31.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 11 - HELL OR HIGH WATER

Zanimljivo koncipiran film. Zanimljiva priča. I nekako mi logična i smislena. Mislim na dio da državnim novcem platiš državu. Ili bančinim novcem. Svejedno. No, čini mi se da je ta i takova tema i rješenje već viđena u filmovima, dobro ne mogu reći koji film, ali mislim da sam gledala slična rješenja isplate dugova.

Promjena je jedino što je radnja smještena u Teksas. Baš kao kod Balaševića, princip je isti, sve ostalo su nijanse.

Jeff Bridges, koji mi se oduvijek sviđao, odlično je odradio svoju ulogu, i zaslužuje nominaciju za sporednu ulogu.

U konkurenciji s ostalim nominiranima i dosada pogledanim filmovima, noj favorit postaje baš Jeff Bridges.

Najviše od svega su mi se svidjele njihalice.... to je valjda profesionalna deformacija....

Ocjena: 4

STANJE NA GalV TABLICI nakon 11 pogledanih filmova:

Kategorija - najbolji flim: HIDDEN FIGURES

Kategorija – najbolji glumac: DENZEL WASHINGTON

Kategorija - najbolja glumica: MERYL STREEP

Kategorija – najbolji glumac u sporednoj ulozi: JEFF BRIDGES

Kategorija – najbolja glumica u sporednoj ulozi: VIOLA DAVIS

31.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 10 - MANCHESTER BY THE SEA

Ben Affleck ima brata! Nisam znala da se čovjek glumom bavi gotovo trideset godina. I nemam pojma jesam li ga igdje ikada gledala.

Kao što rekoh, ovog Afflecka nisam dosad zapazila, problem je u meni, jer nisam gledala te filmove, možda nisam imala prilike, a možda me nisu interesirali. Tko će ga sad znat zašto, ali eto nisam.

„Manchester by the Sea“ je vrlo težak film. Ispunjen emocijama, smisleno ispresijecan flash-backovima.

Uspješno je pokazano kako muškarac reagira kad je u pitanju obiteljska tragedija uzrokovana njegovim postupcima koji su bili sve drugo samo ne namjerni.

Vrlo lako se može desiti da (jel ovo mlađi Affleck?) Affleckova gluma bude nagrađena Oscarom. I ne bi bilo nezasluženo. Kao što ne bi bila nezaslužena i nagrada u kategoriji najbolji film i scenario.

Jedino mi je apsolutno nejasno zašto i zbog čega je Michelle Williams nominirana za sporednu ulogu. Postoji li pravilo da iz jednog filma ne smiju biti dvije nominacije za glavnu ili sporednu ulogu? Znam, opet navijam za „Hidden Figures“, ali ova nominacija mi zaista nije jasna.

Lucas Hedges, mladi glumac, također je nominiran za sporednu ulogu. Hm...

eh, da... jasnistav je zamolio da ocijenim film... ako to ikome išta znači, ovom filmu bih dala 4 (ako se odlučim na ocjene od 1 do 5)

31.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 9 - LAND OF MINE

Film u konkurenciji filmova snimljenih van-engleskog govornog područja. Drama opisuje događaje neposredno nakon završetka Drugog rata. Njemački vojnici, ratni zarobljenici, moraju čistiti zapadnu obalu Danske od mina koje je položila njemačka vojska očekujući i želeći spriječiti iskrcavanje savezničkih snaga.

Postupci nimalo neuobičajeni. I kod nas su njemački ratni zarobljenici dio svog zatočeništva provodili radeći, nazovimo to, društvenokoristan rad.

Povijesne činjenice mogu se naći na netu.

Dobra karakterizacija likova, radnja filma teče ustaljenom brzinom, linearna. Od osvetoljubivosti do ljudskosti. Istovremeno i malen i velik korak.

Osim historijske priče, svojevrsne katarze Danaca, nije me nešto posebno impresionirao.

Nadam se da ću uspjeti pronaći i ostale nominirane filmove. Posebno me interesira iranski film.

31.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 8 - LA LA LAND

Početak me naveo da pomislim kako je to još jedan „West Side Story“-wanna-be i zaista mi nije bilo jasno kako je jedan takav film mogao pobrati nagradu za najbolji film na Golden Globe. Borila sam se sa idejom da odustanem od gledanja filma tim više što je Juniorka gledala film u kinu i došla razočarana, ali pobijedila je znatiželja.

„La La Land“ je klasičan film o ljubavi, ambicijama, snovima i njihovom ostvarenju. Jednostavno rečeno, to je film o životu. Možda je grubo reći, ali to je zaista samo još jedna ljubavna priča u kojoj se happy end dešava na neki drugačiji, neuobičajeni način.

Najviše mi se svidjela muzika i drago mi je da je film nominiran i u toj kategoriji i bit će zanimljivo pratiti razvoj situacije, tj. kako će članovi Akademije glasati.

„City of Stars“ je također nominirana i uvjerena sam da je to pjesma koja će dugo trajati.

Bez obzira na Golden Globe, mislim da film neće dobiti najviše glasova za najbolji film.

31.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 7 - ARRIVAL

Film me neodoljivo podsjeća na film snimljen prije dvadeset godina s Jodie Foster u glavnoj ulozi, „The Contact“.

Susret sa svijetom univerzuma i kozmosa, komunikacija s nečim nadnaravnim i moguće nepremostivim i svakako nepoznatim i neshvatljivim. Film treba promatrati kao jednu beskrajnu alegoriju u kojoj se ogleda naša svijest, historija, ponašanje.

Svijet kojeg bi upoznali na taj način nije nama prihvatljiv jer zanemarujemo činjenicu da u svemiru sigurno postoje civilizacije koje dolaskom u našu blizinu ne moraju nužno biti neprijateljski nastrojeni. A mi... pasivnom agresijom odmah zauzimamo obrambeno-napadački stav. Jer, najjednostavnije je razoriti i uništiti ono što ne poznajemo i ne razumijemo.

Toliko tipično za svijet u kojem živimo.

Vrlo poetičan film koji pokušava pokazati da uništenje i razaranje ne mora nužno biti sveti gral života i opstojanja, kako na indivudalnom tako i na kolektivnom, civilizacijskom nivou.

Naš svijet ispunjen predrasudama, strahom, agresijom, kompetitivnošću, vapi za univerzalnim rješenjem i odgovorima koji nam se apriori ne sviđaju istovremeno stvarajući još veće predrasude, strahove, agresije. Mi, kao civilizacija, kao vrsta, jesmo bića koja svoju bipolarnost iskazuju na jedan apsolutno neverbalan način.

Sveti gral univerzuma i odgovore na pitanja o našoj unikatnosti naći ćemo onda kad uspijemo uspostaviti kontakt prvenstveno s nama samima. U filmu ostvarena komunikacija s jednim od dvanaest razlaže kolektivnu svijest civilizacije, dok glavna glumica, baš poput i Sedme od Devet, kao njen avangardni buntovnik, pokušava doprijeti do nikad dobivenog odgovora na pitanje čovječanstva: ima li života u svemiru, ima li života nakon smrti, može li se ostvariti kontrola na budućnošću, kontrola nad vlastitim životom.

Riječ, pisana ili verbalna komunikacija, je jedino sredstvo koju imamo da bi kao civilizacija opstali. Sve drugo vodi uništenju.

Miroslav Krleže je napisao:

„Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepremostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.“

Ne znam koliko će ovaj i ovakav film ikako konkurirati u izboru za najbolji film, iako je nominiran u toj kategoriji, jer govori o nama samima, o našim manama, o nečemu što sami sebi ne znamo, niti želimo priznati.

30.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 6 - MOONLIGHT

Film koji je, do Oscara, pokupio mnogo, preko 150, nagrada. Od Zlatnog Globusa, Američkog instituta za film, u Austinu, Bostonu, Atlanti, da samo neke nabrojim, u raznim kategorijama.

Rekla bih, na osnovu tih nagrada, možda jedan od jačih favorita. I ne bi bilo nezasluženo.

Socijalna drama dječaka/mladića/muškarca prikazana kroz tri izabrana razdoblja u njegovom životu.

No bojim se, nakon ovakvog raspleta predsjedničkih izbora u Americi, film bi mogao proći bez nagrada. Jer, pitam se, koliko je Akademija neovisno tijelo, koliko će, nakon riječi koje je Meryl Streep uputila Trumpu, Akademija imati snage da nagradi ovaj film. Možda prevagnu upravo njene riječi, a možda članovi Akademije budu išli oportuno.

Još jedan, vjerujem interesantan podatak, dosada je film zaradio tri puta više nego što je bio procjenjeni budžet. Taj podatak govori da je film prihvaćen od publike, no opet se vraćam na autonomnost odabranih koji odlučuju o nagradama.

Film na trenutke djeluje poput dokumentarca, i ostavlja sasvim drugačiji dojam od većine filmova.

30.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 5 - JACKIE

Hmmm.... da imam moć, stvorila bih novu kategoriju u kojoj bi bili filmovi poput „Jackie“, „The Queen“, „The Iron Lady“, „Diana“, i mnogi drugi filmovi – filmovi čija tematika je rekonstrukcija povijesnih događaja, ličnosti, njihovo stanje duha i uma u pojedinim kritičnim momentima njihovih života.

Jer, zaista, to jesu filmovi koji imaju potpuno drugačiji pristup. Imaju historijsko značenje, ogromnu literaturu, pisanu i filmsku, kao bazu za interpretacije.

I ovaj film, baš poput navedenih, prati život glavnog lika i dešavanja u određenom i vrlo kratkom vremenskom periodu.

Psihološka karakterizacija i rekonstrukcija psihe glavnog lika je u takvim filmovima najznačajnija i ako se ona ne uspije prenijeti na pravi način, film kao proizvod postaje samo još jedno u nizu načina pričanja priče.

Nisam sigurna u kojoj mjeri je to uspjelo Natalie Portman, jer u početku filma me mimika lica i način na koji Natalie Portman artikulira riječi i način na koji je Jackie zaista govorila, neodoljivo podsjećala na artikulaciju i mimiku Marylin Monroe. U nekoliko navrata sam prekinula gledanje filma i išla na youtube tražiti snimke Jackie da usporedim i pokušam procijeniti uspješnost u tom segmentu. Da, sličnosti ima, a s vremenom sam prestala obraćati pažnju na to.

Film zorno prikazuje koliko je trenutak u historiji bio važan, koliko je mentalne snage trebalo imati da se u takvoj stiuaciji ostane priseban i normalan. Sve to, vjerujem i mnogima, samo pokazuje veličinu i snagu žene kojoj je, baš kao što je i sama kazala, jedini grijeh što je udajom postala Kennedy.

Zaintrigirale su me neke druge sitnice, za koje iz knjiga (a na temu JFK i samog atentata pročitala sam dvadesetak knjiga) znam da se jesu desile, a u filmu nisu prikazane. Na primjer, Jackie je po povratku u Washington pisala pismo Jacku, i koje je stavila u Jackov lijes. To pisanje nije pokazano već samo spomenuto. Drugi moment je toliko poznato salutiranje Jackovog sina u trenutku prolaza kola sa očevim lijesom. To u filmu nije urađeno, pokazano a možda ni snimljeno.

Gluma Petera Sarsgaarda, kao Bobby Kennedyja mi se nije nimalo svidjela.

Uvjerena sam da će Mica Levi dobiti Oscara za originalnu muziku. Ona je sugestivna, snažna, u svakom trenutku filma na antologijski način daje i opisuje stanje duha Jackie.

Između dviju nominacija za najbolju glumicu - Natalie Portman i Meryl Streep, obje su svoje uloge odradile maestralno, usprkos mojoj simpatiji prema Jackie Kennedy, ipak više navijam za Meryl Streep.

30.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 4 - FENCES

Odličan film.

Radnja se odvija u kasnim pedesetim, u jednoj kući i njenom dvorištu.

Denzel Washington u dvostrukoj ulozi, kao redatelj i glavna uloga. Film je nominiran u četiri kategorije, i zasada bilo bi mi drago da osvoji Oscara u sve četiri.

Viola Davis, jedina, pa k tome i glavna ženska uloga, nominirana je za sporednu ulogu. I mislim da su pogriješili. U ovom trenu nisam pogledala ostale filmove nominirane u toj kategoriji, ali mislim da su pogriješili. Mislim da je trebala biti nominirana za glavnu žensku ulogu.

Ne pamtim filmove u kojima je Denzel nagrađen Oscarom, ne sjećam se čak ni da sam ih gledala, ali ovdje, u ovom filmu, mislim da je (zasada) odradio ulogu života.

Ono što me posebno fasciniralo je količina teksta koju Denzel izgovara. U svakom razgovoru, količina njegovog teksta je barem pet puta veća od ostalih glumaca u pojedinom razgovoru. Samouvjeren i siguran, u nijednom trenu ne gubi snagu, koncentraciju.

Također, mislim da je i Denzel trebao biti nominiran za najboljeg redatelja.

Iznenadila me činjenica da scenaristi mogu biti i posthumno nominirani. Scenario za film napisao je sam August Wilson, dobitnik dviju Pulitzerovih nagrada, 1987 za dramu „Fences“ i 1990 za dramu „The Piano Lesson“, početkom devedestih prošlog stoljeća inzistirajući na tome da redatelj filma bude osoba koja će razumjeti život crnaca, koja će znati prepoznati specifičnosti života crnaca Amerike tog doba. Film je snimljen tek lani, kad je Denzel napravio adaptaciju drame i scenarija.

Od četiri dosada pogledana filma, "Fences" i "Hidden Figures" su mi najbolji i ako bih se morala odlučiti za jedan, bio bi to "Hidden Figures".

STANJE NA GalV TABLICI nakon 4 pogledana filma:

Kategorija - najbolji flim: -"HIDDEN FIGURES"

Kategorija – najbolji glumac: - DENZEL WASHINGTON

Kategorija - najbolja glumica: - MERYL STREEP

Kategorija – najbolji glumac u sporednoj ulozi: - još nisam pogledala film s nominiranim glucima

Kategorija – najbolja glumica u sporednoj ulozi: - OCTAVIA SPENCER

29.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 3 - HIDDEN FIGURES

Konačno da netko pobijedi Sheldona! Šalim se, naravno, ali to mi je bila prva misao po završetku gledanja filma. Da, da, Sheldon ima jednu od važnijih uloga u ovom filmu.

Kroz karakterizaciju njegovog lika proteže se i cijeli film. Od rasističkog, samodopadnog, seksitičkog stručnjaka kroz film se pretvara u osobu svjesnu da osim njega postoje i drugi ljudi koji znaju mnogo, koji imaju znanje u svom genomu. Njegova tranformacija je jednako važna kao i sve ostale poruke filma, a ima ih zaista mnogo.

Amerika kraja pedesetih i početka šezdesetih još uvijek je duboko u segregaciji. Film daje sliku tog vremena i prepreke i probleme crnaca u svim sferama života – od školovanja, obrazovanja, poslova i radnih uvjeta do prihvaćanja, nagrađivanja i priznanja.

Tri žene, prijateljice, crnkinje, vrsne matematičarke i fizičarke uspjele su svojom hrabrošću, inteligencijom, strpljivošću, konkretnošću ući u državni program i svaka od njih, svaka u svom segmentu djelatnosti, dolazi na sam vrh hijerarhijske piramide.

Film mi je, po mnogočemu najbolji od sedam dosada pogledanih. I bez obzira na sve ostale filmove, pogledane ili ne, ovo je moj favorit u kategoriji najbolji film. Evo zašto:

Žena – je osoba, ljudsko biće, koja pored svih svojih genetski datih sposobnosti i dužnosti, uspijeva i na radnom mjestu. Da, vrlo često mora dati duplo više od muškarca da bi dobila priznanje koje zaslužuje. Ovaj film to svakako pokazuje. Seksistički svijet u kojem živimo uza sve dobro što se desilo za ženu, kao individuu, svih ovih desetljeća i stoljeća i dalje doživljava ženu kao niže, manje sposobno, manje vrijedno biće. Ovaj film dokazuje da to nije istina i da je to samo još jedna u nizu predrasuda.

Boja kože – kad prethodno rečeno proširim na boju kože, imam isti odgovor. „Sve što nije WASP, nije dovoljno vrijedno“ je predrasuda kojom se današnji svijet, pogotovo u Americi ovih dana, ponovo mora boriti. Nisu bila dovoljna požrtvovanja Rose Parks i niza drugih crnaca, počevši od Martina Luthera Kinga do Malcolma X, da ne nabrajam sve po redu, da se shvati da je boja kože, baš kao i mjesto rođenja, sasvim relativna stvar. I apsolutno nebitna. Na koncu, i sam Kevin Costner u filmu kaže „U NASA-i svi pišamo istu boju“.

Ne pamtim da je ijedan film snimljen a da govori o još uvijek živoj osobi.

Katherine G Johnson, jedna od tri glavna lika ovog filma, je još uvijek živuća osoba. Žena kojoj je NASA dodijelila u znak zahvalnosti za sve učinjeno tokom posljednjih 50-60 godina Research Facility s njenim imenom.

Dorothy Vaughan i Mary Jackson preminule su 2005 i 2008.

Sam naslov filma je metaforičan. Treba ga moći shvatiti. Tri žene o kojima govori film su tri žene (figures – u ovom konkretnom slučaju prevela bih ga kao „likovi“ ili možda „spodobe“ - pejorativan izraz za crnkinje) koje su, u muškom svijetu, radile u sjeni, bile skrivene (hidden), a zahvaljujući znanju, sposobnosti da shvate budućnost kompjutora, uspjele probiti se do samog vrha. Dorothy Vaughan u kompjutorskom svijetu ondašnjeg vremena, a Mary Jackson u svijetu astronautičkog inženjerstva.

Kevin Costner igra ulogu kojom potvrđuje svoje političko uvjerenje, iako ga posljednjih godina ne iznosi decidirano i koncizno. Odličan kao i uvijek.

Danom objave ovogodišnjih nominacija novinski naslovi su bili puni riječi hvale, jer eto, nominirali su i crne glumce. Nisam sigurna da li su radili ustupke da im se ne ponove prošlogodišnji protesti ili su članovi Akademije zaista razmišljali svojom glavom. Prije bih rekla da su ovogodišnje nominacije samo ustupak, jer nominirati ovaj film u kategoriji najbolji film, a to zaslužuje, a istovremeno od tri glavne ženske uloge, samo je jedna dobila nominaciju i to za sporednu ulogu, čini mi se kontradiktornim i licemjernim.

Možda Meryl Streep nije trebala biti nominirana, koliko god da je volim i navijam za nju, ali od tri glavne ženske uloge u ovom filmu, jedna od njih, Octavia Spencer ili Taraji P. Henson su svakako trebale biti nominirane za glavnu žensku ulogu.

Iz svega pročitanog mogu zaključiti da članovi Akademije neće autonomno donositi svoje odluke, već će ići proračunato. Jedna tebi, jedna meni... jedna da svijet bude zadovoljan, jedna da Trump bude zadovoljan.... To je slika današnje Amerike.

Voljela bih da članovi Akademije dokažu da sam u krivom.

29.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 2 - HACKSAW RIDGE

Drugi film kojeg sam pogledala nosi poruku sličnu filmu Meryl Streep - „Hacksaw Ridge“ je film o čovjeku koji je jednako kao Florence držao do svojih uvjerenja i nije odstupio od njih.

Sam početak filma daje do znanja da je to ratni film. I naravno, opet pogledah na wikipediji o kome i o čemu je riječ. I u prvi mah sam pomislila, opet jedan od onih filmova koji igraju na američki patriotizam. Nisam pogriješila, i samo zbog toga može biti nagrađen Oscarom za najbolji film. Ali....

Ratna, ali jednako tako i antiratna poruka filma ima potpuno drugačiju suštinu, i jednakom snagom nosi poruku o kojoj sam pričala u prošlom postu.

Vjera i uvjerenje jednako snažno mogu donijeti rezultat kojeg društvo oko čovjeka očekuje. Samim time što vidiš način na koji možeš sudjelovati, pridonijeti ukupnom uspješnom rezultatu zajedničkih djela, a koji se suštinski razlikuje od uobičajenog, ne znači da si manje vrijedan kao pojedinac.

Sve u životu je timski rad. Pojedinac sam ne može ništa ili može vrlo malo učiniti, ali ako si dio tima, dio grupe ljudi, tada je sve moguće.

U temi ovog filma, dokazano je da različitost obogaćuje i pridonosi.

Mel Gibson kao redatelj ponovno je pokazao i dokazao da zna i umije. Da, zamijenio je litre krvi sa eksplicitnim scenama ranjavanja i brutalnosti rata i ratovanja, a opet Desmond Doss, kao pojedinac, sam i izdvojen, dokazuje da ljudskost ne mora, ne može i ne smije biti ugrožena, poništena ili uništena silinom i brutalnošću metka i bajonete, bacača plamena i sablje.

Andrew Garfield je meni nepoznat glumac, po prvi puta ga gledam. Od samog početka filma, najviše sam gledala njegov dugačak vrat i po ne znam koji put sebi dokazala da volim ljude dugog vrata :D.

Uloga je fizički zahtjevna, jer Doss je (ipak) spasio 75 ljudi i to se filmom i pokazalo. Pokazala se i njegova ljudskost u trenutku kad je pitanje života i smrti i svirepe i brutalne stvarnosti oko njega, no nisam sigurna da je to dovoljno za nagradu za najboljeg glumca. U usporedbi s DiCapriom prošle godine, čini mi se da je ogromna razlika između njih dvojice.

28.01.2017.

OSCAR vs GRACIAS - 1 - FLORENCE FOSTER JENKINS

Pogledah dosada pet nominiranih filmova.

Idemo redom.

Prvi film kojeg pogledah je naravno film u kojem glumi Meryl Streep u naslovnoj ulozi „Florence Foster Jenkins“.

Njena dvadeseta nominacija. Znala sam šta mogu očekivati od njene glume i nije me razočarala.

Nisam nikad prije čula za Florence Foster Jenkins i gledanje filma sam prekidala desetak puta isčitavajući na wikipediji o toj ženi, njenom životu i njenoj umjetnosti.

U nekoliko navrata sam se zaista glasno i grohotom smijala, jer pjevanje Florence Foster Jenkins je zaista bilo smiješno. No, ubrzo sam shvatila suštinu.

Rečenica koju je izgovarala često, i pred samu smrt, nosi film. „Mnogi mogu reći da ne znam pjevati, ali (nitko) nikada neće moći reći da nisam pjevala.“

Istina. Vrlo često u životu to i jeste najbitnije.

Imati snagu, volju, želju, i nadasve uvjerenje da nešto možeš. I tada te ništa neće moći spriječiti da to i radiš i uradiš. Možemo razgovarati o kvaliteti tog djela, možemo razgovarati o vrijednosti tog djela, o financijskoj uspješnosti posljedica tog djela, ali nitko nkada neće moći osporiti da to nisi radio i uradio.

Mnogi mogu iste stvari uraditi bolje, ljepše, kvalitetnije, uspješnije, ali na koncu, pika se samo jesi li ili nisi nešto uradio.

Hugh Grant mi je (konačno) otkrio svoju dramsku vještinu. Dosad sam ga uvijek gledala u romantičnim i ljubavnim komedijama u kojima je njegov duh i humor bio najeksponiraniji. Pogrešno bi bilo reći da me iznenadio, podsvjesno sam znala da to ima, ali vjerojatno je i on sam trebao doći u zrelije godine da bi mogao dati i taj dio sebe.

Najviše me, i to vrlo ugodno, iznenadio Simon Helberg, Howard iz Teorije velikog praska. Uloga je kao stvorena za njega. Potpuna suprotnost liku i glumi koju gledam svaki dan u po-ne-znam-kojoj-reprizi Teorije velikog praska, a opet prepoznajem sličnosti između ta dva njegova lika – skromnost, povučenost, introvertnost.

Interesantna mi je činjenica da je Meryl ponovo imala priliku „napuniti“ Carnegie Hall, svjetski poznatu koncertnu dvoranu. I baš kao u filmu „Music of the Heart“, tu je kulminacija emocija.

27.01.2017.

2 I POL MUŠKARCA

Ima jedna epizoda u "Two and Half Men" u kojoj Alan iskazuje beskrajnu zavist što Charlie ima dasku koja se grije.

Da, da, .... daska za wc.

Danas, po povratku kući, skontah da je to čisto bacanje novaca. To, mislim na grijanje daske.

Po ovim temperaturama, zimskim i duboko ispod nule, čovjek bi pomislio da treba imati tako nešto.

Ja danas samoj sebi dokazah kako je to baš, ali baš bacanje novaca.

Fino odeš van, dozvoliš da ti se zadnjica/stražnjica/dupe smrzne, jedva dočekaš da dođeš kući da bi mogao odjuriti na wc, i onako smrznutog dupeta svaka daska izgleda topla i grijana. Taman toliko da se nikad ne digneš.

Po ljetnim visokim temperaturama, kad je ono navedeno, ono na čemu se sjedi, dovoljno zagrijano, hladna daska dođe k'o najbolji ventilator.

Zar nije tako?

26.01.2017.

PRIPREMA ZA OSCAR 2017

Dočekat ću spremna prijenos ovogodišnje dodjele Oscara. I čak štaviše moći ću ga pogledat, koliko god kasno da bude.

Dakle, skinuh deset filmova. Deset nominiranih u najatraktivnijim kategorijama. Još moram pronać tri.

Kad pogledam sve što sam skinula sa neta, napišem, kao i uvijek, moje viđenje nominiranih filmova.

Napišem i moj odabir za nagradu. Bit će interesantno da usporedimo moj izbor s rezultatima Akademije.

25.01.2017.

SVIJEST I OSVJEĆENOST

Kaže Mesić, te 1992. nisam znao što znam danas.

Bubne po tko zna koji put i ostane živ.

Stjepane Mesiću, koji to dan nisi bio u školi? Zar ti đaci drugovi, studenti kolege nisu donijeli i pokazali što se to taj dan radilo? Zar ti nisu kazali koja je domaća zadaća? I što se treba naučiti?

Zar nijednom za vrijeme svog školovanja nisi bio u Jasenovcu? I Muzeju? Sa onim predratnim stalnim postavom?

Srećom, snijeg je pao pa se svi tragovi lako prepoznaju. Baš kao što se prepoznaje i tvoja dvoličnost i licemjernost, tvoja beskrupuloznost i materijalizam, tvoj makijavelizam i oportunizam...

Prosto mi žao tebe takvoga, kad sam sebe ne vidiš i nisi u stanju spoznati.

Badava Ti sve titule, počasti, privilegije kad sam sebe pokapaš svojim pretencioznim izjavama i postupcima.

Sad je (svima) očito što je naslov Tvoje knjige „Kako sam (s)rušio Jugoslaviju“ značio.

Sve Tvoje argumentacije o (ne)slaganju sa Tuđmanom i HDZ-om i njihovom politikom su jadne. Jer, da se nisi slagao sa tom politikom Ti bi prvog dana otišao. Ali ne, otišao si onog dana kad si uvidio da su to prepreke Tvojim ambicijama.

Snimke koje ovih dana ponovo pale i žare internetom su Tvoja prava slika. Badava Ti sve isprike.

Nisi znao? Ma tko će Ti to vjerovati?

Na Tvoju žalost, postoje ljudi u ovoj državi koji znaju i pamte što su ne samo naučili, nego i vidjeli svojim očima na mjestima koje si Ti u trenucima zanosa veličao i hvalio. O svjedocima, a ima ih još uvijek živih, da i ne govorim.

Kako Te nije stid?

Ali zaista, kako Te nije, čovječe, stid?

~~~

A tu je i Plenković. Nedavno ga nazvah plejbojem. Ništa drugo ni nije.

Otići u Izrael, u Memorijalni centar Yad Vashem i, potpuno nevinog izraza na licu, odati počast žrtvama genocida dok se u Hrvatskoj ponovo potpuno nekažnjeno ispisuju stranice ustaštva, je eklantan primjer dvoličnosti.

Zar je zaista moguće biti toliko nesvjestan onoga što mu se dešava pred očima i istovremeno tako lascivno glumiti toleranciju i empatiju.

Danas, samo dva dana prije Dana sjećanja, Dana holokausta, Plenković pred očima svijeta negira ono što se naočigled dešava u Hrvatskoj.

Kaže, povjesničari se trebaju odrediti prema ustaštvu.

Povjesničari su se davno odredili prema ustaštvu, samo je činjenica da Plenković, Mesić, Bujanec, Kolinda, Tepeš i ostali njima slični negiraju povijesne činjenice.

Šta još treba dodati i kako se povjesno odrediti prema svemu što postoji zapisano, kako kamerom, tako i rukom? Postoje filmovi, postoje zapisnici, popisi, korespondencija, postoje svjedoci, sjećanja, biografije... šta još treba da bi se povjesno odredila sudbina ustaškog pokreta, ustaških uzvika i poklika?

Žalosno je da plejboj Plenković nije u stanju sam donijeti odluku. Odluku kojom bi trebao jednom zauvijek raskrstiti s periodom u kojem se trgovalo teritorijem, periodom u kojem se Dalmacija dala da bi se imala „državnost“, periodom u kojem su se brojala krvna zrnca, periodom u kojem su svi koji nisu mislili isto završavali u logorima, u raznim Danicama i Jasenovcima....

Katarza koja je toliko neophodna ovoj današnjoj Hrvatskoj ne može ni doći kad postoje ljudi koji usprkos svim postojećim materijalnim dokazima negiraju povijest.

Etnički čiste Hrvatske nikad nije bilo niti će biti niti je smije biti.

Raznolikost kultura, vjera, religija, ljudi, običaja, baština – to je ono što treba dozvoliti i dati ovim prostorima. Jedino ta i takva raznolikost može činiti državu i obogatiti je u svakom pojedinačnom smislu.

24.01.2017.

VRIJEME ZA RUČAK

Već dugo nismo jeli kod Gracias...

Bujrum :D

22.01.2017.

UH

taman pomislih da sam (konačno) zaboravljena.... kad eto (nje) opet...

vratio se moj stalker....

ps. kako se pristojno riješit Trumpoljubaca? na fb? simply unfollow ili?

22.01.2017.

RMS CARPATHIA

RMS Carpathia, brod izgrađen 1903 u Engleskoj, najpoznatiji je po spašavanju 705 putnika s netom potonulog Titanica. Sam brod doživio je sličnu sudbinu krajem prvog rata, 1918., kad je torpediran u blizini engleske obale.

Svoj životni vijek proveo je ploveći na linijama Liverpool – New York i Trst – New York prevozeči gladne i siromašne, avanturiste, bogataše, u Novi Svijet.

Zahvaljujući internetu i digitalizaciji, Ellis Islands Records je nepresušno vrelo podataka.

Jedan od gladnih i siromašnih njegovih putnika, 1906., bio je i moj pradjed, Seniorkin djed s očeve strane. Dugo godina je trebalo proći da dođemo do bilo kakvih podataka, iako i dan danas ne znamo mjesto i datum kada je umro, jer se sa tog putovanja nikad nije vratio. Jedino što znamo je da je u USA, po treći i posljednji put, ušao 6.6.1906., krenuvši iz Trsta.

Sam put, te 1906., je trajao nekih desetak dana. Brodski manifest kaže da je RMS Carpathia krenula iz Gibraltara 25.5.1906., što bi značilo da je iz Trsta krenulo dva-tri dana ranije?

Njegov prethodni dolazak u USA, 1902., trajao je osam dana. Manifest broda SS La Bretagne kaže da su krenuli iz Le Havre-a u Francuskoj 26.7.1902. i stigli u New York 3.8.1902. Koliko je dana trebalo od Splita do Le Havre, brodom? vlakom? teško će se doznat.

Prilikom upisivanja njegovih podataka zapisano je da mu je to drugi dolazak u USA, iako podataka o tom eventualnom prvom dolasku nema. Ili je možda fino slagao da ima čim manje problema?

A moguće je da mu je prezime i tada krivo upisano, jer i za otkriće ovih podataka je trebalo puno maštovitosti, jer prezime mu nijednom nije pravilno upisano. Možda se jednostavno još nisam dosjetila verzije prezimena s kojom je upisan.

Kako god bilo, traganje za njim je trajalo dosta dugo, sve dok jedne noći prije devet godina nisam otkrila Ellis Island Records.

Bilo bi zaista interesantno čuti ta iskustva, koliko su slična iskustvima sitne raje s Titanica, jer ta su iskustva opisana i knjigama i filmovima.

Za vrijeme svojih boravaka u USA, vjerojatno se bavio ribarenjem, ili možda čak i uzgojem kamenica, jer i dan danas u Louisiani ima članova šire obitelji s istim prezimenom i koji se bave uzgojem kamenica.

21.01.2017.

TITANIC - ALL OVER AGAIN

Odlična animacija potonuća Titanica

TITANIC SINKS IN REAL TIME - 2h 40 min

20.01.2017.

JE TAJME

Znam ja šta je i kako je po Vuku, ali JE TAJME?!?!?!?!

JE TAJME

Kako god bilo, Roko me oduševio svojom izvedbom pjesme meni omiljene Lare Fabian.

Pjesma uz koju se svaki put naježim... i zaplačem...

JE T'AIME

19.01.2017.

EUGENIJE (BRZIĆ)

Tko bi rekao da penzionerski dani mogu biti tako produktivni, inventivni. Brain-storming ničime izazvan a tako plodonosan.

Da ispričam šta sam smislila. Našla sam način kako RH izvesti iz krize.

Na kraju, RH će ostati, ali i postati, turistička atrakcija par exellance.

Haj'mo od početka.

Odavno je poznato da građevinarstvo, u svim svojim oblicima, potiče ekonomsko-financijskii razvoj, bankarstvo, zapošljavanje, obrazovanje, razvija tržište, kako ekonomsko tako i tržište radne snage, itd. itd.

Ono što RH kronično nedostaje, a potreba je jednostavno neizmjerna, nemjerljiva i asimptotski se približava beskonačnosti i beskraju, su zatvori.

Da, zatvori. Broj onih koji bi živjeli u tim gradovima je beskonačan. Nadasve čudno za tako, po riječima prve, jedine i jedinstvene, veliko-malenu državu.

Sama izgradnja tih novih gradova zaposlit će ljude, mehanizaciju. Ogroman i vrlo kvalitetan utjecaj bit će izvršen na izgradnju infrastrukture, a tu su potrebne, a to je pak općepoznata i općepriznata činjenica, sve poznate struke. Od arhitekata, električara, strojara, bravara, vodoinstalatera, biologa, kemičara, zidara, stolara, tesara, krovopokrivača, dimnjačara, postolara.. da ne nabrajem dalje. Svih razina obrazovanja. Od NKV, preko SSS i VSS, do plagijatora sa onim kraticama ispred dr, mr, fr, gr, br, kr i slično.

Ti bi gradovi svakako imali i svoje kongresne dvorane, pa bi se, slijedom okolnosti, razvio i kongresno-zatvorski turizam.

I eto, zatvorili smo krug.

RH ostaje atraktivna turistička atrakcija s izvanrednom vanpansionskom potrošnjom. Resursi u RH su jednostavno beskrajni.

I konačno bi postali bogata država, usporediva dapače sa bogatstvom jedne Švicarske, kako je natuknula prva, jedina i jedinstvena.

Sad kad sve to eto prezentirah, odoh u patentni ured.

Treba od nečeg živjet, pa makar to bili i tantijemi za brain-storminga.

18.01.2017.

JEDNA DAVNA....

16.01.2017.

1000 RIJEČI

15.01.2017.

OSTADOH BEZ RIJEČI.... SA SUZAMA

15.01.2017.

KAKO ODBITI?

Akrobata mi uputio javnu pozivnicu! gledaj 'vamo"

Vidim ja kud to vodi!

životinje - neko ih treba hranit

wifi - da vodim blog dnevnik

domaća kuhinja - da kuham

zgodni cimeri - vječno gladni (vidi prethodno)

mir i tišina - to treba penzionerima i penzionerkama

mnogo snijega - da u eventualnim trenucima dosade čistim snijeg

Namjerno nije kazao gdje? Kada? Kako doći? Kojim putem?

I šta ću sad? Kako odbiti? Da li odbiti? :D

14.01.2017.

GLAD

Onaj osjećaj, kad povrh sve hrane u kući, baš moraš jesti kebab salatu.

13.01.2017.

DAWNING

It's high time.

Folks, Elvis has left the building.

13.01.2017.

RIP MIKI

11.01.2017.

BOSNA

Jedan prosječan film traje dva sata. Ima ih i dužih, ali ta činjenica nimalo ne mijenja ono što želim reći.

Tih dva-tri sata kod mene traje barem šest, naročito ako ih gledam preko kompa. Jer, gotovo u svakoj rečenici mogu pronaći nešto što me asocira na nešto drugo, a da bih dobila više informacija o tom drugom, zaustavim film i odem do kuma gugla. I tu i tada nastane raspašoj.

Kad pronađem/otkrijem/pročitam/poslušam sve što me o rečenom interesiralo, najčešće se desi da nizom asocijacija završim na sasvim pedesetoj stvari.

To obično traje petnaestak minuta. Tad nastavljam gledanje filma da bih vjerojatno nakon dve-tri minute opet prekinula i ponovila gore opisani ritual, ali sad s nekom drugom asocijacijom.

Kad sve saberem, meni film traje šest sati. To k'o da gledam neku antologiju.

Gore prepričanim ritualom nađoh i knjigu Vjekoslava Klaića o Bosni i njenoj geografiji, objavljenoj 1878. U knjizi nije riječ samo o pukoj geografiji, već o svemu onome šte je Klaić čuo, vidio i saznao u i o Bosni.

O ljudima, planinama, rijekama, običajima, gradovima, mjestima, putevima... svega ima.

Jezik kojim je pisana knjiga je onaj koji se koristio u to doba. Danas možda nezgrapan i smiješan, gramatički gledano drugačiji od onog što smo mi učili, ali u svakom slučaju interesantan.

Za početak dajem dio knjige o Sarajevu. Ako neko želi da izvučem dijelove o njima interesantnim gradovima, stavite želju u komentar, pa izvučem :D

~~~~

Sarajevo najveći je i najljepši grad u Bosni ponosnoj. Ne samo da ga Bošnjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pače i tudjinci tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom poluotoku.

Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevića. Sa trih strana okružuju ga visoke gore: Hum i Mrka vina na sjeveru, planina Borija na iztoku, a visoki Trebević na jugu. Prema zapadu pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sarajevsko polje, kojim teče obilna Bosna.

Sarajevo obsiže oko 23 K/m, i dieli se na grad ili tvrdjavu, i na varoš. Grad ili tvrdjava na iztočnoj strani naliči velikomu četverokutu, te je okružena zidinami, koje su medjutim mjestimice već razvaljene. U tvrdji ima 700—800 kuća i starih koliba, u kojih stanuju sami Turci. Izpocl grada na zapadu stere se ravna varoš.

U dolnjoj varoši ima s jedne i druge strane Miljacke više nahrpanih kuća. Kuće ove tvore četiri glavne, uzporedo sa riekom od iztoka prema zapadu tekuće ulice, koje su opet šestimi uzkimi uličami od juga prema sjeveru presječene. Ulice su te dosta pravilne, dosta dobro taracane, da se po njih u kočijah voziti može. Popriečne ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade ovdje samo razštrkanih kuća sa vrtovi. Ulice u varoši prilično su čiste, izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa ranjenih i osakaćenih; jedan je bez ušiju, drugi bez nosa, treći bez jednoga oka i t. d. Psi se šire po svem gradu, i to tako, da svaki kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale u drugu, to se sva pasjad diže na nj, te lavežu neima kraja ni konca. Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nenavaljuju na nikoga, van ako jih tko podraži.

Grad Sarajevo jest sielom svih političkih oblasti u Bosni. Tu je bosanski namjestnik; tu ima šest evropskih konsulata. Grad broji ukupno 5000 kuća, te se dieli na kotare ili mahale, kojih preko stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie džamije. Više mahala sačinjava vjersku obćinu ili džemat, kojim upravlja knez (taksildar). Medju mahalami osobito je poznata „Ašik-mahala", to jest „ljubovna ulica" na iztočnoj strani grada. Taj kotar sastoji od krasnih bašća, posutih bielimi kućami. U jednoj javnoj bašći tik Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter šalu provode i ašikuju.

Od javnih mjesta najznatnija je čaršija t.j . trg. Caršija je središtem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada na desnom briegu Miljacke, obsiže 50—60 ulica, te obuhvaća prostor od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje. Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se uzkimi ulicami jedva prolaziti može. Tu ima Muhamedovaca, pravoslavnih i Židova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, viče i rogobori, da se vika na daleko razlieže. Ali čim mujezin pravovjerne na molitvu pozovne, nestaje vike, te bučna čaršija kano da je zamrla.

Sarajevo se ponosi nekojimi liepimi i znamenitimi zgradami. Najveća je zgrada vojnička kasarna, sagradjena od kamena. Visoka je dva kata, te mjeri u obsegu 130 koraka. Premda su ju g. 1858. tek dogradili, ipak je mjestimice veoma slaba. Naprama kasarni stoji nova pravoslavna crkva sa pet kubeta, koja je posvećena g. 1870., a stajala je sarajevsku pravoslavnu obćinu do 40.000 dukata. I katolici imaju svoju crkvu, koja je sagradjena g. 1854. troškom hrvatskoga rodoljuba Antuna Vranjicana. Konak bosanskoga namjestnika i zgrade stranih konzulata jesu takodjer spomena vriedne. Od ostalih javnih i privatnih zgrada iztaknuti nam je još džamije, kupke i bezestan. Bezestan je kuća, u kojoj se većinom sukno (bez) i platnenine prodavaju. Džamija ima u Sarajevu veoma mnogo (oko 200), a medju njimi samo je 80 njih od kamena gradjeno. Najznamenitije džamije jesu „Careva" i „Usref-begova". Obje su od kamena, te imaju 40—60 m/ visoke munare (minarete), nad kojimi se vije polumjesec. U Sarajevu veoma su važne kupke, i to s toga, što se svaki pravovjerni Muhamedovac kupati mora. Kupke su obično u rukuh privatnih ljudi, te su veoma zgodno udešene. Osim spomenutih zgrada broji Sarajevo još mnogo kavana, u kojih se kava srče. Imade ljudi, koji 15—20 puta piju na dan kavu. Zato su i kavane, osobito ljeti, vazda prepunjene. Od javnih zgrada u Sarajevu vriedne su još spomena: ubožnica, bolnica, dvie ljekarne, zemaljska tiskarna i nekoliko svratišta niže vrsti.

Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepše ga vidiš sa iztočne strane. Popev se na brežuljak, što no pol sata gradu na iztoku leži, vidiš krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika gomila kuća s mnogobrojnimi munarami na džamijah, na stranah desno i lievo džamije i kuće posred zelenih vrtova, a prema zapadu puklo je bujno polje Sarajevsko.

Grad Sarajevo nije samo liep, već i znamenit po trgovinu bosansku. Svi glavni pute vi zemlje, i to veliki drumovi u Brod i Brčku na Savi, u Zvornik i Tuzlu, u Sjenicu i Novi pazar preko Višegrada, u Trebinje preko Foće i Stolca, u Metković preko Mostara, u Lievno, Bihać i Banjaluku preko Travnika, — svi ti drumovi sastaju se u Sarajevu. Buduć da je središtem drumova, važno je Sarajevo i u strategijskom obziru.

Sarajlija, t. j . žitelja sarajevskih broji se po prilici 45.000. Od ovih je 35.000 vjere muhamedovske, 5500 pravoslavnih, 500 katolika i 3000 Židova. K tomu ima u gradu još i 1000 cigana. Pravih Turaka neima do nekoliko činovnika. Sarajlije su liepa uzrasta, jaka stasa, i obla, pravilna lica. Premda su svi žitelji jednoga plemena, to se ipak opaža velika razlika medju muhamedovci i kršćani. Dočim su prvi prionuli sasvim uz orientalni život i običaje, ostadoše drugi vjerni običajem pradjedova svojih. Tako se zgodi, da se je muhamedovac ne samo odielom i vjerom, nego i dušom i tielom preobrazio malo ne u pravoga Turčina. Sarajlije bave se trgovinom i obrti. Najbolji obrtnici jesu muhamedovci, a najspretniji trgovci pravoslavni kršćani. Pravoslavni su trgovci kraj muhamedovskih plemića najbogatiji ljudi u gradu. Katolici bave se obrtnošću (krznari, kovači i t. d.). Najznatnije obrtnine iz Sarajeva jesu: pučke kremenjače, sablje, nozi, bakreno posudje, pamučna roba i veoma dobra koža. Velika i provozna trgovina sva je u rukuh pravoslavnih i Židova.

Muhamedovci imaju u Sarajevu nekoliko nižih i bogoslovnih škola, zatim jednu veliku školu; pravoslavni imaju liepu pučku školu sa više razreda, koju polazi preko 100 djaka. U novije vrieme (god. 1865.) ustrojena je i katolička škola, koju.polazi preko 50 djaka. God. 1871. nastaniše se u Sarajevu milosrdnice iz Zagreba, te osnovaše školu za djevojke svih zakona. U Sarajevu stanuje vladika pravoslavni. Katolička župa sarajevska broji 1557 duša. Do najnovijega vremena izlazio je u Sarajevu službeni list: „Bosna"; nu sada sa ga zamienile: „Bosansko-hercegovačke novine."

Sarajevo nije grad star: u starijoj poviesti bosanskoj nema mu spomena. On postade i podiže se tek za turskoga gospodstva. Blizu današnjega Sarajeva bijahu za narodnih vladara druga dva grada: prastari Kotor (Konstantinov „Catera") i mnogo mladji Vrhbosna (Varbosania, odatle izkvareno Bosna-var), koji bijaše, kako se govori, dugo vremena sielo bosanskoga biskupa. Kad je Bosna pala Turčinu u ruke, sagradiše dva bosanska plemića, poturice Sokolović i Zlatarović kraj stare Vrhbosne novu varoš i postaviše tim temelj današnjemu Sarajevu. Kasnije dodje u Bosnu kao vezir zet turskoga cara, po imenu Usref - beg i sagradi na briegu grad ili tvrdju (šaraj) , a po tom se prozove gornji i dolnji grad Bosna - Šaraj , ili po hrvatski Sarajevo (1511). Mnogi žitelji iz Vrhbosne i drugih mjesta naseliše se u novom gradu Sarajevu, a stara Vrhbosna opusti, te se danas vide od nje samo ruševine crkve sv. Blaža, po kojih se to mjesto prozove Blažuj

. Doskora napuči se Sarajevo znatno, postade glavnim tržištem i prometištem Bosne, a sva vlast u Sarajevu dodje u ruke silnim janjičarom i njihovomu agi, zatim nekojoj velikoj gospodi (bašam). Tako postade Sarajevo na neki način gradska republika, koja si biraše samo svoga poglavara i steče znatnih povlastica, tako da carski vezir nije imao nikakova prava u gradu. Carski vezir prebivaše u Travniku, pa kad bi došao u Sarajevo, morao bi ga već za 24 sata ostaviti. Sarajlije nedadoše nikomu, da njimi vlada, a Sultan morao je biti zadovoljan, da mu plaćaju uredno danak.

Tako ostade Sarajevo na neki način kao slobodan grad sve do reforma cara Mehmeda II. Ovaj prvi dade godine 1826. uništiti zbor janjičara, a zatim uze raditi, kako bi svu Bosnu i Sarajevo pođvrgao neposredno carskoj vlasti. S toga se porodi 25-godišnji rat međju Sultanom i Bošnjaci, te u tom je ratu Sarajevo znatnu ulogu igralo. Godine 1827. pozove Avdurahman paša sve sarajske base k sebi na dogovor u Zvornik. Dodjoše k njemu stari Bakarija, Pinjo barjaktar, aga Turnadžia i drugi, a paša dade jih sve sasjeći. 0 tom pjeva narodna pjesma:

„Kad u jutro jutro osvanulo,

Paša jih je redom izvodio,

Pa jih kolje kano janjce mlade."

Zatim pošalje paša momke u Sarajevo:

„Kažite jim vjernim Ijubam

Da nejmade aga Sarajlija,

Redom jih je paša pogubio".

Tek za Omer-paše bjehu sasvim svladani bosanski aristokrati (1851.); a Sarajevo izgubi svoje stare pravice, ter postade glavnim gradom vilajeta bosanskoga i sjedištem carskoga vezira.

Prvi put padoše naše čete pod Sarajevo god. 1668 ; drugi put dodje pred Sarajevo princip Eugen god. 1697., te pošto mu Sarajlije ubiše parlamentera, dade on grad spaliti i povede sa sobom do 40.000 kršćana u Slavoniju. I Srbi kušahu god. 1807. i kasnije da prodru do Sarajeva, te da ga zauzmu, ali bjehu svaki put prisiljeni, da se povrate neopraviv ništa.

IIidža, toplice sarajske, 2 sata Sarajevu na jugo-zapadu, dosta su znatne, te ljeti dolazi ovamo mnogo svieta, da se okupa. Voda je sumporna. — Vrhbosna, grad u staro vrieme plemenit; pisci ga spominju pod imenom Varbosania. U njemu bijaše stolica katoličkoga biskupa i kaptol sv. Petra. Grad leži pod planinom Igmanom 2% sata Sarajevu na zapadu, blizu vrela Bosne; danas je samo gomila kamenja, te se obično zove Blažuj od crkve sv. Blaža.

Kotor, nekoč slavan grad, Konstantinov Catera, sada je podor. —Svrakino selo, Sarajevu na zapadu, važno s toga, što se je tamo našao rimski napis (J. 0. M. TONITRATOBI AUR. MAXIMUS VE Teranus AUGG.) — Starigrad, podor staroga grada, 2 ½ sata Sarajevu na jugo-iztoku. — Glasinci, predielje od 20 sela i 2500 pravoslavnih žitelja.

09.01.2017.

MEČ?

09.01.2017.

NEPRIKOSNOVENA MERYL STREEP

Književnici, pjesnici, slikari, pjevači, glumci... jednom riječi, radnici u kulturi, oduvijek su bili avangarda - ljudi koji su svojim stavovima i hrabrošću mjenjali svijet.

Meryl Streep je jedna od njih. Jedna od mnogih čije riječi, mišljenje, stavovo treba dobro slušati, ne samo čuti, već slušati. I poslušati.

Njihove karijere i životi, njihovi talenti i sposobnosti, omogućili su im da vide svijet i budu svjedocima bezbrojnih sudbina i da iz njih izvuku ono što treba vidjeti i čuti, a nadasve naučiti. Malo je takvih profesora, predavača, ljudi koji uspiju svoja iskustva verbalizirati i prenijeti.

U svijetu, u vremenima u kojima živimo je sve manje takvih ljudi.

Merly Streep, Jane Fonda, Joan Baez, Susan Sarandon, Bono, Bob Geldof... samo su neka imena...

MERYL STREEP SPEECH - THE GOLDEN GLOBES 2017

08.01.2017.

ŠKRIP ŠKRIP

Zaputih se prvi put ove godine u svijet. Nakon punih osam dana. Punih 250 m u jednom, pa 250 m u drugom pravcu. Po špeceraj.

Rečeno mi je, kupi dosta povrća da ne moramo do dućana idućih par-nepar dana.

Prvi korak na ulici, djelomično očišćenoj, djelomično s tragovima prekjučerašnjeg snijega, debelo nekih tri do pet milimetara. Sve smrznuto.

U odnosu na 2016., ništa se u ulici nije promijenilo. Auti parkirani, pokriveni snijegom. Do glavne ulice, nekih pedesetak metara, nigdje ni glasa, ni ljudi, ni pasa, ni ptica. Sve se posakrivalo.

Na glavnoj prometno, k'o da je proljeće.

Onih srednjih stotinjak metara hodam po snijegu. Staza neočišćena, tragovi stopa zaleđeni ali pokriveni opet snijegom. Snijegom koji škripi.

I to škripanje me vrati u djetinjstvo. Na snijeg, čisti, bijeli, zaleđene površine u kojem se zrcale kristalići leda.

Neće dugo ostat tako bijel i nevin. Ljudi će ga, baš kao i sve, uprljat što nogama, što smećem. To je samo pitanje vremena.

Dukserica je, ona iz Sarajeva, koju onako drsko uzeh kao poklon, već treću zimu moj glavni proljetno-jesensko-zimski odjevni predmet. Ne skidam je nikako. Imam ja jakni, tanjih, debljih, kožnih, ali iz dukserice se ne skidam.

Nakupovah tog povrća, svakojakog, jedva sam doteglila do kuće.

Kako uđoh u kuću, snijeg je pojačao.

Poput đekne je. Ne zna se kad će stat. To je možda dobar znak. Jer, na jako niskim temperaturama ni snijeg ne može padat. Čim pada, znači temperatura raste, približava se nuli.

Mogla bih čaj popiti.

Za promjenu. Čisto onako.

07.01.2017.

FACA

Chumlee je baš, ali baš faca.

06.01.2017.

DATUM...

Prošlo je četiri godine.

Izgleda kao vječnost, kad se sjetim te večeri ... i tuge.. i boli koju su donijele tvoje riječi i postupci.

I spoznaju da ništa nisam umislila....

Pročitah ponovo riječi napisane ovdje prije četiri godine, na današnji dan. I, vjeruj mi, još uvijek boli.

HONESTY

05.01.2017.

PRIJE 40 GODINA

Na jednoj od Đoletovih fb stranica, admin stranice je dao link gdje se može čuti kako je Đole prije 40 godina dao pjesmu Đorđu Marjanoviću za Opatijski festival 1978.

Ostalo je povijest.

Evo kako je "Budimpeštanski sneg" zvučao te godine u izvedbi Đorđa Marjanovića.

Nebo i zemlja, zar ne? :D

ZIMA U BUDIMPEŠTI

04.01.2017.

STERILIZACIJA vs LJUDSKA PRAVA

Na osnovu pročitanog naslova - vidi naslov" moglo bi se reći kako postoji velika sličnost sa Hitlerovim zakonima o sterilizaciji mentalno oboljelih osoba. Da li postoji?...

Kaže, riječ je o 30-godišnjoj ženi s laganom mentalnom retardacijom ali potpuno lišenoj poslovne sposobnosti. Ok... premda, nije mi baš jasno, ako je lagana mentalna retardacija možda postoji i određeni postotak poslovne sposobnosti. Ali ako je potpuno lišena poslovne sposobnosti, onda nije riječ o laganoj mentalnoj retardaciji. Bar ja ne vidim ovdje nekakav znak jednakosti. Al dobro...

Kaže, nadalje, riječ je o već trećoj trudnoći. Hm... Kako je to moguće? Kako je moguće da žena s takvom dijagnozom nije hospitalizirana, već je prepuštena na skrb majci, zajedno sa svoje dvoje djece. Očevima, pazi OČEVIMA, znači svako dijete ima svog oca, oduzeta su roditeljska prava.

Šta to znači? Kako to da su očevi, dvojica, u pitanju? Kako i gdje je zatrudnila? Da li je žena pristala na seksualne odnose koji su doveli do njenih trudnoća? Da li je žena možda bila silovana u oba navrata? Da li je bila hospitalizirana ili u roditeljskom domu? O tome ništa ne piše, ali kaže da je trudna već s trećim muškarcem, kojeg se eto sad optužuje za obiteljsko nasilje.

Da li je opravdano pretpostaviti, s obzirom da su očevima oduzeta roditeljska prava, da su i oni dijagnosticirani? I, ako su se začeča desila u instituciji, jesu li i oni institucionalizirani?

Ako jesu, što to govori o instituciji u kojoj su bili? Kako je to uopće moguće?

Oba poroda su izvedena carskim rezom, zakazan je i treći carski rez, i sa medicinskog aspekta jasno je da bi svaka iduća trudnoća bila smrtno opasna i po ženu i po fetus jer zid maternice može jednostavno ne izdržat napor nošenja fetusa. To shvaćam, i to mi ima logike.

Ali, ne mogu shvatiti da je situacija dovedena do ruba samim time što je žena ostavljena na skrb majci - znači starijoj ženi, koja najvjerojatnije nema ni moć ni energiju da pored njene dvoje djece brine o seksualnom životu svoje kćeri.

I sad, Vrhovni sud, kaže da će je prilikom trećeg carskog reza sterilizirati podvezivanjem jajnika, vodeći se prvenstveno brigom o njenom zdravstvenom stanju.

Meni to liči jedino na saniranje posljedica svojih loših prethodnih postupaka, jer iz članka se jednostavno ne vidi historija.

Kaže, ovime se štite njena ljudska prava. Čekaj malo, gdje su bili i zašto nisu štitili njena ljudska prava prije?

Ovo je vrlo kompleksno pitanje. Jasan mi je medicinski aspekt, štite njen život, sada, ali gdje su bili kad je trebalo štiti njen život prije? Kako su štitili njena ljudska prava, uz sve njene dijagnoze, kad su dozvolili da ne bude hospitalizirana? Ili, ako je bila hospitalizirana, kako se moglo desiti da zatrudni s dvojicom?

Bez obzira na argumentaciju datu u odluci Vrhovnog suda, meni se čini da je i zdravstvo i pravosuđe u slučaju ove žene potpuno zakazalo. Ali potpuno zakazalo.

I njena djeca, i njena majka, i ona sama su žrtve i zdravstva i pravosuđa koje se eto danas diči suvremenošću i primjenom svih pozitivnih zakona o zaštiti ljudskih prava.

Meni se čini da su potpuno zakazali i svojom odlukom donijeli presedan u hrvatskom pravosuđu koje će se moći koristiti i za mnoge druge žene i muškarce.

03.01.2017.

I TAKO.... PADE PRVI SNIJEG

Još jučer rekoh, za ručkom, da će snijeg past taman kad završe školski praznici. To taman tada, k'o radnička kiša.

Ovih 37, brojkom i slovima, pahulja što je palo, natjeralo me da izvučem snježne lopate, pometem makar toliko da se može hodat, da posolim pred kapijom.

I dosta za danas. Naradih se. Auto još nisam pomaknula. Čekam da padne pola metra snijega pa da, psujući sve po spisku samoj sebi, izlopatam cijelo dvorište da auto primaknem na kapiju.

Puka lijenost, šta bi drugo bilo.

Prođe me jedan impuls, dođe drugi. Svađalački. Zbog nepoštovanja, dvoličnosti, bezobrazluka, neodgojenosti, genetike i šta ja znam čega sve ne. Srećom, nemam se s kim svadit. Dok se pojavi netko, proći će me.

Već mjesecima razmišljam napisat nešto o INA-i. O tome kako su je uništili. Kako su nas uništili. Taman kad otvorim list, shvatim da je sve to Sizif. Sa mnom il' bez mene, isto nam se piše. Kako ono ide? "Sjaši Kurta da uzjaše Murta". A vas, stoko sitnog zuba, ko šljivi.... da ne budem prosta.

Odoh kuhat ručak.

To mi je najpametnije. Tad tako i onako ništa ne razmišljam. Ni pametno ni glupo.

01.01.2017.

IMPULS

Kako mu odoljeti?

01.01.2017.

SRETNA VAM NOVA! :D

Jel' ovo prvi post u 2017. na blogeru? :D

Oko moje rezidencije puca se naveliko... Nerviraju me do beskraja... Srećom pa je vedra noć, da gledam vatromet. Nebo je išarano raznim bojama i baš je lijepo za gledati.

Novogodišnjih rezolucija nemam. Nisam ih nikad ni pravila, a ako i jesam, nikad ih se nisam držala. Čak sam i samoj sebi antikontraprotivna.

Ciljeva imam, planova imam... putovanja, koncerti... druženja s meni dragim ljudima. To su moje rezolucije i planovi.

E da, kupih si jučer, opet!!, neke knjige. Trebat ću se malo strpit da preplivaju preko bare, ali zato kad dođu niko veseliji od mene. Naravno, biografije, sjećanja, memoari - to je ono što čitam zadnjih dvadesetak godina. Tako da znate. Ako me želite obradovati knjigom, znate koji žanr volim. Da ne trošite bezveze pare :D

Jel' da sam obzirna? Hvala :D

Srećom ovi dani slavlja i dočeka su gotovi. Puna mi je kapa kuhinje. Jedino što radim je kuham i pečem, i perem suđe. I onda ispočetka. Možda će ružno zvučat, ali poželih da osjetim glad. I želju da kuham. Dosta mi je toga da moram, jer je Božić, jer je doček Nove, jer ovo... jer ono...

Pomislih kako će bit divno slušat Bečki koncert, pa se sjetih, nema više Helge. Neprikosnovene Helge koja je znala kako prenijeti emociju. Nisam sigurna da ću ga sutra pratiti. Možda samo Radetzky marš. Njega obožavam.

A sad odoh gledat "Grease".... nekad smo znali imati snimke raznih koncerata, odmah nakon prvih novogodišnjih otkucaja... danas nema koncerta, ali ima film... ili snimku Đoletovog beogradskog koncerta...

Možda ipak Balaševič? :D


ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
636449