27.05.2017.

JEZIK

Jezik. Živa tvorevina. Tvorevina koja se mijenja proporcionalno s razvojem tehnologije, industrije, znanosti, tehnike...

Jezik je medij s kojim se ljudi sporazumijevaju i komuniciraju. Govorni i pisani medij. Medij koji ima svoja pravila i norme. Bilo koji jezik, hrvatski, bosanski, engleski, mandarinski, swahili... bez obzira o kojem jeziku govorimo.

Jezik, govorni i pismeni, je sredstvo s kojim svi ljudi svijeta uče, razumiju, istražuju, zaključuju...

Jezik i poznavanje istog je osnovni preduvjet za bilo kakav rast bilo koje osobe. Jezik i poznavanje istog je osnovni preduvjet za stjecanje svih znanja iz bilo koje materije, bez obzira govorimo li o prirodnim ili društvenim znanostima.

Jezik, ne govorim samo o materinjem, uči se od trenutka dolaska na svijet, i prestaje tek u posljednjem dahu bilo koje osobe.

Ovo sve je plod (mog) logičkog razmišljanja. Ovo sve je plod tisuća pročitanih knjiga, članaka, monografija, enciklopedija. Ovo sve je plod (mog) dugogodišnjeg obrazovanja.

Rezultat ovog svega je, između ostalog, i ovaj blog. Ovi tekstovi koji su ponekad dugi, ponekad kratki, vrlo često ispunjeni metaforama, parabolama, hiperbolama, anagramima, anaforama....

Rezultat ovog svega je titula koju nosim, lekture raznih knjiga koje odradih.

Jezik je varijabilna konstanta s trendom eksponencijalne krivulje.

I, kad nakon svega, pročitam šta je KGK izjavila, bude mi zlo.

KGK se diči američkim školovanjem, magistarskom titulom, statusom doktoranda. I kad, nakon svega toga, ta i takva KGK izjavi da bi, u cilju reforme obrazovnog kurikuluma, trebalo status svih predmeta koji se uče u našem obrazovnom sustavu promijeniti u izborni i napredni, a među njima i hrvatski jezik, kao materinji, pitam se kad će prestat konačno moje ludilo.

Jer ja mora da sam luda. Blesava, glupa, netolerantna, nedokaziva. Nemam drugih riječi kojima bih opisala sebe jer ne mogu shvatiti da visokoobrazovana osoba može izjaviti ovako nešto.

Jedini argument kojim spašavam sebe je činjenica da je to izgovorila upravo KGK. Osoba bez morala, osoba bez skrupula... osoba koja, do svog i samo njoj poznatog cilja koristi sve moguće prečice ne obazirući se ni jednog trena na položaj kojeg si je priskrbila čineći upravo navedeno.

Moram skratit rečenice, jer zamisli slučaj da KGK pronađe ovaj blog, i shvati da zbog nepoznavanja jezika, materinjeg, nije u stanju shvatiti rečeno. Jer, njoj takvoj, je očito dovoljno osnovno poznavanje jezika.

Što je to osnovno znanje? Koliko je to? Jel' to mjerljiva materija? Ili apstrakna pojava?

KGK bi, u cilju reforme obrazovnog kurikuluma u hrvatskim školama, a sve pod izgovorom depolitizacije i ideologizacije, podijelila znanje na osnovno i napredno.

Ok.

Što će na sve to reći akademska zajednica? Učitelji i profesori, oni isti koji su, za svoj poziv, odabrali upravo prenošenje stečenog znanja. Kako će i na koji način, ti učitelji i profesori, i po kojim i čijim kriterijima, odrediti koliko je to osnovno? Kako će ti isti učitelji i profesori omogućiti razvoj napredne i talentirane djece ako se sve svede na učenje osnovnog?

Kako će i kome znati prenijeti svoje znanje ako se sva djeca odluče za "osnovno"?

Kako ja to vidim, u današnjem svijetu, osnovno znanje jezika kod barem 50% djece se svodi na upotrebu mobitela za komunikaciju, psovanje kao normativ, korištenje uvijek istih riječi za opis i objašnjenje svijeta oko sebe... i da ne nabrajam.

KGK, kako te pobogu nije sram ovako nešto izjaviti?

I nakon svega imaš obraza, u predsjedničkom mandatu, koristiti službeno vrijeme za svoje privatne poduhvate?

Još jedan u nizu argumenata i dokaza da nisi nimalo vrijedna vremena kojeg utroših na pisanje ovog posta!

Osnovnim znanjem jezika, samo ću reći MARŠ!

26.05.2017.

RAMAZAN MŰBAREK

 
Stigao je....
 
...mjesec posta, mjesec pokajanja, mjesec bogobojaznosti....
...mjesec Kur'ana, mjesec ibadeta, mjesec pokornosti....
.... mjesec rahmeta, oprosta i odslobađanja od vatre, oslobađanja od patnje i duhovne bijede, oslobađanja od sebe...
... mjesec strpljivosti, mjesec Allahove milosti i oprosta...
Blagoslovljeni mjesec.... mjesec Ramazana
 

Svima koji poste želim lak post i da s lakoćom savladaju sva iskušenja koja im se nađu na putu u toku svetog mjeseca...

 

25.05.2017.

PENZIONERSKA POSLA - 5

Došlo vrijeme da se zabavim čačkalicama. Da im konačno omogućim da se prime svog posla zadanog im by default.

Osnovni preduvjet je očistiti dvorište, pripremiti teren. I tako, s tim osnovnim i krajnjim ciljem hodam između dvije institucije. Ne hodam svojom voljom, već mi rečeno da tako hodam.

Glavni eksterijer projektant se ne želi baviti tratinčicama, već me šalje projektantu za hortikulturu da on sredi te male cvjetiće, dok će se eksterijer projektant baviti samo ružama. Ja sam u svemu tome laik, pa potpuno poslušno letam između njih.

U jednom od tih amotamičnih kretnji, trebalo je rentgenskim aparatom snimiti stanje. S tim nemam problema. Nikad. Znam proceduru, znam šta treba, znam šta ne treba.

No, eto baš jučer, došla još jedna zainteresirana. Ne mogu reć mojih godina, ali definitivno preko 40.

Ne mogu reć nakinđurena, ne mogu reć napirlitana, ali njoj i njenim godinama svakako ne priliče dreadlocksi, pa makar bili skupljeni u punđu. Po odjeći bih rekla, svjesna svojih godina, primjereno se odjenula, no njeni ukrasi su izazvali smijeh kad joj je radiologinja kazala da sve metalno sa sebe mora skinuti.

To sve metalno se odnosilo na šest piercinga na desnom uhu, ne znam za lijevo uho jer sam joj vidjela samo desni profil, i zatim piercing u nosu. Nisam sigurna dal' je imala piercing i na jeziku. Ona, šokirana tom spoznajom, izgovara kako ona to ne može skinuti, da se za jučerašnji termin dogovorila prije tri mjeseca, ne vjeruje da će stići do piercing studia i natrag u zadanom roku, može li novi termin ali tako da joj uputnica i dalje vrijedi, i sve u tom fazonu.

Uvjerena sam da je svatko barem jednom u životu nešto snimao rentgenom i da zna kako sve metalno mora sa sebe skinuti. I stoga mi nije nikako jasno, a ni ostalim kandidatima koje sretoh jučer, kako je dotična mislila da će to ići. Uglavnom, ja sam svoje obavila i otišla svojim poslom, a ona, praktički istovremeno izlazeći sa mnom, krenula valjda tražiti neki piercing studio da je uljepšaju u kontra smjeru.

Nekih pola sata kasnije, sjedim u busu, čekam da krene kad ugledam momka sa šeširom. Momak, mladić od nekih 17-18, način na koji nosi svoju fedoru podsjetio me na mladog Boy Georga.

Tanka crna majica preko koje je otkopčana crna košulja, traperice, tenisice, malo duža sad već smeđa kosa, a vidi se da je u djetinjstvu bio blond, uredne dvodnevne brade, jakih crnih obrva. Smetalo me nešto na tom lijepom licu. Izgledalo je kao da ima dva jaka madeža u korijenu nosa, a i dva jaka crna madeža ispod nosnica. Nisam mogla skinuti oči s njega, pomalo bi bilo i neugodno što sam kao zurila u njega, ali radila sam to vrlo kontrolirano.

Vidjevši prstenje na prstima desne šake, ubrzo shvatih da je momak našao svoj svijet i, baš kao da je znao šta me muči, okrene mi svoj desni profil. Tek tada shvatih da u korijenu nosa, a i u vrhu nosa, ima piercinge. I njegov svijet u kojem je našao svoj identitet mi postade jasan, shvatljiv, prepoznatljiv.

Sad kad uspoređujem ove dvije osobe, koliko god da nisam pristalica ni tetoviranja ni piercinga, shvatim kolika je razlika između te dvije osobe.

U mom svijetu i u mom načinu razmišljanja godine starosti nose svoje, i trebalo bi ih prihvatiti. Ne želim reći da je za ovog tinejdžera potpuno prihvatljivo imati piercinge (a duboko u sebi, promatrajući ga, razmišljala sam o njegovim roditeljima i eventualnom problemu međudobnog shvaćanja i generacijskog sukoba), a za ženu, koja je dobrano zagazila u pedesete godine, nije, ali zar nije tako?

Uglavnom, u utorak idem opet kod glavnog eksterijer projektanta da konačno krenemo sređivati to moje dvorište.

19.05.2017.

PRVI ČIN - FINALE

Ima dvadeset i pet godina kako sam odrađivala zadnje dane prije odlaska na godišnji. I odmah potom na porodiljski.

Ima dvadeset i pet godina kako sam sređivala i uređivala sobu u koju će za nepuna dva mjeseca stići Junior/Juniorka. Do poroda nisam znala, nisam htjela znati, spol mog, dotad nerođenog, djeteta.

Ima dvadeset i pet godina kako mi nije padalo na um uopće i pomisliti šta će se dešavati dvadeset i pet godina poslije. Ni jednog trena nisam se usudila pomišljati, razmišljati, o budućnosti. Sadašnjost je bila imperativ. I sve što se događalo, sve što je trebalo dati, uraditi, smisliti, poželjeti, bilo je na bazi „dan po dan“.

I kad je došao vrtić na red, i kad je došla škola, osnovna, pa srednja, pa fakultet, nijednom, ali nijednom mi nije palo na um da razmišljam o trenutku u kojem se danas nalazim. Ne samo ja, nego glavno lice ove priče. Juniorka.

Dječja zaigranost, bezbrižnost trajala je onoliko dugo koliko je trebalo Juniorki da shvati uvjete i okolnosti u kojima živi. A borac je bila još u mom trbuhu. Kad se uporno borila za svaki zalogaj kojeg moje tijelo nije moglo ili nije htjelo dati. Borac je bila i svaki put kad je okrutnost njenog okruženja pokazalo zube.

Danas, 19.5.2017., u 16.30, po srednjoevropskom vremenu, dobila sam obavijest da će prva faza mojih obaveza i odgovornosti završiti sa prvim danom šestog mjeseca tekuće godine.

Osjećam neizmjeran ponos, neizmjernu sreću, neopisivu riječima. Osjećam zahvalnost i poniznost što sam umijela i uspjela pobijediti i prebroditi sve ono što me okruživalo svih ovih godina, boreći se sama, sa svojih deset prstiju, i znanjem, i energijom, i htijenjem, i voljom, a nadasve potrebom da Juniorka ima sve što joj zatreba i treba, da ima sve što joj mogu dati a da posljedice mojih odluka čim manju štetu naprave.

S prvim danom juna, kreće potpuno nova priča. Točnije, drugi čin. Uloge su podijeljene, a ja ću, kao i svaki gledatelj predstave u pozorištu, aktivno sudjelovati svojim prisustvom i pljeskom.

Jedva čekam!

Kolega s posla mi, čestitajući, kazao da sad mogu u penziju. Da, sad zaista mogu u penziju.... :D

18.05.2017.

ADMIRA I BOŠKO

17.05.2017.

KAVA

Kava, skuhana na plinu, ima bitno drugačiji okus od one skuhane na struju.

:D

15.05.2017.

POKLONI

Dobih na poklon!

medley belgijske čokolade album Lare Fabian
14.05.2017.

.....

Nema tog dana nema noći

a da se tebe ne sjetim

bio s društvom il' u samoći

za staru ljubav nazdravim

Proći će dani, duge noći

i sve će kiše isprati

samo tvoje ime će u meni

slovima zlatnim pisati

NEMA DANA NEMA NOĆI

12.05.2017.

IVICA KIČMANOVIĆ

Neki dan pročitah "objašnjenje" zašto je Todorić kupio Kulmerove dvore....

Kaže, k'o dijete je živio u dvorcu u Božjakovini.... pa ja sad logično zaključim, Kulmerovi dvori su njegovo vraćanje u djetinjstvo... i liječenje kompleksa....

A onda mi sine...

Todorić je naš novi Ivica Kičmanović....

Tko ga onda ne bi volio? .... I pitam se, zašto ga mi to ne shvaćamo...

Još samo da podijelim ostale likove :D

11.05.2017.

ONAJ

osjećaj kad postaneš veza između manjina, naroda, država...

09.05.2017.

O RODITELJSTVU

Neću ja tu puno mozgat. San svake mame je da bude dobar roditelj. I san i strah. A ja?

Dovoljno je da kažem da Juniorka ima crno na bijelo da nikad nije kažnjavana.

Znači, bila sam dobra mama.

06.05.2017.

IDENTITET

Identitet je vražja stvar. Teško se dolazi do njega. Ponekad ti trebaju novci da bi došao do njega, a vrlo često dobiješ (i ne samo) materijalni podstrek kao nagradu za ispoljavanje istog.

Identitet je rak rana hrvatskog društva danas. Prepoznaju te jedino ako si čistokrvni Hrvat, ako si, makar i u najmanju ruku na papiru, HDZ-ovac, ucjenjuju te ako nisi, namjestit će ti sve što mogu ako nisi, a nagradit će te svime ako postaneš.

Čistokrvnost u svim pravcima djelovanja pojedinca, od profesionalnog, znanstvenog, individualnog, artističkog, tehničkog, je vertikala od koje se ne odustaje, koja je imperativ bilo kojeg djelovanja i tu nema mjesta apsolutno ni jednom vidu tolerancije.

Pluralizam, tolerancija, demokracija, .. to su u današnjoj Hrvatskoj samo riječi na papiru. To su samo deklarativni pojmovi koji pune usta upravo onih kojima je identitet strana riječ.

Posljednijh nekoliko dana u Hrvatskoj se moglo vidjeti kako je identitet od presudnog značaja za sve. Identitet Hrvata, sa velikim H, identitet Hrvata sa izbrojanim i prebrojanim etički i etnički čistim krvnim zrncima, identitet Hrvata sa prepoznatom i priznatom i vjerom i religijom je modus operandi i modus vivendi današnje Hrvatske. Sve što nije u tom pravcu i unutar zadanih linija je svetogrđe, blasfemija, krivovjerstvo, poganstvo, i treba ih uništititi, zatrti, dotući, onemogućiti, izbaciti....

Jer za to su se borili oni koji su štitili ovo predziđe kršćanstva. Oni su jedini pravovjerni, oni su jedini koji znaju što i kako, oni jedini imaju pravo razmišljati, odlučivati, djelovati, oni će jedini biti priznati i prepoznati, i adekvatno biti nagrađeni. Foteljom iz koje se više neće dati izbaciti.

Identitet je lako kvarljiva roba, može se kupiti, može se nabaviti, ali i preprodati u trenu. Sve može kako u datom trenutku treba. Obrazloženje? Opravdanje? Svi smo mi krvavi ispod kože?

Integritet se u današnjoj Hrvatskoj mjeri istom mjerom, istim aršinom. Drugim riječima, ne postoji. Sve i svatko ima svoju cijenu. Jedino je problem u tome ako se neće milom. Tada se može silom. I to ne snagom argumenta, već jedinim platežnim sredstvom. Hrvatstvom.

Ne, ne, ne, ne i ne. Ne priznajem to. Ne opravdavam. Ne razumijem.

Bit će da je do mene. Jer, vjerujem, da ljudima koji nemaju problem s identitetom zaista nije bitno da li osoba do njih ima zelenu ili plavu krv....

05.05.2017.

JUPIIII

Sjeća li se još tko Karamarka? Svojedobno je kazao da će ljudi u Hrv smjeti misliti svojom glavom samo unutar svoja četiri zida.

E pa sad ću ja, tako, svojom glavom, unutar moja četiri zida.

Živio govornik!!

04.05.2017.

MAY 4, 1980

Bila je nedjelja, sunčana i topla. Vraćali smo se s Raba, otoka na kojem smo redovno provodili prvomajske praznike.

Ja sam im se najviše radovala zbog alergije na nepokošenu travu u cvatu koja je zavladala Zagrebom. Ne samo te godine. Svake godine.

Seniorka je sjedila za volanom, glasno razmišljajući o svemu što nas čeka sljedeći tjedan.

Sjedila sam odozada, zadubljena u svoje misli oko obaveza na fakultetu, slušajući je s pola uha.

Negdje oko Gornjeg Zvečaja stvarala se kolona, da bi pred Dugom Resom potpuno stali. Zašto i zbog čega bilo je potpuno nepoznato. Vjerojatno neka nesreća, kazala je Seniorka, neuspješno tražeći stanicu s obavijestima iz prometa na tranzistoru sa ugljenim štapićima kao elektrodama.

Kretali smo se puževom brzinom, sve dok i same nismo došle na čelo kolone. Razlog zastoja u prometu bio je prolazak jedne od mnogobrojnih štafeta koje se baš tada započinjale svoj put prema Beogradu.

Tih smo godina imale jedan televizor u kući. Bio je dovoljan za sve nas. Jer, meni, tada studentici televizor nije ni trebao. Gramofon i Radio Luxemburg su, osim studija, bile glavne preokupacije. Jedini trenuci, kad sam mojom jednoglasnom odlukom preuzimala vlast nad tim aparatom, bili su sportski prijenosi. Nijedna utakmica nije mogla proći bez mene.

Te nedjelje utakmice su prošle bez mene, jer smo bile na putu.

Za nekih dva sata bile smo kod kuće, svaka sa svojim poslom.

Seniorka je, po običaju, ubrzo upalila tv i glasno me počela dozivati.

Spustim se na pola stepenica i ostanem sjediti na stepenicama slušajući vijest koja je odzvanjala sa ekrana.

Na stepenicama sam ostala sjediti satima gledajući i slušajući sve što se prikazivalo.

Kroz glavu su mi prolazile slike štafete koju smo vidjele taj dan i mnogobrojnih ljudi koji su pljeskom pratili njen prolazak.

Tko je tada mogao znati da će se dešavati sve ono što nam se svima i desilo? Sjetih se tada mojih Graham i Janet iz Folkestone, Kent, England, koji su već tada znali da ćemo proći ovo kroz što smo prošli... Sjećam se, k'o danas, i mog naivnog odgovora.

Stepenice i danas pamte sve što je desilo..

Stepenice i danas služe kao osmatračnica, kad zatreba...

03.05.2017.

TRAVA JE DRUGDJE ZELENIJA :D

Zadnjih nekoliko dana imam samo jedno zaduženje. Kositi travu.

Osjećam se k'o radnici na Golden Gate Bridge. Taman kad završe trebaju krenut ponovo sa uljepšavanjem i farbanjem. Tako ja sa košnjom trave.

Došlo je do toga da sam i vlastite prste zamijenila travom, pa krenula i prste rezat...

<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram
“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
569156