30.08.2019.

SAN LJETNE NOCI

Sanjala sam da sam dobila pismo.

Iz Amerike.

28.08.2019.

BLOGERSKA KAFA U TUZLI

Ima li zainteresiranih za kafu u Tuzli, u nedjelju, tokom ranog poslijepodneva? Pozoršna bašta?

10.08.2019.

PENZIONERSKE AVANTURE - UMJETNOST I LANDRANJE

Konačno smo se naspavali. Barem ja. Željne kafe odjurile smo do Skenderije. Tamo nas je već čekala naša veza sa literaturom.

Dotakle smo se divnih knjiga, divnih biografija i zadržale se na Bekimu i njegovoj biografiji. Tko nije pročitao “Blistavo i strašno”, naročito prvi dio, svakako neka pročita. Ima i pdf.

Dan je, pokazalo se, bio sav vezan za umjetnost. Od pisane riječi preko filma do skuplture. Nakon pisane riječi, na red je došla skulptura, jer nam je na putu do Jurilice u susret dolazio Adis Fejzić. Najpoznatiji BIH kipar. Susret nakon 11 godina. I kasnije tokom dana ponovo Adis. Apsolutno neplanirano, a predivno iskustvo susreta u dva navrata.

Buregdžinica i dalje nema bureka. Ima kafe i kolača, ali bureka ne. Više ni ne treba ništa reći. Dovoljno je da se javim Bosanki-na-kvadrat i zna se i vrijeme i mjesto gdje ne jedemo burek, a pijemo kafu i jedemo kolače.

Nakon dugo godina slušanja radio emisije “Razglednica”, konačno sam upoznala autoricu – Vanja Iličić. Dovoljno je samo sjediti i slušati Vanju kako priča o raznim emisijama, raznim gostima, a najviše o njenim putovanjima vezanim za karnevale, maskenbale i maškare. U tim i takvim momentima, lice joj se ozari, osmijeh bude širi i veći, priče postaju zanimljivije, detaljnije…. Davno sam ja mojoj Anđi kazala kako mislim da bi mogla puno toga reći u “Razglednici”, a tog sam poslijepodneva prvi put kazala da bi i Maya bila dobar sugovornik. Jedva čekam dan kad ću saznat jesam li bila u pravu.

U Parkuši na svom radnom mjestu našle smo i našu Srebrenu. S mašinom za štancanje maraka i eura ispod malenog stolića, a na njemu igla, konac, ideja, materijal. Kako god okreneš, nikad ne sjedi besposleno. Za razliku od Maye i mene, koje samo obilazimo čaršiju i hvatamo zgodu i priliku da sjednemo i odmaramo.

Sarajevo Streeat Food Festival je počeo i jako smo se veselile večeri koju tek trebamo provesti stojeći, plešući, pjevajući… ali, ali, ali… po programu je bio netko za koga nikad nismo čule, i odlučile smo kući, u naš bazni kamp. I dok smo sjedile čekajući naš submarine menu, krenula grmljavina, krenuo pljusak. Maya i ja smo se zadovoljno smiješile činjenici da nam je bazni kamp udaljen svega pet metara. Činjenici da nećemo pokisnut. Čak smo u zezanciji naumile zvat taksi :D.

No, vrlo brzo smo se uozbiljile jer povratak u bazni kamp je značio da se moramo pakirat. Jer ostala nam je još samo jedna noć… još samo jedan dan našeg tradicionalnog ljetnog bosansko-hercegovačkog landranja. Znale smo da cijelu subotu još možemo provesti u Sarajevu, jer je Maya imala let tek u nedjelju, jest, rano ujutro, ali dovoljno “kasno” da iz Sarajeva ne moramo žurit, tj. krenemo tokom kasnog poslijepodneva.

Kako to obično biva, kad god neka manifestacija, bez obzira na karatker, završava, tako počinju pripreme za novo izdanje. Tamo smo i nas dvije već sad počele razmatrat trasu landranja sljedeće godine. Gdje još nismo bile? To je glavno pitanje. Sve drugo je nevažno….

08.08.2019.

PENZIONERSKE AVANTURE - SUNCE, KAMEN, VODA

Ustali u 4, krenuli u 5.

Projurili smo BIH do mora. Prošli kroz Mostar, Široki, Posušje… Do Mostara povremeno magla, no sa svakim trenutkom kako se razdanjivalo, ukazivalo je da će biti vruće i sparno.

U sedam sati smo već bili u Mostaru. Tu se i promet pojačao, no čim smo izašli iz Mostara prema Posušju, opet smo gotovo sami na cesti. Na granici nije bilo čekanja… Jedva su čekali da nas propuste.

Uz obavezu da u Splitu budemo najkasnije u 10, nije bilo vremena za razgledavanje, za landranje. J. je bila vrlo vrijedna, pripremila kafe, koju smo btw već na Alipašinom počeli proljevat po sebi :D, napravila nam sendviče, ponijela voće. Sve je pripremila. Jedino stajanje u Imotskom, da Jurilicu nahranimo.

Promet u Splitu gust, cesta Trogir – Split zakrčena, svi nekuda jure, samo smo mi sad već opuštenije i laganije uživali u prijepodnevnoj splitskoj sparini. Pravo opuštanje uslijedilo je na kavi s mojom T.

Jedva sam dočekala da se ubacim u more. Nije me smetalo ništa. Čim sam instalirala ručnike, suncobran, skinula svoj haljetak i pravo u more. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit.

Jedanipodnevni boravak u Splitu brzo je završio. Brže nego što sam željela. Idući put moram sve to drugačije organizirat, da bude duže.

Sljedeća etapa penzionerskih avantura je bitno bogatija. Crljivica, najveća nekropola stećaka u RH. U Imotskoj krajini ima dosta nekropola, no mi smo, osim Crljivice, zastali samo još jednom u Lovreću, da ih uslikamo. Crveno i Modro jezero u Imotskom. Zastali smo duže kod Crvenog jezera. Na samoj je cesti prema Proložcu i Ričicama. Vrućina i sparina nas je natjerala da ubrzo krenemo prema granici.

Grude, Ljubuški i slapovi Kravica. Prije dvije godine bila sam prvi put na slapovima, tada sam bila sa mojim Brad Pittom. I shvatih, da sam tada, napravila barem 100 km više nego što je trebalo. Jer tek sad uvidjeh da postoji direktan i vrlo lagan i jednostavan put od Splita do Kravica.

Po prvi put u Bosnu ulazim preko Gruda. Zvjeram okolo naokolo s fotoaparatom u desnoj ruci i volanom u lijevoj. Klasika, bar što se mene tiče.

Eto nas, mi došli. Parking sam našla čak u hladu, pomalo nevjerojatno ali istinito. Upitam moje cure hoćemo li pješke do slapova, ili ćemo vlakićem. Jednoglasno i istovremeno odgovaraju, vlakićem.

Trebižat bogat vodom, slapovi prekrasni, gužva nesnosna, ali nama je bilo lijepo.

Počitelj – sljedeća stanica. Još nikad nisam bila u Počitelju, a toliko puta sam htjela. Nisam se uzverala do vrha, moglo bi se reći samo trećinu puta sam odvalila. Presparno je i prevruće. Zavidjeli smo energiji i snazi ljudi koje smo vidjeli na vrhu, koji su šetali i razgledavali. Mi jednostavno nismo imale snage na toj vrućini i sparini verat se do vrha. Nekom drugom prilikom.

Po ne znam koji put ostala sam zadivljena arhitektonskom i graditeljskom sposobnošću ljudi 15. vijeka, istovremeno žaleći sve ljude danas koji uz svu današnju tehnologiju i mehanizaciju nisu ni neće nikad biti u stanju sagraditi nešto tako kvalitetno, dugovječno, vječno i nadasve historijski bitno.

Manastir Žitomislić je svakako nezaobilazno mjesto. Ni ovdje nikad nisam bila. Rekoše mi da je u ovom ratu uništen do temelja i da je tokom 2003-2005 obnovljena i crkva i stari konak. Prelijepe su freske, predivne su boje…

Konjic. Zastadosmo da odmorimo. I dobro smo učinile. Sjedile smo na terasi hotela Konak, kad je preko Starog mosta krenula kolona raznih folklornih grupa. Po zastavama smo razaznali da su prisutne grupe iz svih naših država, a bilo je i zastava Turske, Mađarske. Možda još koje države, no nisam sigurna da sam ih vidjela. Rekoše nam da je to tradicija svakog prvog čevrtka u augustu. Još jedan razlog zašto bi trebalo biti u Konjicu prvog četvrka u augustu.

Nažalost, ponovo ne posjetih Zavičajni muzej Zuke Džumhura, jer je bio zatvoren u trenutku kad smo mi došle. Čini mi se da bi radno vrijeme trebalo prilagoditi vremenu i godišnjem dobu. Toliko je ljudi i turista u ljetnim mjesecima, a Muzej u poslijepodnevim satima zatvoren.

Divan, beskrajan dan završio je večerom u Burger Baru.

06.08.2019.

PENZIONERSKE AVANTURE - UPOZNAJ SARAJEVO!

Utorak je započeo, moglo bi se reći, razgledavanjem, ne pretjerano ugodnim, poslovnog dijela Skenderije. Ražalostilo me stanje zgrade. Potpuno zapušteno, neuredno, neosvjetljeno, u stanju propadanja…

Radne prostorije bez prozora i ventilacije, iako, rečeno mi je da jedino ured direktora ima klimu. I dok se direktor vjerojatno dobro rashladi, zaposlenici u prostorijama koje sam obišla, doslovce skapavaju. Naročito kad je temperatura vani preko 30 i kad je sparno. Nisam uočila da li je pušenje u uredima dozvoljeno ili zabranjeno, ali vjerujem da se u takvom prostoru s dimom cigarete još teže boravi i radi.

Hodnici kojima sam prolazila su neosvjetljeni, zagušeni raznim predmetima ostavljenim na putu, razne kutije, možda čak i sa dokumentacijom kojoj svakako nije mjesto na hodnicima. Sva sreća da nisam nikakav inspektor, jer pisala bih svakakve kazne. Protupožarna sigurnost je upitna, HTZ je nikakva. Sposobnost i kompetentnost, barem u onom dijelu koji je meni trebao, također nije na nivou. Uvjeti na radnim mjestima su loši…. Sve u svemu, zaista sam bila razočarana svim viđenim.

Blogerska kafa je najavljena za poslijepodne, i imali smo gotovo sedam sati vremena za razgledavanje grada, jer s nama je bio prijatelj koji je po prvi puta u BIH, a time i u Sarajevu.

Prisjetila sam se mojih prvih sarajevskih dana i upoznavanja grada i čaršije, i pomalo zavidjeh, na neki čudan način, našem prijatelju. Jer, poseban je to osjećaj, ne da se opisati. Od Skenderije, preko Parkuše, Vatre, terase hotela Hecco, Ferhadije, Begove džamije i česme, do Kuće sevdaha i Vijećnice. Ne znaš gdje je ljepše, ugodnije.

Javili smo se i J., dočekali je kod tržnice i krenuli prema crkvi Sv. Ante. Cilj - Trebević.

Ponovo su mi navrla sjećanja. Imam fotografiju snimljenu prije gotovo 55 godina, najvjerojatnije na Trebeviću. Iza mene, u podnožju, prostire se Sarajevo. Do dana današnjega nisam uspjela na toj fotografiji prepoznati nijednu zgradu. Stoga sam s velikim užitkom fotografila sve oku dostupno, s namjerom da kod kuće u miru uspoređujem i konačno pokušam prepoznati makar jednu zgradu. Vrlo lako moguće da ona slika ih 1965 ili 1966 uopće nije snimljena na tom mjestu, ali barem ću nešto utvrditi. Živim u nadi, to je najvažnije.

Do blogerske kafe bilo je taman toliko vremena da s užitkom pojedemo ćevape, a šta bi drugo i jeli.

Blogerska kafa, ovaj put održana na Skenderiji, donijela je toliko poznat osjećaj. Društvo blogera i naše druženje van blogerskog svijeta je nešto što se ne može prepričati, to se jednostavno mora doživjeti.

Nekim ničim izazvanim čudom, blogerska kafa se nastavila na mjestu na kojem bi se najmanje očekivala. Burger bar. I, što se mene tiče, to druženje je bilo relativno kratko, jer morala sam na spavanje. Rano ustajanje, u cik zore, put za Split.

Idemo na more!

05.08.2019.

PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA

Osvanuo je konačno i taj dan.

Čim se dogovore datumi, krećem u akciju. Prvo smještaj. Tko se sjeća mojih prošlogodišnjih muka sa hotelom čiji sam bila dugogodišnji gost, zna da je trebalo pronaći novi bazni kamp. Potraga i odabrani smještaj u decembru, pokazao se i ovim ljetnim mjesecima pravi odabir.

Sve je tu, sve je na noge, nema uzbrdica, nema nizbrdica…

Sljedeći zadatak - itinerar… Mrakovica, Bugojno, Sarajevo – prva etapa. Druga etapa Sarajevo, Split, Kravica, Počitelj, Sarajevo. Treća etapa Sarajevo, Zagreb.

Visoke temperature i sparine zagrebačkog asfalta zamijenilo je promjenljivo oblačno vrijeme i omogućilo bitno lagodniju vožnju. Pokazalo se da je kiša padala, ponekad i pljusnula, ponekad sipila, ali kad god je padala bila sam u autu, i po ko zna koji put, moji kišobrani nisu ni jednog trena morali biti u upotrebi.

Mrakovica. Bila sam već jednom, ovo mi je druga posjeta, ovaj put u društvu. S Mayom Bosanskom. Sad već šestu (jel je šesta?) godinu zajedno putujemo i tumaramo / skitamo / landramo Bosnom. I Hercegovinom.

Muzej na Mrakovici ponovno zatvoren. Opet smo poljubili vrata, jer se ljudima očito ne radi, dok Mrakovicom ljudi šetaju i razgledavaju. Čudno. Al to izgleda mora tako. Info centar na Mrakovici dat će barem dio informacija.

Kroz Banja Luku smo samo prošli. Još uvijek nemam nikog iz Banja Luke da popijemo kafu i da zajedno prođemo svim mjestima. A ima ih. Kako stvari stoje, morat ću sve sama….

Proming. Evo nas ponovo u Bugojnu. Glasno se podsjećamo dogodovština s Anđom prethodnih godina i prošlogodišnjeg susreta. Kratko stajanje, ostavljamo jedan auto i sve selimo u moju jurilicu. Kiša, koja je povremeno padala, stala je baš tada, taman toliko da odmorimo i protegnemo noge.

Do Sarajeva nismo stajali. Bilo bi lijepo popit kafu na Rostovu, ali kod mene je sve na štopericu. Ako nije unaprijed dogovoreno, nema stajanja. Čovjek bi rek’o da nema spontanosti,… hm…. Ima, ali šta mogu kad imam dogovorenu kafu u Sarajevu, jer će to bit jedina prilika da sretnemo Bosanku.

U bazni kamp smo stigli taman da se protrči kroz tuš. Do Tita bi trebalo odtrčat, a ja baš i nisam imala snage za trčanje nakon cjelodnevne vožnje. Idemo taksijem.

Krenemo prema Skenderiji kad evo upravo jedan taksi iskrcava putnika. Upitam taksistu možemo li sjest. Dok ja razgovaram s taksistom, bacim kratki pogled na putnika u automobilu i ne razmišljam previše o putniku. Čujem da Maya nešto razgovara, ali ne marim previše, jer dogovaram s taksistom. Kako smo sjele, Senad, tako reče da se zove, upita jesmo li prepoznale putnika koji je izašao. Obje u isti glas odgovaramo negativno, a Senad nam otkriva kako je putnik bio, kaže “onaj iz Plavog orkestra”. “Loša!!” uzviknemo obje i prasnemo u smijeh. Jer tko će ikad zagledavat u putnika koji izlazi iz taksija tražeći ili očekujući da izađe netko važan ili poznat. Dok smo se smijale, shvatile smo da Maya sjedi na tom mjestu, koje je Loša dobro dobro ugrijao. Maya je tog trena postala vrlo važna osoba… Zaključim glasno i važno kako i Maya odsad ima VIP status.

Stigle smo na vrijeme, i po prvi put se desilo da nas Bosanka nije čekala i prozivala zbog kašnjenja. S velikim sam užitkom popila točeno Sarajevsko.

U bazni kamp smo stigle laganom šetnjom, uživale u sarajevskoj toploj noći. Radovale se sutrašnjoj šetnji čaršijom, razgledavanju Vijećnice, Art kući sevdaha, našem omiljenom mjestu za ispijanje kafe, i nadasve dogovorenoj blogerskoj kafi.

<< 08/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH
PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA
PENZIONERSKE AVANTURE – UPOZNAJ SARAJEVO
PENZIONERSKE AVANTURE – SUNCE, KAMEN, VODA
PENZIONERSKE AVANTURE – UMJETNOST I LANDRANJE
BUONGIORNO, COME STA?

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1145342