30.09.2014.

SAD JE I SLUŽBENO!

 

Od danas smo i službeno student diplomskih studija. To po novom.

Za one koji poput mene razmišljajju na "stari" način, student smo četvrte godine.

Eto.

Sad možete i službeno čestitati

 

28.09.2014.

MOJ PRVI PUT

Ušla sam u prostoriju u kojoj se nalazio stol, stolica i stalak. On je sjedio čitajući novine. Ne prekidajući i ne skidajući pogled s novina, izgovori,
„Uđi, skini se. Ne stidi, svako ima svoj prvi put“
Skinuh jaknu i okrenem se oko sebe tražeći vješalicu. Stajala je u kutu, iza vrata koje sam, ulazeći bojažljivo i oprezno, zatvorila iza sebe.
„Jesi li donijela?“
„Jesam“
„Hajde, kreni. Navlaži kako sam te učio. Usnama, ne zubima.“
Izvukoh ga i stavih u usta, vlažeći ga jezikom. Slina je dolazila taman koliko treba.
„Sad ga natakni, pažljivo. Čekaj, da te naučim disati“, izgovori stavljajući mi ruku na trbuh. „Stavi i ti svoju ruku na mene. Osjećaš li?“
Nisam znala šta trebam osjećati.
„Ne, krivo dišeš. Gledaj kako ja to radim.“
Pokušam ponovo. Vidim da je zadovoljan.
„Hajde, sad stavi u usta. Ne hvataš usnicama, već gornjim rubom usana. Ovako.“ Pokazuje mi stavljajući svoj u usta.
„I sad puhni“
Puhnula sam. Izašao je neki smiješan zvuk.
„Ne tako. Ovako“ Ponovo je svog stavio u usta i puhnuo. Izašao je divan zvuk. „Hajde, ponovo“
Uzmem zrak i ponovim. Ovaj je bolje. Zadovoljniji je.
„Za prvi put je dosta. Vježbaj kod kuće da naučiš kako ga treba držati usnicama.“
Pospremim ga i obučem jaknu.
 
Po povratku kući, pričala sam i pokazivala kako se pisak treba navlažiti, primiti usnicama i kako treba puhati da iz oboe izađe zvuk, kako treba disati dijagragmom, kako uzimati zrak....
 
27.09.2014.

OCD BEZ O

 

Ustala sam jutros oko šest... Seniorka otišla na proslavu 40-godišnjice osnivanja njene firme, nekad Jugoslavenski, danas Jadranski naftovod, iz koje je otišla u mirovinu.... u toj je firmi radila od osnivanja. Svečani ručak i druženje je u Omišlju, na Krku.
Nije me poslušala i uzela badić..., jer neki dan, kad je bila u Starom Gradu na Hvaru, bila je pomalo ljuta što ga nije ponijela, a more bilo fino za kupanje...
Odvezoh je do zbornog mjesta, da se ne pati po tramvajima u šest ujutro. Vratih se kući s planom da se ponovo utopim u krevetu, no od mog plana ništa.
Zašto? Prolistala novine, doručkovala, i prošla me volja za spavanjem. Sad jedva gledam. Trudim se bit budna, jer ukoliko legnem, spavat ću minimalno dva sata i onda će se postavljat pitanje, šta ću radit po noći.
Ako dremnem tu u fotelji ili na dvosjedu, znam da će, čim pomislim sklopit oči, zazvonit mobitel.
I tako, sad igramo lovice.
26.09.2014.

GOST

Sutra mi Halid dolazi....

26.09.2014.

ASOCIJACIJE

Coffee boy danas pušta muziku. Nekako prešutno ispalo da naizmjence puštamo muziku. Jedan dan ja, drugi dan, premda da budem iskrena ja prva dolazim, pa prva i puštam muziku... ima dana kad oboje slušamo svoje, pa se čuje sve i svašta :D

Naši se ukusi, naravno, razlikuju, mlađi je, robustniji, pa su i pjesme takove. No, lagala bih kad bih rekla da nema muzike koju on sluša da i meni odgovara.

Ima tu i Dubioze, i Đoleta, Hladnog piva, Gopca, Parnog valjka.... čak štaviše imam priliku neke grupe upoznati, neke više slušati, poput Green Day, koji mi se baš dopadaju...

Današnje jutro je počelo s Dubiozom i Đoletom. Tranzicija i Pesma o petlu.

Slušajući Petla, počnem razmišljati o tekstu, u onom momentu kad kaže „meni je šezdesetpeta, putuje moje društvo i ja čekam na red“.

Đole je bio dosta mlad kad je napisao ovaj vrlo metaforičan tekst. I misli se nižu: Beatlesi su napisali „When I'm 64“, Fosili su napravili našu verziju te pjesme, koliko je i da li je Đole u tom trenu htio ili pokušao parirati pjesmi Beatlesa, da li je tekst baziran na pričama starih i starijih ljudi koje je slušao ili prisluškivao kao dijete.... sjetim se i Panonskog mornara, odličnih satiričnih stihova, premijerno izvedenih na splitskom festivalu...

Ili je sve to samo puki dokaz njegove mašte i sposobnosti da životne situacije pretvori u odlične stihove...

25.09.2014.

DOČEKALI SMO I

s ponosom izvikujemo: RIBA RIBI GRIZE REP!!

23.09.2014.

POLUPANI LONČIĆ

 

Emocionalno sam prazna.
Događaji posljednjih dana utjecali su onako kako nisam očekivala. Nije da nisam očekivala, nije da nisam znala, nije da nisam bila spremna, nije da to nisam već prolazila, ali.... ali usprkos svemu, lupilo me do daske.
Intenzitet i tempo događaja iscrpio me kao ništa i nikada dosad. U stvari, kad bolje razmislim, vjerujem da se intenzitet nije promijenio, no tada, prijašnjih godina, nisam imala ventil poput ovog, blogerskog. Naučila sam te svoje frustracije ovdje izbacit i relativno brzo bih pokupila sve svoje razbijene dijelove.
Ovaj put, žuč i bijes, jad i nemoć, ljutnja i ogorčenost su me cijelu ispunili i osjetila sam da više nemam snage ni da se blogu istresam i nagovaram. Ne na način kojim sam se ovdje davala.
Jedini način koji je dolazio u obzir bio je kočijaški, a to sebi više nisam mogla dozvoliti. Jedino što je preostalo je bilo gašenje bloga. Privremeno. Privremeno, ali potpuno povlačenje iz svega i od svih.
Povratak je uslijedio ne zbog potrebe da sve ovo ispišem, nego na molbu da se vratim.
Još uvijek polako i pomalo skupljam dijelove sebe razasute okolo naokolo i jedino što me drži je Juniorka i njen četvrtak. Ona je ta koja me tjera da se čim prije skupim i poljepim.
Njen tempo, njene obaveze, njene odgovornosti su ono što me drži i gura. Kao i uvijek, jedino je svjetlo u tunelu.
Praznina i tupost koju osjećam je neopisiva, ne riječima koje poznajem i koristim svakodnevno.
No, pišući ove riječi, shvaćam da se povratiti mogu jedino razgovorom, u ovom konkretnom slučaju, pisanjem.
Samo dvije osobe znaju i shvaćaju o čemu pišem i govorim, i hvala im na tome što su bile tu kad je trebalo. Nema tu metafora. Vidi se i čita da sam slomljena, ubijena u pojam... kad metafore počnu, bit ću opet svoja, zaljepljena ali svoja.
Potreban mi je jedan vikend, bilo gdje, da se saberem, maknem odavde, napunim baterije, da promijenim zidove i stolicu, društvo i ljude, zrak i oblake i kišu, da se naspavam, ... no ovaj put ne mogu nikuda.
Adapter za punjenje baterija se nekako pokvario... dok ne nabavim rezervni, guramo polako i pomalo... strpljivo....
 
23.09.2014.

CEKAMO

Cetvrtak, 8.30 am, 25.9.2014.....

21.09.2014.

....

 

Lijepo, obazrivo, suosjećajno me zamolila da vratim blog ...

Vraćanje nikad nije bilo upitno, ... trebalo je vremena....

 

17.09.2014.

PERPETUUM MOBILE & ARAHNOFOBIJA

 

Neki dan kaže mi Coffee boy kako ne razumije zašto se ljudi bune zbog vremena ovog proljeća i ljeta. Kaže, kiša je padala samo dvaput. Od prvog maja do petnaestog jula, i od sedamanaestog jula do trinaestog septembra.

Kad tako pogledam, u pravu je. I ono što je najvažnije, dokazan je perpetuum mobile. Ne znam kako se to nitko od veleumova današnjice nije tome dosjetio. Kiša padne, izvire, od potoka nastanu rijeke koje se razliju, sunce virne, voda ispari, pretvori se u oblak i kad dostigne kritičnu koncentraciju, opet se izlije. I tako unedogled. Zar to nije klasičan perpetuum mobile kojeg su tisuće učenjaka pokušavali dokazat? Bit će da su imali krivu materiju.

~~~~~

Javila mi Juniorka da je od danas odrasla osoba. Iako, kad bolje razmislim, to je tvrdila od trenutka kad je bilo dva mjeseca do njenog osamnaestog rođendana. Dokazah joj argumentima da ima samo dovoljan broj godina za neke stvari, no ne i da je odrasla. Pričekala je s istim argumentima do mature. Upisavši fakultet tvrdila je isto. Dokazah joj apsolutno istim argumentima, kao i godinu dana ranije da je u krivom.

Za dvadesetprvi rođendan bila je sva sretna jer je postala punoljetna po američkim standardima i gle čuda, opet je tvrdila da je odrasla osoba. Dokazah joj, po treći put, istim argumentima da je u krivom.

Danas javlja "sad sam odrasla osoba". Jel, otkud sad to, upitam. S obzirom da nisam kod kuće, a između ostalog, evo da vam otkrijem i to, profesionalni sam ubojica, bila je prisiljena sama preuzeti slučaj naručenog ubojstva, te je to uradila sama uzevši, kaže, minimalno dvadeset salveta sa stola da primi pauka i da ga, skačući po njemu, ubije te da ga zatim ubaci u wc školjku. Iako je otvorila brane da ona perpetuum mobile voda ispere mučne ostatke njenog čina, kaže, nije sigurna da je lešina otplovila, stoga do daljnjeg neće koristiti wc u prizemlju.

Ovaj put nemam argumenata kojima bih je razuvjerila da je odrasla. Možda je u pravu. I možda sam za penziju profesionalnog ubojice. Vidjet ćemo prvom prilikom. 

14.09.2014.

ANKETA

 

Koliko jela s porilukom znamo i jedemo?

 

13.09.2014.

KARTE SU U DŽEPU

 

12.09.2014.

USPRKOS KIŠI ZASJALO SUNCE

 

Riješili smo zadnji ispit, još samo zaršni rad.... i četvrta godina može početi, što se Juniorke i mene tiče

 

11.09.2014.

GOOGLE TRANSLATOR

 

Ako ne znate kako se prevodi ime Marina Čilića, utipkajte fino u gugl translejtor i naučite

 

10.09.2014.

NE ZNAM I NE MOGU DOKUČITI ZAŠTO BAŠ JA, ALI ETO DADOH JOŠ JEDAN INTERVJU :D

 

jedan brzopotezni...

 

Graciasalavida iza kulisa 

 

 

 

09.09.2014.

HM.....

 

Ulovih šefa da hodočasti po sobama.....

 

07.09.2014.

POZNAVAOCI PITA, JAVITE SE :D

 

Hajd da se igramo pogađanja..... ovo je pita od (tu sad vi kažete od čega je)

 

05.09.2014.

JAVILI MI

 

da se more sprema na jug s lastama i rodama.... odoh i ja ... da ga pozdravim i poželim da se i dogodine vrati....

 

EMMYLOU HARRIS - PLEDGING MY LOVE 

04.09.2014.

VELIKO SPREMANJE

 

Nestale mi reklame sa blogera, spasih ja postove......

 

03.09.2014.

ŠTA SMO ČITALI NA GODIŠNJEM - 6

 

Alen Mešković – „Ukulele jam“
Iako tematski nisu nimalo slični, „Ukulele jam“ me nekako podsjeća na Goldingov „Lord of the Flies“.
I Miki, glavni lik, baš kao i djeca iz „Gospodara muha“, našao se na nepoznatom mjestu, okružen nepoznatim ljudima iste sudbine, a opet kao da je na nenastanjenom otoku. Grad, na jadranskoj obali u koji je poput poplavom nanesen, i njegovi stanovnici jesu mjesto u kojem, u svakodnevnoj borbi treba pronaći svoje mjesto pod suncem, da propliva u vodi koja mu nije poznata, treba pronaći modus operandi i modus vivendi. Poput žabica, na karakterističan način bačenog plosnatog kamena koji skače po površini mora, tako se i Mikijev paralelni svijet u kojem živi tek se na trenutke dotiče realne stvarnosti.
Roman objavljen u Danskoj, te preveden s danskog. Dancima pomalo egzotičan roman, interesantan, neshvatljiv a opet razumljiv, intrigantan..... Nama? Mnogima jasan, poznat, imajući iskustvo iz druge ruke vjerujem da će se mnogi prepoznat na milion načina, jer su im sudbine vrlo slične, ako ne i identične.
Nedavno, za vrijeme mog boravka u Sarajevu, u jednom francusko-bosansko-hrvatskom razgovoru, dotakli smo se jedne teme: što je utjecalo da pojedina djeca, ljudi Mikijeve dobi, u pojedinim sredinama uspiju naučiti plivati, uspiju priviknuti se na kvalitetu vode u kojoj odjednom plivaju, dok drugi usprkos gotovo identično jednakim, dobrim ili lošim uvjetima, ne nađu načina da prihvate novonastalu situaciju i okrenu se kriminalu, ratu, pa čak i terorizmu. Primjere za oba slučaja našli smo vrlo lako. Lako mi je imenovati ove koji su uspjeli, jer za njih se i zna, javne su osobe, nije ih teško pronaći..... za ove druge puno je teže smoći hrabrosti bilo gdje glasno izgovoriti njihova imena, jer posljedice objavljivanja mogu biti pogubne za njihov život.
Nedavno sam pročitala intervju sa Suzanom Filipović, djevojčicom iz Sarajeva koja je objavila svoj dnevnik vođen za vrijeme opsade Sarajeva. U jednom trenu je kazala da ni Pariz, u kojem je živjela nekoliko godina po odlasku iz Sarajeva, ni Irsku, gdje trenutno živi, ne osjeća domom. To mi je potpuno razumljivo. Ni smokva, iako uspijeva u Zagrebu, ne može dati plod jednake kvalitete kao ona smokva koja živi na suncu, kamenu i soli dalmatinske obale i otoka.
„Ukulele jam“ me iz nekog neobjašnjivog razloga podsjeća i na Richarda Farinu, i njegov jedini za života objavljenim romanom „Been Down So Long It Looks Like Up To Me“.
02.09.2014.

ŠTA SMO ČITALI NA GODIŠNJEM - 5

 

Adrijana Altaras: „Titove naočale“
Nikad nisam razmišljala ima li života iza slike njihovog života koju su moji roditelji meni prikazali. Godinama sam s mamom razgovarala, ispitivala, propitivala, analizirala i uvjerena sam da znam mnogo. Smijem li se usuditi reći da znam sve?
Usudila se ja ili ne, vjerojatno ne znam sve.
Tatin život bio je prekratak, nisam ga stigla pitati mnogo pitanja, njegovi roditelji su na moja pitanja (p)ostajali poput riba ili školjki. Zatvarali su se u sebe, tajeći ili danas mi eto pada na um, stideći se svega? Svog načina života? Odgovor na ta pitanja neću nikad saznat jer tatine obitelji više ni nema, barem ne onih najbližih koji bi mogli skinuti barem neke dijelove vela koji skriva njihov život, njihove borbe, strahove, želje, nadanja.
U ladicama maminih roditelja nisam našla Titove naočale, ali  su otkrile mnogošta o životu bake i dede što nisam znala, nisam nikad upitala, ili ako i jesam, nije mi odgovarano. Našla sam slike, dokumente koji su me posljednjih desetak godina odveli u istraživačke vode. Pronađoh dokaze o putovanjima pradjeda u digitaliziranim brodskim manifestima Ellis Islanda, složih puzzle života bakinih roditelja i njihovog silaska s oskudnih i siromašnih talijanskih Dolomita u plodnu, ravničarsku i za njihove pojmove bogatu Tuzlu. Gotovo u tančine znam njihovo putešestvije prvom i drugom Jugoslavijom, znam adrese na kojima su živjeli, znam kuće, zgrade, suterene....
No to još uvijek ne znači da me jednom nekad neće zadesit isto što i pročitah u knjizi Adrijane Altaras. I možda ću biti jednako neurotična... tko zna....
Čitajući knjigu, u jednom trenu nađoh se zatečenom, jer opisi logoraških dana njene majke sjetili su me na, danas 92-godišnju Milu Ajzenštajn, ženu koju je moja baka čuvala i pazila do 1930, koja je također, zajedno s Žuži Jelinek, bila u logorima u Kraljevici i na Rabu. I iako nikad nisam sumnjala u Miline riječi, obradovala me činjenica da sam igrom slučaja popunila makar djeliće Milinog života.
I neka vas ne zavara naslov knjige... to je samo metafora.....
 
01.09.2014.

VIDI KIŠA

 

Moj splitsko-sarajevski kišobran, onaj što mu je glavna karakteristika bila da je sa Baščaršije, danas ujutro imao svoje krštenje. Konačno nam je i u Zagrebu pala kiša. Nakon puna tri dana. Dugo smo i izdržali.

Da, naravno, opet ima poplavljenih ulica.....

Najvažnije: kišobran je automatic, baš sam se ugodno iznenadila. Otkako sam ga dobila/uzela/otela, nisam ga ni jednom otvorila da vidim radi li.

Eto, dođe i taj dan. Usput budi rečeno, morala sam cipele obuć i imam duge rukave.... jesen i dalje traje..... od proljeća.....

 

<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
655951