31.07.2016.

PRIPREMA

Hajde, preporuke, šta trebam vidjet kad prolazim kroz Cazin?

 

30.07.2016.

TOČKA (NA I)

 

Puko rađanje ženu ne čini majkom!

 

28.07.2016.

PRINCIPESSA

 

Moja Princeza, moja Juniorka, moje najveće bogatstvo i blago, danas puni 24.

Odmara i uživa na moru, zaslužila je. Ispite sve dala na vrijeme, zaposlila se.. na jesen diplomske... I eto, gotovog čovjeka.

Srce mi puno od sreće, radosti, veselja, ponosa...

 

27.07.2016.

DA MI JE BILO OVO ČUT :D

 

Sa FB:

Zagreb, događaj iz javnog prijevoza...

Tramvaj broj 14, šest sati poslijepodne, špica, svi se vraćaju kući, ludnica. Jedan od putnika koji udobno sjede je crnac, neodređenih godina.

Tramvaj staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, tu je i jedna baba i još nekoliko ljudi.

Crnac, vidjevši trudnu ženu, kaže:

"Izvolite, sjednite." ljubazno joj, na solidnom hrvatskom, nudi mjesto i ustaje.

U tom trenutku tramvaj kreće, a ona baba, vidjevši u naguravanju sa ostalim putnicima slobodno mjesto, jurnu na isto, odgurne trudnu ženu i brzo uskoči u sjedalo. I sjedi tako ona, sva sretna što je osvojila prazno mjesto, kad joj crnac ljubazno reče:

"Oprostite, gospođo, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgledala je umorno. Mislim da se Vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali, a nju pustite da sjedne."

Na to baba odgovara:

"Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovdje, u ovoj civiliziranoj zemlji ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim."

Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba pa je lijepo i izrazito ljubazno odgovorio staroj gospođi:

"Ne znam iz kojeg ste Vi sela gospođo, ali u mom se selu takve stare  i zajedljive babe jedu za večeru!"

Kažu da je reakcija u tramvaju bila neopisiva!!!

 

26.07.2016.

NAGRADA

 

Čovjek ne bi vjerovao!

Država me nagradila za predan i savjestan rad svih ovih godina. Za redovitost na poslu, bez dana bolovanja, za predanost i odgovornost, točnost,..

Eto i to je moguće.... da mi je to netko kazao, ne bih mu vjerovala

 

24.07.2016.

ON I JA

 

Na prvi pogled bio je vrlo ustrašen, preplašen. Kako i neće bit nakon prvog leta iz jedne od udaljenijih evropskih zemalja.

Stidljivo je ušao u prostoriju i pogledom tražio mjesto gdje će biti najmanje primijećen.

Naš razgovor, smijeh, veselje, televizija i njeni zvukovi, sve, ama baš sve ga je smetalo.

Iako odrastao, nije znao po stepenicama. Dosad je živio na ravnome i nikada u svom životu nije upoznao stepenice. Nije znao kuda vode, gore ili dole, nije znao da mora podići ili spustiti nogu da bi se kretao.

Trebalo je nekoliko dana da shvati da smije u dvorište, da može u dvorište.

Vjetar mu nije nimalo pomagao. Svaki uzdah vjetra donosio je zvukove koje nije poznavao. Strah u svakoj pori njegovog bića je bio glasniji, teži, jači od svega što je dosad poznavao. A opet, svaki pokret bio je izlet u nepoznato, zainteresiran, zaintrigiran svime što ga okružuje. List, cvijet, leptir, pčela.. sve je bilo predmet interesa. Poput prvoškolca koji, impresioniran svime što je novo, bez ikakvog kompleksa istražuje.

Sve mu je bilo novo i nepoznato. Kako i neće kad je cijeli svoj život proveo u jednoj prostoriji. Poput zatočenika.

Promjena koju je doživio je bila previše za njega.

Prošlo je nekoliko mjeseci od tada. Danas je potpuno suprotna situacija. Najmrskiji su mu kišni dani jer se ne može slobodno kretati prostorom kojeg je naučio cijeniti, voljeti, koristiti.

Sad smo konačno sami. Razgovaramo, mazimo se, igramo, trčimo po stepenicama, tražimo hlad, bilo kakav dašak vjetra da nas rashladi po ovim ljetnim vrućinama. Uživamo, on pijući vodu, ja jedući sladoled.

S obzirom da je strani državljanin i ima strani pasoš, svojim velikim očima me u početku samo upitno gledao dok se meni činilo da me uopće ne razumije. S vremenom smo se počeli razumijevati.

Svaki čas me zove i priča kako mu je vruće, kako se osjeća osamljenim, pokušavam mu pomoći slušanjem, razgovorom. Bezuspješno ga pokušavam utješiti. Izgleda da mu nisam dovoljna.

Tipično muško.

 

23.07.2016.

ČITAJUĆI ŽARKA L

 

Aleš i Muja, šišaju Mišela!

Savo, idi vidi ovas!

Savo, ne sej u jesen ovas!

 

 

23.07.2016.

O ATOMU

 

"Mama, ti si atom."

"Molim?"

"Atom je samohrani roditelj, znači ti si atom".

 

22.07.2016.

BLOGTROTTERI - 16

 

Hannah Montana mi poslala kartolinu!!

Gracias mi querida!

  

 

22.07.2016.

PARIZ, GOA, NEW DELHI

 

Vijest na jednom jedinom portalu, vrlo brzo sakrivena na istom, pogodila me svom snagom.

Provjerih na google, indijski portali prenose tu vijest kao potvrdu.

Sjetih se, prije nekih tridesetak godina, djevojka preko puta otišla je u Pariz na studij. Nije se nikad vratila. Vjerojatno je bila droga u pitanju. U susjedstvu se o njoj nikad nije opet progovorilo. Iz poštovanja.

Prije jedanaest godina na plaži Goa sin hrvatskog političara pronađen je mrtav. Okolnosti nikad nisu razjašnjene, barem ne u javnosti.

I vijest, o kojoj pričam, od prije nekoliko dana, podsjetila me na sve to.

New Delhi. Momkov otac je moj drug iz osnovne. Šta reći, koje riječi uputiti?

Momak je bio učitelj u zagrebačkoj školi. Neslužbeno, portali govore o samoubojstvu. Ne poznajem momka, ne mogu komentirati tu vijest. Ali, mogu zamisliti kako je njegovom ocu koji je, po indijskim portalima, ovih dana vjerojatno u New Delhiju gdje preuzima stvari i tijelo.

FB stranica momka, barem ovo što je vidljivo ljudima koji mu nisu na friend listi, pokazuje vedrog momka, zainteresiranog u tibetansku i indijsku kulturu i filozofiju.

Grozno.... užasno....

 

21.07.2016.

SUPKULTURA

 

Zaista mi je teško shvatiti upotrebu pridjeva:

predobar

preodličan

presuper

Mogu shvatiti da supkultura stvara i ima svoj jezik, ali ove mi riječi zaista ne idu u glavu.

Te riječi koriste srednjoškolci i studenti, ljudi koji su u procesu obrazovanja, i zaista očekujem od njih da znaju komparaciju pridjeva, da je znaju koristiti i znaju upotrebljavati.

Zar je zaista moguće da se takav rječnik prihvaća u obrazovnom sustavu? Ili korisnici tih riječi u "službenom" dijelu dana govore književni materinji jezik, a onda, čim školsko zvono zazvoni, poput dr Jekyll & Hyde jednostavno prelaze u supkulturnu verziju sebe?

Jedna od najblesavijih riječi, istovremeno vrlo rijetko (meni) razumljiva je riječ "brijem".

"Brijem da će doći", "brijem da će padat kiša"... Pobogu, zašto "brijem"? Zašto ne "mislim", "pretpostavljam", "očekujem", "nadam se" itd?

Zar je zaista tako teško obogatiti fond riječi kojima se komunicira s društvom, s ljudima, s prijateljima?

Hrvatski jezik broji oko 400.000 riječi. Logika mi nalaže da je fond bosanskog jezika veći, zbog velikog broja turcizama i arabizama koji se redovno i svakodnevno koriste. Srpski jezik pretpostavljam također.

I kad se, nakon svega, nakon tog svekolikog bogatstva, i raznolikosti sva tri jezika, koriste riječi koje sam navela kao primjer, jedino što mogu zaključiti je apsolutna ograničenost svijesti, ignorancija, indolencija, nedostatak želje i volje da se materinji jezik koristi u potpunom bogatstvu.

 

21.07.2016.

AJ AJ AJ

 

Koja frka!!!

Onako paušalno, pogledam stranice s natječajima za posao, i u trenu me oblije znoj!

Jer, dužna sam se javljat jednom u četiri tjedna, da ne izgubim prava nezaposlene osobe. I sve pomislim, kako sam propustila datum.

I u glavi odvrtim zadnji mail, i sjetim se, žena pisala da se moram javit do 25.7. Ali, KOJI JE DANAS DATUM????

Pade mi kamenolom sa srca kad mi došlo do najgornje vijuge da je danas SAMO 21.7.

UHHHHHHH

Javila se ja, kaže žena sve ok... čujemo se opet za četiri tjedna...

Haj' dobro, kažem ja

 

20.07.2016.

ITINERAR

 

Sastavljam itinerar za moj ovogodišnji kratkotrajni odmor, ne mogu reći godišnji, prije će bit produljeni vikend. Ima još dosta do dana polaska, nešto manje od mjesec dana.

Točka A, polazna točka, će biti Zagreb, točka B je Split, a točka C, kao i uvijek, Sarajevo, jer kod mene svi putevi ne vode u Rim, već u Sarajevo.

Plan je da u BIH uđem potpuno novim pravcem. Kojim? Možete pogađat, možda neko i pogodi, možda uspijemo i kafu popit, premda nisam sigurna da imamo blogere, barem one koji mene čitaju, u tom dijelu BIH.

Ili, da zasada ostane tajna?

Kao i uvijek, moj put neće biti pravocrtna linija između točaka A i C, već jedna zig-zag linija. Bit će puno stanica, bezbroj prilika za fotografiranje. Možda i premašim rekord od 700-tinjak fotografija.

Planiram potpuno nova mjesta, gdje još nisam bila, a već dugo želim do njih.

Primam i sugestije, ako mislite da znate kojim ću pravcem i da imam što za vidjeti

  

19.07.2016.

ZOV PRIRODE

 

Zov prirode je danas, za dvoje starijih, no još uvijek mlađih od mene, ljudi sa slatinskom registracijom bio jači od poštovanja prema mjestu na kojem je 1991 poginulo jedanaest branitelja.

Barutana pored Bjelovara.

JNA oficir je krajem rujna 1991, suočen s opsadom skladišta municije hrvatskih branitelja naredio da se pripadnici JNA predaju, a sam je, po ulasku branitelja, digao skladište u zrak zajedno sa nekih 170 tona eksplozivnih sredstava ubivši pri tome i hrvatske branitelje.

Vraćajući se danas iz Bjelovara, posjetih to mjesto. Bila sam jedina na parkiralištu, prošetah ostacima skladišta koje je danas sastavni dio spomen doma.

U povratku, vidim još jedan auto. Muškarac se vraća iz šumarka, odmah pored cestice unutar relativno ograđenog područja spomen doma. Kako se on vratio, tako je i žena zamaknula prvo deblo. Pomislih u sebi, baš su našli prikladno mjesto gdje će obavit nuždu. Kako sam se približavala, ženu nikako da vidim kud je skrenula, i tad pomislih da sam u krivom, i malo sam se postidjela zbog takvog razmišljanja. Ali.... Ali... Ali...

Čim sam došla u ravninu, muškarac mi uredno i pristojno poželi dobro jutro, uzvratim, i u tom trenu vidim ženu kako se podiže i oblači.

Razljutih se istog trena, no ništa im nisam rekla. Nije na meni da drugome dijelim lekcije o ponašanju, kulturi, poštovanju.

Žao mi je zaista što nisam pozvala policiju.

Jednostavno sam se okrenula i otišla....

 

17.07.2016.

OSMI ROĐENDAN

 

Blogtrotterska razglednica je kriva što sam potpuno zaboravila na datum, 13.7.

Osam godina od prvog posta, isto toliko ili možda malo više od prvog primljenog i/ili ostavljenog komentara.

Desetine blogera koje sam čitala, koji su mene čitali...

Svašta je prošlo kroz tih osam godina, puno toga zaboravljenog, mnogo više upamćenog...

Blog nekad i danas, iz mog ugla, su dvije potpune različite institucije.

Sjećam se ogromnog entuzijazma mnogih blogera, odličnih tema, odličnih rasprava, prepirki, svađa, uvjeravanja, razuvjeravanja... Imalo se zaista što čitati, što komentirati... teme su bile stvarne, ozbiljne, realne, ... golden age

Danas? starijih, po stažu, i upornih, onih koji pišu, blogera ima za jednu ruku, ima ih koji se vrate nakon (nekoliko) mjeseci/godina pauze.. potraže ono nešto, ono što ih je nekad dovelo ovamo... ima ih koji samo čitaju, najčešće iz navike...

Mnogo ih je mladih i mlađih, no teme im se međusobno ne razlikuju previše... možda je to samo "sukob" generacija uvjetovan mojim iskustvom, cinizmom, znanjem, sposobnošću čitanja između redova.... vrlo često i uzrokovan i mojim direktnim, bez dlake na jeziku, otvorenim iskazivanjem neslaganja s određenim načinom ispisivanja i nepoznavanja gramatike materinjeg jezika, vrlo često kao osnovnom primjedbom na tekstove koje čitam i u posljednje vrijeme izbjegavanjem ikakvog komentiranja a sve s ciljem da ne započinjem kavge, sukobe, prepirke...

Blog i pisanje je svojevrsna obaveza - ne u smislu da se mora pisat svaki dan, već obaveza kao predanost.

Blog kao institucija donio je pregršt radosnih trenutaka, pregršt upoznavanja, druženja, susreta, o putovanjima da i ne pričam - sve se to može naći na desnoj strani mog bloga. Jedno drugo vuče - predanost blogu i postovi kao posljedica svojih uzroka, sve je to povezano.

Razmišljam upravo o najljepšem periodu ovog mog osmogodišnjeg blogerskog staža. Možda ću vas iznenadit, ali to je upravo prva godina, te 2008. Nova, tek pristigla, s ogromnom željom da nauči od starijih odgovor na pitanje "blog - što je to", period potpune anonimnosti za sve osim za jednu do dvije osobe.... ili možda već iduće dvije godine, koje su mi privatno donijele mnoga saznanja, tuge, suza, razočaranja... ili možda već sljedeća koja je donijela svojevrsni blogerski uzlet? Kad su me počeli prepoznavat kao pisca dobrih putopisa i uspoređivat, meni se čini apsolutno neopravdano, sa Zukom jer jednostavno koliko god dobro pisala, nisam nikad bila niti ću biti dorasla da me se uspoređuje sa Zukom....

S vremenom je blog postao neizostavni sastavni dio života... modus operandi i modus vivendi... još samo da se vrati onaj kvalitativni segment... možda se i ostvari, samo nek' preleti neka zvijezda repatica..

 

16.07.2016.

KABRIOLET

 

Baš sam izabrala dan i vrijeme kad ću vozit kabriolet. Dobro, ne baš kabriolet, ali skoro da je i bio.

Po vjetru i kiši, u šest ujutro.

Taman dovoljno da usred ljeta moram stavit duksericu kao glavni odjevni predmet i nabacit kapuljaču.

Srećom, vani je bio takav dernek od vjetra i kiše da se i policija sakrila.

A oni, što su me mimoilazili, smijali se mom izgledu - kiša pada, imam spušten prozor, kapuljača na glavi, brisači rade petom od mogućih sedam brzina... I ja bih se smijala da sam na njihovom mjestu.

Do bola i smiješno i blesavo.

A sad ozbiljno, zaista me interesira kud voda odlazi u trenutku kad pljusak ulovi kabriolet spuštenog krova? Ili, imaš kabriolet, nisi u autu, naleti iznenadni pljusak, i ti sad moraš nekud vozit - sjedala su mokra i šta tad?

 

14.07.2016.

GENETIKA

 

Sve dosad sam mislila da neću. Dosta mi je vozikanja s vrećama cementa i vapna, pločicama, štaflama, daskama, čavlima, ...

I onda, život mi pokaže da sam cijelo vrijeme bila u krivom. Kako stvari stoje, izgleda da sam svih ovih pedesetak godina skupljala informacije i iskustva, kako svoja i mojih roditelja, tako i svih drugih koji su bili prisutni u mom životu.

Točno znam šta i kako želim, točno znam šta i kako treba uraditi... jedino što mi nedostaje su ruke. Al, ok, njih ću platit. Tko mi kriv što se nisam dala i sve sam htjela sama. Sad to, recimo ispaštam.

Ili, možda ipak ne. Završili smo sa izmjenom vanjske stolarije na rezidenciji i dođe jedna od susjeda da baci oko. Nije da se žalila, ali k'o da je. Kaže, meni moj muž obećao još prije dvije godine promijenit prozor kod sina, ali mi nikako da dođemo na red. Uzela je, kaže, 4-5 ponuda da promijeni svu vanjsku stolariju, sistem ključ u ruke, ali on ne dozvoljava. On stolar, pa će on to uradit. Slatko se nasmijah u sebi, jer ja eto, svojim načinom života i svojim izborima, nemam tih problema. Kad skupim pare, platim da se uradi. Točka.

Tako i ova gradnja. Imam plan u glavi, imam redoslijed kojeg treba realizirat, i to je to. I dok ima para, radit će se. Kad ne bude više bilo, ima Juniorka, nek' ona fino to završi.

Istina, Juniorka je glavna gazdarica, ne smijem ništa mimo njene volje i njenih želja. Moje je samo da uradim da ona bude zadovoljna.

Svaki drugi ili treći dan, zavisno od poslova i obaveza, zaletim se tih stopedesetak kilometara (u oba smjera) i obavim "stručni" nadzor, i kasnije navečer, referiram najglavnijoj.

Pažnju mi najčešće odvraćaju rode u gnjezdima. U početku kad smo krenuli u tom smjeru, bili su i mali rodići, sad su već veliki. Vjerojatno treniraju duge letove, jer ih uskoro čeka selidba. Ali zaista ih je krasno promatrati, pogotovo roditelje. Tu jednu subotu, palo mi nešto na um. Da li rode roditelji imaju subotom slobodno? Jer mali rodići, koji su tek krenuli učit letjet, sigurno subotom idu sa školom na ekskurziju i slušaju lekcije iz prirode i društva

Ta mi vožnja predstavlja pravi užitak. Otkrila sam grad kroz koji sam donedavno samo rijetko prolazila. Bjelovar. U blizini grada postoje mnoga interesantna mjesta, ne samo za proći autom, već zastati, prošetati... Veliko Trojstvo će bit prvo na redu. Oni stariji sjetit će se tko je živio u tom malenom mjestu u kojem još uvijek postoje živi spomenici tog perioda.

Bjelovar je gradić u kojem možeš praktički sve istabanat. Može se autom, ali nije nužno. Dovoljno je velik/malen da sve što trebaš odradiš pješice. Pravilno je građen, centralna jezgra i ulice su sve pod pravim kutom, park u sredini. Jednostavno da jednostavnije ne može bit.

U junu svake godine odvija se Terezijana - manifestacija u spomen na caricu Mariju Tereziju koja je dala osnovati grad kao vojno središte prije, eto sad već, 260 godina. Iako, čitajući na wikipediji, postoje i pisani tragovi i artefakti iz ranijih perioda, pa čak i iz vremena Rimskog carstva.

Iznenadila me činjenica koja se spominje na wikipediji - grad je trebao biti nazvan Novi Varaždin, čak se trebalo kažnjavati one koji ovaj novi grad budu zvali Bjelovar. Nemam pojma jesmo li o tome učili u školi, ali zgodne su mi te činjenice. I uživam čitajući te historije i povijesti.

 

13.07.2016.

BLOGTROTTERI - 15

 

Naprosto obožavam moje blogtrottere!!

Gracias!!

12.07.2016.

UZALUD VAM TRUD, SVIRAČI

 

Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, 11. juli, obilježavao se gotovo svuda gdje postoje realni, razumni, empatični ljudi.

Osim u onoj tvorevini koja je nastala na tom istom genocidu. Ne bih da ulazim previše u uzroke, povode i posljedice, ali svakom iole pametnom je sve jasno.

Obrazloženje koje čitah ovih nekoliko dana je sve samo ne pametno i argumentirano.

Kaže, nije genocid, a i 3500 njih je poginulo. I njih se treba sjetiti, jer su stradali od BIH armije.

Naoko, ali samo naoko logično. Međutim...

BIH je vodila, kao i Hrvatska, obrambeni rat. Napadnute su. I logično je da su se branile. Da je bilo pojedinačnih zločina kojeg su počinile obrambene snage, stoji. I to je kažnjivo po svim zakonima ratovanja.

Ali, ako se ograničim na konkretnu situaciju, onda njihova teza ne samo da pada u vodu, već tone poput Titanika.

Kako je uopće moguće i pomisliti da se izjednači broj streljanih, broj silovanih, broj poginulih od svakodnevnih granata sa brojem poginulih agresorske strane? Koliko god smo svi svjesni da je svaki stradali žrtva, ali i u tome ima razlike.

Na području Srebrenice, Prijedora, Bijeljine, Sanskog Mosta, Kozarca potpuno je jasno tko je imao oružje, tko je imao vlast, tko je imao tešku ratnu mehanizaciju. Apsolutno se zna tko nije imao sve gore navedeno.

Također je javna činjenica i istina da je agresor, JNA, mobilizirala civile da ratuju uz njih i u njihovo ime na području Hrvatske i BIH. I onog trena kad su ti civili obukli uniforme i krenuli uništavati, razarati, paliti, silovati, oni više nisu civili. I onog trena kad su stradali, oni više nisu civilne žrtve.

I tog trena oni se više ne mogu izjednačavati sa civilnim žrtvama naroda države u kojoj se ratuje.

Ako ikoga treba podsjetiti, BIH je tada već bila samostalna država, priznata od svijeta.

I svatko tko se bori(o) u BIH granatirajući, uništavajući, ubijajući stanovnike BIH, paleći i osvajajući teritorij BIH u ime neke ideologije, bio je i bit će agresor.

A žrtve agresora se nikad nisu, niti mogu, niti budu mogle izjednačavati sa žrtvom napadnutog naroda i države. Kad bi to bilo moguće, što bi rekli Japanci, Njemci, Talijani, ako se ograničimo samo na period Drugog rata?

Svijet vidi, svijet zna. Znamo da je licemjeran i trom, spor u donošenju pravih odluka, spor u reakciji, ali svijet vidi, svijet zna.

Ničija nije do zore, pa neće ni tvoja...

 

09.07.2016.

AMIRA NA GRIČU 2

08.07.2016.

AMIRA NA GRIČU

 

Amira je Amira. Ne treba tu puno trošit riječi.

Dovoljno je poslušat sevdalinku koju izvodi a capella da bi se shvatila ljepota, bistrina, zvonkost, intonacija, dikcija, snaga Amirinog instrumenta, tj glasnica i zvukova koji izlaze iz njenih glasnica i pluća.

Koncert je, za razliku od zadnjeg na kojem sam bila, u dvorani Lisinski, bio puno neformalniji. Ljudi su se beskrajno prešetavali od svojih stolica do šanka i natrag. Beskrajno bezobrazno od inače pristojne i kulturne zagrebačke publike.

Oni jednakiji od jednakijih koji su kupili VIP ulaznce sjedili su za stolovima, po četvoro uglavnom, i time sebi kupili dozvolu da piju i puše za vrijeme koncerta. OK, pušenje možda i nije smetalo Amiri, jer koncert je bio na otvorenom, ali svejedno, čini mi se da ovo nije ulični koncert, ili stadionski ili na bilo kojem drugom prostoru. I sami konobari su tome pridonijeli, prilazili su stolovima potpuno nezainteresirani što svojim prešetavanjem ometaju i nas i Amiru.

I konobari i "šetači" su, ne samo mene, beskrajno nervirali.

Organizatoru jedna velika nula za organizaciju.

Amira je pak izgleda odlučila ignorirati takvo ponašanje i uživala kao što smo i mi uživali.

Bilo je pjevanja, viceva, šala. Čak smo i mi, s Antom Gelo, jednu pjesmu otpjevali Amiri. Pjesmu koja je, iako nije "zagrebačka", vrlo omiljena među nama i često pjevana. Riječ je o pjesmi "Suza za zagorske brege".

Amiru sretoh i prije i poslije koncerta. Nismo se vidjele nešto više od dvije godine. Naravno, i ovaj put smo se uslikale, ali obećah da slika nigdje neće biti objavljena. Jer, Amira je bila u svom prirodnom stanju, bez šminke, u "civilu", slikale smo se prije koncerta, a poslije koncerta smo fino sjele s još nekim ljudima i uživale u razgovoru.

Do iduće prilike da slušam Amiru uživo, uživajte, ko voli, u ovom videu... stavit ću na yt još nekoliko pjesama i šala, pa ko je zainteresiran, lako će me naći tamo

 

 AMIRA - IDEM KUĆI A VEĆ ZORA 

 

07.07.2016.

SCARLET

 

Jednom nekad da i ja budem Scarlet.

Sutra ću čistiti, prati, usisavati, a sad ....

Sad idem na koncert najdraže Amire

 

04.07.2016.

BAJRAM ŞERIF MUBAREK OLSUN

 

Sretni i blagoslovljeni Bajramski dani

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

 

 ARABESKE - BAJRAM DOLAZI  

 

04.07.2016.

DATUMI

 

Na današnji dan:

- 1966 - možda ne baš na današnji dan, ali svakako te godine stavljena stolarija na rezidenciju

- 1976 - odletih da se zaljubim, mnogo godina poslije pomislih, možda ono "ča je pusta Londra kontra Splitu gradu" i nije baš neka istina

- 1994 - proširih sobu, napravih ured u kojem sam provela velik dio života...

- 1998 - nije baš na današnji dan, ali svakako u julu, pokazah Juniorki kako je pticama kad lete iznad kontinenta

- 2005 - izbuših rezidenciju k'o ementaler... izbacih one teške i velike, gusnate, radijatore na kojima sam mnogo puta skoro razbila glavu...

- 2009 - ode i Juniorka po kojekakvim evropama, po prvi put samostalno

- 2016 - stolarija odlazi u ropotarnicu... pomalo me strah, ne znam da li s razlogom ili ne... ovako velikih radova na rezidenciji još nisam radila...

To je ono što svjesno pamtim, a ono podsvjesno je negdje sakriveno...

 

02.07.2016.

INSTAGRAM & 500PX

 

Stavila sam link za moj profil na instagramu, pa bujrum ko je zainteresiran da (me) prati

Tu, pogled na desno i malkice dole

A otkrila sam i 500px, pa eto i tu bujrum , link: https://500px.com/bozenaloncaric 

 

<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1016849