Ko se kači sa mnom, može i ovo doživjet.....

Stoga....

Galerija skulptura... materijal: bundeve

autor: Ray Villafane

http://www.index.hr/black/clanak/kad-je-rijec-o-rezbarenju-bundeva-nitko-ne-moze-nadmasiti-raya-villafanea/709076.aspx#lightbox[galerija]/0/ 

Ima ih odličnih, dobrih, interesantnih, morbidnih....

Meni su najbolje ove tri

Riječ "emeritus", osim što se dijeli uglavnom profesorima i to onima koji se smatraju zaslužnima u svojoj struci, označava, u širem smislu, svaku osobu koja je svojim znanjem i iskustvom postala autoritet.

Ako pažnju usmjerimo na pravosuđe, možemo zaključiti da u najvišim instancama sudova, Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu, sjede cjenjeni, uspješni, inteligentni pravnici koji za područje pravosuđa u kojem djeluju glase za autoritete. Barem bi trebali... to zdrava logika nalaže.

Ne znam za druge države, ali u Hrvatskoj suce i sutkinje koji čine Ustavni sud, bez imalo ustračavanja mogu nazvat "biserkama", bez obzira na njihov spol.

Referendumsko pitanje, o kojem već jesam pisala, http://graciasalavida.blogger.ba/arhiva/2013/05/30#3543617 , dobilo je i zvaničan datum održavanja. Samim određivanjem datuma moguća ustavna kriza dobila je momentum.

Da li rezultati referenduma trebaju biti prihvaćeni i u parlamentu? Da li tek odluka parlamenta kojom se prihvaćaju rezultati ima pravnu moć da se Ustav mjenja? Ili, se rezultati referenduma direktno "teleportiraju" u Ustav? Ako je tako, onda svaka šuša može raspisat referendum, i to će po kriteriju uspješnosti, ili ući ili neće ući u Ustav. (Koristim priliku da ponovo objavim moje referendumsko pitanje:  Pozivam sve ljude na potpisivanje peticije da uđe u Ustav da svi ljudi koji imaju zvrk u kosi, koja zbog toga ne pada nego strši u zrak, moraju biti ćelavi. Ko ne dođe, brišem ga s liste favorita, liste fb frendova, brišem njihove telefonske brojeve i ne pijem s njima kafu.

Nadalje, postojećim Ustavom, kao ni svim dosadašnjim izdanjima i sadržajima, ne mogu se određivati svjetonazori. Svjetonazor NIJE niti će ikada biti ustavna kategorija.

Da li je demokracija kada se odlučuje pukom većinom? Da li je demokracija kada se svjesno marginaliziraju svi oni koji se bilo kojim dijelom svog bića i djelovanja razlikuju od grupe ljudi koja za sebe tvrdi da je većina?

Je li ta "većina" zaista većina? U pravom smislu riječi? Koliko je onih koji nisu izašli na majsko skupljanje potpisa? Koliko je onih koji se zaista ne slažu s postavljenim referendumskim pitanjem?

Od sudaca, članova Ustavnog suda, očekivala sam da budu zreliji i svjesniji trenutka u kojem živimo. No, čini mi se da između njih i vrha rkt crkve nema ama baš nikakve razlike. I jedni i drugi žive u svom dogmatskom svijetu, gdje su izgleda sami sebi svrha.

Brak kao institucija rješen je zakonom o braku i obitelji. I tamo sve piše. Nije potrebno ustavom naglašavati da određeni dio stanovništa Hrvatske smatra da je brak institucija samo muškarca i žene.

Da, ja sam od onih koja smatra da svjetonazor nije i ne može biti ustavna kategorija. Podržavam pravo istospolnih zajednica da svoje odnose zaokruže institucijom koja se zove brak, jer ako zajedno žive i žele svoj odnos urediti na način kao što ga uređuje i heteroseksualna zajednica, sa svim pravima, obavezama i odgovornostima, onda im tu slobodu izbora treba omogućiti. I deklarativno i legislativno.

Nema potrebe da opet nabrajam argumente navedene u postu od 30.5., ali to što netko radi u svoja četiri zida je samo njihovo.

Svi vi ostali koji o tome razglabate, nemojte samo deklarativno pomesti pred svojim vratima. Prvo operite svoj prljavi veš i kad ga budete mogli javno izvjesiti na sušenje, onda ćete imati i pravo na sve ostalo. Tek tada ću o vama i s vama moći zajedno. Do tada (ako ikada), dovigiorno!

Negdje u susjedstvu, rano jutros, svirala muzika koja mi ne izlazi iz glave..... ponovo i opet i još uvijek.... 

Nisam bila sigurna jel deja vu ili java.... ustala sam da provjerim..... i vratila se u krevet plešući i pjevajući tihim glasom..... libro blanco de mi vida.....

RICKI MARTIN - LIBRO BLANCO DE MI VIDA

Klik na sliku :)))

jutros rano.... napunih brdo godina.....

 
Tek toliko da se zna, sutra imam svoje uobičajene goste na večeri....

Eros, Julia, Bill i ja :)
 
 

 
EROS - UNA EMOCION PARA SIEMPRE
 

 
Koncert Dubioze je donio više od očekivanog. Karta koju sam kupila ostala je neiskorištena, jer sam, zahvaljujući mom Kozmopolitu, koji je eto nakon dugo vremena ponovo osvanuo u mom gradu, ušla kroz VIP ulaz.
 
Ledena dvorana dupkom ispunjena. Juniorka je sa svojim društvom bila neposredno ispod bine.
 
Sa svakom pjesmom dvorana, nas 9000, se orila. Već dugo nisam bila na ovako dobrom koncertu. Znali smo riječi, pjevali zajedno s momcima.....
 
U publici Aki Rahimovski, s jednom pjesmom gostovao Mile Kekin iz Hladnog piva.
 
U pripremi za koncert, moj Kozmopolit i ja sjedili na terasi gdje smo imali priliku čuti kako Pero Kvržica, Mladen Vassary, svira i pjeva na gitari. Odličan uvod.
 
Jučerašnji koncert kao da je bio dejavu gotovo u dan istog datuma od prije pet godina. S Kozmopolitom dogovorih kafu u Sarajevu.  I da, rekoh mu da ga Zagreb voli i da ne dozvoli da ga opet čekamo toliko dugo vremena.
 
Slike s koncerta su na fb, pa ko voli nek izvoli ....

 
http://www.sfi4.com/12999306/FREE
 
 

S duhovima prošlosti se lako mogu obračunat....

Gadno je kad me dostignu aveti koji ne prezaju ni od čega.....

Danas neću, ali sutra svakako hoću!

Bacit se u dubiozu!

Kolektivno!

Tijelo nije bitno. To je tako i onako samo ljuštura. Ono što JE bitno je ono nešto, nevidljivo, neopipljivo,....

To nešto bi trebalo bit lijepo.  S tim se čovjek rađa... ili ne...

Nepoznato je kad larva uđe da ostane. Jel još u maternici? Ili još ranije, u jajniku? Kad god to bilo, jednom kad uđe raste i širi se. Hrani se vrlo jednostavno. Hrani se onim zdravim i neprimjetno, ali ipak konstatno, izgriza sve što joj se nađe na putu.

Širi se radijalno, poput hobotnice krakovima privlači i uništava. Razmnožava se vrlo jednostavno. Metastaziranjem. Ostavlja tragove iz kojih izniču nove i nove jedinke i s vremenom zauzmu, oduzmu, otmu sav sadržaj ljušture.

Jednom nekad to više nije dosta.... Krene prema van i neopisivom magnetskom silom privlači sve u svoju crnu rupu..... Zagađuje i razara gradeći oko sebe kulu od karata..... gradeći  Potemkinova sela....

Naoko živi, radi, ljuštura bude čak i šarmantna, privlačna, nekima i seksepilna, no ona unutrašnja trulež, smrad, nadohvat je ruke čim malo zagrebeš ispod površine. Pitanje je samo vremena kad će izjedena srž i suština urušiti se.....

Postavlja se pitanje, will there be anyone to pick up the pieces?

Queen bee, matica, je poznata.... poznati su i trutovi.... i radilice su poznati..... no nitko od njih ne zna da im je limes i rok trajanja zadala sama queen bee, gazeći preko njihovih živih leševa...

Jedino je važno i bitno ostati izvan radijusa matice, paziti na centrifugalnu i centripetalnu silu.... beskrajno je važno znati naučiti prepoznati trulež matice od truleži radilica.... za radilice još možda i ima nade... za maticu ne.... kad više ne bude imala šta za jesti, krenut će od radilica i naposljetku ne imajući više kuda, izjest će samu sebe.....

Implozija je najljepša stvar koja joj se može desiti....

Ostavljam to vremenu.....

Rođendan je ove godine rano počeo...... dobih vrlo lijepu čestitku...

kako je krenulo, bojim se pomisliti šta me sve lijepog čeka.....

Jel se ko sjeća Grudnjaka?

Naš odnos, kojeg btw niti nema, jer ne radimo ama baš ništa zajedno, prešao je na viši/niži??? nivo.

Svako jutro me pozdravlja sa "Živili"

E sad sam u dilemi, jel to ona dolazi sa šanka ili mene zove na isti.

Kako god bilo, ja čak ni ne otpozdravljam, znam da sam nepristojna, ali kako da otpozdravim nekome ko me pozdravlja sa "živili"?

Any suggestions?

 
Imala bih svašta za reć. Ispalo bi da se žalim, pa je onda pametnije da šutim.
 
Al odradih ono što osjećam. Nije mi to u genetskom kodu, ali eto dokazah samoj sebi da znam, umijem i mogu.
 
Možda sam u pravu, možda nisam. Ne brinem o tome....
 
Vrijeme će pokazat......
 
 

Život nam se vratio u normalu.

Nema više Štimca, ima Kovača, suđenje Sanaderu i slušanje njegovih opravdanja kako je prije rata u Austriji na pornografji (i nekim drugim aktivnostima) zaradio preko 2 miliona eura (dobro da je to priznao, sad bi mu se i austrijanci trebali nakalemit zbog moguće utaje poreza), štrajkovi, ćirilica..... nema šta nema....

Milanoviću, Ti si ipak premijer. Na tvom mjestu ne bih si dozvolila da me neki tamo Stožer, ma bilo čega, ponižava govoreći mi da čekaju moj mail i da će razmislit kad će mi dat termin da razgovoramo....

No, to je do tebe....

Život nam se vratio u normalu..

Redizajnirano izdanje..... i dalje se prodaje u humanitarne svrhe

http://www.tripleclicks.com/12999306/detail.php?item=254851

Streets of Kabul, Jalalabad, Heart, Kandahar and other cities of Afghanistan are full of children – victims of war activities that are tearing apart this country. Most of these children are directly affected by conflict around them – as is the case with a nine-year old Kunari girl whose entire family, thirteen of them, was killed by international coalition forces in September earlier this year. The girl, the sole survivor of this attack, was severely injured herself; she has lost her eyes, while her body and face were heavily burned.

The war, plaguing this country for decades, also brought poverty and sickness with it. All together, they are the main cause for over 2 million orphaned children living in Afghanistan today. More than 600,000 children live and sleep on the streets.

Another Sky Humanitarian Fund is created by desire to introduce all of us, who only see and hear of Afghanistan on TV and radio stations, with the suffering and difficulties of these children who have been victims of war atrocities for decades, the very same atrocities children of Bosnia and Herzegovina survived during 1992 – 1995 war years.

Whether we are talking of children wounded by bullets and rockets, or orphaned children whose parents have been killed in the raging conflict, or children who are being raised by the streets amongst coldness, begging, drugs and prostitution, Another Sky Humanitarian Fund aims to offer them emotional and material support – in medicine, food, clothes, financial means or any other way that may lead towards giving them a chance for a dignified, more prosperous and happier life.


Na ulicama Kabula, Jalalabada, Herata, Kandahara i ostalih afganistanskih gradova nalaze se djeca - žrtve ratnih djelovanja sviju strana upletenih u sukobe. Neka od djece direktno su pogođena ratnim dejstvima – kao što je to bila devetogodišnja djevojčica iz Kunara čiju su cijelu porodicu, njih trinaest članova, ubile međunarodne koalicijske snage u septembru ove godine. Preživjela djevojčica, koja je prilikom napada i sama teško ranjena, izgubila je oči i zadobila opekotine koje su joj uništile lice i tijelo.

Rat, koji ovu zemlju pogađa već desetljećima, učinio je da njome vladaju siromaštvo, bolest i bijeda. To su dodatni faktori koji čine da danas u Afganistanu ima preko 2 miliona djece siročadi, a više od 600,000 djece odrasta na ulicama.

Humanitarni fond Drugo nebo nastao je sa željom da se prvenstveno mi, koji o Afganistanu slušamo samo na radio i TV stanicama, upoznamo sa patnjama i tegobama djece koja već desetljećima prolaze ratne strahote, one iste koje su bosanskohercegovačka djeca osjetila u periodu između 1992 – 1995 godine.

Humanitarni fond Drugo nebo ima namjeru da svoj djeci Afghanistana pruži emotivnu i materijalnu podršku – liječenjem, hranom, odjećom, finansijskim sredstvima ili na bilo koji drugi način koji će omogućiti da im se pruži prilika za dostojanstveniji, kvalitetniji i sretniji život.

Želim da Bajramski dani budu ispunjeni srećom, veseljem, radošću i u krugu vaših najmilijih

BAJRAM DOĐE MIRIŠU AVILJE 

 
Želim ti sve buduće dane, mjesece i godine sretne i ispunjene ljubavlju kao što će biti sutrašnji dan ....
 
 

Sounds familiar.....

" I am made to live alone"

JB

Pismo koje smo učili u školi. Čitali i pisali na ćirlici. Ne često, ali smo pisali. Čitali puno češće. Na koncu i velika književna dijela su pisana na tom pismu.

Ćirilica kao pismo nije trade mark samo jednog naroda. Ima svoju povijest, dugu 1500 godina. I svaka država koja je koristi ima svoj tip, oblik, svoju ćirilicu. Ruska ćirilica, koliko god bila ćirilica, ipak se razlikuje od bugarske, srpske, grčke ili makedonske. Ne bitno, ali se razlikuje.

Prosvjedi u Vukovaru zbog postavljanja dvojezičnih tabili, već i sam naziv po meni je kriv, jer ćirilica nije jezik nego pismo, ne prestaju, istina nisu onog intenzitteta kao prvih dana, ali ne prestaju. Noćašnji događaj skidanja table sa dvojezičnim natipisom dobio je novu dimenziju. U samom činu skidanja table čini se da je sudjelovao i policajac. Procedura je pokrenuta, dečko je priveden, i najvjerojatnije mu slijedi kazna, da li vremenska ili ne to će sud odlučit, ali posao će sigurno izgubit.

Ono što mi je privuklo pažnju je jedna rečenica koju je izgovorio predsjednik Zbora gardijskih brigada Ivan Vučemilović, vidi link, kaže:

"... Igor Gilja je zatvoren jer je ispunio san svoga oca Franje, koji je poginuo u Domovinskom ratu. Mi se nećemo odavde razići dok tog mladića ne puste iz zatvora i zato smo odlučili blokirati promet ..."ž

Koji je to san njegovog oca Franje bio? Jel njegov san bio da mu sin postane policajac? Da Hrvatska bude samostalna, demokratska, pravna, tolerantna država? Da li je njegov san bio da mu sin krši zakone države za koju je on, otac, dao život?

Jel njegov san bio da grad Vukovar, koji je najviše stradao u domovinskom ratu, izglasa statut grada u kojem se kaže da za njega ne vrijede zakoni ove države? Jel njegov san bio da Vukovar ruši demokratski izabranu vlast i da se ne drži donesenih zakona? Jel njegov san bio da mu sin postane rasist? Srbofob? Homofob? Šta je konkretno bio san Igorovog oca Franje?

Da, Vukovar je podnio najveću žrtvu, svjedoci smo svih ratnih i poratnih događaja i mirne reintegracije. Da, Vukovar je sastavni dio Hrvatske. Treba li tome šta dodavati? Treba li išta više reći?

Ali, jedno je iskazivati poštovanje i pokloniti se žrtvama, a sasvim druga stvar je poštivanje zakona. Jedno s drugim se ne miješa. No Vukovarci to svakim svojim postupkom rade.

Otkad za njih ne vrijede zakoni ove države? Od 18.11.1992.?

Evo, sad mi pade napamet i "slučaj" ratne direktorice vukovarske bolnice, Vesne Bosanac. Žena je svašta prošla i zaslužila je mnogo toga. Ono što je dala u ratu, mnogi ne mogu ni zamisliti. No, eto, svi mi imamo i svoj radni i životni vijek. Ljetos je smjenjena s mjesta direktorice, zbog slabog poslovanja. Dignuta je velika halabuka oko tog smjenjivanja, jer to je ipak ona, ratna direktorica, itd itd... U krajnjoj liniji, zar nije vrijeme i da ode u zasluženu mirovinu? Sa svim beneficijama koje daje i donosi njena angažiranost u obrani Vukovara.

Takvih i sličniih primjera ima još.... da ne spominjem recimo da su odvjetnici Sanadera tražili da mu se kazna ublaži jer je bio u Domovinskom ratu..... ??????

Kakve veze ima to što je netko bio ili nije bio u ratu sa kriminalom kojeg je počinio?

Hajde da ja ubijem nekog pa da mi olakšavajuća okolnost bude to što NISAM bila u ratu, pa upravo zbog toga bolujem od PTSP-a????

Mislim, dokle?????

HDZ je godinama, u najmanju ruku, kritizirao prava, privilegije i beneficije sudionika drugog rata, 1941-1945, da bi oni od prvog dana priznanja samostalnosti RH, učinili i činili još gore. U branitelje su upisivali koga su stigli, čak i tajnice koje su po Zagrebu uredno sjedile u uredu, baš kao i ja i svi mi koji smo na svojim radnim mjestima radeći branili Hrvatsku. Da ne spominjem i muškarce koji su imali radnu obvezu i bili na svojim radnim mjestima radeći i trudeći se da život koliko toliko funkcionira.

A onda, priča iz prve ruke..... zima 1992-1993, Hrvatska samo što je izašla iz rata, definicija pojma rat sve objašnjava, a na autrijskim skijalištima hrpa hrvatskih državljana sa zadnjim modelima terenaca. Naravno da su austrijanci ostali otvorenih ladica... zar je to država koju smo svesrdno pomagali, i financijski i materijalno i diplomatski?

Eto, takva je bila HDZ-ova vladavina, koja je btw donijela sporni zakon s početka ovog posta i zbog kojeg Vukovarci prosvjeduju. Oni isti koji su godinama primali razne vidove financijske pomoći, od podstanarstva pa nadalje, dok su im u Vukovaru obnovljene kuće zjapile prazne.

Bolesnijeg licemjerstva ne poznajem.

Priča kaže da mi je jezik rezan kad sam se rodila.....
 
Na sreću za neke...
 
A i nažalost za neke.....

Od večeras imamo DISTRIBUTIVNI CENTAR.
 
Gdje?
 
Kakvo pitanje... u Sarajevu!

Onaj osjećaj kad se dugo očekivano lice pojavi pred tobom....

SERGIO ENDRIGO - CANZONE PER TE