30.04.2016.

SLIJETANJE I POLIJETANJE

 

Subota.

Probudila sam se nakon dvanaestosatnog spavanja. Stres posljednjih dana me totalno iscrpio. Nisam svega toga bila svjesna u trenutku kad sam jučer došla kući iz ureda.

Neslužbeno, jučerašnji dan je bio moj zadnji radni dan, jer tako dugo dok sam na godišnjem imam status zaposlene osobe.

Koji će biti službeno zadnji dan, još uvijek ne znam, ali najvjerojatnije će to biti petak, 13.

Petak 13-ti je oduvijek bio moj sretan dan, pa se nadam da će i taj petak, kojeg sad iščekujem, biti sretan. Jer postat ću slobodna, bez obaveza, a opet...

Po ne znam koji put sam postala svjesna što znače prijatelji. I zašto ih trebamo, svi.

Bosanka, puna životnog elana, puna optimizma šalje dobre vibracije iz, ekonomski vrlo pogođenog Calgary-ja.

I Mayabosanska šalje dobre vibracije, daje rješenja za neka naša događanja.

MSKS također.

Moja T. je jednom rečenicom osvjetlala sve ono što se dešavalo zadnjih dana. Dala mi je nadu, ideju, podigla me na bitno viši nivo volje i entuzijazma.

Podrška stiže od ljudi s kojima provodim vrijeme zadnjih nekoliko godina.

Osjećam se počašćeno. Osjećam se ponizno pred činjenicom da imam takve ljude za prijatelje.

Hvala vam svima, od srca. Cijenim svaku vašu riječ, svako vaše slovo. Odavne ste me kupili, sada i da hoću, nedam vas nikome.

Vi ste bili i ostat ćete moji.

 

29.04.2016.

È FINITA

 

The Queen is dead!

Long live the Queen!

 

28.04.2016.

RELATIVNA NULA

 

Okolnosti su promijenile matematiku...

Sutra zadnji dan radim i najmanje osam radnih dana sam na godišnjem...

Kako stvari stoje, trinaesti petak bi mogao biti moj dan...

 

27.04.2016.

-5

 

Iščekivanje ponedjeljka postaje tegobno i turobno...

Koliko god se trudim ne razmišljati o tome, tuga me hvata. Tuga jer ostavljam ljude s kojima sam živjela zadnjih nepunih pet godina, ljude s kojima sam studirala, radila, surađivala preostalih više od trideset godina.

Znam da svijet ne staje, život ide dalje, ali... znam da uvijek mogu navratit i popit kavu s njima, ali to više nije to... to više neće biti to...

Ja ću imat vremena da sjedim satima, oni ne... oni će imat obavezu odraditi nešto, a ja...

Tko će mi posebno nedostajati? Coffee boy svakako... s njim sam zadnjih nepunih pet godina provodila najviše vremena, više od bilo kog drugog...

Uvjerena sam da ću ponovo proživljavati dane od prije dvadesetak godina... kad sam shvatila da mi nedostaju ljudi...

Tko zna, možda mi se ostvare i neke posebne, važne želje...

U nadi je spas...

 

26.04.2016.

-6

 

Napravih plan kako ću provodit dane počevši već od utorka:

termosica s kavom, boca s vodom, i s rolama pravo na Jarun..

na rolanje...

 

25.04.2016.

-7

 

Ne bih se iznenadila da opet prvomajske praznike provedemo čisteći snijeg... sve navodi na to...

Pitaju me zašto nisam iskoristila činjenicu da sam s, gotovim svim, direktorima dijelila školsku klupu i na taj se način (možda) spasila otkaza. Hm...

Mogla sam samo u teoriji, ne koristim se tim i takvim stvarima... jer, ja ću svakako svoj status regulirati jer imam sve uvjete za to. Tri mjeseca burze, i onda mirovina.

Netko drugi bi u tom slučaju dobio otkaz, a ja sebi ne bih mogla pogledati u oči.. ovako je bolje.. nikome ništa nisam dužna, i imam čistu savjest, i što je najvažnije, svakome mogu pogledati u oči.

 

24.04.2016.

-8

 

Ovih dana navršilo se pet godina kako sam po prvi put postala dio nepregledne kolone... čak štaviše poželjeh i broj.. 369113 

Pitam se da li je taj broj još uvijek slobodan...

  

23.04.2016.

-9

 

Houston javlja da je sve posloženo i dogovoreno. Radim listu zadataka koje još trebam odraditi.

Memorija je tu glavni subjekt i objekt.

U glavi sabirem protekla vremena, polako sve svrstavam po ladicama.... mnoge će, jednom kad ih zatvorim, ostati zatvorene...

Uspinjući se stepenicama uviđam da sa svakom novom stepenicom horizont postaje sve veći, radijus kretanja koji će naoko biti vrlo malen, ima dosta potencijala. Ali...

Svjesna sam da je potrebno vrijeme da sve to posložim na svoje mjesto...

Za početak ću provesti dan u pidžami...

 

22.04.2016.

-10

 

Odbrojavanje je počelo. Brže nego što sam mislila, brže nego što sam očekivala.

Kako god bilo, kad dođem na nulu, a to je uskoro - počinje treći čin.

 

21.04.2016.

ONE AND ONLY - PRINCE

20.04.2016.

ZAČEĆE

 

Kao i uvijek, ključna stvar se odigrava u nekoliko sekundi. Taman toliko je dovoljno da se stvori novo biće...

Dočekah to mirno i staloženo... očekivala sam to mjesecima, i vijest o tome me nije iznenadila.

No, dobro, možda timing nije najbolji, ali to se nikad ne može birat. Na koncu, sloboda izbora je tu, a to je najvažnije...

Do kraja godine, sve će se znat... kao i uvijek, potrebno je taman toliko vremena...

 

19.04.2016.

BLOGTROTTERI - 11

 

 Korzika

Gracias

 

 

 

 

 

19.04.2016.

PULITZER 2016

 

Američki list The New York Times dobio je ovogodišnju
Pulitzerovu nagradu za vanjskopolitičko izvješćivanje o nasilju nad afganistanskim ženama, The Washington Post za unutarnjopolitičko izvješćivanje policijskom nasilju dok je nagradu za službu javnosti dobila agencija Asociated Press za izvješće o iskorištavanju radnika u industriji morske
hrane, objavio je u ponedjeljak Pulitzerov odbor.

Pulitzerove nagrade, najprestižnije priznanje u američkom novinarstvu, dodijeljene su ove godine stoti put.

Allissa Rubin iz The New York Timesa dobila je nagradu za najbolje vanjskopolitičko izvješćivanje za priču o "neizrecivim" okrutnostima koje podnose afganistanske žene, dok su novinari The Washington Posta dobili nagradu za uspostavu nacionalne baze podataka o tome koliko često policija u SAD-u puca da ubije, navodi agencija dpa. Agencija Associated Press dobila je
nagradu za istraživanje o teškom iskorištavanju radnika u industriji morske hrane koje je, kako se navodi u obrazloženju, oslobodilo 2000 robova i privelo pravdi počinitelje te potaknulo reforme.

The Los Angeles Times dobio je Pulitzerovu nagradu za izvanredne vijesti za svoje izvješćivanje o smrtonosnom
terorističkom napadu u San Bernardinu u Kaliforniji, dok su Tampa Bay i Sarasota Herald-Tribune podijelili nagradu za 2016. za istraživačko novinarstvo, javlja Reuters. Te dvije floridske novine dobile su priznanje za zajedničko izvješćivanje o nasilju i nebrizi u psihijatrijskim bolnicama na Floridi. Dobitnici Pulitzerovih nagrada u 21 kategoriji, uključujući
novinarstvo, glazbu, dramu i beletristiku, objavljene su na newyorškom Sveučilištu Columbia čiji fakultet za novinarstvo dodjeljuje nagrade.

Nagrada se počela dodjeljivati 1917. a ustanovio ju je novinski izdavač Joseph Pulitzer, američki Mađar. Agencija Reuters i The New York Times podijelili su Pulitzera za fotografiju-vijest za snimke migrantske krize u Europi i na Bliskom istoku. Neke od najupečatljivijih fotografija donosimo u ovoj galeriji, a jedna od snimki zabilježena je i u slovenskim Brežicama, blizu granice s
Hrvatskom. Lin-Manuel Miranda dobila je nagradu za dramu Hamilton, koja je postigla veliki uspjeh na Broadwayu. Viet Thanh Nguyen dobio je Pulitzerovu nagradu za roman The Sympathizer.

http://www.jutarnji.hr/fotografije-koje-su-dobile-pulitzera/1562879/?secId=79 

 

 

 

17.04.2016.

HOLOCEN

 

Imaj strpljenja da nađeš svoj put.. baš kao što je i Marc strpljivo čekao i našao svoj put do tebe...

Osmijeh, upućen meni, poput lahora je ozario moje lice. Taj me osmijeh pozvao da dođem, da ti se javim, da te zovem, dodirnem...

Srce je znalo čekati, s bolom, u grču. Ispunjeno nadom da ćeš, jednom nekad, znati prijeći taj most izgrađen od hladnog kamena.

Potpuno neandertalski se nadam holocenu..

Daj mi znak, prepoznat ću ga...

 

15.04.2016.

BOSCH

 

Kupila sam si bušilicu. Dojadilo mi da stalno nekog moram moljakat da izbuši rupu u zidu...

Ako se primim posla, nije da nemam ideja, uskoro ću imat ementaler kuću...

 

14.04.2016.

SAGA O.....

 

Saga je, konačno, gotova. Trebalo je dugo, doista dugo.

Jutros razmišljam, šta i kako, šta ako, da li, hoću li, ... hoće li prvi susret nakon gotovo pet godina nešto donijeti, promijeniti... kako će sve to skupa izgledati...

Na putu do dogovorenog mjesta shvatih da mi svi neuroni rade, da mi njihovi krajevi uzrokuju ogroman stres... glava me zaboljela, stomak... želudac se uzjogunio, krenulo eruptirat...

a kad tamo... sve u stilu, tresla se brda, rodio se miš... predala sam traženo, dobila sam traženo, i izašla potpuno obamrla, glavobolje nestalo, ali ne i drhtavice uzrokovane stresom....

Vozila sam šutke kući... bez snage da išta govorim, da o bilo čemu razmišljam... beskrajno umorna od posljednjih godina...

Shvatih i da sam postala indiferentna... ljubav i mržnja su osjećaji, jednako vrijedni, jednako snažni... ali ja to više nemam, ostala je samo praznina i indiferentnost...

Goebelsova propaganda čini svoje... možda je tako i bolje... ne moram nikome ništa objašnjavati, bezrazložno se pravdati, jer nisam ja ta koja je poduzela te prve korake...

Mostove koje je porušila nijedna riječ, rečenica, gesta, bilo šta što uradi neće nanovi izgraditi...

Život ide dalje... okrećem se novim idejama, novim zamislima, novim poduhvatima.... a ti? Široko ti polje, okani me se...

Sve što si uradila, vratit će ti se jednakom mjerom... samo što tada, nikoga neće biti da bude uz tebe... mene ponajmanje..

Ja više ne postojim, ti više ne postojiš.... i tu staje sva priča.

 

13.04.2016.

OSJEĆAJ

 

Onaj osjećaj kad dan počne s "Me and Bobby McGee" i Janis, a završi sa "Gracias a la Vida" i Joan...

 

11.04.2016.

ŠOK, NEVJERICA I KONSTERNACIJA

 

Šok, nevjerica i konsternacija je zavladala rezidencijom.

Juniorka od neke svoje osme, devete godine života nije htjela nositi traperice. Kad su hlače bile u pitanju, to su uvijek morale biti štofane hlače.

Badava sve moje molbe, uvjeravanja, dokazivanja da su traperice blagodat. Ne, ne, ne i ne.

Danas, po prvi puta, Juniorka je ničim izazvana kupila traperice.

Ja u šoku, nevjerici. Sjedim dok gledam i ne vjerujem svojim očima. Razmišljam, mora da ima temperaturu. Ne vidim nikakvo drugo objašnjenje za taj postupak  

Jedino sam pomislila, došla maca na vrata. Ali, odšutih smijući se u sebi.

 

10.04.2016.

POVRŠNOST

 

Zaista se divim likovima sa ovog blogera koji tako jednostavno, tako površno, tako idiotski argumentiraju svoje komentare.

Kaže, "onako" sam stavio amin.

Amin se izgovara kao odgovor na molitvu, na spomen umrlima, na želje, na molitve Bogu.

Ako već ne znate ili možda ne razumijete određeni post, proguglajte prije nego išta komentirate. Rapitajte se, pročitajte, pitajte prije nego išta ikome komentirate.

Staviti "amin" na slavljenje datuma kada je osnovana zločinačka NDH, na slavljenje ideologije kojom se vodila NDH, za mene znači samo jedno: podržavate tu ideologiju, podržavate netoleranciju, rasizam, diskriminaciju NDH.

NDH nikad nije niti će biti država hrvatskog naroda.

A vi, svi koji stavljate "amin" kao komentar na postove koji odobravaju i veličaju zločinačke i fašističke paradržave, samo "onako", budite ljubazni i klonite me se. Skinite me s favorita, ne komentirajte me, ne čitajte me, ne šaljite mi pp, jednostavno ne postojim za vas.

 

10.04.2016.

VODA

 

Mislila sam da nikad neće biti dovoljno vode da ispere gorčinu kojom je obilježeno posljednjih dvadesetosam godina...

Nema je ni danas, ali... ali...

A onda shvatim da se sve vrti oko onoga što ni burgija neće... i tu staje priča... a onaj gorak okus u ustima ostaje kao spomenik jednog vremena....

 

08.04.2016.

ANDRIĆU U POHODE - 5

 

Već dugo, zaista dugo nisam nasjela na prvoaprilsku šalu kako sam nasjela ovaj put.

Usred kafe na Otoci dobijem poruku koja mi je sledila krv u žilama. Seniorka pita šta je, Srebrena pita šta je, ja pročitam u sebi, pa naglas i ne vjerujem onome što vidim i što čitam i što čujem.

Nakon nekoliko minuta provjeravanja, razmišljanja brzinom od tri maha tko je to mogao uraditi, moja T. šalje poruku, jednu jedinu riječ "aprililililililililili"..... Obećah joj jedno.... kad je vidim, prvo ću je ubit pa tek onda zagrlit jer evo ima gotovo sedam mjeseci da se nismo vidjele. A ona? Ona se smije i uživa kako su mi njih dvije, T. i njena kćer, smjestile.... Po povratku u Zg, pričamo o tome i smijemo se.... ali obećanje, kažem joj, stoji, tek toliko da znaš

Vrijeme kafe s mojim Kozmopolitom je brzo prošlo... catching-up smo brzo obavili, a onda kao i uvijek našli bezbroj tema. Od dokumentaraca na našim televizijama preko pozorišta i pozorišnih tema do najavljenih odlazaka meni dragih ljudi.

Ima jedna scena u filmu "Bitka na Neretvi", gdje Kole Angelovski, meni drag makedonski glumac, prigovara Nazoru što vuče tolike knjige sa sobom, kaže, nije on došao u partizane da vuče knjige, već da se bori. Nazor mu odgovara kako će i poslije rata, knjige biti potrebne, jer će trebati obrazovati ljude, opismenjavati, pa ako knjiga neće biti, šta onda? Ta me scena podsjetila na činjenicu kako iz BIH, a i iz Hrvatske, odlaze ljudi, mladi, školovani, obrazovani...

Možda sam u krivom, ali šta će se desiti, ako upravo ti obrazovani, energični, snažni, poletni, ljudi puni energije odu? Inteligencija, obrazovani ljudi, kulturnjaci su oduvijek bili motor pokretač, avangarda svega i svih dešavanja. Šta će se desiti ako i oni odustanu? Tko će moći, znati, imati snage i ideja da pokrene ili preokrene kotač i smjer?

Da li zaista moramo pristati da budemo ovce i slijepo slijedimo nekog tko je u nekom datom trenutku imao ili znao način da uzme mjesto ovna predvodnika?

Beskrajno je hrabro otići, ne kažem trbuhom za kruhom, ali i to je istina, ljudi zaista odlaze trbuhom za kruhom, i to im nitko ne može osporiti, ali čini mi se da je još hrabrije ostati i svojim radom, trudom, snagom volje, pronalaziti načine da se ono što ne valja, a mnogo toga ne valja, promijeni.

S tim i takvim mislima krenule smo kući. Kao i uvijek, prije prelaska granice, zastajemo u Kotromanićevom.

Glavnog restorana više nema, izgorio je jesenas. Na njegovom mjestu nalaze se temelji i prva deka. Nadam se da će glavni restoran uskoro opet krenuti s poslom.

Prošle godine dorađene zgrade preuzele su funkciju restorana. Može se sjesti i popiti piće, prezalogajiti.... Etno selo Kotromanićevo usprkos svemu i dalje radi.

I da.. na granici, ni u povratku, nikakve gužve.... a ja se pripremila za igru graničara... ostadoh ko Štrumpfeta, iznenađena.... sjetih se zašto nije bilo gužve.. prerano sam krenula iz mog Sarajeva...

 

07.04.2016.

ANDRIĆU U POHODE - 4

 

"Većim delom svog toka reda Drina protiče kroz tesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsečenih obala. Samo na nekoliko mesta rečnog toga njene se obale proširuju u otvorene doline i stvaraju, bilo na jednoj bilo na obe strane reke, župne, delimično ravne, delimično talasaste predele, podesne za obrađivanje i naselja. Takvo jedno proširenje nastaje i ovde, kod Višegrada, na mestu gde Drina izbija u naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca koji stvaraju Butkove Stijene i Uzavničke planine. Zaokret koji tu pravi Drina neobično je oštar a planine sa obe strane tako su strme i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoreni masiv iz koga reka izvire pravo, kao iz mrkog zida. Ali tu se planine odjednom razmiču u nepravilan amfiteatar čiji promer na najširem mestu nije veći od petnaestak kilometara vazdušne linije."

Ovako počinje Nobelom nagrađen roman. Strme planine i duboki kanjoni danas su probušeni naoko bezbrojnim tunelima, ali sve ostalo je isto, ako ne brojimo novoizgrađene objekte, tržne centre.

"(Da bi se jasno videla i potpuno razumela slika kasabe i priroda njenog odnosa prema mostu, treba znati da u varoši postoji još jedna ćuprija, kao što postoji još jedna reka. To je Rzav i na njemu drveni most. Na samom kraju varoši Rzav utiče u Drinu, tako da se središte varoši i ujedno njena glavnina nalaze na peščanom jezičku između dve reke, velike i male, koje se tu sastaju, a razasuta periferija prostire se sa druge strane mostova, na levoj obali Drine i na desnoj obali Rzava. Varoš na vodi. Ali iako postoje i još jedna reka i još jedan most, reči "na ćupriji" ne označavaju nikad rzavsku ćupriju, prostu drvenu građevinu bez lepote, bez istorije, bez drugog smisla osim što služi meštanima i njihovoj stoci za prelaz, nego uvek i jedino kameniti most na Drini.)"

Upravo na tom pješčanom jezičku između dviju rijeka izgrađen je Andrićgrad, prostor koji u ekonomsko-turističkom smislu obogaćuje Višegrad. O arhitektonskom izgledu sam već pisala, Stradun na Drini.

U proteklih dvije i pol godine dosta toga se promijenilo, izgradilo, poboljšalo.... no moj prvobitni utisak je i dalje isti. Arhitektonski ne valja, velika šaka u oko.

Seniorka i ja, poput pravog guštera koji je trčkarao kamenim pločama pored spomenika Nikoli Tesli, uživale smo na suncu, na centralnoj terasi ispijajući esspreso kavu. Pored nas, meni s desne strane, poslovni sastanak,  a s lijeve strane djeca trčkaraju sa sladoledom u rukama i radosno galame.

U ulici Thomasa Manna, u zgradi u kojoj će jednom nekad biti pozorište, slobodno se pogleda set sa snimanja Kusturičinog filma "Na mliječnom putu". Ima čini mi se već tri godine (ili samo dvije?) kako se naveliko pisalo o Monici Bellucci koju je Kusturica nemilosrdno prisiljavao da se, valjda, pedesetak puta kupa u hladnoj Drini, i film, kažu, još nije završen.

Samim ulaskom u zgradu, na set, sjetih se i djetinjstva i trčkaranja unutar ograđenog prostora Jadranfilma, oko zgrada studija, veranja po autobusima, kamionima i avionima korištenim u mnogim i brojnim filmovima.

Raznobojne lampice obješene gotovo po cijelom setu osvjetljavaju taj inače hladan i mračan prostor. Tu je i Piano Bar, i klavir, za kojeg odmah sjedoh i zasvirah, ali gotovo nijednog tona nije bilo. Jer jednostavno nema ni žica. Jedna jedina tipka je imala žicu i davala nekakav ton. Ali za potrebe mog "filma" sasvim dovoljna je bila činjenica da je klavir tu i da se može glumiti. Sasvim neočekivano, ova je posjeta Andrićgradu dobila sasvim novu dimenziju.

Prošetale smo i do ćuprije, i naravno, uslikale se. Nek' ostane zapisano u kronikama.... mojim, nečijim....

 

06.04.2016.

ANDRIĆU U POHODE - 3

 

Jutro je osvanulo sunčano, toplo... pravo proljetno. Dan će biti ispunjen blogerskim kafama, od Hadžića preko Otoke do Kuće sevdaha, i za kraj, kao šlag na tortu, predstava u Pozorištu mladih.

Ali prvo na vrelo Bosne. Prošetasmo upijajući tišinu i mirise netom probuđene šume, potoka i potočića... patke se sakrile, jedva jednu vidjeh, kao i samo jednog labuda, dovoljno znatiželjnog da doplovi do Seniorke očekujući da mu baci nešto za kljun. Seniorka nije imala ništa pa je za kaznu dobila ugriz po desnom kažiprstu.

Osim nas, bilo je još desetak roditelja sa djecom koja su se njihala i klackala dok su oni ispijali kafe iz termos boca.

Seniorka se dobro držala na blogerskim kafama, dovoljno da stekne status pripravnika ako i kad poželi da iskusi ovaj naš svijet.

Samo što sam ušla u kuću sevdaha, licem mi se razlio široki osmijeh vidjevši jednog blogera koji se dvije godine nije družio s nama, kako na blogu, tako i na kafama. Zaista je bilo divno vidjeti Zlaju, sjeća li se itko njega? I njegovih postova? Kroz razgovor dalo se naslutiti da bi se Zlaja možda i mogao vratiti. No, ostavimo to vremenu i njegovoj odluci.

Jesenas zamolih da mi netko od mojih sarajevskih fb frendova kupi knjigu Jadranke Stojaković. Ubrzo dobih obavijest, knjiga je kupljena, a najteži dio je bilo zimsko iščekivanje proljeća i mog, u ovoj godini, prvog dolaska u Sarajevo. Knjigu sam pročitala u dahu! Na stotinjak, možda i više, stranica, sama Jadranka priča svoju priču, i povremeno odgovara na postavljena pitanja koja produbljuju djelove perioda o kojem se u tom dijelu knjige govori. Zanimljivo napisana, čitka, pitka priča koja između ostalog govori i o njenoj bolesti. Ne znam ima li je više za kupiti, ali nadam se da će potražnja za knjigom donijeti novu ediciju.

I Seniorka nam se ubrzo pridružila tek toliko da upozna te moje blogere, i da produžimo do Pozorišta mladih, gdje je "Kokoška" bila na repertoaru. Nimalo skromno, reći ću da sam zamolila Maria da za prvoaprilski petak bude upravo ta predstava.

Seniorka je uživala u predstavi, kao i ja, iznova i opet, jer ja sam je već gledala. Poslije predstave zagrlih mog prijatelja, najdražeg BIH glumca i kroz piće saznah štošta o dešavanjima u martu.

Uzrok i povod za ta dešavanja zna samo najuži pozorišni krug ljudi, javnost zna nešto više, a sve obavijeno (ne)dokazivom javnom tajnom, a posljedice znaju svi.

Iskreno, i da su se meni postavljali uvjeti, ucjene, prijetnje kao Mariu, sigurna sam da bih postupila isto, bez obzira što su posljedice takve kakve jesu.

Njegovu priču neću ovdje prepričavati, već se nadam da će Mario ispuniti sebi dato obećanje i obratiti se javnosti i ispričati istinu, potkrijepljenu sa dokazima o svim dešavanjima, uzrocima, povodima, posljedicama.

Bojim se da je BIH na dobrom putu da izgubi jednog kvalitetnog glumca, vrlo talentiranog, predanog pozorištu i daskama koje život znače.

05.04.2016.

ANDRIĆU U POHODE - 2

 

Importane i kafa s prijateljicom. Veći dio druženja domišljale smo se receptu za debelu kožu.

Interesantno je kako svakog od nas jedan te isti doživljaj drugačije pronađe. Kad razmišljam o sebi, vidim da imam dva lica: jedno za javnost, drugo za moja četiri zida.

Možda je to stvar karaktera, iskustva, genetike. Nisam uvjerena da se to može lako i jednostavno naučiti, već je potrebna velika i dugotrajna strpljivost da bi se uspjelo naučiti kako svoje probleme skinuti sa lica.

A možda se vodim onom "i to će proći", iako, kad pogledam moje zadnje dvije godine, znam da nisam u svakom trenutku uspjela sakriti onu ranjivu sebe, znam da sam se istresala na, vrlo često, i ljude koje smatram prijateljima, a u toj situaciji, ni krive ni dužne. Da li je zaista lakše istresti se, pa makar i na nedužnu osobu a to s druge strane znači da se moram ispričati za svoje ponašanje kad se konačno ohladim, ili je možda bolje zatvoriti se u četiri zida nakon što prođe onaj prvi period ljutnje, tuge, bijesa, suza, jada...

Znam ja zašto su moji oklopi jaki, imam ih odavno, drugačije ne bih znala ni mogla živjeti, i možda upravo iz tog razloga želim da i ljudi oko mene imaju taj jaki obrambeni mehanizam.

Volim i želim da su ljudi koje volim jaki, da stoički podnose sve što im se događa i što ih pogađa. Volim i želim da im se na licu ne vide tragovi unutrašnjih nemira i borbi, ratova i problema. Svjesna sam da to nije izvodivo u potpunosti, da svačiji oklop kad tad jednom pusti i propusti....

Na koncu, sve će to (ipak i kad tad) proći....

~~~

Večera - doner. Upisasmo se Seniorka i ja na žuti post-it, i zapiknule se u plutenu ploču na zidu, između valjda već i više od hiljade papirića koji dokazuju njihovo prisustvo na čaršiji.

 

04.04.2016.

ANDRIĆU U POHODE

 

Unazad dvije godine sve što mi se dešavalo, bilo je šokantno, deprimirajuće, razočaravajuće.... Donošenje nekih odluka, prelamanje istih, sistematski me dovodilo do ruba, i onda, naravno.... već dugo jedan odmor, poput ovog, nisam željnije čekala...

Potrebno mi je bilo ovih nekoliko dana da se maknem od svega, da se odmorim, da se naspavam, da se na potpuno drugačiji način fizički izmorim, da promijenim zidove, ljude, teme o kojima razgovaram.

Ovih nekoliko dana Sarajeva je upravo ono što mi je ponovno ispunilo akumulatore, napunilo baterije, odmorilo um, dušu, mozak.....

Vrijeme kao da je bilo naručeno. Četvrtak je osvanuo sunčan, topao. Glavno lice plana kojeg sam radila danima, jer Seniorka ide sa mnom, je Ivo Andrić. Od Travnika do Višegrada.

Kao i svaki put dosada, plan ima izmjena. Doslovce na samom skretanju za Skender Vakuf, sada Kneževo, odlučih da idemo tim putem do Vlašićke kuće.

Seniorka se nije bunila, jer kaže, ti voziš, ti odlučuj.

Vlašićki plato osvanuo je sunčan, još uvijek jesenje žućkast, jer pašnjaci oko kuća i vikendica još uvijek nisu ozelenjeli.

Babanovac. Naravno, policajci i kuhača. Stani, vjetre, pita bi te nešto, tako i oni, dobar dan, dobar dan, vozačku i prometnu. Uzmem onaj 1 američki dolar što mi stoji uvijek u vozačkoj i pružam dokumente. Seniorka pita što si uradila, rekoh ništa. Valjda im se sviđam, dugo me nisu zaustavljali, ovi u Turbetu i Travniku nikako, pa se poželjeli našeg društva.

Nakon isčitavanja moje vozačke, odlučiše da je to bila samo rutinska kontrola. Hajd' dobro, ako vi tako kažete.

Vrhovi Vlašića još uvijek su bijeli, iako nigdje snijega oko nas. Begova čorba i uštipci s kajmakom dobro su došli da utažimo glad, a i prva kafa.

Na putu do Travnika i planirane posjete Andrićevoj rodnoj kući, nisam zaboravila ući u Ahmiće.

Seniorka je naočigled uživala u ambijentu Andrićeve kuće, u detaljima, u fotografijama.... ali umor je prevladavao, i uskoro krenusmo za Kovače i našu, čuj našu, moju sarajevsku rezidenciju.

Iako umorna, dan će za mene trajati još dugo.... 

 

<< 04/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1016832