31.03.2015.

MORALNA DILEMA

Ne da mi se po netu tražiti statistike i ovdje vam ih pasteat, sve to možete i sami.

Znam da sam u godinama koje se smatraju rizičnima, čini mi se da nemam još puno pa da izađem iz statističkog centra, no to na koncu apsolutno ništa ne znači. Čak štaviše, neki dan se iznenadih, prije bih rekla podsjetih da sam to već znala a zaboravila, kad sam čula statističke brojke za muškarce koji boluju od raka dojke. Čudno, možda smješno, ali eto istinito....

Dvanaest godina hodam po tim kontrolama, hvala Bogu, sve uredno, obiteljska anamneza negativna, naručili me ponovno za dvije godine...

Čekajući nalaze, trebalo im je dulje nego inače, razmišljala sam o Angelini. Ima li već dvije godine? ili manje, da je uradila obje mastektomije, a eto sad je izvadila i jajnike i jajovode.

Genetska kontrola i ostale analize pokazale su da ima, statistički gledano i brojčano izraženo, vrlo veliku vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke, pa je iz preventive odstranila obje dojke. Nedavno je ponavljajući genetsku kontrolu i dobivšli gotovo istovjetan rezultat, odstranila i jajnike i jajovode.

Znajući da joj je majka umrla od raka, mogla bih reći da je sve to opravdano. Produljila je, vjerojatno, sebi život (makar u tom pogledu, jer nitko ne zna šta novi dan donosi), mogućnost da bude sa svojom djecom, na koncu da ih poštedi mučenja kroz koja je sama vjerojatno prošla gledajući svoju majku.

Sve to mi se ovih dana vrtilo po glavi, i razmišljala sam šta bih ja uradila, kad bih se našla u istoj situaciji. Da li bi mogla donijeti istu ili sličnu odluku? Da li bih mogla financijski podnijeti te i takve zahvate, od kontrole pa do operacije, jer zdravstveno to sigurno ne bi priznalo, što drugim riječima znači da bih to sve sama morala platiti. Angelina si to može priuštiti, ali šta je sa desetinama hiljada ostalih žena?

Mnoge od nas imaju tu moć i pravo da donesu svoje odluke, ali šta je onim ženama koje nemaju pravo čak ni pomisliti i poželjeti da imaju moć izbora?

Šta je s onim ženama koje imaju moć odluke, ali nemaju financijsku moć?

Šta je s onim ženama koje imaju moć odluke, koje imaju i financijsku moć, i donesu takvu odluku koja je nepovratna, naročito što se jajnika i jajovoda tiče? Da li je opravdano sebe lišiti mogućeg materinstva? Da li to ikako i može biti tema rasprave s obzirom da žena u zapadnoj demokraciji ima pravo i moć odluke?

Da li bi moja prijateljica kojoj je nedavno, uslijed dijagnoze raka obiju dojki i dvostruke mastektomije, željela da joj je bila takva mogućnost pružena i da time poštedi i sebe i svoje dvije kćerke situacije u kojoj se sada nalazi? Ili moja druga prijateljica, koja je dovoljno mlada da rodi još četvoro barem, kojoj je također urađena mastektomija?

Ima li smisla određivati minimalnu starost žene u slučaju takvih odluka? To mi se odmah učinilo glupo, jer i djevojke nažalost obolijevaju od raka dojke, jajnika, maternice... ima li smisla išta određivati?

Zdravstvene ustanove i osiguranja te i takve operacije sigurno neće pokrivati, što neminovno znači da je ta i takva opcija omogućena samo onima s dubljim džepom...

Hiljade pitanja mi se vrzmalo po glavi, teorije, neki pokušaji ideja kako to riješiti...

Ne znam zaista da li bih i da imam novce, uradila poput Angeline. Možda i bih, jer sad više nisam u reproduktivnom dijelu života, za razliku od Angeline. Ona je po godinama dovoljno mlada da još uvijek rađa, no već je rodila troje, pa eto, vjerojatno, dodatnog argumenta za njen postupak.

S druge strane, došla sam do zaključka da je to na neki način i zadiranje u onaj dio naših života na koji možda i ne bi trebali pokušati utjecati.

No da li je to i opravdano? Da li je to etično? Moralno? Nijedna vjera i religija tako nešto neće podržati.

Čini mi se da bi svako od nas volio biti besmrtan, vječan, uvijek mlad i lijep poput Doriana Graya, ali nije li cijena koju pri tom treba platiti previsoka?

Ili je možda, ono buduće vrijeme, kad muškarci i žene više neće biti muškarci i žene, već androizirane jedinke koje će u datom trenutku i naizmjence, ako treba i medicinski potpomognuto, biti čas muškarac, čas žena?

Ako tako gledam, onda je trenutak u kojem Schwarzeneger postaje trudan i rađa, vrlo stvaran i vrlo blizu.

29.03.2015.

DERIVACIJA LIMESA

 

Čovjek ne bi vjerov'o ail i moje strpljenje ima granica

 

28.03.2015.

FRIDA

 
Nakon dva dana kiše, osvanulo je sunce. Prekrasno, jer Seniorka i ja idemo na sajam.
Sajam kao i svaki drugi. Od Bacha do sevdaha.
No, ovaj se razlikovao utoliko što sam krenula od Dalija do Fride. Autorica je Fridu sakrila pod pult, i sad se jednostavno ne mogu sjetiti kako smo uopće i došli do Fride. Kako god bilo, Frida je završila na pultu. Dadoh sve od sebe da je podignemo i da je ljudi vide.
Na sajmu svega, od rukotvorina do hrane, od mirisnog bilja do konoplje, od mesa do gljiva... Šta god je bilo za degustirat, degustiralo se....
Naravno, i tržilo se... razni sirevi, začinska bilja, avan ilitiga mužar, papernjaci.....
I nakon svega degustiranog poželile kebab....
Logično, zar ne? :D
~~~
Dobih vijest - postat ću fb tetka :D, stižu blizanke :D
Ovih dana hrpa rođendana, samo čestitke šaljem :D
  
 
27.03.2015.

BANAAAAAANE

Suli suli, bane bane

Evo došle nam banane..

Tako nekako išla ona pjesma... ili, tako smo se barem mi sprdali s tom pjesmom, a eto, ispada da bi nam to sprdanje trebalo postat himnom...

Kako drugačije i nazvat ovu državu nego bananastom kad gradonačelnik iz zatvora smjenjuje i postavlja ljude....

Nego.... sutra idem na sajam proizvoda hrvatskih sela... pa će ovđekar da bidne jedan novinarski post.. sos slika.... naravno bude li išta interesantno za prenijet vam...

26.03.2015.

O PLANOVIMA

Danas je beskrajno spor dan... ne znam kud bih sama sa sobom.....

Glava mi puna svakakvih misli, a opet ništa određeno.... sve nešto na parove razbrojs...

Prije Sarajeva, uletio mi još jedan koncert, ono taman da se fino pripremim... i ko bi reko, opet Lisinski.... krenulo me, ... izgleda da je četrdeset godina bio problem, sad kad smo to odradili i shvatili gdje su i zašto rane, izgleda da mi se Lisinski dopao..... Koga idem slušat? Kraljicu sevdaha..

Prvi put ću bit na njenom koncertu, ne znam šta mogu očekivati, u stvari znam.... sevdah, sevdah i sevdah.... e da, sjedit ću gotovo na istom mjestu... ovaj put sam mogla birat, pa ko prstom u med, opet u isti red, ali ipak nekoliko metara bliže bini.... očito mi se dopalo

Ovogodišnji plan mojih koncerata: Zdravko (odplesan), Amira (beskrajno uživanje), Hanka - Zagreb, Đole – Sarajevo, Đole – Split, Bajaga – Zagreb.....

Između Đoletovog Splita i Bajaginog Zagreba ima pet mjeseci, ko zna šta mi sve još može puhnut u glavu, stoga ovo nije konačni raspored mojih plesno-pjevno-koncertnih aktivnosti...

Ovogodišnji plan putovanja je više manji isti.... ko Ekrem kuća-poso, tako ja Split-Sarajevo... naizmjence, malo Split, malo Sarajevo, premda kad bolje razmislim, Sarajeva uvijek ima više... očekivano, zar ne :D

Svi ključni datumi su upisani u mobitel, za podsjetnik, iako čisto sumnjam da mi ikako treba podsjetnik za moje radosti i veselja... al, eto, nek se nađe....

Na našoj fb grupi se već uveliko postavlja pitanje blogerske kafe.... pa da i ovdje ponovim... kafa se očekuje u petak 24.4, u poslijepodnevnim satima, na starom mjestu....

Bujrum :D

25.03.2015.

SAT BIOLOGIJE - O RAZVOJU GUSJENICE I LEPTIRA I OCD

Protekli vikend mi pokazao koliko sam rob raznih svojih protokola i navika.

Primjerice, zaista ne pamtim kad sam legla prije 10, a eto to mi se desilo u petak i subotu. Da bude stvar ljepša, u subotu sam bila na nogama već u 6.45... guska.... umjesto da se naspavam... nakon cjelodnevnog landranja od plaže preko Rive do Trogira i Čiova i natrag, za večeru uzmem burek i pitu sa sirom... i u nekih pola deset sam bila ali totalno mrtva... po povratku, umjesto da prihvatim taj ritam, ja po starom.... poput Pepeljuge čekam ponoć ....

I sad slijedi ono iz naslova, baš protokolarno: ispružim se svom dužinom, prvo na desni bok, nogama zahvatim pokrivač i omotam oko nogu, kad to riješim, onda se poput broda na valovima ljuljam da omotam ostatak tijela... sve do ušiju... tako zamotama više ličim na kukuljicu gusjenice nego na bilo šta drugo... mobitel kao budilica i prozor u svijet udaljen pola metra od mene... i gotovo uvijek, dok se ja tako kukuljičasta koncentriram na trepavice, mobitel počne zvrndati... fb notifikacije, mailovi, sms-ovi.... kao da čeka baš taj moment kad se ja zakukuljim...

Ima dana kad uspijem izvuć ruku iz kukuljice da vidim jel to nešto bitno i hitno, uzmem još pet minuta da bacim pogled na blog, komentare, mailove koji me podsjećaju na obaveze... sve dok se u jednom trenu odlučno i demonstrativno, gotovo uvrijeđeno, okrećem na lijevi bok i ponavljam kukuljičasti protokol.... i potpuno ignoriram zvrndanje i vibracije mobitela....

Kukuljičasti protokol se ponavlja oko 3, kad se ničim izazvana probudim .. i protokol krene ispočetka... zatim oko 5, i oko pola sedam kad počinju moje pripreme za buđenje i ustajanje, konačno, u 6.55....

Iz gusjenice se pretvorim u leptira, svježeg, ornog, punog elana za sve što me čeka tokom dana... i onda oko ponoći, natrag u kukuljicu....

24.03.2015.

TEBI



23.03.2015.

CHE ORA E

Gdje li sam kad u pola dva pozdravljam izgovarajući "dobro jutro" .....

20.03.2015.

HELLO

Jedno brzinsko javljanje s mora....

Čuvajte kuću dok me nema i pazite šta radite......

19.03.2015.

WANNA BE, GONNA BE

Došlo vrijeme da se i ja oglasim o divi našeg vremena, svetalentiranoj i svestranoj Nives Celzijus...

Da se oglasim o prostituiranju kulture i onog što želi postati kulturom, onog što se želi nazivati kulturom...

Pitam se, da li se svako tvrdo ili meko ukoričeni pisani uradak može nazvati književnošću? Knjigom može, ali da li je to književnost?

Kako se autor tvrdo ili meko ukoričenog uradka može nazvati književnikom? Što je potrebno da bi se dobila ta kvalifikacija?

Kako sada stvari stoje izgleda da ne postoji, barem u Cro-landu, meritorna organizacija ili društvo, koje je svojim zaslugama steklo privilegiju odrediti i okvalificirati pismeni uradak književnošću.

Dotična gđa Temperaturna skala je eto napisala knjigu, provokativnog sadržaja, ko biva, autobiografija, koja je upravo zbog teme ispala najprodavanijim proizvodom prije nekoliko godina. Uporno ne želim to nazvati knjigom. Za mene je knjiga sasvim nešto drugo. No ta konstatacija ne vrijedi i za Društvo književnika Hrvatske.

Gdje za njih prestaje umjetnost pisane riječi? Može li se ali baš sve svrstati u umjetnost pisane riječi? Jedno je biti najprodavanijim, no to istovremeno ne znači da je uradak književnost i da zaslužuje uopće i takav epitet.

Uručivanje nagrade gđa Temperaturna skala je morala utjerati sudski.... muka mi je i samo razmišljanje o tome....

Vrijeme prolazi, i evo gđa Temperaturna skala ima novi cilj: postati pjevačica.

To je zaista najmanji problem. Steći tu „titulu“ zaista nije teško... dovoljno je par pjesmuljaka, pokazati cice, obući nešto što se u žargonu zove dopixxnjak... naći par metro-momaka, steroidima nabildanih macho tipova širokih ramena s par kvadrata pločica koji će oblijetati poput bumbara oko nevinog cvijeta plave kose i nježne građe i sve to snimiti, dovoljno je i mobitelom, prebaciti na yt i platiti ljude da lajkaju isti... i eto te.. možeš se nazvati pjevačicom...

U međuvremenu, ubaciš desetak selfiea u najrazličitijim izazovnim i provakitvnim pozama u malo egzotičnijim krajevima i eto te na vrhu.... najprodavanije nešto.. šta god to bilo...

U usporedbi s ljudima koji cijeli život uče, vježbaju, trude se, muče, ne spavaju, putuju kombijima, presvlače se u istim, ti si pametna, i znaš bitno kraći put do istog cilja... oni su budale... ti si pametna

CV je, nažalost, potrebno dopuniti s konstatacijom da si napunila i dvoranu određenog kapaciteta... po mogućnosti dvoranu hrama kulture, ili koja se barem do jučer tako nazivala... s pravom....

Nastupiš li u njoj, imaš isti status kao i eminentni izvođači... uopće nije bitno na koji način si došla do te privilegije....

Lako ćeš je napuniti... nije problem naći nekoliko stotina napaljenih koje ćeš pozvati da te dođu slušati, čak ćeš im i platiti dolazak dajući besplatne ulaznice... sve samo da staneš u rang eminentnih izvođača koji su se godinama trudili i mučili da steknu tu privilegu...

Jer izvini, to se ipak zove privilegija i beneficija... to nije nešto što se kupuje slikama golotinje i raznim selfijima i/ili kratkim mekim pornićima koji uredno završavaju u online izdanjima dnevnih listova.

Ponižavajuće je zaista vidjeti tebe, Nives Celzijus, da budeš u istom rangu sa Oliverom, Terezom, Doris, Arsenom, Gibonnijem, Ninčevićem, pokojnim Tošom, Balaševićem, Amirom Medunjanin prije samo tri dana i svima drugima koji su svojim radom dobili tu privilegiju.... pa makar to bila i mala dvorana Lisinski... jer u tvom cv nigdje nikad neće pisat da si „napunila malu dvoranu Lisinski“...

Prostituiranje kulture, dvorane Lisinski, koju si je dozvolio Dražen Sirišćević, za mene, nema opravdanja, ama baš nikakvog... nikakva ekonomska računica ne opravdava takvo prostituiranje.. kad bolje razmislim i sam direktor DVL je „wanna be“, stoga ni ne čudi takav njegov postupak... bitna je forma... o suštini neka raspravljaju filozofi....

Ali, da, kako je općenito u hrvatskom javnom životu nastupilo doba prostitucije i prostituiranja, nije ni čudo da se takvima poput tebe daje toliki prostor...

Pitam se kako bi se proveli direktori svjetski poznatih dvorana, npr, pariške Olimpije, londonskog Covent Gardena, da dozvole takvo prostituiranje....

19.03.2015.

AMIRA I OLIVER

18.03.2015.

TREBAM SAVJET

Jučer spoznah da imam široku čitalačku masu.... van blogerskih čitalaca.... godi egu? Da, ali..... ali... ali....

Saznah, zainteresirani me mogu pitat u pp kako, ali eto saznah da me, ne mene nego moje postove, enovosti.ba copypasteaju.

http://enovosti.ba/amira/830228

Hvala Bogu, i potpisuju me... i dok je tako, dobro je....

shvatih isto tako da to nije prvi put

http://enovosti.ba/hajmo-blogeri/815340

Nažalost, statistika mi trebutno bilježi samo zadnjih 7 dana....

E sad... zanima me smiju li to ikako a da me nisu upitali?

Zanima me, ko je ta osoba koja je to prvi put uradila, kada, zašto, s kojim pravom bez pitanja?

Zanima me, ako me već kopiraju i citiraju, trebam li ja imat šta od toga? Ili se trebam zadovoljit širokom čitalačkom masom?

Ili je to samo po onoj imena luda nalaze se svuda...

Ili, ako mi, tj oni, već nemamo šta da stavimo, nemamo ideje, nemamo svašta nešta, hajmo kopirat postove sa blogerskih platformi...

Znam da je bilo slučajeva da se postovi naših blogera beskrupulozno kopiraju i ne potpisuju imena, tj nickoma autora, i da je bilo svakakvih situacija, ali i rješenja, i postupaka...

Savjet? Ideja? Reagirati ili ne?

17.03.2015.

DUŠO MOJA

17.03.2015.

AMIRA

 

Konačno ponedjeljak. Seniorka i ja došle ranije.. onaj tko ide sa mnom na koncerte, zna da volim doći ranije najviše zbog hvatanja dobrog parkinga.
Na blagajni sam promijenila moje online karte, za one prave... ja ko hrčak skupljam svašta, pa tako i ulaznice sa koncerata na kojima sam bila... online ulaznica nije dovoljno dobra za tu moju kolekciju, premda iako, eto ulaznica sa Zdravkovog koncerta je baš online... ali potpuno istog izgleda kao i prava, pa recimo da to može proć....
Čekajući u auli, u razgovoru sa Seniorkom, shvatim da mi je ovaj ponovni dolazak u Lisinski otvorio rane za koje nisam ni znala da imam..... četrdeset godina ni jedna ni druga nismo bile u Lisinskom.... tu smo, tu živimo, ali eto nismo bile četrdeset godina...
Bio je Dan štednje, tata je dobio ulaznice za rock operu „Gubec Beg“... iz dvorane krenuo je na put sa kojeg se više nikad nije vratio isti.....
Godinama su kroz Lisinski prolazili razni pjevači i grupe, mnoge sam htjela ići slušati, ali uvijek sam pronalazila razloge za neodlazak....
I za Amirin koncert dugo sam se dvoumila ići u Lisinski ili ne... pokazalo se da sam odluku donijela u zadnji čas, jer u trenutku kad sam upitala Seniorku, ona pristala, u dvorani je bilo možda još dvadesetak mjesta, ali nigdje dva zajedno... uh... šta sad...
„Hoće li ti smetat ako ne sjedimo zajedno?“
„Kako nećemo sjedit zajedno, onda neću ići!“ – odgovara
„Ma daj, u cijeloj dvorani nema dva mjesta zajedno, sve na parove razbrojs.. tako i onako ćemo slušat, nećemo pričat i šaputat za vrijeme koncerta“
„hajd, dobro.... „
Samo što sam se vratila za kompjutor, našla sam dva mjesta.. zajedno... jedno ispred drugog... to bi moralo biti dovoljno dobro.... više nisam ispitivala, nema više vremena za kalkulacije i razmatranja tipa šta bi bilo.. karte su kupljene...
Amira i njena muzika donijele su me ponovo u Lisinski... promocija albuma „Silk & Stone“
Svjetla se gase, koncert počinje... Bojan ZUlfikarpašić, Nenad Vasilić, Ante Gelo, Boško Jović, dva muzičara iz Istanbula, Hakan I i recimo Hakan II, jer im nikako ne uspijevam upamtiti imena, Amira ih zove Šejtan i Mali šejtan....
Prvi zvukovi donose meni dragu „Eleno kerko“... kristalno jasni glas odjekuje dvoranom... iako već sa stotinama koncerata u nogama, Lisinski je ipak donio pregršt treme, mnogima nevidljive, no ja sam je primjetila.. ipak po Amirinim koncertima idem makar dvaput godišnje... znam razlikovati njenu opuštenost i suzdržanost..
No, nije to dugo trajalo... ubrzo nam se na bini pridružuje Oliver... Amirina veza sa Splitom traje od 1995... i prošlogodišnje sudjelovanje na Runjićevim večerima probudilo je i kod nje štošta, tako nam je barem ispričala.... S Oliverom smo čuli dvije pjesme koje su izvođene i na spomenutim Runjićevim večerima..... gledala sam je tada, sad je imam uživo.... ne odolih i nazovem moju T... neka i ona uživa u tim zvucima.... viber čuda radi.... htjedoh još mnoge nazvat da podijelim s njima trenutke.....
Moć i snaga glasa, moć interpretacije, uvjerljivost općenito, čak i kad je promjena dijalekta (i jezika) u pitanju....
Sam spomen 1995, ratne godine, donio je trenutak ogromne tuge i Amirinih suza, i, vjerojatno ne samo, mojih.... sjetili smo se Keme a da nismo ni jednim slovom spomenuli njegovo ime.... uvod u pjesmu sve je kazao.... i jedino što se čulo je gitara Ante Gela i Amirin glas u stihovima meni jedne od najdražih Keminih – „Dušo moja“... nadam se samo da će snimka moći pokazati snagu trenutka ( i da je uspjela, to ću tek danas tokom dana ustanoviti)
Ostatak večeri donio je malo brže ritmove, viceve i šale... jedan bis.. i onda za kraj...
Amira i a capella, bez mikrofona.... dvorana je dozvolila njenom glasu da iskaže svu svoju raskoš, snagu, ljepotu, bistrinu....
Prvi koncert Amire Medunjanin u Lisinskom.... svim srcem se nadam da neće biti jedini....
A ja... ja ću se konačno moći vratiti u Lisinski.... ako ništa drugo, zbog Amire ću svakako doći....
 


16.03.2015.

O BISERIMA

 

Juniorka se prijavila za euro-nešto... i podijelili se u grupe.... njena grupa, konkretno, treba branit određenu tezu, i hajd, cura odlučila zamolit mamu da joj da info-input...
Mama naravno pristala, jer je to dio maminog posla, i mama zna puno o tome, za razliku od drugih mama i tata i kojekakovih Olivera Dragojevića.....
E sad, najljepši biser u cijeloj priči je što je Juniorka (svečano) objavila da nema vremena slušat moje „od kulina bana“, nego je zatražila da joj napišem elaborat...
Mogu bit sretna što nije zatražila pp prezentaciju.... i sad kad joj to zmejlam očekujem prolaznu ocjenu.....
U međuvremenu, odoh danas u Lisinski..... BIH biser je rasprodala dvoranu još prije gotovo mjesec dana....
 
14.03.2015.

TIŠINA

 

Već dugo nisam ništa pisala, onako iz duše.... sve nešto komentiram događaje oko sebe, zezam se, sprdam se, kurim vatru, provociram....
Imam osjećaj da postoji neka blokada, meni poznata, i koliko god da znam način kako da je razbijem, jednostavno nemam želju i da to uradim....
Želim da sve to ipak ostane u meni, i samo moje, ne želim to s nikim dijeliti, jer samo njih nekoliko zna pozadinu svih tih mojih misli i priča, i radije o svemu tome razgovaram s njima.... nekako mi je dosta javne psihoterapije... no ipak znam da ću, kad kazaljka dođe na crveno, jednostavno progovorit i ovdje.... onako kako ja to znam, metaforički, i opet nitko ništa neće shvatit, a ja.... ja ću čuvat te riječi i beskrajno im se vraćat...
Brojat ću dane, pamtit ću datume, veselit se kilometrima, a opet.... postoji samo jedno biće, samo jedno mjesto koje će znati, koje će moći prepoznati sve ono o čemu razmišljam....
Mislila sam, bila uvjerena da će vrijeme učiniti svoje... neke rečenice, koje sam samo ja prepoznala i znala da su upućene meni, još uvijek mi zvone u ušima, dovoljno davno izgovorene da bih trebala shvatiti što mi žele reći, no istovremeno, uporno ne želim vjerovati u ono što govore. I imam potrebu o tome razgovarati....
A ono što me najviše pogađa je što, kad meni treba, nema nikog....
 
12.03.2015.

ZDRAVKO STRIPPER

 
Da li je itko to mogao očekivati? Znati? Ali, sve u svemu, bilo bi, u najmanju ruku interesantno, biti na beogradskom aerodromu i gledati muški striptiz.
Ali, naravno, striptiz je održan za vrlo probrano društvo.... baš kao u pravom stripper klubu. Mislilo se izgleda da se to neće pročuti, ali kako se sve tajne doznaju, tako je i ova procurila u javnost.
Muški striptiz na javnom mjestu uz nagovaranje i podršku maloborojne publike. Pitam se, koja je muzika svirala... da li je bilo sjedećih mjesta.... jel bilo žena, da, znam, glupo pitanje, kod svakog muškog striptiza žene su jedini dio publike, no nisam pretjerano sigurna da je u ovom slučaju tako... osim toga, bio je osmi mart, dan žena, nisam sigurna da su muškarci bili toliko svjesni i priuštili ženama stripper zabavu... hm... a možda i jesu... informacija koja je procurila ne govori o tom detalju.... koliko je trajalo? Jel bilo biseva?
Jesu li možda naplaćivali ulaznice ili je sve to bilo na dobrovoljnoj bazi? Jesu li možda platili strippera? Ili je i stripper odradio to kao svoj osmomartovski poklon Beograđankama i Beograđanima... barem nešto, kad je već glavni poklon obećan stanovnicima jednog drugog grada.... Zagrepčanima...
S obzirom da Zdravko nikad nije znao plesat, barem ne na bini, čisto sumnjam i da je taj striptiz odradio kako dolikuje striperima ... a bit će da je i zbog toga koncert kasnio...
Da, malo se zezam s činjenicom da su na beogradskom aerodromu Zdravka skinuli do gaća, jer je onaj metal detektor uporno zvonio... na koncu, ispostavilo se da su na Zdravkovim hlačama metalni gumbi bili muzikalni i doveli do navedene situacije...
Sad mi jednostavno nameće hrpa pitanja.. to možda carinici ne znaju ko je Zdravko? Nisu ga prepoznali? Čisto sumnjam...
Ili je to pokazivanje sile? Slažem se da treba poštivati propise, no Zdravko je Zdravko... 
ili recimo, Tony Blair je nedavno bio u Beogradu.. šta bi se desilo da je metal detektor i njemu uporno zvonio, bi li beogradski policajci i njega skidali i uživali u njegovom striptizu? Ili bi svirala ona Hemingwayeva „For Whom the Bell Tolls“?
Kažu, Zdravko je to normalno prihvatio.... jel imao izbora? Koja glupost od konstatacije.. zar itko od nas ima izbora kad se vlast namerači da ti radi ono što im se u tom trenu dopadne? Imaš li izbora? Argumenata za svoju stranu i dokaza da si možda ti u pravu, a ne oni?
Rješenje: sve destinacije na području ex-yu jednostavnije je odraditi autom.... brže je, a i ne moraš striptizom zabavljat sirovine koji su se domogli vlasti, pa makar i striperske...
 
10.03.2015.

Z.

 

Pokušavam se staviti u njene cipele i vidjeti sebe kroz njene oči.
Od onog prgavog, svojeglavog, tvrdoglavog i na trenutke i neobuzdanog djeteta do danas kad ima pet puta više godina nego kad smo se upoznale.
Kroz svih tih, više od 45 godina, mijenjale smo se obje. Ja, mnogo više, jer trebala sam proći kroz buntovne tinejdžerske godine, pa onda studentske, zaposlenja, trudnoću, majčinstvo, i sve do danas kad je eto ona u mirovini, a ja vrlo blizu te prekretnice.
Pratile smo se godinama, i ama baš svaki put, kad je meni trebao razgovor, ona se tu našla. U početku pedagoški, danas prijateljski. Jer ipak, nakon 46 godina poznanstva, obostranog sudjelovanja u životima, pomaganjima, dijeljenju i radosti i veselja i tuga, kako drugačije i nazvati taj odnos nego prijateljski.
I jučer provedoh kod nje dva sata razgovarajući, sjećajući se raznih naših perioda i trenutaka, trenutaka moje prgavosti.... čak je i Juniorka iz tih razgovora saznala i naučila nešto o meni o čemu naprosto ne pričam.... nije to neka tabu tema, ali o tome naprosto ne pričam... smatram to nekom našom zajedničkom tajnom iako su moji roditelji saznali za to praktički prvog dana, ali nijednog trena se nisu usudili u to povjerovat.. jer ja sam, naravno, bila „duša od djeteta“, „kud bi ona tako nešto uradila“, „to mora da je greška“ i sve neki slični izgovori, koji su moram priznat meni išli u prilog, jer da su povjerovali u ono što im je rečeno, grdno bih se zaista provela...
Ne znam čime sam zaslužila njeno prijateljstvo, ali očito nečime jesam .. i zahvalna sam na tome... ponizno zahvalna...
 
09.03.2015.

ZDRAVKO

 
Zdravko bio, Zdravko otišao...
Pjevao dva dana, a mene bole noge, koljena, sve kosti... grlo i glasnice također...
Četiri sata plesa i pjevanja opet uzelo danak... bit će da sam ipak ostarila, koliko god se pokušavam tome oduprijet....
Al neka... vrijedilo je...
Vratih se u sedamdesete i osamdesete, uživah punom dušom...
Slike su na fb, a video materijal će sukcesivno na moj yt channel.... snimke naravno da ne mogu biti kvalitetne, jer sam eto po ko zna koji put dokazala da se istovremeno jednostavno ne može pjevat, plesat i snimat...
Imala bih još puno toga za reć, no trenutno me puca neka tuga, pa onda bolje da ništa ni ne pričam...
 
06.03.2015.

HAJ'MO BLOGERI

 

Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15
 
Svaki treći web sajt na svijetu je blog. Tri od četiri internet korisnika redovito čitaju blogove. Svakog dana objavi se blizu 3.000.000 blog postova. Pet od šest internet “influensera” su blogeri, a na njih najveći utjecaj vrše opet drugi blogeri. 
 
Od 2012. do danas podaci o broju blogera variraju. Uzevši u obzir sve dostupne podatke - na svijetu postoji između 350 milijuna i pola milijarde blogova.
 
Do momenta kad završite čitanje ovog teksta bit će objavljeno preko 20.000 novih blog postova!

Blogosfera bivše Jugoslavije se do 2008. godine eksponencijalno razvijala. U to vrijeme je brojala do čak 1.000.000 blogova. Ali o blogovima u regionu danas znamo manje nego ikada. Blogeri, ne znamo kako ste, a to je važno!

Ne znamo što blogere muči, zbog čega ne pišu češće, da li se osjećaju sigurno da objave šta god žele, da li dobijaju podršku prijatelja i od koga trpe pritiske (ukoliko ih trpe); ne znamo koliko ima blogova, na kojim su platformama, da li su blogeri i blogerice upoznati sa svojim pravima, koliko često su ta njihova prava ugrožena... o blogerima i blogericama pouzdano znamo manje nego o bilo kojem drugom društvenom mediju. A dok nešto ne izmjerimo, ne možemo ga ni razvijati. Dok ne saznamo kako smo, teško je blogosferu unaprijediti do nivoa najznačajnijeg medija društvenog interneta što bi naša blogosfera sigurno mogla biti!

*****************************************
 
Blogeri evo šta možete uraditi u samo 15 minuta za desetine tisuća blogera:
  1. Popunite istraživanje klikom na LINK
  2. Napišite blog post podrške (cjeli tekst koji možete kopirati i objaviti na svom blogu, baner, kao i ilustracije možete preuzeti OVDJE
  3. Podijelite link do #Blogometar15 na mrežama klikom na ovaj LINK 

Detaljne rezultate u različitim formatima podijelićemo sa svima vama, uz zadržavanje anonimnosti svakog ispitanika. Za sva pitanja pišite nam na blogometar@proceniweb.com Hvala na solidarnosti!
 
06.03.2015.

PRELAZ, MOLIM

 
Pogled s kuhinjskog prozora pružao se skroz do autobusne stanice, udaljene četiristo metara. Plavi autobusi, brojevi četrnaest i petnaest, dolazili su na krajnju stanicu svakih petnaest minuta, a opet, autobusi su vozili svakih pola sata. Oduvijek mi se više sviđao broj petnaest. Vozio je, naoko, dužim putem, no meni je dio draži. Omogućavao mi je pogled na prozore i sa zebnjom u srcu uvijek očekivani susret.
Za vožnju autobusom bilo je potrebno imati autobusne karte, skupljene u blok, iz kojih je kondukter svakodnevno, radnim danom, otkidao po jednu kartu. Za vožnju tramvajem bilo je potrebno imati tramvajski blok. Oba bloka trebalo je čuvati kao oko u glavi. Bili su neprocjenjivo skupi.
Do škole je trebalo promijeniti dva tramvaja ali ne i dvije karte. Najvažnije riječi bile su „prelaz molim“ u trenutku kad prilikom ulaska u tramvaj pružaš kondukteru tramvajski blok gdje je tog trena prvu kartu poništavao udaranjem svog okruglog štambilja u kojem je bio upisan njegov broj s kojim je  zaveden u popisu konduktera i plavom kemijskom olovkom. Ulazilo se na jedna vrata, nerijetko u redu i s poštovanjem prema ljudima oko tebe.
„prelaz molim“ značio je da će kondukter kartu u tramvajskom bloku potpuno drugačije išarati. Tu istu kartu u bloku, išaranu na „prelaz molim“ način, kondukter u drugom tramvaju poništavao je novim šaranjem potvrđujući na taj način pravo putnika da jednom kartom stignu u dijelove grada u kojima nije bilo direktne tramvajske linije.
Ljepota, nevinost, bezbrižnost, razigranost tog perioda je nešto čega se rado sjećam i za čim nostalgično jednom godišnje razmišljam. Jednom godišnje kad se vozim tramvajem, kad idem s jednog kraja grada na drugi. Tramvajem.
Tramvajem, ponovno obojanim tradicionalno plavom bojom. Bojom koja budi nostalgiju i vrijeme koje, vozeći se, provedem u razmišljanju i promatranju ljudi oko sebe pokušavajući pronaći ono zrnce nekad proživljene bezbrižnosti i razigranosti.
Vrijeme u kojem, vozeći se, uvijek iznova pronađem nešto novo, jer me godinu dana nije bilo na tom mjestu. Vrijeme koje provedem uspoređujući i zamišljajući sebe u godinama mojih suputnika.
Danas se autobusna stanica kroz kuhinjski prozor više ne može vidjeti. Ta zadnja autobusna stanica premještena je sjevernije. Pogled zaklanjaju bezbrojne katnice, stabla, krovovi, zgrade, a i ja više nemam potrebu gledati kroz kuhinjski prozor.
 
05.03.2015.

GORDION

 

Najpametnije je bit Aleksandar Veliki.. i riješit to na njegov način...

 

04.03.2015.

NARUČENI POST O G SPOT

 

Iako nije baš tekst o G spot, ali dovoljno je blizu :D

http://www.vecernji.hr/moje-zdravlje/10-pitanja-koje-se-zene-boje-pitati-992896 

 

03.03.2015.

SPAS U ZADNJI ČAS!!

02.03.2015.

DEJA VU SE PREVODI VUK DLAKU MJENJA, ĆUD NE, A VRIJEDI I OBRATNO

 

Mlađi se neće sjetit sredine osamdesetih... neće znati ko je Ivan Stambolić..... neće znati za što je Stambolić kriv i zašto je ubijen... neće ni mariti za tamo nekog političara u Beogradu...
Mlađi neće razmišljat zašto revolucija jede svoju djecu... i šta to znači....
Upravo zato neće ni prepoznati ni uvidjeti sličnost između riječi koje je izgovorio Karamarko neki dan....
Poziva na „domovinski rat“. Sve ostalo što je naveo je krpanje vrča koji je dosad išao na vodu neoštećen, a sad počinje curkati....
Jel samo ja vidim sličnost između Gazimestana i ovih riječi?
Simptomatično je da Karamarkov zamjenik izlazi iz stranke, između ostalog i zbog takve radikalizacije i usmjeravanja udesno.
Još žalosnije, ili se varam?, je što Ankica Tuđman sjedi uz njega! Pozivanje na Tuđmana i tuđmanizam je samo takva floskula, ravna pjesmi „Tko se boji vuka još“.
Još žalosnije je da taj isti Karamarko pretendira da bude novi premijer.
Bivši policajac koji je u svojoj stranci naredao poslušnike, ne može promjeniti ni ćud ni kožu preko noći.
Milanović ne valja kao premijer, ali čak i on takav, nevješt, bolji je od ovoga što se sprema Hrvatskoj, jer pobijedi li Karamarko, postat ćemo policijska država, vrlo slična Sjevernoj Koreji.
I ne samo policijska, nego diskriminatorna, netolerantna, rasistička država u rukama policajca.
Još nam samo fali banana, dovoljna je jedna.
I ko biva, sasvim slučajno, HDZ BIH, na jučerašnji dan, dan države u kojoj su rođeni, izlazi s idejama o teritorijalnoj organizaciji BIH... kome to ide na mlin?
Dodiku... znao je Dodik zašto će podržati HDZ u njihovoj želji za trećim entitetom... a Hrvati budale ne vide i ne znaju prepoznati kukavičje jaje...
Dodik je HDZ BIH na perfidan način sebi stvorio saveznike u rušenju jedinstvene BIH.
Garašaninov plan u novom izdanju... Memorandum SANU u novom ruhu, http://www.vilimbook.com/820.aspx  ....  a Karamarko i HDZ BIH, naoko samostalno, rade upravo ono što Dodik i želi....
Ima li kraja?
 
<< 03/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1016522