31.10.2015.

AKO ĆU JA BIT TAKVA, BOLJE DA SE ODMA SAMOUBIJEM!

 

Nadam se da za 24 godine neće biti nikakvih farmi koje ću htjet gledat!

Pored djece koja svojim glasovima i pjevanjem izmamljuju suze, ona hoće gledat farmu!!!

I onda dobijem šamar: "zašto nisi tu da zajedno gledamo tv?"

 

30.10.2015.

SPOL

 

Proglasili me ne-ženskom populacijom...

Naravoučenije, a i posljedično: muškost se tako i onako nikad nije mjerila duljinom :D

 

27.10.2015.

JOŠ JEDNA RECKA :D

 ZDRAVKO 

 

25.10.2015.

SAN SVAKE ŽENE

 

Ispunih se kao žena... konačno... sad imam i baterijsku bušilicu za zavrtanje i odrvtanje šarafa.... :D

 

25.10.2015.

IL YA CINQ ANS....N'OUBLIES JAMAIS...

 

svaki tren, pogled, dodir...

 

 ALAIN BARRIERE - ELLE ETAIT SI JOLIE 

 

23.10.2015.

ALL THAT JAZZ

 

Ništa od kartanja u srijedu... iskreno, nisam previše ni razočarana, jer situacija je takva... evo sve piše u mailu ...

 

22.10.2015.

UNESCO

 

Kosovo je primljeno u UNESCO, organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. 

Na istoku Balkana, u Srbiji, ta je vijest popraćena nevjericom i riječima "šta su nam uradili Crna Gora i Makedonija!?" koje su dale svoj glas za prihvaćanje u članstvo.

Predsjednik SANU je smogao hrabrosti izreći ono što većina državljana u Srbiji iskonski ne želi vjerovati, shvatiti, pojmiti.

Mišljenja, kako čitam, su podijeljena, neki konačno i sami shvaćaju, drugi osuđuju, proklinju, psuju...

Jelena Karleuša, koju sam u zaista rijetkim trenucima i u striktno određenim temama čitala i pozitivno prihvaćala njene stavove, svojim je izjavama dokazala da sam bila potpuno u krivom. Da čak i tad kad sam imala pozitivno mišljenje, u tim rijetkim trenucima, bila potpuno u krivom, jer žena je iskoristila trenutak da kontrira određenim ljudima i situacijama samo i jedino radi svoje lične promocije.

Na društvenim mrežama napisala je "da nije vjernica, ali ne može dopustiti da albanski kriminalci uništavaju srpsko nasljeđe".

Koji kriminalci? Gdje su joj dokazi? Otkud joj pravo da ljude naziva kriminalcima samo zato što su Albanci?

Kad je uništavano nasljeđe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to su isto bili kriminalci? Tad nije ustala da brani nasljeđe ljudi u Hrvatskoj i BIH?

Ili se brani, i treba braniti samo ono što je srpsko?

U stvari, šta se ja se čudim ko pura dreku. I should have known better.

 

21.10.2015.

VANESSA REDGRAVE

 

Zaista mi je žao što za neke evente saznam prekasno...

Vanessa Redgrave u Zagrebu, opet i ponovo... Prekrasna dama, bogate karijere, i ne samo glumačke...

"Ljudima treba kazalište, glazba, ples, opera da bi mogli pružiti otpor"

http://www.jutarnji.hr/sve-sto-jesmo-i-nismo-culi-od-slavne-glumice/1441395/ 

http://www.jutarnji.hr/vanessa-redgrave-u-hrvatskoj-imam-dobre-prijatelje-jer-i-ja-sam-odrastala-u-ratno-doba-i-znam-sto-znaci-prozivjeti-taj-pakao/1435446/ 

Ko razumije, shvatit će...

 

19.10.2015.

CRTICA

 

"Evo ti tate"

"Ma, prestani, šta mi ga stalno pokazuješ!"

.....

"Želiš li razgovarati s njim?"

"Jesi ti blesava?! Ne zanima me, ne želim i prestani više!"

 

18.10.2015.

SNIJEG

 

Snijeg još nije ni na vidiku, a već se tragovi zvjerki, a možda je bolje reći zvijeri, vide.

KGK je izgleda obećala da će HDZ dovest na vlast, milom ili silom. Njena nestrpljivost od prvog dana je bila modus operandi, njeno obećano lupanje šakom o stol nije nikom utjeralo strah u kosti, osim Karamarku koji onako džentlmenski, a možda i begovski, prepušta da sav posao odradi KGK, makar bila i na drugom kraju svijeta.

KGK se od marionete prometnula u kolovođu, a Karamarko sav sretan, jer mu se čini da će tako brže na vlast, mirno sjedi u zapećku i čeka rasplet događaja. Čak štaviše, prijeti državnim udarom. Jer, radi ono što je obećala ljudima koji su joj dali podršku na predsjedničkim izborima.

KGK nije predsjednica svih građana Hrvatske, već samo onima koji su joj dali podršku.

KGK bi možda trebala čitati djela J.S. Popovića i B. Nušića. Nisam sigurna da je u stanju prepoznati se, ali barem će moći reći da je pročitala ta djela.

Da li je KGK u svojim mislima sebe vidjela kao jednu od žena koje su mijenjale i promijenile svijet (Indira Gandhi, Sirimavo Bandaranaike, Margareth Thatcher,), možda, no da li ima tu snagu, znanje, moć? Teško, jer spomenute žene su za par kopalja i klasa iznad KGK.... Više mi to liči na ono "vidjela žaba pa i ona digla nogu".

Krene li po zlu, naravno, on, Karamarko, nije kriv. Nije on ništa radio i stoga ni ne može biti kriv za nešto, on samo čeka priliku da nastavi (s krađom, korupcijom, mitom, zelenaštvom itd itd) tamo gdje su stali njegovi stranački prethodnici.

U slučaju da HDZ pobijedi na parlamentarnim izborima, Karamarko očekuje premijersku poziciju a tada..

Šta se može očekivati u takvoj državi kad bivši šef tajnih službi, koji i nakon prestanka mandata ima svoje ljude razasute unutar sistema i pristup svih tajnim i tajnijim dokumentima i spisima, postane premijer?

Šta se može očekivati od takvog lika kad on legalizira svoju već postavljenu mjeru za domoljublje i "domoljublje"?

Bojim se i pomisliti na šta će ličiti ova država.

 

17.10.2015.

CHE ORA E

 

zna se koliko je sati kad ja moram pit čaj.. i med... i limun...

 

16.10.2015.

FIĆO

 

Moja jurilica poput fiće pored ove grdosije :D

 

16.10.2015.

SLIKA GOVORI 1000 RIJEČI

 

Evo šta Njemci kažu.... znači mogu dobit državljanstvo? :D :D :D

 

14.10.2015.

GRBAVICA

 

Velšani su otišli za Zenicu, pa hotelom odzvanja tišina. Nisu oni bili jedini gosti, ni bučni, ali osjetila se praznina i tišina.

Kiša i dalje neprestano pada, a ja se zaputila na kafu i ručak.

U pauzi između kafe i ručka, shvatih koliko mi odgovara ova prisiljena anonimnost uzrokovana zaboravljavanjem mobitela. Odgovara mi tišina oko mene, odgovara mi vrlo česta nemogućnost da se nakačim na wifi, iako, s druge strane, kačila sam se gdje sam stigla. Najviše zbog Juniorke i Seniorke.

Kiša me, usprkos kišobranu, dobrano promočila. Dovoljno da po povratku provedem cijelo poslijepodne i večer u krevetu iščekujući utakmice i hrvatske i bosanske reprezentacije.

Kafa sa Kozmopolitom dovela me konačno u jedan dio Sarajeva kojeg sam, ali  zaista ne znam zašto i ima li ijedan argumentirani razlog, zaobilazila. Na pitanje kako to da nisam bila na Grbavici, jednostavno sam kazala "put me nije nanio".

Ali, možda iz nekog intuitivnog razloga nisam imala hrabrosti proći Grbavicom.

S druge strane, čim smo došli nadomak stadiona, iz na neki način potisnutog sjećanja, vratile su mi se slike koje sam upamtila za vrijeme moje zadnje prijeratne posjete Sarajevu. Na Grbavici sam odigrala moju zadnju utakmicu.

Sjećam se da su nasuprot stadiona, ispred nekog kafića, sjedili momci s pivama u ruci i glasno, tipično sarajevski, onako šeretski i poput dalmatinskih galeba, šaljivo dovikivali nama, curama. Utakmicu smo izgubile, bilo je 3:0 za Željezničar. I to je bila moja zadnja utakmica.

Od tada je prošlo trideset godina. Osmijeh mi se razlio licem dok sam to prepričavala Kozmopolitu.

Ulazeći u "Palmu", Kozmopolit je prepoznao Žanetu, Ukrajinku, za klavirom koja je bila na zadnjem expat susretu na kojem sam i ja bila, no tada se nismo srele. Žurila sam za Zagreb i ubrzo po početku expat susreta morala sam otići, a Žaneta je, po njenim riječima, stigla kasnije.

Žaneta je Ukrajinka koja već 14 godina živi u BIH, od čega zadnjih deset u Sarajevu. Utorkom ima svoj termin, a igrom slučaja, svirala je i sad. Preporučam da je, ko ima prilike, ode poslušati. Muzika je ugodna i za razliku od mnogih kafića gdje muzika zna smetati, ovdje je upravo obratno. Divna muzička pozadina, lagana, tiha, ugodna uhu.

Kozmopolit i ja imamo samo nama znane teme, i uvijek ti razgovori na mene ostave poseban utisak. Jedna od tema, a posebno me se dojmila, bila je pokušaj spoznavanja kako, zašto i koliko korporativni svijet bilo koje države, konkretno SAD, može i utječe na svijest, integritet osobe koja je "podvrgnuta" "ispiranju mozga". Gdje i kada i da li nestaje onaj kritički i dijalektički karakter osobe, odrasle osobe, kojoj se na tacni daje slika njihovog svijeta.

Da li je moguće i u kojoj mjeri biti podvrgnut ispiranju mozga i oduprijeti se? Da li je moguće informaciju samo primiti na znanje, proširiti i, ne nužno, korigirati svoje stavove? Ili se jednostavno mora podleći tom utjecaju negirajući sve ono što se dotad dobilo odgojem, obrazovanjem, školovanjem, vlastitim iskustvom.

Korporativnom svijetu, njegovoj slatkorječivosti, megalomaniji, uljepšavanju možda i ne možeš odoljeti, no da li bi se jednako tako uspješno podleglo kad bi se pokazala dijametralno suprotna slika?

Kako je i da li je moguće da se šaptom padne?

Iz, nama, nekih znanih primjera shvatili smo da je sve to moguće i ta činjenica nam je oboma donijela veliko razočaranje. No, pitanje je i da li bi mi uspjeli oduprijeti se tom i takvom i tako snažnom pritisku na svijest i psihu. Jer tako dugo dok ne obučeš te neke cipele, ne možeš ni znati.

Pod tim dojmom krenuh za Zagreb... autom je odzvanjalo Kaliopino "Jutro".

~~~

...Ako se jutrom probudim

Probaću da te ne volim...

  

 

13.10.2015.

SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE

 

Petak, dugo očekivani dan. To je taj business dio mog sarajevskog vikenda.

Oblaci su tu, ali ne i kiša. Začudo. Kafa petkom u buregdžinici bez bureka u Hadžićima lagano postaje tradicija. I potpuno me iznenadila činjenica da ne pada kiša, jer sve dosadašnje kafe u Hadžićima bile su pod kišobranom.

Ovaj put kiše nije bilo. Bureka i dalje nema. Premda na tabli uredno piše buregdžinica. Al zato ima kolača. Tradicija se odnosi i na isprobavanje kolača koji su u ponudi, ovaj put pojele smo svaka po tufahiju. Ne sjećam se kad sam je zadnji put jela. Ovi novi, što drže restoran, kod mene u uredu nemaju namjere tufahiju stavit na meni.

U povratku sparkirah u Importanne i fino u šetnju. Zemaljski muzej. Prođoh arheologiju i floru i faunu. Još imam etnologiju i ne znam šta ima u onoj zapadnoj zgradi. To sam ostavila za proljeće.

Prolazeći kroz dio koji obrađuje kraj prvog milenija i srednji vijek, po ne znam koji put požalih što u školi nisam bila pametnija, marljivija, usredotočenija i više zainteresirana za  historiju. Svi eksponati, i veliki i mali, i teški i lagani, svi odreda su posebni. Da, slažem se, to je ogromna količina informacija i za odraslu osobu poput mene, i srednjoškolaca a kamoli osmoškolaca koji su u isto vrijeme šetali muzejem. Na momente sam im se pridružila, makar da čujem šta i kako govori njihov vodič. Ne znam da li im se obraćao kustos/kustosica ili angažirani vodič, ali bilo je na momente zaista interesantno slušati je. Djeca ko djeca, nimalo zainteresirana za ono što im se nudi, za ono što im je nadohvat ruke, za ono što dokazuje njihovu autohtonost na području BIH. A sve je to posljedica svega onoga što čuju i vide što u svojim kućama, što u žutoj štampi, što na televizoru kad krajičkom oka i uha vide i čuju dnevnopolitičke priče, igre, igrokaze, komedije i drame. Jedino što ih vjerojatno interesira su reality programi u kojima se valjda jedino i prepoznaju. E da, najveći im je gušt bio ko će imat više fotografija u mobitelu kao dokaz sebi, profesorima i roditeljima da su ko biva slušali i pratili šta im se daje na tacni. A djeca ko djeca, i ja sam bila takva, ne osuđujem ih previše, jednom nekad će, baš kao i ja sad u ovim zrelim godinama, žaliti za tim vremenima. Život je jedina škola. Neko će proć, neko neće. Neko će upamtit ovo što je vidio za cijeli život, a neko će jednostavno nakon tjedan dana obrisat sve fotografije iz mobitela. C'est la vie.

Iz Zemaljskog produžih na Wilsonovo. Gotovo prazno šetalište. Osim mene, još dvoje ljudi na dijelu od Zemaljskog do Importannea.

Miljacka i patkice, dedo jedan koji, izdaleka mi se učinilo, uživa u svom tai chi, a pokazalo se da je bacao hranu patkicama, tu i tamo neki auto, po jedna vrana kod Zemaljskog i na Wilsonovom, šuškavo lišće na sad već blatnjavoj travi, još šuškavije lišće na granama... to je slika Wilsonovog u petak, rano poslijepodne.

Najlogičnije mjesto za popit kafu i zapalit cigaretu je Tito, gotovo potpuno ispunjen, uglavnom omladine, nisam razmišljala jesu li studenti ili srednjoškolci. Imala sam osjećaj da sam najstarija tamo u tom trenu.

Požurih na čaršiju, tamo je kafa, blogerska. Lockica će se ljutit što opet neću ni "a" o blogerskoj. Tko želi znati o čemu pričamo na tim kafama neka dođe :D :P. Iduća će bit navjerojatnije i najranije u martu. Bujrum.

Iz kuće sevdaha nas istjerali, nemreš vjerovat ali tako je. Zašto? Nismo radili nered, nismo pravili buku, ni ništa takvo, već kuća sevdaha je rezervirana za svadbu i jednostavno nas Smajo "potjerao" van :D što se, u mom slučaju, pokazalo pravovremenim da stignem na predavanja na Biennalu (vidi priloženu sliku).

U sklopu Biennala, osim predavanja i prezentacija, predviđena je promocija knjige o održivoj gradnji, čiju sam lekturu i korekturu, eto da se hvalim (a možda pronađem i nove poslodavce), odradila.

Tu su, prije same promocije, prikazane i tri prezentacije troje studenata koji su za ovu prigodu odradili tri arhitektonsko-urbanistička projekta u Sarajevu. Alipašin most, GRAS-ova remiza i treće nešto-koje-nikako-ne-mogu-upamtit-a-kamoli-se-prisjetit.

Sve tri prezentacije su bile vrlo interesantne iako je vjerojatnost realizacije vrlo upitna, ne samo u financijskom smislu. No interesantno je bilo čuti kako troje stranih studenata vide Sarajevo, njegove tokove kretanja, cestovnu povezanost, kako je iskoristiti, kako povećati, kako unaprijediti funkcionalnost postojećih i budućih objekata, kako iskoristiti rezidencijalnost ili industrijaliziranost pojedinih dijelova grada.

Tek po povratku na Kovače shvatih da osim tufahije, tri-četiri kanapea nisam jela cijeli dan. Još jedan dokaz o tome koliko mislim na jelo....

Naručih pizzu koju nisam ni mogla pojest do kraja od umora.

 

12.10.2015.

KAKO SE (OPET) NISAM UDALA :D

 

Četvrtak, dan mog dolaska u Sarajevo, nije dobro krenuo. Seniorka molila da je odvezem u tržni centar. Izgovorila jedno ime, mislila na drugo, a ja nek vozim. U cijeloj toj gunguli zaboravih uzet mobitel.

Haj da sam se sjetila još oko Ivanića, nekih tridesetak kilometara od Zagreba, ja bih se vratila. Zaista bih. Da bude stvar gora, cijelim putem razmišljam o tome gdje i kako da dopunim kredit, uopće ne shvaćajući da sve o čemu razmišljam nema nikakve veze sa stvarnošću, jer ja ni nemam mobitel sa sobom.

Lampice mi se upalile desetak kilometara prije granice. Neko bi reko na vrijeme... al ja sam bila dovoljno daleko da povratak više nije dolazio u obzir.

Whatsapp mi je donekle poslužio da se čujem i pokušam dogovorit mjesto susreta, da se popije kafa, ali eto... očito ništa nije pomoglo, jer do susreta nije došlo. Ja čekala tu, ona čekala tamo, a dočekale nismo. Eto, za drugi put. Tada moramo popit ne samo dočekušu, nego i razgovorušu i sikterušu. Nek se zna.

S obzirom na sve, odjednom sam imala vremena, i dosjetih se šta bih mogla istraživati.

Vranduk. Ne reci dvaput. Našla put, našla tvrđavu, prošetala, uslikala. Divila se pogledu s tvrđave, divila se Bosni koja vijuga, divila se mahali koja kao da je ostala u nekom prošlom vremenu.

Poštanski ormarić na zidu nasuprot tvrđave nikako mi se tu nije uklapao. Kvario je sliku koja mi se zaista dopala.

Obnovljena džamija, džamija sultana Fatiha i njena drvena munara u nekakvom je kontrastu s tvrđavom. Na tabli, gdje je ispisana historija vrandučke džamije ne spominje godinu obnove. Ne znam ni da li je džamija možda stradala za vrijeme rata. Kako god, džamija je zaista lijepa. Na koncu, meni je svaka džamija lijepa. Ne mogu objasniti zašto mi se sviđaju, ali oni koji znaju moju manijakalnost s fotoaparatom u ruci, znaju da ponekad i 60% svih mojih slika budu džamije i munare. No dobro, možda i mogu. Ne možda, nego svakako mogu. No, nisam sigurna koliko njih će shvatit moje riječi. Zato se ni ne trudim objašnjavat kad me kojim slučajem upitaju.

Tek kad sam došla na Kovače, shvatih da cijeli dan nisam ništa jela. Nije ni čudo. Ponekad ispada da mi je to čisto gubljenje vremena, jer toliko stvari ima koje trebam vidjet, obić, nać, pronać, da ako i imam šta za jest, onda to obavim vozeći.

Spustih se na čaršiju, odoh do Želje i naručim peticu. Pored mene, za velikim stolom njih sedmorica. Vidim pivo je ispred njih. Hrane nigdje. Dok čekam, slušam ih i pokušavam razaznati otkuda su. Čujem british accent ali i dalje mi je nejasno otkud su. Iskreno u tom trenu nisam imala pojma da se u gradu nalaze Velšani, zbog utakmice koja se odigravala u Zenici dva dana kasnije.

Stigla moja petica. Krajičkom oka primjetim zainteresiran pogled momka koji je sjedio tek pola metra udaljen od mene. Pogled pun zainteresiranosti da otkrije šta ja to jedem, kako to izgleda, miriši, koliko je toga. Sve u svemu, pogled koji odražava glad. Nekoliko minuta kasnije, stižu dvije porcije pomfrita. Za njih sedmoricu. E da, ne smijem zaboravit i kečap. Vrlo važan dodatak glavnom jelu za njih sedmoricu. Jeli su vrlo polako, kao po dogovoru: haj ti, pa ću ja, pa onda on, pa onaj, i tako redom, svaki uzme jedan krumpirić kad na njega dođe red. Da nisam imala puna usta, zaista bih prasnula u smijeh zbog komičnosti situacije. Gladni do bola, ali bitno je da imaju pivo ispred sebe.

Oni odoše, ubrzo i ja do kuće sevdaha da popijem kafu. I nju konačno, jer cijeli dan nisam ni kafu popila. Nisam se dugo zadržavala. Javila se viberom svima kojima sam mogla, objasnila situaciju, objasnila kako sam dostupna. I kad.

Ulazim u hotel, razgovaram sa B. na recepciji, kad evo jednoga koji čurliće ko ćuran jer, zaboga, nije prvi na redu. Dvije cure koje su došle dvije tri minute prije njega, B. i ja razgovaramo, a on uporno "ćur ćur ćur". Jedna od ovih ga ubije pogledom i on  zašuti.

Njih dvije odu, ostanemo B. i ja, a on opet "ćur ćur ćur". Shvatih ja koliko je sati, shvatih i po njegovom naglasku da je i on british accent. Nestrpljivo ćurliće, a ja skontam, odoh ja... nek se on zabavlja.

Kad evo ti njega za mnom. Ko štene. Polako ali sigurno za mnom.

"Do you mind?" upitam ga.

"Hi, how are you? My name is Alan."

"Good for you. Now, would you mind?"

"Hi, how are you? My name is Alan" there he goes again.

"Please don't let me repeat myself, but would you mind?" ja ponovo, po treći put. U tom me trenu zaobišao i nastavio svojim putem vidno razočaran što nisam htjela s njim razgovarati i praviti mu društvo.

Sve u svemu, bio je, iako s puno piva u sebi, vrlo simpatičan, i apsolutno nikako nasilan, ali nadasve smješan s tim svojim ćurlikanjem.

Sutradan, za vrijeme doručka, od stida nije smogao snage pogledati ni mene ni one dvije cure. Postiđeno je spuštao glavu.

Sad, kad razmišljam o tome, možda sam ponovo propustila šansu života da se udam i ispunim svoj mladenački životni san. Ko će ga  znat, velški je težak, a ja nemam namjere učit neki novi jezik. Pa makar i brak bio u pitanju.

 

 

09.10.2015.

GLAS

Da sam tražila, htjela, razmišljala, ništa mi se ne bi ispunilo...

Ljepšu dobrodošlicu nisam mogla zamisliti...

Glas kojeg toliko volim i koji mi beskrajno nedostaje zaplovio je eterom u trenutku kad sam prelazila Savu....

08.10.2015.

AAAAAA

Samo da javim, kontakt ovdje u inbox. Ostadoh bez mobitela

07.10.2015.

:D

 

Meščini da me Jergović čita.

Piše o istim stvarima k'o i ja :D

Moram sad smislit pametnu temu, pa da on može napisat kolumnu :D :P

 

06.10.2015.

OKTOBAR JE, POČINJE SEZONA KIŠA...

 

Od četvrtka sam u Sarajevu.

Ovo nam je produženi vikend pa ispada opet k'o mali godišnji odmor, a poslovna obaveza u Sarajevu je isplanirana k'o da su mene pitali :D. Business with pleasure.

Oni koji znaju da dolazim pitaju hoće li blogerska... Hoće, ali te kafe više ne mogu zvat blogerskim kafama, jer gotovo da više i nema blogera iz Sarajeva, čast izuzecima, koji su dolazili na kafe.

Kafa će biti na starom mjestu, u kući sevdaha, petak, 17 h.

Imate moj broj, pa ko bude imao vremena, snage i volje da se druži sa mnom, slobodno se javite, nagodna sam.

 

05.10.2015.

PERCEPCIJE

 

Nevjerojatno je kako, usprkos svim mogućim pripremama, saznanjima, idejama, tek kad makneš sve vidiš sve.

Soba je pogletana, okrečena, i sad dolazi ono pravo. Tako sam si barem ja zamislila.

Sretne nas dvije, Juniorka i ja, odemo jučer i kupimo to što smo danima ganjale, slagale, rotirale, i zaključile "to je to". Naručimo dostavu. Hoćemo i montažu. Nije da ja ne bih znala to sve smontirat, ali nemam onu bzzzzz bušilicu ili šta već što zašarafi šarafe dok si reko keks. Zaista nemam namjere kupovat taj alat za ono što mi treba jednom u pet, šest godina. Naručimo i montažu. Kad ono... montaža tek za deset dana. Onako fina i umilna kako znam biti, upitam, molim? za deset dana??? Halooo. Badava sve, oni mogu tada. Dotle nek se slikam..... Hajd pregrmim i to... nema mi druge...

Dođemo kući, Juniorka pokupi sve moguće kante i krpe, i primi se pranja i čišćenja. Da sredimo sve što se može.

Meni neki vrag neda mira. Sad kad je soba prazna, kad je radni stol tamo gdje smo zamislile da bude, ponovo uzmem metar, jer sad po čistoj, okrečenoj, prozračenoj sobi, idemo vizualizirat vizualizirano.

Odjednom, za onu zaključenu verziju, uza sva mjerenja i zbrajanja centimetara, over and over again, shvatimo da to baš i neće biti tako.

Ok, rekoh, hajmo ispočetka. Pozovemo i Seniorku, da nam bude konzultant emeritus. Nakon niza novih kombinacija,  dođemo izgleda do novog konačnog razmještaja. Što naravno ne znači, da jednom nekad kad bude montaža, ponovo sve izmijenimo ....

Sva sreća da svaka soba ima četiri zida....

 ~~~

Od jutros mi ovi stihovi ne izlaze iz glave:

Moje veze su sasvim tanke

Poznam jednu mačku koja radi na šalteru banke

Ponekad dobijem piće preko reda u kafiću

I to je sve

02.10.2015.

MARIO DRMAĆ

 

Moj prijatelj... novi direktor  Pozorišta mladih u Sarajevu :D

Čestitam!!!

MARIO DRMAĆ 

 

 

01.10.2015.

KAKO ZARADITI PLAĆU

 

Prije milion godina, još u osnovnoj maštah, željeh, žudih da jednom nekad kad odrastem budem učitelj, nastavnik, profesor engleskog. No, život me odveo na potpuno drugu stranu.

I danas, još uvijek, jako cijenim taj poziv. Žao mi je što nikad neću biti u mogućnosti da ispunim svoj dječji san, pa makar na jedan dan.

I žao mi je da se taj poziv toliko srozao. I žao mi je da se taj poziv ne cijeni onoliko koliko bi trebao. I žao mi je da se taj poziv ne plaća onoliko koliko bi trebao.

No sve to skupa nije razlog za sve što se dešava u prosvjeti Hrvatske.

Gotovo kao pravilo, s početkom školske godine kreću u štrajk. Traže više plaće. A ako su i parlamentarni izbori pred vratima, tada su još glasniji.

Istovremeno, djeca koja izlaze iz škola i upisuju fakultet, uglavnom su puna rupa u znanju.

Statistički uzorak od 1146 maturanata u istraživanju "Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj" dao je rezultate kojih se kao državljanin Hrvatske, kao žena, kao majka, kao vjernik jednostavno užasavam. http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-maturanti-ndh-nije-fasisticka-homoseksualnost-je-bolest-a-samo-su-katolici-pravi-hrvati/845232.aspx

Čini mi se da ovi što štrajkaju nisu zaslužili ni ovu plaću koju imaju, a kamoli višu. Čak štaviše, da imam moć, podijelila bih im svima otkaze, a na njihovo mjesto zaposlila ljude sa burze koji godinama čekaju posao i priliku da rade ono za što su se školovali.

S druge strane, taj statistički uzorak može i ne mora biti mjerodavan. Nije poznato koja su djeca ispitivana. Jer... ako su u uzorak uzeta djeca iz sredina s pretežno građanskim odgojem, onda su rezultati poražavajući, ali istovremeno pokazuju kakav je trend u državi - homofobičan, ksenobofičan, fašistoidan.

Ako su u uzorku djeca koja pretežno dolaze iz patrijarhalnih sredina, onda je opet poražavajuće - šta su učitelji, nastavnici, profesori radili, odnosno zašto nisu radili s tom djecom i da li su, po toj logici, zaslužili plaću? O povišici da i ne govorim.

Kako god okrenem, jedino što mogu zaključiti je da je sve ovo posljedica homofobične, ksenofobične, fašistoidne države.

 

<< 10/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH
PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA
PENZIONERSKE AVANTURE – UPOZNAJ SARAJEVO
PENZIONERSKE AVANTURE – SUNCE, KAMEN, VODA
PENZIONERSKE AVANTURE – UMJETNOST I LANDRANJE
BUONGIORNO, COME STA?

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1146323