji imaju kakvo takvo zaleđe možda i mogu sebi priuštiti probleme… ja ne mogu…
    ali da bih mogla derat se na sav glas, to stoji 😀

  5. kurtizMama

    Godina za godinom ide, draga moja, sa svim radostima i tugama. Neka ti naredna bude vise ispunjena ovim prvim! (srce za emoji)

  6. graciasalavida

    gracias mi querida amiga <3

  7. Dijasporka

    Gracija, zelim ti da u novoj bude sve bas onako kako bi ti bilo taman!

  8. graciasalavida

    hvala, dijasporko 😀
    tebi također želim sve najbolje :*

Komentariši