PENZIONERSKA POSLA - 2
Prije nekih dvadesetak dana saznah, prilično kasno navečer, da Amira pjeva u Lisinskom u decembru. Ja ne bi bila ja da nisam odmah išla tražit gdje se mogu nabavit karte.
Koliko god da je to Lisinski, ima dosta mjesta, ali to je Amira i karte će nestat dok kažeš keks. Svakodnevno kontroliram program u Lisinskom, no nigdje potvrde te vijesti.
Pretražujem Eventim, muzika.hr, nigdje ništa... i onda, opet navečer, prije nekih pet dana (zar je toliko već prošlo?!), kasno navečer Amirin brat na fb objavi kako počinje prodaja karata.
Živac u meni proradi jer hoću kartu sad i odmah. I uspjela sam. Karta je v žepu.
~~~
Jučer na instagramu Đole urbi et orbi obznani da je u decembru zagrebački koncert. U Areni. I da prodaja karata kreće jučer u ponoć.
Živac opet proradi. Tko će dočekat ponoć... Pošaljem poruku mojoj T. i mojoj E., nažalost ni jedna ne mogu sa mnom na koncert. Ok. Kažem Juniorki i ona istog treba odgovori, idem, da, nabavi karte.
Uh, kad će ponoć... dođe ponoć, otvorim ticketshop.hr da kupim, odaberem mjesta, upišem ime, mail, adresu, broj mobitela i kako god kliknem ono "kupi" dođe poruka da je stranica preopterećena i neka pokušam kasnije. Napravim refresh, dođe poruka - vaša košarica je ispražnjena zbog predugog trajanja, ili tako nekako je pisalo, što je značilo kreni nanovo.
To nanovo je trajalo dva puna sata. Za to vrijeme kako god krenem ispočetka s biranjem mjesta u dvorani, broj slobodnih, zelenih, stolica je sve manji. Nakon dva sata zafrkavanja više niti nema zelenih stolica!!
Predzadnji Đoletov koncert u Zagrebu zaista je rasprodan preko noći, i odjednom me ulovi strah, pa nije valjda da neću uspjet nabavit kartu, pa makar jednu, za sebe, jer Juniorka je spomenula kako možda ni neće bit u Zagrebu za Božić.
Nakon tih dva sata uspijem konačno kupit jednu kartu. Sretna i zadovoljna, ali s velikom grižnjom savjesti jer nisam Juniorki kupila....
Zaspah konačno u pola tri. Prije sedam sam već budna, čujem Juniorku kako se sprema za posao, ustanem, ispričam noćašnja dešavanja ispričavajući se što nisam i njoj kupila. "Nema veze", nimalo ljuta odgovara.
Vrag mi i dalje ne da mira... ponovo otvaram stranicu i imam šta vidjet.. Zelenih stolica k'o u priči. Sve one sive stolice, već "kupljene" su bile "potrošene" na isti način kao što sam i ja bekrajno puta pokušavala. Zaista je bila navala na ticketshop, i zaista su i drugi ljudi morali iznova birat mjesta, nikad ona ista u prethodnom pokušaju, jer naravno piše da su ta već "kupljena".
Sretna da odmah do mog mjesta i dalje postoje "zelene" stolice, kupih i Juniorki, ovaj put bez ikakvih problema.
I tako. Idem na dva koncerta u decembru. Amira i Đole. Moji prvi penzionerski koncerti :D
~~~
Pitah Seniorku kako dokazujem da sam penzioner. Kaže, moraš sa sobom nosit odrezak od mirovine. Uh.. nekad je to bilo lako - maleni zeleni papirić na kojem piše sve.
Danas su ti odresci isprintani u banci na A4 formatu. Kad smotam taj papir da stane u novčanik, moram ga presavinut valjda dvadeset puta i novčanik će mi izgleda jako debelo. Dobro, nije ni sad mršav, ali s smotuljkom izgledat će da mi je novčanik pun para...
I tko će mi onda vjerovat da sam penzioner?
