30.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA - 6

Krenuh, put Prominga. Istog trena uslikam to mjesto.... nek se zna da sam bila... opet vodim rat s playerom... potražih Esta Balada..  i nastavljam... u glavi na brzinu odvozim put do granice.... nema nepoznatih mjesta... veselim se kanjonu Vrbasa iako kiša i dalje pada..
Emmy Lou Harris – If I Could Only Win Your Love.. poznati ritam... pokušavam plesat za volanom...
Rebekah del Rio – Llorando... Almodovar mi zaokupira misli... kad sam zadnji put gledala neki njegov film? Tražim u sjećanjima.... Banderas i Koža... trebala bih ponovo gledati njegove filmove... odredim tempo vožnje i mislim na muziku...
Đorđe – Ljudmila... ubi me ova... ali puštam je na repeat... nek svira.... Noć kad je Tisa nadošla... a pored mene i Bosna i Vrbas nadošli... refren me udara tamo gdje najviše boli... ispred mene kamion, uspori mi tempo... dovoljno da me podsjeti da krenem dalje s muzikom
Jadranka – Muzika je svirala... ima li neka tajna veza između svih ovih događaja? Uzroci i posljedice?
Zdravko – Zločin i kazna... otkud Z ovdje? Neka svira... provjerim broj pa da se vratim ....
Đorđe – Ne volim januar ... ko ponedjeljak... ima li iko da ga voli? Puštam muziku da svira... ne remetim red... ne pritišćem repeat... Odavno sam prošla Donji Vakuf.... Vozim uz Vrbas, prolazim Jajce, bez nakane da uđem i stanem... kiša remeti sve moje, inače obavezne, stanice.... Podmilačje... upoznah nedavno nekog iz Podmilačja... i rekoh mu da mi se ova crkva nimalo ne sviđa... rimokatolička, čini mi se da je Svetog Ivana... betonska... crkveni toranj omotan u betonski plašt koji se svija uz njega dižući se u visinu... nekako nezgrapno me podsjeća na La Familia Sagrada iz Barcelone, iako nema apsolutno nikakve sličnosti.... smjenjuju se Đoletove pjesme.... koja god da dođe, ubije me...
Đorđe – Otilija.... pjesma uz koju se nadah da će moja dracena, nesuđeni poklon, ona ista o kojoj pisah već u dva navrata, početi rasti.... devet godina ima, a pet kako ne raste...  ona i dalje nema pola metra.... kako dođe koja riječ, tako i ona dobije list..... pokušavam zamisliti šta ću ako dođe rečenica...
Zdravko – Pjesmo moja... konačno pustih glas... repeat, repeat... živnula sam malo.... da bi me već slijedeća vratila na isto mjesto...
Đorđe – Pred zadnji sneg.. obeć'o Đole, obećah i ja... no badava.... zajedno s njim, urlam „al jebeš ga“... jel mi dosta deset repeata? Ne, nije, ni nikad neće.... gdje sam, nemam pojma... tražim neku tablu... Bočac...
Đorđe –... O da mi je da se još samo jednom zaljubim, opet bih gledao niz kej kao niz prugu, i opet bih znao da se u oblak zadubim, i čekao bi samo nju, nijednu drugu.... repeat, repeat, repeat...  Znaš li da Chagal još uvijek čeka na tebe? Čeka tebe?
Đorđe – Ringišpil... baš kao u pjesmi, rešilo nebo da potopi svet... taj ringišpil u mojoj glavi.... april, isto doba, prije nekoliko godina... da, historija zaista ima tendenciju ponavljanja.... samo što mi zaista ništa ne učimo iz nje....
Đorđe – Requiem.... dragi stihovi, barokni finale.... razmišljam o H.-ovim riječima... ima li itko u Sarajevu da za svoju ideju, za ono u što vjeruje, zaista riskira sve, pa čak i život? .. „na barikadama su opet zastave, svet ide ko na praznike, i decu izvode s jutarnje nastave, da vide gladne radnike“.... u čemu je razlika? Ima li je? Siromašniji smo za nepregledne kolone ljudi, ideja, znanja, vještina, a zašto? Za koga? Opsujem, i pustim repeat... Kojekakve spodobe i danas nam pune dan svojim idiotizmima, a mi dovoljno glupi da ih i dalje puštamo da rade po svom. Svi mi gotovo da šutke puštamo. Da, sami smo krivi. Sjetih se i Dennisa od petka.... ne treba deset, dvadeset zahtjeva... jedan, samo jedan je dovoljan.. pa ko hoće, nek izvoli... ali tada odgovara svima nama... jedan krivi korak, ćao! Nema više lavabo! A ni bide! Ako je mogla Irska, što mi ne bi mogli? Po čemu smo gluplji, bedastiji, manje vrijedni i sposobni... zaboravih na repeat svadeći se sa svijetom u sebi...
Gdje sam uopće? Aha, Banja Luka... ok....
Đorđe – Regruteska... čim je čujem dolazi mi slika sa Đoletovog koncerta u Sarajevu i djevojke čijim licem teku suze,
Bajaga – Ruski voz... da se volimo ruski... može... ja uvijek volim ruski..
Emmy Lou Harris – Save the Last Dance For Me... sjetih se D, i okrenem odma slijedeću pjesmu....
Evo me na granici.... ne mogu vjerovati?! Nigdje nikoga! Izašla iz Bosne u roku sekunde, petnaestak minuta da uđem u Hrvatsku....
Zovem kući, javljam se.... za dva sata sam kući... hajde, čekamo te s kolačima... super...
Kiša ne prestaje.... mobitel počinje zvrndati... mailovi, poruke, chatovi... redom odgovaram...
Olivera Katarina – Sedim u jednom pariškom lokalu... aaaa gdje me nađe... nemam još puno, upravo odgovorih na chat da imam još pedesetak kilometara....
Đorđe –  Svetom smo se rasipali ko đerdani, Nosili nas nebom ćilimi, Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?, Nekad smo se bratimili po pogledu, Sluteći da isto sanjamo, I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo... ima li istinitijih riječi?
Zdravko – Ti si mi u krvi... ne daj da te dira! Ne daj!!! Vraćam na Otiliju – Lakonogu.. repeat do kuće.....
Postupno podižem raspoloženje... moram...
Parkiram auto, izlazim, skupljam stvari, i slobodnom rukom stavljam masku na lice....
Otvaram vrata i, kao i uvijek, izgovaram samo „Ja“
30.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA - 5

Nedjelja. Dan odlaska.
Velešići.... i kafa, ona moja, samo za mene.... Susret na starom mjestu, i vožnja na Marindvor. SCC, Metropolis....
Ugodno vrijeme, provedeno u slasticama i nes vaniliji, .... i opet pitanje o listama... baš kao u petak navečer... liste su tu, ali mene na njima nema...
Škorpije.. opraštaju ili ne? Stereotip? Ja opraštam... pamtim, ali usprkos svemu opraštam, i ne naslađujem se, da li me to onda čini škorpijom? Na koncu, problem je sasvim drugačiji, da li sam ja ta koja treba oprostiti ili koja traži oprost? Bezuspješno pokušavam da me to ne dotiče.. Tu bitku uporno gubim....
Princip ili ne... učimo li iz grešaka čovječanstva ili ne... Vječno pitanje, na koje mnogi pretenciozno traže odgovor, šta je Princip Sarajevu i njegovim građanima? Smije li se na pitanje odgovorit kontrapitanjem? Primjerice, da li stanovnici Dallasa, ili for that matter, radnici u Fordovom pozorištu u Washingtonu razmišljaju o značajnosti njihovog grada za globalnu historiju ili jednostavno žive svoj život na način kako najbolje umiju?
Kao i uvijek, teško mi se rastat i s prijateljima, i s gradom.....
Prije odlaska, dobih i ja neumitno pitanje... vratih pitanjem, ima li šanse? Oboje smo bez odgovora....
Povratak na Skenderiju... Alipašina džamija... Koševo, Zetra, Hotonj...
Ponovo reumatske bolesti mi prave problem u vožnji.... javljam, krenula sam... tek sad? Da, tek sad, odgovaram, i ne zaboravi, tjeraš me najkasnije u pet... pa nećeš dotad ni doć... ko kaže, pitam? Znaš li kako me zovu?
Pravac Bugojno.... Lašvanskom dolinom nikad manje prometa...
Pokucah na vrata, i dočekaju me ozarena lica... predstave me Boki Schumacher... umirem od smijeha... Kojim putem si došla?
Pored Semiramidih stupova.... preko Rostova.
Jesi li bila kod Prominga? Ne, nisam, šta će mi Proming? Pa zar si pogodila kroz grad? Naravno da jesam...
Čuj to, jednom bila ovdje i pogodila put.... upadam u riječ i smijem se, a ti, rođena ovdje pa se svaki put izgubiš....
U pola šest istjerah samu sebe.
30.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA - 4

Hodam Obalom do Pozorišta. Kiša pada. Lokve dobivaju oblik jezera. Ispalo da u svaku ugazim, svjesno ili ne..... Misli su mi tako i onako svuda samo ne na Obali i obalama lokvi.... Ne marim za mokre noge....
Delikatesna. Kroz staklo ugledam društvo koje me čeka. I ne samo mene. Pozdravljanje. Upoznavanje je ekspresno, i konverzacija na engleskom. Uskoro nam se pridružila još dvojica. Održali smo međunarodnu konferenciju o poznavanju Sarajeva. Bosansko-američko-irsko-hrvatska kombinacija. Tema pregršt, a i mogućih opcija rješenja svih bezbedonosnih tema.... Povijest, geografija, bračni statusi...
Dogovor za moju nedjeljnu kafu bez koje ne napuštam Sarajevo. I neumitno pitanje....
Kišom okupana čaršija čekala je na mene... povratak na Kovače. Samo što sam ušla u sobu, shvatih koliko sam umorna...
Jutro me dočekalo sms-om. Teško je bilo pokrenut umorom obamrlo tijelo.
Plan imam. Za cijeli dan. Bjelave, Skenderija, Otoka, Koševsko brdo, Velešići, Kovači.
Sajam knjiga na Skenderiji nije mi dobro sjeo. Otvorio ogromnu izgladnjelost za knjigama, a način da se ta glad utaži malen. Malen u markama.
Kupih dvije, dobih četiri..... Dva petaka dadoh...  Dobro sam tržila, zar ne?
Otoka... susret s dragom osobom, koju eto, igrom slučaja vidim jednom godišnje.. no... sad kad znam gdje je, ne može mi više pobjeći
Koševsko brdo i Velešići.. zadovoljstvo nakon ispunjenog dana..
Reumatski cd player dobio je dan odmora... nisam ga ganjala..
Povratak na Kovače.... Kiša i dalje pada... neumorno....
Sparkirah... samo što sam izašla iz auta, čujem riječi dobrodošlice, riječi pristigle iz mraka....
„Ne zna gdje je Sebilj, ali zna parkirat auto u mahali“.... Osvrnem se, potražim izvor glasa, i prasnem u smijeh. Malik, sjedi u mraku, uživa u cigareti, i smije se na sav glas... Meni, naravno, i našoj šali koja odjekuje recepcijom....
Jesi li i sutra u smjeni? Ne, gotov sam za ovaj tjedan.. Pa kako ću ja bez tebe? Haj ne brini, kaže, dao sam im svima dobre instrukcije.
Popričasmo još o našim prvim danima, prije sad već ima ravno tri godine....
Ponovo s vrata, olovnih nogu, jednostavno padoh u krevet.... potonuh ko Titanic...
29.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA - 3

Na obali gužva, kolone, ljudi s kišobranima, ljudi bez kišobrana... pogled na most i ALU, Latinska ćuprija.... smjenjuju se slike proteklih godina .... vozim napamet, tu i tamo primjetim da postoji i semafor...
Vijećnica.... veličanstvena u svojem novom ruhu izaziva divljenje... brisači mi smetaju za slikanje i hvatam vrijeme i prostor ...
Skrećem desno i krećem uzbrdo prema Kovačima.... Rezidencija onakva kakvom sam je ostavila jesenas...
Armando Gama – Esta Balada Que Tu Dou na repeatu od Zetre... pjesma o nama.... o ljubavi... o nama....
Parkiram. Dočekuju me poznata lica, radujem im se... i oni meni... Pitanja što me nema, kako me nema, vidiš da sam došla.... da ostanem bruji u glavi....
Kakvu sobu si mi spremio? Lijepu, divnu. S pogledom na more ili planine? Kolegica odgovara, na more. Bravo, hvala! Malik sa smijehom na licu pita, gdje je Big Ben? Evo ga, parkiran....
Prenosim stvari u sobu. U glavi nabrajam prijatelje i naručeno, dijelim donešeno.... Otvaram sobu. Sobu? Apartman! I divan pogled na more. Miljacku. No dobro, smetaju neki krovovi, ali bitna je moć imaginacije. A imam i planine. Park prinčeva izvire između oblaka vodene pare.
Ezan.
Zvoni mobitel, gdje si? Na Skenderiji sam, daj mi deset minuta. Ok. To je znači pola sata. Pravim plan. Blogerska kafa na jednu stranu, ostale posjete na drugu stranu. Prebacujem u vrećice i krećem.
Malik pita, hoću li trebati pomoć sa snalaženjem u gradu... Upitam samo, neka mi pokaže u kom je pravcu Sebilj.... Grohotom smijući se, izlazi i kaže kreni ovuda.... Ne, ne, ja ću ipak ovuda...
Kupujem razglednice. Klasika. Sa mnom su na kafi uvijek i oni koji su daleko.... Svi oni koje volim, bez obzira gdje su....
Ulazim u Kuću sevdaha. Poznato lice me dočekuje... Smajo, uskoro završava smjenu, Almedin je poslijepodnevna smjena.
Prva kafa i zagrljaj, osmjeh, smijeh, radost i veselje smjenjuju se s trenucima ruženja zbog nejavljanja, ali i razumijevanje situacije....
Krenemo na čaršiju.... treba se jest..... Zeljanica i sirnica... i povratak u Kuću sevdaha...
Stiže mi poruka... „k'o da sam na iglama“.... smijemo se...
Naše mjesto zauzeto, ali brzo će one.... sjednemo do njih, i minutu nakon što su djevojke otišle prebacujemo se u naš kut, samo naš kut...
Kafa počinje... Po(t)pisivanje prisutnih.... Svi iščekujemo papirnatu vrećicu u kojoj se nalazi ono što smo mjesecima iščekivali... barem neki... mnogima je bilo iznenađenje...
Do nas, promocija neke knjige.. upitnici oko, i ne samo, moje glave, otkud ovi? Mi smo bili prvi... no hajd, postat ćemo neugodno glasni kad pretjeraju s dužinom....
Sevdalinke cijelo vrijeme sotto voce... no ne čujem ih... društvo je veselo, pričljivo... tema pregršt.... no sjecani burek je definitivno ono čemu se radujemo..... još samo da riješimo pitanje datuma...
Večer ni izdaleka nije gotova....
28.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA - 2

Razmišljam šta da uradim. Arsen – Sve ono što znaš o meni nimalo ne pomaže. Dok umačem kocku šećera u kafu, razmišljam. Hej, što sam glupa. Pa imam wifi. I viber. Drug, pomagaj. Drug pomogao. Istog trena zovem Tuzlu, Sarajevo, Turbe. Prošlo pola dva, krećem dalje.
Zdravko – E draga draga,.... vozim poznatim putem, prelazim Bosnu. Nabujalu, brzu, visoku.... Prolazim sad već poznatim putem, s fotoaparatom i mjenjačem u ruci. Badava savjeti da to ne radim... to je jače od mene....
Jadranka – Emina .... zapjevam... ne pamtim kad sam zadnji put pjevala u autu... ne pjevam ima pet godina.... mjesta se samo nižu.. Gračanica... Lukavac... mogla bih na Modrac.. ne danas, kiša pada...
Ponovo Enrique – Enamorado Por Primera Vez i odma za njom Mocedades – Eres tu.... ulazim u Tuzlu.... poznate ulice, zgrade... centar... Mejdan... kipovi.... repeat repeat repeat sve do Talijanuše.. vozim uzbrdo i evo me.... prva etapa gotova... Kafa, ćevapi, razgovor, smijeh, radost... sjećanja, poduka... downloadanje.... opet poduka... guglanje, youtube, skype, .... slikanje, uploadanje.... i nestrpljivo čekanje utakmice...
Javljam se na whatsapp... prenosim utakmicu u živo.... šaljem rezultat,... smijemo se odgovorima, lukavštini, snalažljivosti.....
Pogled koji se pruža na grad je predivan usprkos kiši i oblacima, i onih iz kojih pada kiša i onima koji nastaju isparavanjem silne vlage u zraku....
Krevet u kojem spavam je ogroman... dobar za moje poznato rotiranje uspavanog tijela u pravac sjever-jug.... iznova se budim i vraćam u vertikalu, da bih se ponovo probudila u dijagonali, i tako u nedogled... Buđenje i ustajanje i cjelodnevni boravak u pidžami... sve do trenutka za dogovorenu kafu... Susret i šetnja do Trga i Česme... Tarhana i palačinke i coca cola.... rastanak kod Jezera ... šetnja po kiši do Mercatora gdje sam ostavila auto... Večeramo ono što se veže uz drvo.. šta ćemo drugo kad nema više kolača... šaljem sms-ove i odgovaram na brojne upite o dolasku u Sarajevo... kad ću, kad ću, kad ću? Krećem u 11, eto me oko 1....
Htjela sam do Zvornika, do Diviča... hm... da ne pada išla bih.... ovako... ostadoh u kući, ne napravivši ni pet koraka ...
Na dva dana zaboravih sve misli, čak i onu konstantnu misao u mojoj glavi.. svjesna sam, čim upalim auto, sve kreće ispočetka...
Ograda se otvara, izlazim na cestu... pozdravljam se s mojom B i obećajem jul.. i august.... i septembar.... s ozbiljnom namjerom da ispunim obećanje...
Do Husina vodim bitku s cd-playerom. Izgleda da je dobio reumu. Zimi i rano proljeće, puno vlage i kiše, negativno utječe na njega... prijetim, tetošim, gladim, brišem cd, hukćem,.... ništa ne pomaže dok se auto dobro ne zagrije... Živinice, eto konačno uspijevam.... hm.. gdje smo ono stali... aha, pjesme sa E... nasumice biram broj 39... to sam već slušala.... probam 49... eto, tu smo stali.... ponavljam Eres tu.... i vozim za Sarajevo...
Osmijeh mi prelazi licem na samu pomisao na prvi pogled na Koševsko brdo, Zetru, Ciglane, Alipašinu džamiju, Skenderiju....
Smjenjuju se misli... tuge, veselja, radosti, nade, straha....
28.04.2014.

NE DAJ DA TE DIRA

Zatvorih vrata. Sretna. Uzbuđena. I usprkos svemu, s grčem u trbuhu. Usplahirena.
Otvorih vrata, sjednem i zatvorim. Nježno. Auto će se raspasti ako zalupim snagom želje.
Dam kontakt i prebacih brzinu. Krenuh. Skinuh masku.
Krenula i muzika. A.-lista. Znakovito, jer pokazat će se, bit će riječi o listama. I ljudima na njima. Na tim listama me nema.
Amaya Uranga – Amor de Hombre, kao da je znala šta mi treba. S prvim stihom počinjem razmišljati o ljubavi, o vrstama ljubavi, o objektima ljubavi... Blijedi li ikad? Zašto? Prestajemo li voljeti samo zbog postupaka? Vlastitih i tuđih..... Vozim po autocesti, ne razmišljajući previše o oznakama koje mimoilazim.... Kućice su premještene dvadesetak kilometara dalje... IKEA gotovo izgrađena, pristupni putevi skoro upotrebljivi. Gotovo sedam mjeseci ovuda nisam prolazila....
Zdravko – Anđela – sve pjesme, sve arije.... buđenje onog što nisam htjela... kilometri prolaze pored mene, u drugom sam svijetu... vratih se u prošlost .... i tada je bio april... plan da dođem... potrajalo je...
Đorđe – Anita – čardaš... jedan od omiljenih .... osnova Paralelnog svijeta Đorđa Balaševića... osjećaj bipolarnosti ne jenjava... radost i veselje, tuga i sjeta... njihalice na okolnim naftnim poljima uredno se njišu... izvlače litre nafte.... valjda me neće tražit i zvat s posla... rekoh im da neću bit u Zagrebu... opsujem, jer uletio mi posao u misli.. a to ne valja... ne želim razmišljati o poslu. Na godišnjem sam. Točka.
Zdravko - .... koja kažnjava i boli...  Na koju sam vremensku kaznu osuđena? Apelacioni sud ne radi. Nikad ni nije. Ivanić Grad. Sjetih se školskog tornja. Da mi se vratit u studentske dane.... Razmišljam gdje da uzmem gorivo. Novska? Ima li Inine pumpe poslije Novske a prije Slavonskog Broda?
Enrique Iglesias – Bailamos – po prvi put pritisnem repeat. Plešem za volanom. K'o nekad. Sunca pomalo nestaje, skupljaju se oblaci... Pogledam mobitel i prognozu. Zagreb, Split, Sarajevo. Svuda kaže kiša... Halooo? Ja vjesnik proljeća da donosim kišu? Ko mi reče da bi mogao snijeg? Ne dolazi u obzir. Otvaram sezonu nakon dugih, predugih šest mjeseci. Nema snijega. Nema. Ne dam.
Jose Feliciano – Camino Verde – to je prava pjesma. Verde. Zeleno. Proljeće. Još samo sunce da dođe. Benzinska. Novska. Tu ću uzet gorivo, ne želim riskirat.
Joan – Gracias a la vida – repeat pet puta... uživam u gitari i harfi.... La ruta del alma del que estoy amando.... Zbrajam ljude na kafi.... Jesam li sve obavijestila? Jesam li koga zaboravila?
Zdravko - ...ono je moja zvijezda, što mi leži kraj srca .... repeat... vi'š mogla sam preko Banja Luke.... tuko! Ideš prvo u Tuzlu...
Mercedes Sosa & Nana Mouskouri – Credo... usprkos svemu, još uvijek vjerujem... jednom nekad. Sabur, Sabur, Sabur!
Đorđe – Crni labud – Labuđe jezero ili labuđev pjev.... Siniša i odlazak na Đoletov koncert u Zagrebu prije gotovo trideset godina... Kako sam mogla dopustiti, kako sam mogla popustiti toj paranoji? Hvala ti što me vrati. Uvijek ću ti bit zahvalna....
Marc Anthony – De la Vuelta – ritam me vraća u život.. gdje sam? Nemam pojma, ali nisam prošla Slavonski Brod. Evo table. Još desetak kilometara. Vidim rafineriju. Još malo. Pa da!! Tu ću na kavu... moje omiljeno mjesto. Kotromanićevo. Iz njega se uvijek javljam, dolazila ili odlazila.
Zdravko – Da mi nije ove moje tuge .... kud sad baš ti s tom pjesmom..... kud baš sad.... oči mi se skupe... uzmi vode malo... evo me na granici.... vidi ovo! Nigdje nikoga! Jedino ja! Ne mogu vjerovati. K'o da su me istjerali, tom brzinom sam izašla iz Hrvatske. Most. Podne. Provjeravam bosanski mob imam li BH mrežu. Nemam. Još mogu na fb. Dopisujem se, i javljam stanje stvari. Nekih pola sata čekanja. Prolazim i bosansku granicu. „Imam li šta za prijavit? Jel se vraćam sama?“... Bože kojih smješnih pitanja....
Đorđe – D-mol – zašto ova iza Zdravkove? Kako li sam to slagala muziku? Očito po abecedi.... i ja isto svašta pitam.... naravno da je po abecedi, tako da se mješaju ritmovi i jezici....
Emmylou Harris – Do I ever cross your mind.... Do I??????
Enrique Iglesias – Enamorado Por Primera Vez – repeat, repeat, repeat... Potonem k'o Titanic... Kiša... Krasno! .... Kotromanićevo. Ne skrećem jedina.... Uzimam mobitele, vadim tablet.... Naručujem bosansku... Zovem Tuzlu. „Nemate bla bla bla.....“ Molim??? Imam kredita, znam da imam... provjerim datum. Opsujem u sebi. Jučer mi isteklo.
I šta sad?
23.04.2014.

NESTO IZ ARHIVE...... I VRIJEDI SVAKI PUT

PARALELNI SVIJET ĐORĐA BALAŠEVIĆA
 
Dal se bar ponekad seti
ringišpila zvon
prosto ko u sevdalinki
poznato mi sve
kafa, ruža, nes vanila
ezan, Štuke i Anita
Đole svira na sav glas 

Vozili smo putem Vrela
kiša ili ne
Inat kuća, Vratnik, Sebilj
i Latinski most
zavejani Trg sa šahom
gde poželeh da sam tvoja
i da uvek bude kao tad

Zvonio je saz
neku tužnu, staru stvar
volila bih da mi piše
jednom bar
zateklo je jutro snežno
naše zvezde dve
ljubila sam nežno ko nijedna pre

Pogledom sam posle dugo
pratila taj trag
Vilsonovom ulicom
niz Miljacku
gonila me pesma ona
znala sam od pre
jutro će promeniti sve

Srce uvek jače bije
kad se setim sveg
Đoletove pesme
bude iste sne
eh da mi je znati zašto
dal pomisli ikad na me
il u inat neku ljubi sad
 
22.04.2014.

STONOGE I GUŠTERI

 
Do garaže gdje mi je parkiran auto, dok sam na poslu, imam 150 metara. Jedan semafor i još jedan prijelaz. Pristojno sve odradim po zebri. Jedino semafor ponekad ne čekam. Ko će čekat, a nigdje auta.
Vidi se da je proljeće (odavno) stiglo. Kako znam? Bicikli jure pored mene. Prestižu me k'o da sam puž. I svaki put mi se fokus usmjeri na njih. Od sto bicikala što su prolazili pored mene, njih sto su vozili momci. Nekad su se trudnice u proljeće brojale, sad se broje muške noge. Na biciklu.
Svi do jednoga obukli kratke hlače. Nova moda?
Ima ih dlakavih, glatkih, debelih, mišićavih, koščatih... mo'š birat. I svi do jednog, golih nogu.
 
 
Obavih jutros neke poslove koje sam ostavila za ove dane kad sam na godišnjem. Da ne izlazim s posla. (Vid' što sam svjesna i savjesna)
Poslovi u centru grada. Na Trgu nisam bila od jeseni. I iznenadih se. Trg je i dalje na mjestu. Ili se vratio sa zimovanja. Nisam pitala.
Napravih nešto slika. Da upamtim kako Trg izgleda u proljeće. Do jeseni vjerojatno opet neću u centar grada.
Proljetno sunce izvuklo ljude van. Terase pune. K'o da nije radni dan. Sjede na suncu i glume guštere, ispijaju se kave, jedu kolači i sladoledi.
 
 
Jedna misao mi se danima vrti po glavi. Hoću li? Hoćeš li?
Nada umire zadnja.
 
21.04.2014.

KAFA

 

Došlo je do nekih promjena, vezano za blogerske kafe.

TUZLA - četvrtak, 24.4.,, Pozorišna bašta, 16 h. Ukoliko bude kiša, tu se nađemo, i onda se dogovorimo kuda ćemo.

 

SARAJEVO - petak 25.4., 17.30., Kuća sevdaha.

 

Vidimo se

 

19.04.2014.

DAN 1

 

Godišnji počeo. Radno.

Iz jednog ureda preselih se u drugi ured. A onda...

Čišćenje, spremanje, kuhanje, pečenje, farbanja, ljepljenje....

Svima, koji slave, želim Sretan Uskrs i Vaskrs

 

18.04.2014.

KVASINA

 

Bubne Putin i ostane živ: "Žele nas uništiti k'o Jugoslaviju."

Ko su to "oni"?

Ko smo to "mi"?

 

17.04.2014.

ĆIRO 3

 

Kraj.
I posljednja nit je prekinuta. Ugašena.
 
April, 2003. Povratak s Hvara, kroz Liku.
„Mama, imam ideju“
„Zar opet?
„Hoćeš li da idemo u Ričice?“
„Šta ćemo tamo? Tetku Anku? Kako ćemo je nać?“
„Šta je Johann radio? Gradio prugu. Gdje Anka može živjeti? Uz prugu. Kako joj je ono prezime?
„Pa Dorighi“
„Ma udano, mama, udano“
„Knežević“
„Eto, pola posla obavljeno. Tražimo Anku Knežević“
 
Obišle smo Ričice, Sveti Rok, Lovinac. Nigdje zaseoka Kneževići. Niti ga nema. Kako će jedna kuća činiti zaseok? Kako pronaći jednu kuću? Sat vremena smo tražile. Desetak puta sam silazila s glavne ceste u šumske cestice vozeći do pruge i tražeći kuću. Nijedan nije bio pravi dok mi nisu kazali, da se taj put, ta cestica i ne vidi kao cestica, sakrivena je žbunjem i kupinama. Kako je meni sve sa brojem trinaest, tako je i trinaesti pokušaj konačno urodio plodom.
Kuća pored pruge. Ni pet metara udaljena.
U ratu porušena i spaljena, sada obnovljena. Izgubila se jedna soba, ali se zato dobio sanitarni čvor. Još bliže pruzi nalazi se još jedan objekt, pomoćni... sada služi kao kokošinjac.
Oko kuće cvjetnjak, proljeće je i sve je u raznim živim bojama. I niska drvena ograda, tek toliko. Bez namjere da ikoga spriječi da dođe i ubere.
Sparkirah se na neograđeni, zemljani teren... Zemlja je suha, nema blata, nije bilo ni kiše... Pokucamo na vrata. Otvara muškarac maminih godina.
„Dobar dan, mi smo Lončarićke. Jesmo li pronašli kuću Tetke Anke?“
„Jeste. Ja sam Nikola. Uđite.“
„Jel Tetka tu?“
„Da, da, samo uđite.“
Ušle smo u veliki dnevni boravak spojen s kuhinjom. Na suprotnom zidu moderna kuhinja, ali i šporet koji me vraća u djetinjstvo. Dok čekamo, promatram zidove. Slike. Ukrase. Razmišljam s koliko ljubavi i boli su ponovno vješani predmeti na zidove. Nema slika starijih od nekoliko godina.
Sve što je postojalo, srušeno je i spaljeno 1991. Ponijelo se samo ono što se moglo nositi bježeći na nogama preko Velebita. Snježnog i smrznutog Velebita. Sa sedamdesetjednom godinom na leđima, s vrećicom u rukama, po smrznutom Velebitu. Zgrozila me sama pomisao na pokušaj da zamislim sve to.
U tom se trenu otvaraju vrata. Ulazi žena koju tražimo i čekamo.
Tog trena me udara kamen posred lica, grom u rebra, mokra krpa po glavi, šamar, šaka u lice.... ništa nije ravno tom šoku. Skoro da sam se onesvjestila.
Ugledah moju baku, maminu mamu. Ne mogu disati. Srećom sjedim. Otpijem malo ponuđenog soka da dođem k sebi. Ne, to je nemoguće, baka je umrla dvadeset godina ranije.  Želudac mi se pobuni. Sprema se erupcija. Pogledam mamu. Pogledom tražim pomoć od nje.
Njenim licem se razlije tuga, sreća, ljubav, znatiželja. Oči joj svjetle suzama koje uspješno skriva naočalama.
Žena koja je ušla u dnevni boravak je sestra moje bake. Sestra po ocu. Mamina tetka.
Sličnost koju vidjeh je nemoguća. Visina, stas, glava, kosa, lice, ruke, milost, nježnost, ... Da li je moguće da je sličnost tolika? Ili je moja ljubav prema mojoj baki tolika da u svakoj ženi vidim moju baku? Njih dvije jesu sestre, znači trebam očekivati sličnost... Ali zar toliku? Zar je moja baka klonirana?
 
Slušam ih kako pričaju i shvatim ko je Nikola. Lice iz pisma kojeg sačuvah nakon bakine smrti, gdje ova žena koju smo tražili i našli moli moju baku da uskoči njenom sinu, Nikolu, studentu, ako šta zatreba.
Zatvorio se krug. Povezah sve....
Uživam slušajući Tetku Anku kako priča o Johannu, njenom ocu, djedu moje majke. O Johannovom dolasku iz Tuzle. O životu u Trenti, o rođacima u Italiji. O životu u Lici ranih dvadesetih. O gradnji pruge. O hladnim ličkim zimama i životu u šumi. O ratu, drugom i ovom. O neimaštini, siromaštvu, .... o obnavljanju kuće, žali što je izgubila jednu sobu, no raduje je sanitarni čvor. U kući. Cijeli život je morala koristiti poljski zahod. A eto, sad je ovdje u obnovljenoj kući nekih dvije tri godine, i uživa što ne mora na wc kroz metre snijega....
Da li ću ikad moći i znati cijeniti ono što imam? Hoću li ikad moći biti dovoljno zahvalna za sve što imam? Slušajući Tetku Anku postidjeh se svoje obijesti i nezahvalnosti. Shvatih poniznost. Shvatih koliko moram biti ponizna.
 
Tetka Anka je prije tri dana zaklopila svoje oči. Konačno je našla mir i smiraj.
U devedesetpetoj godini života.


17.04.2014.

BIBLIJSKE VRIJEDNOSTI

Želim da Sveučilište u Zagrebu postane ono čemu težimo – mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas nažalost ne poštuju – bila je prva izjava novoizabranog rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa (62), kojega su jučer članovi Senata izabrali za nasljednika Alekse Bjeliša.
 
Boras je priznao kako nakon pljeska izbornoga tijela, 70 članova Senata, nije mogao održati govor jer se rasplakao.
Hrvatski kemičar dr. sc. Pavle Močilac čestitao je Borasu na izboru za rektora, ali i priznao da je zbunjen njegovom izjavom o biblijskim vrijednostima. Stoga mu se odlučio obratiti otvorenim pismom.
 
Objavio ga je na svom Facebooku, a mi ga prenosimo u cijelosti:
 
 
Otvoreno pismo novoizabranom rektoru Damiru Borasu
 
Poštovani profesore Boras,
 
Čestitam Vam na izboru za rektora slavnog Zagrebačkog Sveučilišta, najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj! Doista velika je čast i iznimna odgovornost biti na čelu institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države, Sveučilišta koje je 500-to na listi najboljih svjetskih Sveučilista! I ja sam jednom na prelazu stoljeća bio student slavnog Sveučilišta.
Doduše, moramo priznati da me je pomalo zbunila Vaša izjava da želite vidjeti slavno Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. To me je neobično podsjetilo na ona, ne tako davna vremena s početka osamdesetih, kad se bratsko Teheransko Sveučilište vratilo kuranskim vrijednostima. Naime, ja sam ipak samo kemičar pa mi nije jasno na što ste točno mislili.
 
Rektore Boras, budite ljubazni, objasnite jednom kemičaru malo podrobnije, na koje ste to točno biblijske vrijednosti mislili? Da li na one iz Starog Zavjeta kad Jahve naredjuje genocid Kanaanaca, pogubljenja i kamenovanje "preljubnika" ili one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti?
 
Nije mi sasvim jasno da li ste mislili na one da treba pobiti homoseksualce (Lev. 20:13, Rim. 1:26-32), bludnike (Lev. 20:10, Pnz. 22:22), neposlušnu djecu (Pnz. 21:20-1, Lev. 20:9, Izl. 21:15), žene koje nisu djevice prije prve bračne noći (Pnz. 22:13-21), one optužene za poročnost od strane dva svjedoka (Pnz. 17:2-7), bilo koga tko radi na subotu (Izl. 35:2-3, Br. 15:32-6 )? Ili na one da je sramotno za ženu da govori u Crkvi (1Kor. 14:35-6), da muškarac mora odobriti ženine riječi da bi one vrijedile (Br. 30:8), da žena ne smije poučavati niti vladati nad mužem (1Tim. 2:12) ili ono kad se naređuje: „Ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se“ (Br. 31:17-8)? A možda one o opravdanosti ropstva (Lev. 25:44-6, Izl. 21:2-8, Ef. 6:5, Kol. 3:22) o tome kako prodati vlastitu kćer u roblje (Izl. 21:7-8), kada istući roba „žestoko“ a kad „blago“ (Lk. 12:42-8), da je u redu je tući roba ukoliko ne umre u roku od dva dana (Izl. 21:20-1) ili kako označiti roba bušenjem njegovog uha šilom (Pnz. 15:17)? Ili možda onu da silovatelj nevjenčane žene je mora otkupiti i vjenčati je (Izl. 22:28-9), da je u redu je tući djecu šibom, „neće umrijeti” (Izr. 23:13-14), ili onu da ukoliko muž posumnja da ga je žena varala, žena mora popiti „vodu gorčine i prokletstva“, a ukoliko joj ta voda naškodi to je dokaz da je kriva. (Br. 5:12-31)?
 
A možda ste mislili na ono kad nam Isus govori da nije došao donijeti mir, nego mač.“ (Mt.10:34), a „tko nema mač neka proda svoje ruho da si kupi mač“ (Lk. 22:36)? Hoće li sad naši profesori agronomije učiti studente kako prokleti smokvu jer nije bilo plodova van sezone (Mk.11:12-4, 20-1)? Da li su to one vrijednosti da ne treba pomoći djevojci koja nije od tvojeg roda ili vjere (Mt. 15:22-8)?
 
Vjerojatno ćete reći da ste mislili na - ne ubij, ne laži, ne kradi, no tada ste mogli zapravo pozvati i na vrednote starog Egipta, zar ne?
 
Kako sam po struci kemičar rado bih znao, kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a? Svakako me zanima da li će se sada, kad ste objavili povratak na biblijske vrijednosti, kolege geolozi i paleontolozi malo korigirati i početi poučavati studentariju da je zemlja stvorena za samo par dana, kako nas to sveta knjiga uči? Hoćemo li sad našeg slavnog krapinskog neandertalca proglasiti tek sotonskom smicalicom nekakvog Krampusbergera u suštoj suprotnosti s biblijskim vrijednostima? Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir?
A naše drage kolege biolozi? Da li će oni sad, s obzirom na Vašu fetvu, poučavati kreacionizam? Živo me zanima kako će izgledati nastava na Medicinskom fakultetu u svjetlu dogme o bezgrešnom začeću.
 
Sasvim sam siguran da ste upravo Vi, profesor sa čak 6 citata na Web of Science i H-indexom 1 pravi lider za 21. stoljeće, stoljeće biotehnologije i nanotehnologije, a ne, recimo, tamo neki profesor kemije sa PMF-a koji pak ima nekih tričavih 2364 citata i H-index 21. Jer to nije bitno! Jer u jednoj sekularnoj državi, na sekularnom Sveučilištu u 21 stoljeću, što to ima važnije od povratka biblijskim vrijednostima?
Profesor Bjeliš nam je u uspomenu ostavio visak, a Vi, profesore Boras, ćete nam ostaviti svakako, Bibliju, krunicu ili raspelo.
Poštovani profesore Boras, čestitam Vam jos jednom i želim Vam puno uspjeha i sreće! Vaš kolega sa teheranskog Sveučilišta bi možda dodao: Mašallah!
 
Srdačan pozdrav,
 
Dr. sc. Pavle Močilac
 
16.04.2014.

JUMBOOOOOOOO

 



15.04.2014.

OŠ-NEŠ MORAŠ

 

Naš prvi susret bio je obilježen tufahijama, kafom i sunčanim naočalama. Ne znam od koga se skrivao, je, istina bilo je sunce, ali ne i u prostoru u kojem smo se našli. Muzika je svirala, sotto voce, hajd bar oko toga nije prigovarao.
 
Bilo je oveće društvo, lajtmotiv: djeljenje nagrade – tufahije i kafe za nagradnu igru kod Malog mozga, danas Povjesničara.
 
Vješto se skrivao iza tih sunčanih. Ne znam jel reklamirao okvir, stakla, cigare, sebe ili se skrivao od jamaca. Al moram priznat, galantan je bio, i držao se dogovora. Dame prisutne su jele tufahije i pile kavu, a on i Mali mozak su plaćali sve šta su dame poželjele.
 
Uz sve zajedničke teme, našlo se i (mog) pitanja o seksu i muškarcima. I to je vješto izbjegao... hm... zamislih se... ček da ga preispitam.
 
„Alo drug, imaš li ti fb?“
 
„Ko? Ja? Jok, bona, nisam ja pubertetlija. Sve tamo neko pusto klikanje, lajkanje.... vidim ovi moji pišu šta su jeli, pili, kud su ganjali momke, cure, ...  Vidiš li da sam ja odrastao muškarac... a ti imaš?“
 
„Naravno da imam... svi ovdje imamo... što ti nemaš? Kako ćemo ti lajkat šta god da radiš ako nemaš fb?“ (kurim vatru... usred ljeta)
 
„ma, daj bona, ohani...“
 
Malo malo ja opet, „ka'š ti fb?“
 
Vrijeme prolazi, tjedni, mjeseci.... Otvorilo se „Drugo nebo“, a ja opet.... „alo drug, haj lajkaj“
 
„Ko? Ja? Jok ja... nemoj mene.... to su dječja posla... viš kako ja ozbiljan, odgovoran... „ malo je falilo da kaže naočit..... ko biva, kad bi on imao fb, žene mu ne bi dale mira... i onda belaj.... nije to tako formulirao, ali mu se čitalo iz očiju...
 
Mjeseci prolaze.... kad dobijem danas pp...
 
„Vidi sad ovo..... (tu mi šibne link i kaže) dodaj raju i ni slučajno me nemoj zezati“
 
Ko? Ja? Jok ja.... ja nikog ne zezam.... to mi je u opisu radnog mjesta... ja to jednostavno moram....
 
Nije da mi ovisi život o tome i da me netko plaća za zezanje, ali ja to moram... ja ne bi bila ja...   
 
E sad... ko spada u raju? Ko hoće link?
 
Ili da se raja sama prepozna?
 
 
 
15.04.2014.

KRIŽAJ, A NIJE BOJAN

 

Križam datume... još tri dana...

Vrijeme sporo ide... al mi bude lakše kad sanjarim i planiram.... otplutam na pučinu.... i bacim sidro.... Đole i Ne volim januar...

Još tri dana.... ko mantru ponavljam, još tri dana.... još tri dana.... još tri dana......

 

14.04.2014.

GO

 

Još malo i odoh ja na godišnji.... Snježna sezona gotova i zna se kud se ide i kad i zašto i s kim i s čim i kako dugo ...

Vrijeme za kafenisanje bit će objavljeno na vrijeme..... ko želi kafe piti nek planira: Tuzla, 24.4. pozorišna bašta, rano poslijepodne; Sarajevo: subota 26.4. poslijepodne, na novom mjestu..... npr Kuća sevdaha

Ako ko ima kakvu želju, nek se javi brzo.... Narudžbe se primaju još dva dana....

 

11.04.2014.

ODA ZAHODU - 2

 

Zahode, pjevat o tebi hoću,
slavnija rupo od svake rupe
,
usluge tvoje danju i noću
,
č
ekaju golo rumeno dupe
,
muhe što oko tebe se kupe

kolo su drevnih, usranih Muza;
počast ti daje i moja guza
!
Zahode, vrli kraljevski trone
,
do tebe stope katkad su teške
,
kad vjetrovi se kroz crijeva gone

tad plaćaju se najmanje greške,
i car ti ponizno prilazi, pješke
,
riješi se tada svih carskih uza
;
počast ti daje i moja guza
!
Primi je blago, dobrostiv budi
,
neka je tvoje naručje stiska
,
osrednje tovno govno ti nudi
,
kao oboa trubeć, bez piska
;
najljepši ukras tebi je driska
,
a prdac njoj je tek anakruza
;
počast ti daje i moja guza
!
Ti stihova si knjižica cijela

i svatko može seruć pročitat
na zidu tvome sabrana djela;
č
ija su? to i ne treba pitat
,
guzobris svaki jedan je citat

a sraćka sonet dirljiv do suza;
počast ti daje i moja guza
!
Otmjeno tebe zovu i WeCe
,
i klozet za Gospodu i Dame
,
koliko tu se začelo djece
,
mekši si ti od najmekše slame
,
parfemi tvoji leptire mame
,
i one dugih i kratkih bluza
;
počast ti daje i moja guza
!
Zahode vječni, zahode javni
,
kako je divno u tebi kenjat
,
biti nastavljač, mali, a slavni

vječnoga sranja što neće jenjat,
sve će se, govno neće se mijenjat
,
ti si mu carstvo, čmar mu je ćuza
;
počast ti daje i moja guza
!
Zahode poljski sa šupljim srcem
,
ne može tebe nitko prešišat
,
pozdravljam tebe dvostrukim prcem
,
u rupu srat ću, u zrak ću pišat
,
možda ću katkad u mraku zbrišat
,
prekratka ti je hipotenuza
;
počast ti daje i moja guza
!
Zahode sretni, izvore znanja
,
ž
ivjet ćeš vječno, sve dok je sranja!

Luko Paljetak

 

11.04.2014.

ODA ZAHODU

 

Tata moj, kad je gradio kuću, znao je kakvu kuću želi, jer imao je iskustvo dvadesetogodišnjeg života u jednoj sobi s vanjskim, poljskim zahodom. U centru Zagreba.
Iako, moram priznat, od prvog dana useljenja u kuću u kojoj danas živim (tamo daleke godine studentskih demonstracija što su bile uvod u psihodeliju sedamdesetih, one iste godine kad su ubijeni MLK i RFK) prigovarah mu što nije napravio lift. Tada mi je kazao, da neka to uradi moj muž, a dok ne uradi mogu komotno živjet u garaži, ustupit će mi je vrlo rado.
Od straha kakav život mi je namijenio, život u garaži, ja odlučih da se ne udam. Nikad. Pa nek se brine zašto nemam muža, kad već nemam lift.
Dakle, u to smo vrijeme bili valjda jedina obitelj u cijelom naselju koja je imala dva zahoda. Jedan dole, drugi gore. Baš smo se bahatili u tim sedamdesetim godinama. Znam da su mi svi prijatelji bili zavidni zbog mogućnosti da biram gdje ću da izvinete piškiti i ono drugo.
Dok nas je bilo četvoro, imali smo odličan ritam i bioritam i frekvenciju posjećivanja tih dviju prostorija. Kad nas je bilo sedmoro, e tad je bila panika. Baš kao u serijama: jedan uđe, njih troje lupa na vrata.... kad ovaj što je prvi ušao, jer naravno djeca imaju prednost, izlevitira u oblaku pubertetskog dezodorana mi ostali budemo drogirani cijeli dan.... i tako iz dana u dan... u tim su trenucima i ta dva zahoda bili gotovo ko dnevna soba... druženje i obitavanje.... samo što se nije jelo i pilo.... a moglo se, bar bi se skratio put....
Danas, nakon više od hiljadu godina koje su prošle od tada, u kući smo samo nas tri amazonke i frekvencija korištenja navedenih prostorija se normalizirala.... više nemamo djece ni pubertetlija.... imamo čak i praznog hoda....
Sve do jučer. I odjednom shvatih ono o čemu su druga djeca sanjala i zbog čega su mi zavidjela.
Uveli smo privremeni raspored korištenja zahoda. Nema više piškanja i onog drugog kad se ko sjeti. Ima raspored. Fulaš li, trpi.
I baš ko za inat, ja upravo danas odlučih družit se s vampirima koji su zatražili i još ponešta, a to ponešta ovisilo je o trenucima kad je zahod predviđen za mene. Zamolih da me puste prije reda. Jedva su pristale na tu izmjenu u programu.
Ali zato kad se gornji zahod fino uredi i sredi, opet ćemo imati all inclusive. Ukinut će se raspored, ograničenja, dozvoljeno trajanje korištenja navedene prostorije...
Ukinut će se zabrana kretanja.
Vratit ćemo demokraciju.
Makar što se zahoda i njihove upotrebe tiče.

10.04.2014.

ŽELJA

 

Htjela sam napisat post, al onda sam odustala.

 

08.04.2014.

BEZDAN

 

Kako je dovoljan samo jedan klik mišem da se probudi sve? Zašto još uvijek osjetim leptire kad otvorim nešto što je vezano za tebe?
 
Zašto je dovoljno da se poneki post otvori i da ja opet budem u bezdanu osjećaja? U vrtlogu misli, žudnje i ljubavi?
 
 

 MODERN TALKING - YOU'RE MY HEART, YOU'RE MY SOUL 

 

 

07.04.2014.

ALMA

 

ALMA BALLEY 7. travnja 1914. položila je vozački ispit i postala prva hrvatska automobilistica, odnosno prva žena u našoj zemlji koja je položila vozački ispit.

Dana 7. travnja 1914., kako je izvijestio Hrvatski automobilni list br. 4...

"gđa. Alma pl. Balley, položila je pred zemaljskim strukovnim povjerenstvom za izpitivanje upravljača motornih vozila izpit u upravljanju automobila. Gđa. Alma Balley, tako se oduševila za automobilizam otkako je njen suprug, 'kraljevski kotarski inženjer g. Vladimir Balley', nabavio automobil, da je udobno mjesto suputnika zamijenila mjestom za upravljačem i ne žacajući se fizičkog napora sjela k vollantu, da sama upravlja liepim svojim autom. "

http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=Black&id=738342 



07.04.2014.

MOJA PRVA LJUBAV

 

Imala sam četiri godine kad su slova ušla u moj život. Novine veće od mene, ali sam ih uspješno držala i čitala. Te iste godine ušao je i strani jezik u moj život, posredno, ali je bio prisutan zahvaljujući mnogobrojnim i dugo godina čuvanim magnetofonskim trakama za učenje engleskog jezika.
Mama je krenula na tečaj i trake su se neprestano, iznova i iznova vrtile. Lekcija po lekcija.
Mislim da još uvijek negdje imam i tekstualni dio koji pripada tim tečajevima.
Te godina sam bila zaražena engleskim. To je jedna višedesetljetna bolest kojoj nema lijeka. Zaljubih se tada po prvi put.
Bila sam drugi osnovne kad sam se vratila u Zagreb. Upisali me na engleski. Sve ono što sam slušala u mom predškolskom periodu, konačno je dobilo smisao. Od tada, od tog trena engleski mi je bio prioritet broj jedan. Na sve moguće načine. Kako god, kad god. Već sa deset sam znala šta želim biti kad porastem. Znala sam i gdje želim živjeti.
Želje sebi nisam ispunila, mnogo je razloga za to, i objektivnih i subjektivnih, ali ljubav je ostala.
Posljednjih nekoliko dana shvatih koliko volim taj jezik. Posljednjih nekoliko dana komuniciram na engleskom i beskrajno uživam. Od zapadne obale USA, preko Kalifornije do Londona.
Jučer provedoh dan razgovarajući sa Londonom.
Još samo da mi se dobacit do tamo...
 
06.04.2014.

VOLJENOM GRADU

04.04.2014.

PIJACA

 

Kakav je osjećaj kad ideš na bubanj?

 

02.04.2014.

JESAM LI FREZIJA?

 

Добих на фб некакав хороскоп цвећа (јел то уопште постоји?)

Испаде да сам фрезија. И каже 'вако:

24.10.-02:11. ФРЕЗИЈА

Ви сте неустрашиви, упорни и врло тврдоглави и чак до те мере да неком нанесе бол. Али, околина вас симпатише, што вам помаже у многим случајевима, посебно на послу. Управо ту наклоност околине успевате да искористите у своју корист, али и како бисте побољшали своју личност.

Јесам ли фрезија?

 

02.04.2014.

KRAĐA

 

Pita me jučer moja T. kako sam.  Mislim da sam dobro, izgovaram i nastavljam, no nisam. Ukralo mi sat vremena života koje bih inače provela u spavanju i sad ne znam kako dočekat jesen da mi taj sat vrate. A ne znam ni ko je slijedeći da mu ga ukradu.

Na sve to, kaže ona meni da sam luda. Rekoh, to već i vrapci pjevaju, daj nešto novo

 

01.04.2014.

ODMOR

 

Vrijeme za odmor se bliži..... umorih se od Zagreba, željna sam vožnje, željna sam kilometara, željna sam mira i tišine i neobaveznog buđenja.....

Poželila sam kafu uz muziku i razgovor, smijeh i radost.....

Poželila sam mnoge ljude....

Jedna od želja mi je uslišena... u prvi mah pomislih, ne, to je prvi april... ne, to nije moguće.... a onda, dovoljno sam racionalna i svjesna riječi koje pročitah u pristiglom mailu....

Hvala ti :)

 

JOAN BAEZ - GRACIAS A LA VIDA

<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1016481