30.10.2014.

SUDAC NEMA PIŠU

Orilo se tribinama u Kutiji šibica dok sam sjedila na klupi za rezervne igračice zagrebačke Lokomotive. Legendarni Krešo Pavlin suvereno je vodio utakmicu, ali šta god da je uradio, nije bilo koristi. Suci su igrali svoju utakmicu.

Bio je užitak sjediti makar na klupi uz tada već nadaleko poznatu, iako mlađu od mene, Jadranku Požgajčić, kasnije Jež, Nenu Radanović, Ljilju Granulić....

Sjećam se jednom prilkom je čak i Mara Torti, neprikosnovena Mara Torti, bila na jednom treningu... tri sestre Vejnović, golmanice Ana Titlić, Jasna Ptujec, Gina Karlo... sve legenda do legende... Znala je doći i Mirjana Ognjenović, iz suparničke Trešnjevke...

Imale su kilometre u nogama i rukama, ali nikad nikad nikad nisu tražile neki povlašteni, ili makar povlašteniji status... niti bi im Krešo Pavlin dao...

Poštovanje koje su imale od nas ne nužno mlađih zaslužile su svojim ponašanjem, požrtvovnošću, drugarstvom, poštenjem, skromnošću...

____________________~~~~~~~~~~~~~~~________________________

Predsjednik Josipović je, prema najavama intervjua koji će sutra izaći u novinama, kazao „Vlada podcjenjuje situaciju. Mogla bi se oteti kontroli“.

To izgovara predsjednik, čovjek koji je prije ove funkcije, predavao na pravnom fakultetu.

Čovjek koji bi trebao znati da ova situacija vodi u puč, državni udar.

Državni udar već se jednom desio, prije skoro godinu dana, kad se grupa ljudi odlučila istjerati predsjednika, premijera i članove vlade iz kolone sjećanja u Vukovaru.

Tada nitko nije imao pišu, muda, hrabrosti, guts da izgovori te riječi.

Bojan Glavašević, sin Siniše, legendarnog vukovarskog novinara ubijenog na Ovčari, i tada i danas je na funkciji savjetnika ministra branitelja, Predraga Freda Matića, čovjeka koji je zajedno s mnogima branio Vukovar i završio u srpskim logorima, također nije bio podoban da bude u toj koloni sjećanja. Jer je stao uz lijevu vladu, uz SDP i Milanovića.

I to im je glavna karakteristika zbog koje se danas traži njihova smjena. Dodatnu „otežavajuću“ okolnost donosi rečenica koju je Bojan izgovorio prozivajući mnoge lažne branitelje, one koji su lagano falsificirali svoje biografije, lagano i uvjerljivo odglumili PTST, bolest (nije čak ni bolest, već stanje) čije se prisustvo ne može dokazati običnim krvnim pretragama.

HDZ je desetine tisuća ljudi preveo u branitelje i poslao ih u mirovinu, dajući im pravo da, mladi i radno sposobni, životare na račun države do kraja svog životnog vijeka. Jadranka Kosor svojedobno ministrica, šakom i kapom je također dijelila statuse branitelja, i došlo se do brojke od 500.000. Statuse su dobile sekretarice, čistačice, kuharice, vozači, poštari, kvalificirani radnici... svi oni koji su znali otkuda teče med i mlijeko.

Ne sumnjam u njihov patriotizam, ali me frustrira činjenica da je samo tih 500.000 zaslužnih, samo oni, i naročito ako imaju člansku iskaznicu HDZ-a.

Još više me frustrira činjenica da ti isti ljudi, koji su i tada bili već gotovi ljudi, obrazovani, odrasli, zaposleni, pljuju po onoj državi koja im je sve dala. Pljuju po ljudima koji su iz drugog rata dobili, da slažem se iste povlastice, međutim, OSNOVNA je razlika u tome, što prvoborci nisu sjedili kod kući i, smijem li biti prosta?, d(i)rkali klavir, nego su radili, bili zaposleni...

NISU uživali svoje penzije, nego su radili.

HDZ je, pljujući njih, napravio još gore.

Busajući se u prsa izvikujući ne više patriotske, nego nacionalističke parole, uradili su upravo ono što su kritizirali i posprdno pljuvali. Tim više kad je javna tajna da je 90% članova HDZ-a došlo iz njima omrzle KPH.

Prije 11 godina,“naš vrli“ Sanader pokušao je izvesti puč dovevši branitelja Čondića (zaboravih mu ime) na splitsku pozornicu, dobivši time veliku potporu braniteljske populacije. Tada je tema tog prosvjeda bio pristanak Račanove vlade da Haškom sudu preda Gotovinu. Btw, da se Gotovina sam predao, mnoge bi stvari za Hrvatsku bile drugačije. Ali ne, „hrvatski vojnik ne može počiniti ratni zločin“. Osnovna parola Tuđmana i desne, a i radikalno desne struje u Hrvatskoj.

Nije prošlo dugo, Sanader je Čondića prožvakao i ispljunuo. Čondić je nestao sa scene.... da li je živ, nemam pojma, da li je svjestan da je iskorišten, ni to ne znam.

Jadranka Kosor je također, svojedobno, izvukla Bešteka (zaboravih mu ime), invalida domovinskog rata koji je demonstrativno bacio svoju protezu i na raznim pozornicama pokazivao ostatak svoje odrezane noge, izvikujući da mu SDP uzima protezu jer se, zamisli molim te, vlast usudila uskratiti mu osobu, plaćenu osobu, koja mu je „pomagala“ kroz život.

Ljudi koji su rođeni slijepi, gluhi, traže na svaki mogući način da budu integrirani u svakodnevni život, traže poslove, rade poslove, bore se, trude se, .... ali ne.... invalid domovinskog rata treba, može i mora živjeti ko trut cijeli svoj život. Jer on i oni su branili i dali život za Hrvatsku... Jesu, da. Ali i mnogi drugi su dali svoj život, svoje ruke, noge, pa ne demonstriraju po Hrvatskoj tražeći svoja prava...

Frustrirajuće do bola...

HDZ ponovno, na isti način, gura braniteljsku populaciju u prvi plan. To sad već i ptice na grani vide

. Njihovi zahtjevi su ostavke ministra branitelja Predraga Freda Matića, Bojana Glavaševića i još jedne gospođe kojoj ne upamtih ime.

Traže ostavke ljudi koji su njihovi predstavnici, sudionici istih događanja, iste povijesti... sad odjednom više nisu podobni?

____________________~~~~~~~~~~~~~~~________________________

Kad bi premijer sada popustio, to bi bio klasičan državni udar. SDP bi bio potpuno diskreditiran.

To bi značilo da ulica diktira.

Količina peticija kojima se traže referendumi za svašta nešta, pokazuje nivo sranja od demokracije koju su si Hrvati dozvolili.

Premijer je polaganjem premijerske zakletve stekao pravo na donošenje odluka. Odluke koje će donositi on. Ne ulica. Ne referendumi, ne nekakve Željke Markić, ne nekakvi Josip Klemm, i slični.....

____________________~~~~~~~~~~~~~~~________________________

Zorane Milanoviću, da ne izvikujem kako sudac nema pišu, imam prijedlog za Tebe.

Svima nama je dosta ovakvog stanja, ali se trudimo, radimo, dolazimo na posao, imali plaću ili ne, ali se borimo.

Pokaži (malo) više hrabrosti i odlučnosti. Pusti demokraciju Amerikancima i Rusima, oni tako i onako ubijaju u ime i za demokraciju. To nije naš film.

Tako dugo dok si tako podatan, tako dugo će HDZ svojim zakulisnim igrama stvarati situacije u kojima ćeš se (po)gubiti.

29.10.2014.

VRIJEME I STA S NJIM

cekam da mi viber zazvoni.....

28.10.2014.

OKRUGLO PA NA ĆOŠAK

 

20089

iliti

660

šest nas danas ima rođendan.... dok svima nama čestitam proći će mi dan :D, a još nisam ni došla do mojih vječnih Julie, Erosa i Billa :D

 

27.10.2014.

PA TI VIDI



26.10.2014.

VENI VIDI VICI vs GAĆE (CRNE)

 
Nekad davno, ima tome i hiljadu godina, ono kad su tek uveli kolica u mar-kete, svaki put kad sam išla u šoping, držali smo kolica objeručke da ih nedajBože neko ne ukrade.
Jer naravno svakom treba upravo ono što sam ja stavila u kolica, zar ne... koliko god da smo se provlačili između polica uporno smo držali kolica, jer će pobjeć, sakrit se, potrgat se. Čvrsto ih držeći davali smo do znanja „to je moje“....
Naravno da smo svi htjeli bit moderni i u kolica stavljat ono što mislimo platiti. Jer, nosat košarice bilo je „seljački“.
I da, strah da će ti netko uzet kolica bio je i iniciran novcem kojeg si stavljao u kolica.. jer zamisli da ti netko ukrade tvojih dinar ili dva, kunu dve ili pet, sve zavisi koliko si novca stavio u kolica da bi ih oslobodio iz nepreglednog uvezanog lanca. Nije važno što ćeš u dućanu ostavit stotine para, glavno je da ti netko ne uzme onih najvažnijih dvije ili pet kuna.
Onda sam došla na ideju... idem ja stavit kovanicu od, čini mi se, dvjesto talijanskih lira... ko biva, ako mi ukradu kolica, lakše će prežalit tih 200 lira nego 2 kune...
Kako su svi htjeli bit moderni i vozat kolica, u glavi sam bila zamislila i biznis.. ono kad si gotov, pa novopridošli vozači kolica čekaju da neko svoja ispražnjena vrati, ponude ti dvije kune, da im daš kolica,.. i tako sam zamislila, ja stavim 200 nepostojećih i nevažećih, a oni meni dvije kune ili pet.. zavisi koliko slažem :D... činilo mi se ko dobar biznis... jedini problem je bio što nemam puno tih nevažećih kovanica.. i ode biznis u đul baštu...
Ponekad si trebao imat i vozačku dozvolu za vožnju tih kolica. Trebalo je poznavati prometne propise i pravila da bi se mogao mimoilaziti s ostalim kupcima koji su ti naravno smetali. Jer, ti imaš prioritet, ti si prvo došao, prvi uzeo, veći si, deblji si, viši si, imaš dijete sa sobom, imaš staru baku sa sobom... stotine argumenata uvijek spremnih da bi ti mogao biti najbliži polici, da bi mogao biti brži, jači... pravila olimpizma ovdje nikad nisu bila zaobiđena... veni vidi vici... ko prvi njegova djevojka...
Godine su prolazile, i onda sam, pazi slučajnosti – ko bi reko da je mica maca ispod vlastite kože sasvim gola...  shvatila da baš i ne moram kolica vući sa sobom do svakog ćoška, do svake police, do svakog frižidera... jer ono što je u kolicima treba samo meni, i nikom drugom. Kolika je vjerojatnost da će još neko trebati baš to, ali baš baš baš to...
Shvatila sam da se između polica može hodati i bez kolica. U tom sam trenu postala Arhimed. Jedino nisam vikala Eureka. A glatko sam i mogla.
I onda s vremenom postaneš siguran.. jer niko neće uzet kolica, ako i uzme na blagajni sigurno neće platiti ono što si ti uzeo, a ne on...
Sve do danas.... dođem do povrća... ostavim kolica kod vage, i zaputim se do mrkve, peršina i celera... vješam napunjene vrećice na ruku dok punim slijedeću i kad sam zaključila da više nema mjesta na ruci, zaputim se do vage, i ostanem skamenjena...
NEMA KOLICA! NEMA MOJIH KOLICA!
Osvrćem se na sve strane, niko nema kolica sa zelenom platnenom torbom. Pitam onog što važe i udara cijenu, kaže, nema pojma, nije vidio...
Odmah mi se upalila lampica iznad glave... hajd na blagajnu.. jer u kolicima ima nešto što taj neko sigurno nije uzeo – gaće... u mojim kolicima ima gaća...
Ko bi rek'o da će gaće biti najjači argument za dokazivanje vlasništva nad kolicima....
Ps. kradljivica nije bila na blagajni... već među jogurtima i mlijekom... i zahvaljujući gaćama dobih moja kolica natrag.
Živjele gaće! Crne!
 
26.10.2014.

JEDNA....

23.10.2014.

BEZ RIJEČI

http://acidcow.com/pics/63661-stunning-photographs-of-the-human-race-31-pics.html#DcE0I5kTl4DLmDdY.01

21.10.2014.

UMJESTO KOMENTARA NA RA-ov POST

 

odgovor na Ra-ov post  http://ra.voxxyz.com/milan-bandic-korupcija-ili-lobi/#comments koji je krenuo kao komentar, pa eto nastao post http://graciasalavida.voxxyz.com/arhiva/87
 
Moje mišljenje je da je sve to toliko nategnuto da postoji mogućnost da taj štrik pukne nekom drugom oko vrata.
Naime, bilo koji političar koji ima automobil na raspolaganju 24 sata, ne smije ga koristiti u bilo koje svrhe osim poslovne. Apsurdno da apsurdnije ne može biti.
Nadalje, mislim da su odlučili napakirat čim više optužnica, nadajući se da će bar u jednoj naći dovoljno elemenata da ga zatvore.
Samo tu je generalni zajeb. Smetnuli su s uma ili nisu ni znali, da Bandić ostaje na mjestu gradonačelnika sve do 2017, jer on neće dati ostavku, a po tim nekim pravilima, statutima, zamjenik gradonačelnika može preuzeti tu funkciju tek kad prođe pola mandata, a to je znači 2017.
Ono što mene muči je kome je u cilju da ga makne?
Postoje dvije mogućnosti:
ako se narod bude zabavljao s Bandićem, zaboravit će na kojekavke peticije o raspisivanju raznoraznih referenduma, a vlada će moći "u miru" raditi šta hoće.
Druga opcija je da to odgovara jednoj od stranaka.
Da li je to SDP? Teško, Bandićevo glasačko tijelo u tom će nekim prijevremenim izborima masovno preći na kontra stranu, a to SDP-u donosi jedino gubljenje izbora.
Da li je to odgovara HDZ-u? Vrlo lako moguće. Jer, zagrebačko glasačko tijelo je podjeljeno na SDP, HDZ i Bandićeva lista. E sad, u toj nekoj konstelaciji snaga, može biti da HDZ računa da će Bandićevo glasačko tijelo preći udesno i time postati dio HDZ-ovog glasačkog tijela, a time bi dobili i Zagreb.
Ako HDZ dobije Zagreb, tada istovremeno najvjerojatnije dobiva i slijedeće parlamentarne izbore. A to opet SDP-u ne odgovara, pa se zato radije drže po strani, ne dirajući Bandića.
Ono što je najsmješnije u cijeloj priči je slijedeće:
Za gotovo sve poteze, gradonačelnik mora imati odluku/potvrdu skupštine grada, što drugim riječima znači, da je "krivac" za sva događanja skupština grada, a gradonačelnik ima samo izvršnu funkciju. Ako se tako sagledaju stvari, Bandić za vrlo malo toga može biti optužen i osuđen.
Nadalje, ako se zna da je i Bandić samo čovjek, što znači da tokom dana mora spavat, da izvineš na izrazu i pišat i srat i jest i zube oprat, a njegov radni dan je nadaleko i danima ranije poznat, onda je notorna glupost optuživat ga da je potpisivao sve i svašta, pa tako i odluke koje mu se stavljaju na teret. Općepoznata je stvar da ljudi na takvim funkcijama ne sjede za stolom i potpisuju papire, već postoji skenirani potpis kojeg stavljaju njegovi suradnici.
Da, naravno da postoji nešto za što se ogrebao, ili uzurpirao, ali za to treba imat materijalne dokaze.
Koliko čujem, najveći "grijeh" mu je što je na žiro račun, otvoren za prethodnu predsjedničku kampanju, koja je završila neuspješno, sjelo nekih 24 miliona kuna (3 miliona eura) na koje navodno nije plaćen porez.
Ako se pogleda porezna politika, na takvu vrstu prihoda treba se platiti 50% poreza. Ali, terete ga da nije platio porez u vrijednosti 5 + 1, znači 6 miliona kuna.
Da li je tih 6 miliona kuna 50 %? Čak ni matematika im ne valja...
Sve u svemu, ovo navedeno me stoga navodi da je to prije nečija igra da ga se skine, radi budućih parlamentarih izbora, jer je Bandić u stanju dobiti vlast u državi.
Da li nezasluženo? Naprotiv, a upravo toga se ljudi koji su ovo organizirali i boje.
Koja se stranka dosada koristila ovakvim prljavim potezima? Treba li naglašavati?
 
21.10.2014.

IMA NEKA TAJNA VEZA - 4

Nedjeljno jutro.

Beograd prazan, još uspavan, okupan rosom, suncem i maglom. Linijom 75 krećemo sa Zelenog venca.

Zelena tržnica u punom pogonu, ljudi se vrzmaju između stolova sa ponuđenim voćem i povrćem... nismo se puno zadržavale....

Kod Obeliska u Parku nesvrstanih počinje magla koja se izdiže iz Save i onemogućava pogled prema ušću, Kalemegdanu, brodovima privezanim na lijevoj obali Save.. nekoliko stotina metara dalje, tenkovi zaostali iz parade od nekoliko dana ranije i dalje stoje, strpljivo čekajući djecu i njihove roditelje u jutarnjoj šetnji da još koji put razgledaju tu gomilu ubilačkog željeza, premazanog zaštitnim lakom i omrznutim ratnim bojama. Da sam imala vremena, kupila bih buket ruža i u svaku topovsku cijev svakog pojedinog tenka ubacila po jednu... Joan Baez bi to, da je mlađa sigurno uradila...

Palata Srbije na jutarnjem suncu izgleda veličanstvenije nego dan ranije... pojedine ulice podsjećaju na zapadna zagrebačka naselja... Bulevar Mihaila Pupina, nakon rotora, raskršća s ulicama Pariške komune i Omladinskih brigada lako se može zamijeniti za Horvaćansku ulicu, koja vodi prema Jarunu... jedina je razlika što Horvaćanskom vozi tramvaj...

Crvenkape su jednostavno smiješne. Zgrade su razvedene, nisu jednolične i dosadne, arhitektonski vrlo zanimljive, vrlo plastične, jedino su boje te koje te natjeraju na smijeh. Upotrebljena crvena boja s pravom im daje naziv Crvenkape.

Ni u Beogradu ne mogu bez Sarajeva. Jedna od stanica je pored kioska koji prodaje sarajevske ćevapćiće. Zapamtila sam gdje su, jednom nekad iskušam... ja ko biva veliki znalac, al eto... razlog da navratim uskoro

Doručak na Bežanijskoj kosi podsjeća na Balaševića. Ne samo nedjeljni doručak, nego i subotnji ručak, a Seniorka kaže i cijelo subotnje poslijepodne i večer. Dovoljno da me kroz smijeh natjera da upitam „A gdje su rezamci s makom?!“

Dvadesetpet godina se ne može strpati u 24 sata. Misli, riječi, rečenice lete prevelikom brzinom, a opet... još jedan razlog da se slijedeći susret isplanira po sistemu ččpttb

Ulazak u Hrvatsku oko podneva. Plan je da se posjeti Vukovar, nisam bila 16 godina... Seniorka valjda dvaput toliko, Juniorka nikako...

Kako smo skrenuli za Lipovac, u auto se uvlačila tišina koju sam jedino ja prekidala glasno razmišljajući o selima koja se nalaze na putu do Vukovara, i recitirajući projekte plinifikacije cijele Vukovarko-srijemske županije.

Osjećaj sreće i zadovoljstva da na kućama vidim žute i sive limene ormariće, osjećaj kad znaš da su ti isti ormarići dio mog urađenog i odrađenog posla... osjećaj da nakon svega prolazim kroz ta sela čiju sam dušu upoznala samo preko karata i tlocrta, osjećaj da prepoznajem ulice i škole i crkve, da znam u kojoj ulici je koji profil cijevi... osjećaj kad kroz glavu prolaze nazivi pojedinih projekata sastavljeni od imena naselja.. poput rime u dječijm pjesmicama ponavljam njihova imena...

Juniorka u jednom trenu upita, jel ti uopće znaš kuda trebamo?, Kako neću! Ova sam sela milion puta prošla iako se nisam maknula iz ureda...

Kako smo se približavali Vukovaru, i ja sam utihnula...

Prepoznajem i ulice i dijelove Vukovara, opet po kartama, i ne samo po njima.

Pojedine se ulice asfaltiraju, no snalazim se kao da sam kod kuće.. ne griješim u procjenama kuda i kako.... i uskoro smo na putu za Memorijalni centar i Ovčaru.

Gdje je centar? Sad ćemo, polako, vratit ćemo se i u centru idemo u Vrške, restoran na Dunavu.

Zar je to centar? Da, pješački dio ti je tamo, tamo ne mogu autom, ali ćemo zaobići, idemo do obnovljenog dvorca grofa Eltza i onda pored hotela Lav do restorana. Malo je iznenađena veličinom.... eh ta mladež, rodili se sa zlatnom žlicom pa misle da svi imaju zlatnu žlicu....

Restoran je smješten na samoj obali Dunava, nasuprot je Vukovarska Ada.... vrijeme sunčano, toplo, pomalo vjetrovito, da bolje poželjeti nisam mogla. U meni se pojavi misao, kako bih voljela živjeti uz Dunav... rijeku.. bilo koju, jer se u mojim mislima uvijek javljaju te neke rijeke... Bosna... Drina, Vrbas... eto sad i Dunav...

Vrijeme neumitno teče, čak i prebrzo, jer znam da još moram odvesti 300 km do Zagreba, i da naravno, moram stići na koncert.

Iz Vukovara krećemo u četiri poslijepodne... koncert je u osam.... uh... znam šta me čeka

Jurnjava s istoka na zapad države....

Boki Šumaher u elementu... za manje od tri sata pred kućom smo ostavili Seniorku, a mi produžile do naše Joan...

20.10.2014.

IMA NEKA TAJNA VEZA - 3a

 

"Ima neka tajna veza" sa  zagrebačkog koncerta

JOAN BAEZ - IMA NEKA TAJNA VEZA 

 

 

20.10.2014.

IMA NEKA TAJNA VEZA - 3

20.10.2014.

IMA NEKA TAJNA VEZA - 2

 

Jedan divan, obećavajući vikend ispunio je sva očekivanja.
Dva koncerta Joan Baez, jedan za drugim, prvo beogradski, zatim zagrebački... vrijeme prije i poslije koncerta, između dva koncerta ispunjeno šetnjama, slikavanjem, druženjem,
Ako kažem da sam u rashodanim cipelama uspjela dobit žulj, jel to dovoljno kazuje koliko se hodalo?
Onaj ko poznaje Beograd znat će kuda sam prošla, dakle redom: spavanje  nekako na sredini između autobusne stanice na Zelenom vencu ali bliže hotelu Moskva koji je bio udaljen 20 m, Terazijska česma na 15 m, Terazije, Dom sindikata, Skupština, Trg N. Pašića, Knez Mihajlova, Kalemegdan, pa opet Dom sindikata, pa nakon koncerta Skadarlija i meni omiljeni Klub svetskih putnika.... pa ponovo Makedonskom do Trga gdje se u subotu navečer pisala povijest...
Sliku ste vidjeli, nastala je nešto prije ponoći na Trgu Republike... scena koja je prethodila slikama je više nego komična, mislim da sam valjda jedina koja može tako nešto izvesti :D
Također mislim da smo Juniorka, Stana i ja možda jedine u Beogradu koje su to veče dobile sliku sa Joan....
Šta sam to izvela? Iskreno ništa, ... kao i svi na koncertu u Domu sindikata, nekako smo se nadali da će Joan po završetku koncerta doći među nas smrtnike... no to se nije desilo.... nismo bili previše razočarani, šta je tu je, iz te se kože ne može... otišle nas tri u noćni život, na Skadarliju da makar omirišemo beogradske boeme (btw, na Skadarliji je bio spomenik jednom književniku, ovog se trena ne mogu sjetiti kome, ali imam sliku moje malenkosti iz aprila 2009, potrudim se da je nađem i pokažem, dakle tog spomenika više nema?).. produžili poslije za Klub svetskih putnika, mjesto koje sam posebno htjela pokazati Juniorki, znajući da će joj se svidjeti... i nakon pića, Juniorka ogladni, krenemo kući, kupimo pizze, kolu ... nas tri jedemo i pijemo... punih ruku, punih ustiju pričamo... kad se, odjednom, iz mraka ispred nas pojavi Joan!!
Da smo je tražili, ne bi nam došla...
Uslijedio je kratki razgovor, sjećanje na Sarajevo 2008, i slikanje... scena više nego komična: mi punih ruku, srećom i ne punih usta, zamolimo za slikanje, Joan pristane..... nakon što je otišla mi prasnemo u smijeh, sjednemo na klupu i smijemo se sreći, anđelima koji su nam je doveli i dali, .. onako blesave mogle smo, i trebale, čisto pristojnosti radi ponuditi pizzom :D
Ne znam jel itko te noći, te večeri bio sretniji od nas...
Tokom koncerta, Joan nas je iznenadila jednom pjesmom, koju ni uz najbolju volju nismo mogli ni zamisliti da će pjevati, ali dvorana se raspametila nakon prve riječi koju je izgovorila... naravno da sam je snimila kako pjeva, .. čim dođem kući, stavljam na youtube, dobit ćete link i uživajte kao što smo i mi te večeri uživali... bili počašćeni....
S obzirom da je slušam od moje valjda desete, jedanaeste... s obzirom da imam njene knjige, s obzirom da mi je nick takav kakav je... sve to govori o veličini poštovanja kojeg imam prema Joan Baez, ikoni ne samo folk i protestne muzike, već i dvadesetog stoljeća... to sam već puno puta ovdje kazala, ali mislim da nijednom nije bilo i neće biti dovoljno riječi da u potpunosti opišem respekt i divljenje prema toj ženi...
Po prvi put sam slušala, uživo, i njenog sina.... percussionist Gabe Harris...
Jednom riječi, žena je mrak!
Osjećam veliki ponos što sam beskrajno malen, milionti dio njenog života, što imam slike i video materijal koji svjedoče da su jednom nekad Joan Baez i Gracias u nekoliko navrata ukrstile svoje puteve.... zvuči patetično, ali neka... to je moja patetika, samo moja i ničija više.....
19.10.2014.

IMA NEKA TAJNA VEZA

 



17.10.2014.

SEE YOU

odoh ja na koncert...

16.10.2014.

PROŠLOST U BUDUĆNOSTI

 

Ružno je sjetiti se nekih pojmova: devalvacija, inflacija, redukcija...
Jednom, i ne samo jednom, rekoh kako s godinama starosti postajem sve rezolutnija i sve veći pobornik represivnijih i krućih mjera, poteza i odluka.
Hajdemo redom. Primjer 1
Poplava skupljanja potpisa za razne ideje i prijedloge kojima bi se omogućilo održavanje referenduma, a sve u cilju iskazivanja volje naroda u ovoj državi prešla je sve granice. Svako malo neko se dosjeti da bi htio nešto pa hajmo skupljat potpise.
Ne kažem da nema dobrih ideja, ali one se utope u toj bujici svakodnevnih vijesti.
Počelo je s prosvjetiteljicom koja eto skupila potpise za održavanje referenduma o snižavanju izbornog praga s krajnjim ciljem da ona sama uđe u parlament te na taj način skupi i godine i prosjek za zastupničku mirovinu. Manje od 10% stanovništva države potpisalo je tu njenu peticiju, manje od broja traženih potpisa za prethodni referendum. No, ona i dalje uporno traži da se broj skupljenih potpisa prizna te da time bude ispunjen zahtjev za održavanje referenduma.
Pri svakoj svojoj ideji prosvjetiteljica uporno zanemaruje visinu troškova koji nastaju prilikom organizacije referenduma. Ne znam brojke, ali znam da nije jeftino, ne u ovoj i ovakvoj državi.
Referendum o ćirilici, hvala Bogu, nije prošao, a evo našli se novi inicijatori za novi referendum – davanje autocesta u državi u koncesiju. O tome imam dvojake stavove, oba imaju valjane argumente, no ne pada mi napamet ići potpisivati nikakve liste.
Premijer bi tu brojku spustio na 200.000. Koja je to notorna glupost! Mi jesmo bogata zemlja i možemo se priuštiti da se svaka šuša dosjeti da ima opstipaciju pa bi referendumom htjela da dobije otvor, čitaj proljev. Čak štaviše, voljela bih da se granica podigne na milion potpisa. Brojkom i slovima 1.000.000. zašto?
Zato što će se tek tada vidjeti da građani ove države zaista nešto žele, i tih milion potpisa će predstavljati 25% stanovništva, pardon biračkog tjela.
Primjer 2
Božićna jelka, drvce, bor, kakogod ga zvali, kiti se na Badnjak. Na ovim našim prostorima, kiti se na Badnjak. Točka.
Unazad dvadesetak godina, i malo više, komercijalizacija tog katoličkog blagdana dovela je do toga da se u izloge i trgovačke centre postavljaju borovi ranije, a sve u cilju perfidnog podilaženja potrošačkom mentalitetu, jer znalo se oduvijek, bez obzira u kojem uređenju živimo, da se za Božićne praznike potroši dvostruko više novaca nego kroz gotovo cijelu godinu, jer naravno, trpeza treba biti bogata, nema veze što smo 11 mjeseci godišnje poslije toga (ili prije toga) gladni, ali kako da guska s mlincima ne bude na trpezi? Ili odojak za novogodišnju noć?
Slika koje je osvanula jutros na online izdanju Jutarnjeg lista pokazuje da je u City Center One, već postavljeno okićeno crnogorično stablo. Halo!!! Tek je polovina listopada!!!
Što drugim riječima znači, narode navali već sad potrošit i ono malo para što si uspio skriti neplaćajući račune.
E da, to onako samo uzgred, kad ja ne platim plin jedan mjesec, dolazi opomena pred isključenje. Kad direktor u Gradskoj plinari Zagreb svoje plinske račune ne plaća 4 godine, heeej, 4 godine, onda nikom ništa.
Jutros, po temi sasvim različitom statusu na fb, malo se našalih sa ovom jednom mojom, koja je poželila školski sustav jedne druge države, ali eto, ovom prilikom i ja kažem, bilo koja zemlja s uređenim sustavom je bolja.
Ma kako se zvala.
 
14.10.2014.

IDEJE, PRIJEDLOZI?

 

Danas sam baš zadovoljna sobom.
Uradila sam sve što sam zamislila, što sam možda i odgađala, čekajući državne i upravne službe da odrade svoje.
Čestitala godišnjicu braka, rođendan, platila parking, uplatila državi njihovo, iskopirala, skenirala, poslala mailom, zvala, dogovorila, objasnila, zamolila, potvrdila... i između ostalog pokisla jer je kiša počela padat u nekom trenutku nakon što sam autom ušla u garažu i pješice izašla iz garaže.... kišobran sa čaršije je, bio, naravno u autu.
Misli mi se uglavnom vrte o predstojećim koncertima, jedan u Beogradu, drugi u Zagrebu...
Napravih plan kuda ću i kako ću, itinerar za subotu i nedjelju vrlo simpatičan, znači opet hiljadu kilometara...
Ne smijem zaboraviti napuniti baterije od fotoaparata, trebat će za koncerte, ne smijem zaboraviti provjeriti jel mi moj srpski broj još uvijek aktualan pa ga samo dopunit, ili možda moram uzet novi, ...
Bude li netko htio sa mnom popit kavu, oko 16 h u subotu bit ću kod Doma sindikata, Juniorka i ja..., ne bude li kiše, idemo na Kalemegdan na kavu, u protivnom bit ću negdje na Knez Mihajlovoj....
Btw, najvjerojatnije ću imati viška karata za koncert Joan Baez, pa ako ima zainteresiranih, neka mi se javi u inbox.
Koliko se sjećam, bilo je dobrih palačinki na Slaviji.. jel to još uvijek postoji? Zna li ko?
Ili da nas, Juniorku i mene, poslije koncerta, neko povede do Kluba svjetskih putnika? Zaboravih kako do tamo, a zaista bih voljela ponovno biti u tom prostoru... ili recimo na Skadarliju?
Svi prijedlozi su dobrodošli....
 
13.10.2014.

DOČEKALO ME NA RADNOM STOLU :D

 

12.10.2014.

ŽALIM...

 

Žalim...
... što sam ostavila obou...
... što sam ostavila loptu...
... što nisam rekla „volim te“
... što nisam bila hrabra...
... što jesam bila hrabra...
... što sam rekla „volim te“...
A opet... ništa od toga ne žalim... i sve bih ponovila....
Jer.. onda ja ne bih bila ja....
 
 
11.10.2014.

MRZIM

 

Mrzim kad me san ubije u pojam. Mrzim kad je san toliko stvaran da se budna pitam da li je istinit. Da li je moguć.
Mrzim kad me san probudi i razbudi, a da ga nastavim sanjat. Mrzim kad me jezik kojim govorim u snu uporno drži u neizvjesnosti i strahu od ostvarenja tog sna.
Mrzim kad sam pod dojmom sna sve dok se ne uvjerim da je sve ok.
Mrzim što ću danas samo o tom snu razmišljat.
 
10.10.2014.

SOULMATES

 

Nedavno je objavljen posljednji intervju s Borisom, glumcem i gradonačelnikom. Ne znaš jel' bio gradonačelnik zato što ga je glumio, ili je glumio gradonačelnika zato što je negdje u duši znao da će biti gradonačelnik.
Draži mi je bio kao glumac. Uvijek ću pamtiti „Velike i male“, jedna od dječjih tv serija za djecu, koja je (između mnogih drugih) možda i najviše obilježila moje djetinjstvo.
Sjećam se da sam njegovu pobjedu na izborima za gradonačelnika objasnila potrebom da bude k'o RR koji je od glumca postao predsjednik države. Nekako sam ismijavala tu njegovu potrebu da bude gradonačelnik. Njegove riječi nakon isteka mandata nisu dokazale da sam bila u pravu, ali su dokazale svu licemjernost politike i poiltičara. Pobjeg'o je iz nje (politike) glavom bez obzira.
U tom zadnjem intervjuu pričao je o svojoj karijeri u kojoj je, osim njega samog, bila prisutna i Ana Karić, najveća dama zagrebačkog teatra. Govorio je o njihovoj povezanosti, o životu u kojem izgleda da jedno bez drugog nisu znali, o neshvatljivoj ljubomori koju je osjećala njegova druga žena kad je bila riječ o Ani...
Anu nisam voljela u mladosti.. nekako mi je bila vulgarna, no tada nisam znala, nisam razumjela, da je sve što sam vidjela bila samo gluma, ono što je radila, ono što je bio njen posao. Kako sam odrastala i sazrijevala, sve sam je više shvaćala i divila joj se. Ana je, ako ne jedina, ali onda svakako najveća dama zagrebačkog teatra. Žena neprikosnovenog talenta.
Da li su bili suđeni jedno drugom? Tko će znat, nijedno više neće moći odati nam tu tajnu. U životu možda nikad nisu bili zajedno, ali ih je taj isti život ih je spojio za vijeke vijekova. I ne samo život.
Ušli su u povijest zajedno. Kao dva druga, dva partnera s dasaka koje život znače, kao dvije neprikosnovene zvijezde zagrebačkog teatra.
Kako su radili, tako su i završili svoje ovozemaljsko prisustvo. Ušli su zajedno u legendu. Umrli su istog dana.
Bit će da su ipak bili suđeni jedno drugom.
Bit će da su bili soulmates. Jedino tako mogu objasniti......
 
09.10.2014.

DEFINICIJE

 

ZRCALO najbitnija sprava u teretani.

EMAJLIRAN – zatrpan elektronskom poštom.

PAPRIKA nejestivi dio punjene paprike.

SMAK SVIJETA događaj koji se, sada već tradicionalno, održava svake 3 - 4 godine.

DOBROSTOJEĆI oni koji ne ulaze u autobus na početnoj stanici.AUTOBUS – vozilo koje ide dva puta brže kad trčite za njim, nego kad sjedite u njemu.

 

PULOVER odjevni predmet koje mora nositi dijete kad je mami zima.

PROGRAMER – osoba koja na neobjašnjiv način riješi problem, za koji nisi ni znao da ga imaš.BUDILICA – instrument izmišljen da bi budio one, koji nemaju malu djecu.

 

ZVIJEZDA – osoba koja cijeli život teško radi da bi bila poznata, a zatim nosi velike tamne naočale da ju nitko ne prepozna.

PSIHOLOG – osoba koja gleda ostale kad u prostoriju uđe lijepa žena.

 

07.10.2014.

DIVLJI CVIT

 

U dalekom si gradu gdje me
Nitko ne zna, mene
Tvoju najskriveniju tajnu
Čuvaj me u srcu i duši
Ne daj me nikome
Daždom me okrijepi svaki put
Kad pomisliš na mene
 
 
06.10.2014.

KAKO BITI PRAVO ŽENSKO

 

Upravo mi rekoše da apsolutno nisam žensko. Jer, svaka prava žena danas mora, jednostavno mora, neizostavno imati accessoires.
Accessoires mora sadržavati kliješta, čekić, tj dva, jedan od 0,75 kg, drugi 1,5 kg, zatim set šrafcigera pri čemu je križni najvažniji, zatim set gedora, i svakako set inbusa. E da, i aku odvijač je pod muss.
Jer da jesam pravo žensko, ja bih to sve imala i ne bih imala izranjavane i žuljevite, bolne i flasterima uljepšane ruke, kako je zapisano petogodišnjim planom obnove i rekonstrukcije pojedinih dijelova namještaja u kući.
Sad, već bivši i nepostojeći, ormarić za cipele, svojevremeno je služio i kao klavir, završio je svoj život rastavljen na proste i neproste faktore. Sad i da ga hoću složit natrag, više ne bih znala kako.
Ovaj novi, to sad više nije ormarić, nego ormar, imat će samo tu jednu jedinu svrhu. Dok se ne utvrdi drugačije.
Al se napatih. Ne ja toliko, koliko moje šake koje su u nedostatku bontonom propisanih accessoires, bile prisiljene zavrtat i odvrtat do iznemoglosti. Srećom imam križni i onaj običan šrafciger...
A da se kojim slučajem javio neko na moju, ovdje na blogu oglašenu, bračnu ponudu, ja bih sad svakako bila pravo žensko.
S aku odvijačem i bez žuljeva veličine trešnje.
 
05.10.2014.

SAD ZNAM....

 

03.10.2014.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

 

Želim da vam Bajramski dani budu ispunjeni srećom, veseljem, radošću u krugu vaših najmilijih

 

BAJRAM DOĐE MIRIŠU AVILJE 

  

02.10.2014.

GDJE JE ENTER?

 

CIjeli dan se spremam napisat post, istina ne znam o čemu, ali bitno da pišem, da trošim slova....

Imala bih svašta pričat o izborima, referendumima, otkazima, općenito, održala bih slovo o stanju nacije i države, samo kad bi mi se dalo trošit vrijeme, energiju, snagu i volju na sve to skupa.

E da, jučerašnje iskustvo digitalizacije državnih i upravnih službi je vrh šlaga na torti.

Za legalizaciju stambenog objekta potrebno je izvaditi uvjerenje da je objekt bio uveden u katastar prije ili najkasnije na datum 15.2.1968. Taj datum je reperna točka za sve objekte u Hrvatskoj, jer tada se očito radilo prvio avio snimanje, pa svi objekti snimljeni tada, s građevinskom dozvolom ili bez, smatraju se legalnim objektom.

Digitalizacija zemljišnih knjiga za koju je uzet novac EU fondova iskorišten je u navedenu srvhu, nema općine na području Hrvatske koja svoje zemljšnje knjige nije stavila na internet. Ok, neke još nisu dovršile taj posao, ali uglavnom sve je na netu.

I prosječno inteligentan čovjek bi očekivao da se dobivanje razno raznih izvadaka iz zemljišnih i/ili katastarskih knjiga, uvjerenja, planova može vrlo elegantno i u kratkom vremenu riješiti. Jer potrebno je napisati zahtjev (to što lupaju takse i biljege na to, haj o tome neću, jer jasno da država treba opešeljit ono što je kojim slučajem još ostalo neopelješno, tj, i država treba od nečeg živjet) i nakon što podneseš zahtjev, misliš kako ćeš to zatraženo uvjerenje dobiti u nekih desetak minuta, hajd neka bude i pola sata.

Ne. Nama kompjutori služe da jedna osoba zaprimi zahtjev, druga pročita, treća pronađe katastaarsku česticu, četvrta provjeri da li je u skladu nađena čestica sa  zapisanom na zahtjevu, peta pogleda da li je objekt ucrtan, šesta pripremi za print, sedma zamišlja kako složiti rečenice koje bi trebalo pisati u tom uvjerenju, osma napiše ovo što je sedma zamislila, deveta provjeri čžš, deseta isprinta, jedanaesta odgovara samo na pozive i upite stranaka da li je njihov predmet riješen..... dok valjda tridesetpeta u nizu izdaje traženi dokument.

Jupi!!! Imamo uvjerenje. Da, ali nakon trideset, brojkom i slovima trideset (30) dana.

Može li to brže?

Može, evo vam tu dva broja, pa od ponedjeljka počnite nazivati da vam se vaš zahtjev riješi. Ali bez brige, dobit ćete ga.... Samo strpljivo....

Hvala, jel da stojim ovdje svih trideset dana ili mogu i kod kuće čekat?

Drugi primjer:

Iz svakog grada u Hrvatskoj možete zatražiti izvod iz knjige rođenih bez obzira na mjesto gdje se u tom trenu nalazite i gdje ste rođeni. Ali, to isto jednostavno nije moguće uraditi iz Zagreba.

Naime, u Zagrebu ne možete tražiti rodni list za osobe koje su rođene van Zagreba, jer NISU UMREŽENI.

Ali JESU UMREŽENI kad to isto tražite iz bilo kojeg, pa i najmanjeg mjesta u državi koji ima matični ured.

Ojjjj gluposti, digitalizacija ti je ime... ili treba obratno??

O informatičkoj pismenosti da i ne pričam...

 

01.10.2014.

MA TU HAI PAURA....COSA FAI, DOVE VAI....

 

 

<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
655951