31.10.2016.

PENZIONERSKA POSLA - 2

Prije nekih dvadesetak dana saznah, prilično kasno navečer, da Amira pjeva u Lisinskom u decembru. Ja ne bi bila ja da nisam odmah išla tražit gdje se mogu nabavit karte.

Koliko god da je to Lisinski, ima dosta mjesta, ali to je Amira i karte će nestat dok kažeš keks. Svakodnevno kontroliram program u Lisinskom, no nigdje potvrde te vijesti.

Pretražujem Eventim, muzika.hr, nigdje ništa... i onda, opet navečer, prije nekih pet dana (zar je toliko već prošlo?!), kasno navečer Amirin brat na fb objavi kako počinje prodaja karata.

Živac u meni proradi jer hoću kartu sad i odmah. I uspjela sam. Karta je v žepu.

~~~

Jučer na instagramu Đole urbi et orbi obznani da je u decembru zagrebački koncert. U Areni. I da prodaja karata kreće jučer u ponoć.

Živac opet proradi. Tko će dočekat ponoć... Pošaljem poruku mojoj T. i mojoj E., nažalost ni jedna ne mogu sa mnom na koncert. Ok. Kažem Juniorki i ona istog treba odgovori, idem, da, nabavi karte.

Uh, kad će ponoć... dođe ponoć, otvorim ticketshop.hr da kupim, odaberem mjesta, upišem ime, mail, adresu, broj mobitela i kako god kliknem ono "kupi" dođe poruka da je stranica preopterećena i neka pokušam kasnije. Napravim refresh, dođe poruka - vaša košarica je ispražnjena zbog predugog trajanja, ili tako nekako je pisalo, što je značilo kreni nanovo.

To nanovo je trajalo dva puna sata. Za to vrijeme kako god krenem ispočetka s biranjem mjesta u dvorani, broj slobodnih, zelenih, stolica je sve manji. Nakon dva sata zafrkavanja više niti nema zelenih stolica!!

Predzadnji Đoletov koncert u Zagrebu zaista je rasprodan preko noći, i odjednom me ulovi strah, pa nije valjda da neću uspjet nabavit kartu, pa makar jednu, za sebe, jer Juniorka je spomenula kako možda ni neće bit u Zagrebu za Božić.

Nakon tih dva sata uspijem konačno kupit jednu kartu. Sretna i zadovoljna, ali s velikom grižnjom savjesti jer nisam Juniorki kupila....

Zaspah konačno u pola tri. Prije sedam sam već budna, čujem Juniorku kako se sprema za posao, ustanem, ispričam noćašnja dešavanja ispričavajući se što nisam i njoj kupila. "Nema veze", nimalo ljuta odgovara.

Vrag mi i dalje ne da mira... ponovo otvaram stranicu i imam šta vidjet.. Zelenih stolica k'o u priči. Sve one sive stolice, već "kupljene" su bile "potrošene" na isti način kao što sam i ja bekrajno puta pokušavala. Zaista je bila navala na ticketshop, i zaista su i drugi ljudi morali iznova birat mjesta, nikad ona ista u prethodnom pokušaju, jer naravno piše da su ta već "kupljena".

Sretna da odmah do mog mjesta i dalje postoje "zelene" stolice, kupih i Juniorki, ovaj put bez ikakvih problema.

I tako. Idem na dva koncerta u decembru. Amira i Đole. Moji prvi penzionerski koncerti :D

~~~

Pitah Seniorku kako dokazujem da sam penzioner. Kaže, moraš sa sobom nosit odrezak od mirovine. Uh.. nekad je to bilo lako - maleni zeleni papirić na kojem piše sve.

Danas su ti odresci isprintani u banci na A4 formatu. Kad smotam taj papir da stane u novčanik, moram ga presavinut valjda dvadeset puta i novčanik će mi izgleda jako debelo. Dobro, nije ni sad mršav, ali s smotuljkom izgledat će da mi je novčanik pun para...

I tko će mi onda vjerovat da sam penzioner?

28.10.2016.

KRUG

Eto, napunih okruglih brdo godina. Zid i inbox na fb, baš kao i viber, zasuti su mi čestitkama... sva sam važna :D

Bill Gates, Eros Ramazzotti, Julia Robers, mojim pajdašima s kartanja želim sretan rođendan!

Sad krećem u novi krug...

27.10.2016.

ONO DOBA GODINE

Kad zovem Billa, Erosa i Julie na partiju karata :D

26.10.2016.

PENZIONERSKA POSLA

Pade mi jučer na um da bi mogla pogledat šta se od povlastica, privilegija, bonifikacija, subvencija itd. itd. nudi i na što imaju pravo penzioneri s penzijom kolika je i moja.

S pravom očekujem da se, iz ovog gore rečenog, shvati da nije velika, zar ne. Ili sam optimist?

I tako ja fino upitam kuma Gugla, i on odmah iz rukava izvuče keca. Pa kaže, draga Gracias, imaš pravo na besplatni javni prijevoz. Super! pomislim ja, i odma proguglam šta sve treba za to.

Ne treba puno, kopija osobne i odrezak od mirovine. Cakum Pakum! Naravno i ovdje ima ali..

Odrezak od mirovine nije problem, odem u banku i zatražim. Problem je nastao u kopiji osobne.

Krenem od Garden Malla, tržnog centra dvjestotinjak metara udaljenim od mog mjesta stanovanja. U pošti mogu kopirat, kažu, ali ... samo crno-bijelo. Ok. Shvatim. Hrvatska pošta bi bila luda, valjda, zar ne, kad bi omogućavala da njihovi zaposlenici kopiraju u boji. To je naime trošak. Ok, prihvatim i krenem dalje.

Superkonzum, nekih kilometar od mog mjesta stanovanja. Oni imaju kopiraonu. Dođem tamo, fino upitam gdje je kopiraona, a žena mi kaže „Ali oni vam rade od 12!“

Molim?!

Okrenem se, opsujem u sebi, sjednem u auto i krenem put centra Dubrave. Tamo će sigurno bit neka kopiraona.

Vozim se polako, gledam lijevo, desno, nigdje moga stana, oj ulice i ti si pijana!“ padne mi na um... kad spazim reklamu „Kopiranje, toneri, i...“ još nešto što sam istog trena zaboravila od sreće.

Skrenem, parkiram, prošećem, uredno čekam na semaforu zeleno za pješake, uđem, pozdravim, upitam „Jel kopirate u boji?“ nadajući se pozitivnom odgovoru jer u radnji imaju ni manje ni više nego pet strojeva za kopiranje.

„Ne, samo crno bijelo“

E tu ja pozvizdim. „Pored svih pet aparata i pored činjenice da prodajete tonere, vi ne možete kopirat u boji?!?!?!“

Opsujem, sad već glasno, okrenuvši leđa i otvarajući vrata da izađem.

Sljedeća kopiraona je na području općine Maksimir, sad već nekih 5, 5 i pol kilometara od moje kuće. Tu konačno uspjeh napravit kopiju osobne. U boji.

E sad, za one koji ne znaju, Dubrava u Zagrebu ima 120.000 stanovnika!!! To je, po broju stanovnika, općina koja je veća i od mnogih naselja u državi, a koji imaju status grada. I da u cijeloj općini nema kopiraone koja kopira u boji!

Trebalo mi je sat i pol da obavim sve potrebno. A sve institucije koje trebam su samo banka, općina i kopiraona. I to s autom. Da sam, k'o pravi penzioner išla pješice, trebao bi mi cijeli dan.

Ježiš i takav grad i takvu općinu...

24.10.2016.

MUSKULFIBER

Od svih mogućih vrsta muskulfibera, najviše mrzim onaj u guzici.

Nit' mogu sjest, nit' mogu ležat, nit' mogu ustat, nit' mogu niz stepenice....

Da mi je znat kako ću sutrašnji dan preživjet...

23.10.2016.

ISTINA

Vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu!

21.10.2016.

INVENTURA

Accra (3), Ajdovščina, Akosombo Dam, Amsterdam (3), Ankara, Apatin, Arbon am Bodensee (2), Atena (8), Attnang Puchheim

Badgastein, Bahamas, Baita Segantini, Balaton (12), Bangkok, Banja Luka, Barbat (2), Barcelona (3), Bar, Basel, Bašelj pri Kranju, Bath (4), Beaver Bay Great Barrier Reef, Beč, Beirut, Beograd (6), Berlin, Bern, Bihać, Bileća, Biograd na moru (2), Blackburn, Blagaj – vrelo Bune, Bled (2), Bohinj (2), Bol, Bolzano, Boračko Jezero, Bosanska Krupa, Boston, Bovec, Brežice, Brighton, Brijuni, Bruxelles, Brist (2), Brno, Budimpešta (5), Budva

Calgary (2), Caracas, Cardiff (2), Chipican Lake Sarnia, Copenhagen, Corinth, Cres, Crikvenica

Ćuprija

Dallas, Daruvar, Delnice, Delphi, Diklo (2), Dover (3), Dresden, Drvenik (2), Dublin, Dubrovnik (16), Duga Resa, Dűsseldorf

Đakovo (2)

Edinburgh, El Arenal Mallorca, Epidaurus (3), Eschwege

Fano (5), Firenze, Folkestone (21), Frankfurt (6), Frauenfeld

Geneve (2), Genolier, Ginza, Gozd Martuljek (5), Gozo, Gradac, Grandcamp Maisy, Graz, Grenoble

Halkidiki, Hawaii, Ho Chi Minh, Hobart (5), Horten, Hvar (4)

Ilok (3), Isola di Ponza, Ist, Istanbul, Ivaničko Graberje, Izola, Jakarta, Jelsa, Jerba, Jezera (3), Jezersko

Kalnik, Kansas City, Katschberg, Kemer Antalya, Kőln, Koločep, Koprivnica (2), Kragujevac (2), Krakow, Kraljevica (2), Kraljevo, Kranjska Gora, Kreta, Krf, Krim, Krk (4), Kuwait

L'Alsace Heureuse, Las Vegas, Lausanne (6), Legoland California (2), Leningrad (2), Liessies, Lille (6), Lipovljani, Lloret de Mar (2), London (16), Lopatinec, Lumieres de Corse

Madrid (2), Mainz (5), Makarska, Mali Lošinj (4), Malinska (2), Manchester, Maribor, Marija Bistrica, Martin, Melbourne, Merano, Mikena (2), Milano (9), Műnchen (4), Monaco, Mont Blanc, Montana Cowboy, Monte Carlo (4), Monterey Bay, Moskva (4), Murter

Nafplion, Napoli, New York, Niagara Falls, Nice (2), Niš, Njivice, Novalja (2), Novi Sad, Novi Vinodolski, Nűrnberg

Offenbach, Ogulin (2), Ohrid (3), Omišalj (3), Opatija (2), Oprtalj (2), Orebić (2), Ormož, Oslo, Oxford (2)

Pag, Pakoštane, Paris (10), Passo Monte Croce Comelico, Pazin, Petrovaradin, Pforzheim, Pioncavallo, Popovača, Poreč (14), Portorož, Posedarje, Požarevac, Prague (4), Prievioza, Primošten, Pula

Rab (12), Rabac, Riehen, Rijeka (2), Rim (3), Rogoznica, Rouen, Rovinj (5)

Sabunike Privlaka, Sallsbury (3), Sarajevo (9), Sarreguemines (2), Savudrija, Seatlle, Seget Donji, Selce (2), Senj (2), Sheffield, Siofok, Skopje, Skrad, Slavonska Požega (4), Slovenj Gradec (2), Sofija (2), Solothurn, Sombor (2), Spliska, Split (14), Srebrenica, Stari Grad (4), Starigrad Paklenica, Stavros, Stratford upon Avon (2), Struga, Strumica (3), Subotica, Sućuraj

Šibenik

Taormina dall’Aereo, Tarnow, Taškent, Telašćica (3), Tihany, Tijesno, Titograd (2), Tjentište, Tokio, Toledo (5), Toronto (5), Toulouse, Trakošćan, Trbovlje (2), Trogir, Trieste, Turku, Tuzla (3)

Ugljan, Urach

Val Thorens, Vancouver, Varadero, Veli Iž, Veli Lošinj, Venezia (12), Verona, Villach, Visoke Tatre, Vitoria (3), Vitranc, Vodice, Volosko, Vrnjačka Banja, Vršac, Vršič (2), Vukovar (2)

Waddington, Warszawa (3), Washington, Windsor

Zadar (12), Zagreb (19), Zemun (2), Zenica, Zlatibor, Zvečevo (2)

Županja

19.10.2016.

MOJE SVE

One down, one to go.

Postadoh mama akademske građanke.

Juniorka je danas diplomirala. Iskreno, ne znam kako joj glasi titula, ali moglo bi ovako: magistar informacijskih znanosti, ili možda, onako po starom, magistar arhivistike...

Onaj drugi diplomski će valjda bit za dva, tri mjeseca.

Kako god bilo, kakva god joj titula bila, danas sam najponosnije biće.

Svih ovih godina njenog života, da je bilo teško, da, bilo je... da je bilo naporno, da, bilo je... bilo je i lijepih i ružnih trenutaka, teških i napornih, puno češće bez novaca nego s novcima, sve stoji....

Usprkos svemu, usprkos svim problemima, usprkos i u inat svemu što donosi život djeteta samohranog roditelja, pokazala je da se zna izboriti za sebe, još od trenutka kad se rodila, kad je onako sitna i malena, mršava i gladna, pokazala da zna šta i koliko želi...

Ispunjena sam ponosom, srećom, osmjehom, veseljem... ispunjena sam zahvalnošću i poniznošću pred Onim koji mi je sve i podario i omogućio vjerujući u mene, vjerujući da znam i da mogu sama svojim rukama stvoriti osobu, ženu,...

Imala je dvije godine kad je bila prisiljena naučiti kako se mjenja kazeta u kazetofonu, kako se bira priča koja će je uspavati umjesto da joj mama, kao i svakom drugom djetetu, čita priče.. jer, morala sam raditi, ponekad i dva posla, ... imala je te iste dvije godine kad se morala učiti samostalnosti, kad je morala naučiti da ostvarenje svih njenih želja ovisi najviše o njoj...

Gledam je, suznih očiju, kako silazi niz stepenice fakulteta, sretna, zadovoljna, odrasla, puna samopouzdanja i srce mi je ispunjeno do zadnje pore.

Ljepšeg poklona za rođendan ne mogu dobiti, ni ne treba mi poklon... danas sam dobila sve što mi je srce poželjelo.

16.10.2016.

PAZI ŠTA ŽELIŠ, MOŽDA TI SE I OSTVARI

O nekim stvarima sanjam preko dvadeset godina..

Do prije par mjeseci pružan mi je otpor... stavljane prepreke poput pariških barikada...

A onda, odjednom... sve se prihvaća, sve može...

Dobro je da nisam izgorila u tim mojim željama i mislima...

15.10.2016.

PAS

Građevni pas Pluto je možda jedini pas na ovom dijelu svijeta koji je dobio svoju spomen ploču.

"Za vrijeme gradnje Oktogona 1899. godine dolutalog psa prigrlili su graditelji i arhitekt zgrade Josip pl. Vancaš. Postao je vjeran prijatelj i čuvar gradilišta, na tom je zadatku i tragično poginuo. Arhitekt i graditelji podigoše ovu ploču u spomen svom čuvaru i prijatelju.

Josip pl. Vancaš 1899 Grad Zagreb, 2013."

13.10.2016.

KILOMETRI

Ima li im kraja...

Zaista razmišljam o količini kilometara koju godišnje odrađujem, naročito kad ovih dana čitam o brojnim nesrećama i životima koji su k'o rukom odnešeni...

11.10.2016.

SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI... - 2

Osvanulo je oblačno i hladno sarajevsko jutro. Potpuna suprotnost prethodnom, toplom i sunčanom danu.

I nisam i jesam dobro spavala. Nisam, jer sam se uporno vrtila bezuspješno tražeći moj uobičajeni smjer spavanja, sjever-jug, nisam jer su mišići u nogama neprekidno titrali umorni od vožnje prethodnog dana, a opet jesam, jer sam se probudila odmorna i spremna za dva mjeseca ranije dogovoreno istraživanje Sarajeva na jedan, možda meni dotad nepoznat način.

Mjesto dogovora je bila meni dotad nepoznata ulica, ali wifi i google su mi pomogli da se orijentiram i na mjesto sastanka sam došla nekih pola sata ranije. Pozvonim, uđem, pozdravim, predstavim se, objasnim kako i zašto sam uranila, i onda me uvedu u prostoriju ispunjenu slikama, plaketama, pohvalama, zahvalama...

„Jeste za kafu?“ bilo je prvo pitanje.

„Jesam, hvala.“

„Ness ili našu, bosansku?“

„Bosansku, hvala“ i osmjehnem se široko i zahvalno.

„Ajde, prije nego što krenemo, da čujem nešto o Vama, tko ste i čime se bavite.“

Tako je započelo gotovo petosatno druženje s čovjekom koji je legenda grada, ikona grada, kojeg ljudi na ulici zaustavljaju da bi ga pozdravili, stisnuli mu ruku, zagrlili....

„Ajde, da vidimo, kuda da idemo. Jeste li bili u... ?“ i tu počne nabrajanje. Uobičajena mjesta na koje vodi svoje goste već su me vidjela, i tu smo stali u nedoumici. Kuda da me vodi? Šta da mi pokaže?

U međuvremenu je i kiša počela, ne jaka, više onako jesenska, klasična, ona koja sipi, sitne kapi koje padaju tražeći od svakog posebno da odluči hoće li ili neće ponijeti kišobran.

Na jednom od ormarića koji se nalaze uzduž zidova, pored niza uokvirenih slika i fotografija, bila je jedna sablja. Čim sam je uočila, sjetih se dede i njegove paradne sablje koja je bila krivac za štošta, i dok je pisao posvetu na knjizi koju mi je poklonio, uzela sam je u ruke, skinula zaštitnu navlaku i proučavala, istovremeno čekajući tren da ga upitam za porijeklo. Podigavši glavu, iznenađen da me sablja interesira, odgovara na moja pitanja. Dobivena kao poklon, ali iz kojeg je razdoblja, kroz razgovor nismo uspjeli zaključiti. Ugravirana slova na njemačkom ukazuju na period, možda, prvog rata, što je možda i najvjerodostojnije objašnjenje, ali možda i predratne Jugoslavije, one prve. Kako god bilo, sablja govori stotine priča, treba je samo imati u rukama i slušati.

Krenusmo. Jevrejsko groblje, Žuta Tabija, Muzej ikona, sinagoga. Na svakom od tih mjesta, za svako od tih mjesta moj domaćin je pun priča, a ja, kakva jesam, puna pitanja. Slušajući nas, netko bi rekao da smo se natjecali u količini informacija koje želimo prenijeti jedan drugome.

Uživala sam slušajući ga. Vratio me, na neki način, u djetinjstvo kako slušam priče mog dede. Po godinama, mogao bi mi biti otac, ali ton kojim govori, mirnoća, staloženost, fokusiranost, koncentriranost, fond riječi.. poput djeda, poput učitelja, poput osobe kojoj je važan sugovornik a ne vlastiti ego.

Njegovo iskustvo stečeno raznoraznim borbama, unutrašnjim i vanjskim, je neprocjenjivo. Iskustvo i znanje koje može prenijeti, samo ako si iole zainteresiran, je ogromno.

Njegov prvi i osnovni interes je čovjek, čovjek sa svojim potrebama, čovjek sa svojim nedaćama i problemima i tu se nesebično daje svima i svakome. Ne pita smijem li, već se bezgranično i nesebično nudi i daje u svakom pogledu.

Čovjek. Topao i nesebičan, vitalan i neumoran, beskrajno velikog srca i duše koja izvire i koja se poput aureole širi iz njegovih toplih očiju.

Neizmjerno sam zahvalna što sam imala prilike upoznati ga i provesti s njim makar tih nekoliko sati. Jer... neka i zvučim patetično, ja znam koliko sam bogatija.

Čovjek.

Gospodin.

General.

Jovan Divjak.

10.10.2016.

SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI...

Vratih se sa posljednje ovogodišnje turneje. Barem mislim da je posljednja. Ne planiram ništa do proljeća, ali nikad se ne zna.

Poželjela sam put preko Slavonije, Gunje i Brčkog do Bijeljine, etno sela Stanišići, Zvornika, Potočara i Srebrenice, te Vlasenice i Han Pijeska, Podromanijom do Sarajeva. Uz mnogo usputnih stanica.

Prošla sam kroz Bošnjake, Posavske Podgajce, Rajevo Selo i Gunju, selo na lijevoj obali Save, koje je stradalo u majskim poplavama 2014. Kroz ta sam sela prvi put prošla iako sam na projektima plinifikacije radila prije desetak i više godina. Po prvi put vidim plinske ormariće na kućama, prvi put udišem zrak tih slavonskih sela.

Dan je bio predivan, sunčan, topao i pokazalo se da me vrijeme za tu moju turneju zaista poslužilo. Nisam mogla poželjeti ljepše.

Imala sam majicu kratkih rukava na sebi, nekako sam se u polasku nadala da će biti dovoljno toplo za kratke rukave. Ljudi su me pomalo čudno gledali, jer oni su svi bili dobro obučeni.

U Gunji je i najstarija džamija u Hrvatskoj. I ona je stradala u majskim poplavama. Danas, dvije i pol godine poslije, obnovljena je u potpunosti.

Najduži dio mojih ulazaka u Bosnu svodi se na čekanju na savskom mostu. I ni sada nije bilo drugačije. Dovoljno vremena za slikanje, za promatranje, memoriranje svega viđenog.

I za Brčko sam radila projekt gasifikacije, ima tome sad već osam godina. Još uvijek nekako, pomalo u magli, pamtim te neke generalne pravce, pa sam tih nekoliko dana prije polaska provodila u proučavanju plana grada.

Jedno je povlačiti crte budućih gasovoda na karti, a potpuno drugo je sve to vidjeti uživo.

Nečesto se dešavalo da me ljudi s interesovanjem prate, vjerojatno zbog toga što im je u posjetu došao nepoznat auto sa zagrebačkom registracijom. Naravno da mnogi od njih imaju svoju djecu, unučad koji žive i rade u većim gradovima, pa registracije poput moje nisu iznenađenje, i osim toga, znaju i koji i čiji auti im dolaze, ali ja sam vrlo često seoska atrakcija. Ili barem sebe tako doživljavam.

Isto sam pomislila i za Brčko, ali čekajući da skrenem u jednu od ulica, vidjeh još jednu zagrebačku registraciju i mam (to vam je zagorski, a znači „odmah“) mi je bilo lakše. Nisam jedina :D

Do Bijeljine cesta vodi preko savskih brežuljaka, baš kao i na desnoj obali Dunava, tamo kod Vukovara i Iloka. Uzbrdice i nizbrdice, usjeci u brežuljke, na putu do Bijeljine podsjetile su upravo na to. Zaobišla sam grad i produžila do Stanišića, moje prve stanice.

Svi koji su me nagovarali da čim prije posjetim ovo etno selo, bili su potpuno u pravu. Zaista je prekrasno uređeno, prelijepo je bilo šetati duž jezera, replikom Kozje ćuprije, uživati u prekrasnim bijelim i crnim labudovima, vidjeti dvoje lanadi, patke.

Sunčano i toplo vrijeme nije izmamilo mnogo ljudi, a oni koji jesu došli, bili su u jaknama, natjeravši mene, koja sam bila u kratkim rukavima, da se osjetim nekako nelagodno.

Tabla za zidovima zgrade na kojoj piše Bašta Dubrovnik, koja pokazuje nivo Drine koja se razlila dva puta u posljednjih nekoliko godina, natjerala me da se zamislim i prisjetim maminih riječi kako je voda čovjekov najbolji prijatelj, ali i najgori neprijatelj.

Smještena u kutu, između Save i Drine, Bijeljina je centar, grad, koji me iznenadio svojom veličinom. Centar je zaista lijepo uređen. Uspkros prvobitnoj namjeri da prošećem centrom, samo sam se provezla, napravivši dva različita kruga oko centra shvaćajući da sam tek na početku svega planiranog i da ne bih stigla u Sarajevo, moj krajnji cilj, na vrijeme.

Bijeljina je, koliko sam vidjela, sa svih strana okružena njivama i poljima. Nije ni čudo, ipak je to dio i Posavine i Podrinja.

Cestom od Brčkog do Karakaja prvi put prolazim. Po izlasku iz Bijeljine prometa gotovo da i nema, tu i tamo neki auto... uglavnom sam sama što mi daje priliku da vozim brzinom i tempom kako želim, da uslikavam putem, da razgledavam, da uživam u vožnji.

Ulaskom u Karakaj, na raskršće gdje se odvaja cesta za Kalesiju i Tuzlu, dolazim na poznati teren. Ovuda sam već nekoliko puta vozila, a zadnji put prije dvije godine. Sad uživam vozeći i prateći šta se u međuvremenu promijenilo, izgradilo.

U Zvorniku, nekadašnjoj kapiji sultana, gradu koji je imao tri sultanske džamije, prvo primjećujem pravoslavnu crkvu, gotovo da je završena. Skrenuh autom u centar do čaršijske džamije. Sada je oko nje sve uređeno, asfaltirano. Sjetih se kako sam prije dvije godine vozila neasfaltiranim ulicama, punim rupa i kanala, čak i u zabranjenom smjeru, ali i tada, kao i često puta, lokalni policajci mi samo prstom priprijetili, shvaćajući da sam „stranac“ u njihovom gradu.

Ovaj put sam sve po propisima, nije bilo prepreka, sve po ps-u. Nisam se zaustavljala, već sam produžila do Diviča. Znam i mjesto gdje ću sjesti, odmoriti, popiti kafu, i slikati beskrajno lijep Kula Grad. I kome ću slike istog trena s mobitela slati.

Vrijeme mi brzo leti, ne mogu dugo uživati na oktobarskom divičkom suncu, moram dalje. Sljedeća stanica Potočari, Memorijalni centar.

Do Drinjače vozim poznatim putem, odlučujem da ne idem preko Konjević Polja, već uz Drinu. Nekih kilometar prije mosta, upitam za put, može li se uz Drinu, kažu može. Odlučim se za taj put, jer kroz Konjević Polje se tako i onako moram vraćat.

U Potočarima, osim mene, nalazi se i neka mladež. Pogledam registraciju autobusa, piše Nizozemska. Uz svoj autobus su otvorili švedski nizozemski stol, samo ih pogledam, i ulazim sama u prostorije nekadašnje tvornice i UN baze za vrijeme rata.

Potrgano, porušeno, vlažno, mokro, prepuno razbijenog stakla, razbijenog betona... Napuštam sebe i pokušavam ući u zidove, u stjenke i pore betonskih zidova. Ulazim u drugu halu, nalazim muškarca koji me s osmijehom na licu pozdravlja. Pored njega kontejner prepun ugljena, spremnog za prebacivanje do nečijeg doma. U hali je desetak parkiranih automobila, ne gledam registracije, jer mi u oči upada natpis preko betonske grede „Druže Tito, mi ti se kunemo“.

Kiselo se osmjehnem... u ime nečega počinjeno je toliko toga, a mnogi još uvijek i nadalje, samo njima objašnjivo, čiste savjesti i dalje pljuju i rigaju zlo. Popričam s muškarcem nekoliko rečenica, i nakon pozdrava, krenem prema Memorijalnom centru.

Na samom ulazu otvorena stoji knjiga utisaka. Okrenula sam nekoliko listova, vidim utisci na engleskom i datumom od tog istog četvrka, 6.10., upišem se i ja po izlasku...

Ogromna hala, glavna hala, beskrajno je hladna. Slike, grafikoni, karte na zidovima samo pojačavaju taj dojam. Sama sam u hali i u toj gromoglasnoj tišini. Stresoh se od hladnoće, iako sad već nisam samo u kratkim rukavima.

Po izlasku, sunce koje i dalje grije, zagrijalo me dovoljno da skinem duksericu. Nizozemci su još uvijek tu. Preletih ih pogledom i odem za Srebrenicu.

Iz dimnjaka u kućama uspinje se dim, živi se i radi, no na ulicama nema nikog. U školi je veliki odmor, očito završava, jer se djeca približavaju zgradi i ulaze u nju. Napravih krug po Srebrenici, polako, dostojanstveno i s poštovanjem mira i tišine koji vlada u rano poslijepodne.

U povratku još jednom zastanem u Potočarima, parkiram kod mezarja, i popričam sa ženom koja u malom, ugrijanom, kiosku sjedi i dežura za putnike namjernike poput mene koji će možda nešto kupiti. U trenutku kad sam izašla iz auta, nizozemski autobus projuri.

Ponovo kupujem dva cvijeta, i knjigu. Kroz razgovor saznajem da sam jedina danas, dotad, stala, ušla i kupila nešto. Bilo me stid upitat jesu li ona dječurlija, dobro nisu djeca, već studenti, ili barem tih godina, nešto kupila, ali da jesu, vjerujem da bi žena sama nešto kazala. Podravim je, poželim svako dobro i blagu zimu, i krećem za Sarajevo. Bez dodatnih stajanja. Sad idemo u komadu, preko Vlasenice i Han Pijeska pravo za Sarajevo. Pola četiri je. Za nešto manje od tri sata bih trebala biti u Sarajevu.

Prometa i dalje nema, i brzo prolazim kroz Bratunac. Kod Kravica instinktivno usporim, makar tako.

Do Vlasenice cesta vozi uzbrdo. I dalje nema prometa. Sama sam na cesti. Udubim se u neke svoje misli i za tili čas sam u Vlasenici. Uslikam što se uslikat dade. Po izlasku dostignem Nizozemce. Vozim nekoliko kilometara za njima, a onda prvom prilikom zaobiđem ih i ostavim.

Do Han Pijeska nije trebalo dugo, ali počinje se dešavati nešto što me ove godine uporno prati. Vrlo često vozim prema zapadu i sunce mi doslovce udara u oči. Ništa ne pomaže, osim da usporim na mjestima gdje ili sunce sije pravo u oči, ili ulazim iz hlada u još uvijek osunčano.

Tu i tamo otvorim prozor kroz kojeg ulijeće bridak, hladan, planinski zrak. Ubrzo sam na Podromaniji, na dijelu na kojem nisam još bila. Prekrasne ledine, osunčane suncem, obojane živim jesenskim bojama me okružuju sa svih strana. Promet se pojačava kako se približavam Sokolcu, a taj dio ceste, preko Romanije, već znam.

Znam da ću brzo biti u Sarajevu. Hoću li na tranzit ili prvo u kuću sevdaha? Provjerim koliko je sati, i odluka pada, kuća sevdaha.

Da na miru, nakon 600 odvoženih kilometara, popijem bosansku na koju sam navikla, koju volim, u ambijentu kojeg obožavam.

Javim se mojoj domaćici, javim se kući.... Zadovoljna sam viđenim, odvoženim....

Došla sam, kući.... Veseleći se petku, i dogovoru kojeg imam...

05.10.2016.

DA SAM BIRALA...

Da sam birala, ne bih mogla izabrati bolji uvod u moje sutrašnje putovanje.

04.10.2016.

URBI ET ORBI

Zbog premalog interesa javnosti održavanje blogerske kafe se odgađa do daljnjeg.

Zainteresirani koji imaju moj broj od četvrtka, oko podneva, me mogu dobiti na mobitel.

03.10.2016.

EPPUR SI MUOVE

Prošlo prvih penzionerskih mjesec dana.

Idući ponedjeljak bi trebala sjesti i prva penzija. O njenoj visini neću. Svakako se neću obogatit.

Što se ostalog tiče, i nemam baš neki osjećaj da sam u penziji. Ne znam gdje mi je glava od poslova.

Nije baš da imam neki hobi pa da se time bavim. Ili neku posebnu zanimaciju, ali da jedva čekam krevet to stoji.

Kako god bilo, ne žalim se. Bolje da mi je tako aktivno i dinamično, nego pasivno i deprimirajuće.

Jedino što mi na neki način posebno smeta su jesen i zima što dolaze. Smanjit će mi radijus kretanja. Ali to je možda i dobro na neki način.

Zimski san će mi dobro doć. Hvatat ću zalet za proljeće.

Već imam dogovoren izlet i posao vodiča po Sarajevu. Imam se čemu veseliti tokom cijele zime.

01.10.2016.

GRIČKA VJEŠTICA

Danas sam poput prave vještice kupila metlu. Ne jednu, nego tri! Brojkom i slovima tri.

Veliku, srednju i malu.

Za svako vrijeme i poluvrijeme. Velika za sunčana vremena, srednja za kišna, i malena za snježna.

Ili možda sam zamislila obratno? Nema veze, glavno da ja njih imam.

A možda će poslužit i kao prijevozno sredstvo.

O tom ću sutra.

Sad odoh proučavat google maps da smislim kako do Sarajeva preko Bijeljine.

Btw, hoće li se ijednom blogeru pit kafa u petak?

<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH
PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA
PENZIONERSKE AVANTURE – UPOZNAJ SARAJEVO
PENZIONERSKE AVANTURE – SUNCE, KAMEN, VODA
PENZIONERSKE AVANTURE – UMJETNOST I LANDRANJE
BUONGIORNO, COME STA?

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1145439