31.08.2013.

JOŠ MALO....

Imam ideju..... okviri su složeni.....
 
uskoro više....

MARIJAN KAŠAJ - IDEJA
 

30.08.2013.

DOKAZ

Eto i dokaza :D

29.08.2013.

IZNENAĐENJE

Dobih pismenu izjavu da falim i da me vole :D Sumnja li iko, imam dokaz! :D

29.08.2013.

ENTREPRENEUR365 CONTEST

I've just been officially named a FINALIST for SFI's Entrepreneur365 contest!  I invite you to join SFI...it's FREE...and try to join me in the finals!

http://www.sfi4.com/12999306/FREE

https://www.tripleclicks.com/ECA/ECAMystore.php?id=17728

28.08.2013.

BRAINSTORMING

There are footsteps in front of you. They show you the way. All you need to do is to follow them and listen to what they're saying. Eventually give them your own spice.

And things, the ones you wish and long for, are going to happen for you too.

27.08.2013.

JA K'O JA

Jučer se razletih opet od točka do točke B. Bila sam pout vjetra. Nekad je Rijeka izgledala vrlo daleko, danas? zahvaljujući autocesti, taman se auto ugrije, evo nas na cilju.

Putem promjenih tri godišnja doba.... u Gorskom kotaru mjestimično teška magla, kao da smo u novembru. Čim se prijeđe preko te neke planine, morala bih sad guglat da joj nađem naziv, to ću jednom nekad, osvanula je divna slika.

Vedro plavo nebo, sunce, toplina, more, .. do plaže nisam došla, nije bilo ni namjere. Moja jedina funkcija je bila taxi služba, i to odradih.

No, naravno, ja ne bi bila ja, kad si nešto jednostavno ne bih fino zakomplicirala, toliko da recimo poznajem vjerojatno jednu dvadesetinu Rijeke.

Jesam ja dolazila i ranije, ali nikad kao vozač. A svi vozači znaju, da biti suvozač i vozač nije isto.... potpuno druga perspektiva je iza volana.

Mene nije stid pitat za put i kako doć do zadanog mjesta, ali i ono što čujem i shvatim kud trebam, ne poslušam... Posljedice? vrtim se u krug dok ne "upznam" svaki ćošak određenog dijela grada.

I naravno, kao i uvijek, napravih jedno pet prometnih prekršaja, koji kad se saberu, iznose oduzimanje vozačke ...

Nasred raskršća se ja okrećem, kroz moje crveno skrećem lijevo, oduzimam prednost, ne propuštam pješake... i tako to....

Koliko me "vadi" ne-riječka registracija? Nimalo, ali eto opet imah sreću, policajaca nigdje u blizini.

No za drugi put ću znat, gdje šta kako i na kojem raskršću imam "pravo" raditi prometne prekršaje :D

No, stoji i ovo, na svojim greškama najbolje učim, i drugi put se ovakove stvari neće dešavati. Ove ne.

Izmislit ću neke druge.

26.08.2013.

RIJEKA

Odoh po moju evropsku skitnicu :D

25.08.2013.

NEKOG PROLJEĆA.....

23.08.2013.

RUKOPIS

Ono nešto po čemu smo svojstveni, osim fizičkih karakteristika tijela, lice, mimike, osim karakternih vrlina i mana.

Rukopis. U najširem smislu riječi. Teško ga možemo promijenit. Možemo se potruditi da mimikrija postane modus operandi, modus vivendi, možemo mjenjat imena, boju kose,  mjenjat frizuru, mjenjat dužinu kose... ali jedno ostaje uvijek isto.

Rukopis. Možemo promijenit sredstvo kojim pišemo.. od gušćjeg pera preko kemijske i nalivpera do blajvajsa i parkera.... ali jedno uvijeko ostaje isto.

Rukopis. Možemo promijenit jezik kojim pišemo, pisati latinicom, ćirilicom, glagoljicom, bosančicom, arapskim pismom, hijeroglifima, kineskim, japanskim.... ali jedno uvijek ostaje isto.

Rukopis. I ona prividno skrivena prisnost kao pokazatelj da postoji određena historija između dvoje i više ljudi. U riječima korištenim prividno skrivena želja da se naoko ponovno upoznamo. No jedno uvijek ostaje isto.

Rukopis. Jednom upoznat, uvijek lako prepoznat. Badava svi pokušaji da se krene ab ovo. Jednom upoznata poezija misli, uvijek lako prepoznata.

A znaš šta je rukopis? Upravo ta bitna, nemjerljiva, nevidljiva konstanta osobnosti. Moje, tvoje, njihove, svačije.

Badava svi pokušaji skrivanja, negiranja, poricanja, kad uvijek isto odaje.... Rukopis. Pitanje je samo, znaš li zašto se poput kriminalca uvijek vraćaš na isto mjesto? Ima li objašnjenja? Racionalnog, razumnog, razumljivog, dosljednog, i nadasve iskrenog?

Poricanje i nedostatak iskrenosti na direktno pitanje naglašava slatkorječivost tvog rukopisa i navodi me samo na jedan jedini mogući postupak.  i ne pitaj zašto. Nema potrebe.

Hvaleći moju iskrenost zaboravio si na svoju. Hajd jednom, ali dvaput?

To ne volim, ne trpim, ne podnosim, i tu i tada okrećem leđa. Rijetko to radim, ali jednom kad uradim, nema više povratka. 

 

22.08.2013.

PONEKAD, IAKO SVE ČEŠĆE, GADI MI SE CIJELI SVIJET OKO MENE.....

21.08.2013.

PITANJE ZA MILION ČEGA VEĆ TREBA

Doktori iz australijskog grada Canberra starijem muškarcu iz penisa su uklonili 10 centimetara dugu metalnu vilicu, nakon što je njegova seksualna avantura pošla po zlu.
 
Naime, 70-godišnjak je posjetio službu Hitne pomoći bolnice Canberra žaleći na na krvarenje iz genitalija. Pritom je priznao da je gurnuo vilicu u svoju mokraćnu cijev želeći se zadovoljiti.
Vilica se tada zaglavila prouzročivši mu nezamislivu bol. Unatoč tome, trebalo mu je punih 12 sati da skupi hrabrost i ode potražiti liječničku pomoć.
 
Vilica je bila dovoljno duboko ugurana da liječnici na prvi pogled nisu mogli otkriti uzrok krvarenja. Srećom, uz pomoć pincete i lubrikanta uspješno su izvadili vilicu i muškarac je otišao kući bez trajne ozljede.
 
 
 
Sve mogu shvatit, možda ne opravdat, ali mogu razumjet. Ali ovo prelazi čak i moje granice shvaćanja.
 
Otkud mu uopće ideja da išta gura u mokraćovod?!?!
 
Koliko znam, mokraćovod nije rastezljiv, kao rodnica kod žena, kako li je samo uspio vilicu, hej, vilicu gurnut?
19.08.2013.

JA vs AC

Prvi radni dan. Poslije godišnjeg.

Samo što sam ušla u zgradu, namrštih se. Ovih nekoliko tjedana uživala sam u zraku, bez obzira kakva temperatura bila, sparno ili ne, ali uživala sam u zraku. Onom iskonskom. A ulaskom u zgradu shvatih da se zrak nije mijenjao od mog odlaska. Osjećala se sparina, zasićenost, neprozračenost.... Bljak!

Pred liftom zastadoh na sekundu... sjetih se Splita... no svejedno uđoh.

Samo što sam ušla u sobu, čula sam onaj pištavi šššššššššššššššššš puno jače nego što sam ga upamtila. Do mog stola su dva koraka. Prosječne veličine.

Kava me dočekala na stolu. Moj coffee boy je znao kad dolazim i, mislim da mi se i razveselio. Tim više što je tu cijelo ljeto. Iz niza razloga. No nećemo o tome.

Zadnja dva tjedna bio je sam u sobi. Slobodan ko 'tica. Kaže, šefovi ga rijetko trebali, još rijeđe dolazili u sobu.

Spustih svoje stavri na stol, i osjetih hladan vjetar u leđima. Pogledam iznad sebe i shvatim otkuda vjetar puše. Neko je iznad mog stola upalio AC.

Pitam coffee boya, otkud i otkad to... kaže ne zna.... nije baš da mu vjerujem, ali ne krivim ga. Soba koju dijelim s njim i još jednom kolegicom okrenuta je jugoistoku. Drugim riječima, sunce udara u stakla i prozore praktički za cijelo vrijeme radnog vremena. Prozor se ne isplati otvarat jer vrelina zagrebačkog asfalta i sparina prodire jedva dočekavši negdje rupu kroz koju može prakticirati zakon spojenih posuda. Da bi se spasio te vrućine u sobi, neko je (a bit će da je on sam, samo se nije usudio priznati) pustio u pogon i taj otvor AC sistema.

Hajd, dobro, prešutim, ne žalim se, odlučih se pomaknuti tako da mi, razgovarajući s njim to puhanje ne smeta.

Btw, nisu mi dali odmarat od godišnjeg. Odma su me zaposlili. To je možda i bolje, bar će mi vrijeme brže proć, pomislim.

No, negdje oko podneva, jednostavno više ne izdržah. Puhanje mi zaista smeta. Kažem li vam, da sam davno nekad zaradila kroničnu upalu mastoidne kosti, a uzrokovanu AC, i da je barem kod mene, jedan od simptoma upale, glavobolja  i uhobolja koju nikom ne bih požella, onda će vam biti jasno kolika je moja averzija prema tom uređaju. Čak ni u autu ne koristim AC u namijenjenu svrhu. Tada, u tom nekom trenu odlučim ugasit to čudo.

Jedini problem je što nisam dovoljno visoka. Zakoračim nogom i popnem se  na obližnji stolić. Uzela vješalicu, pokušam s njom, s tri različite verzije istog predmeta, bezuspješno.

E tada, tehnička strana moje osobnosti dođe do izražaja. Stavim stolić na stolić. Napravim piramidu visoku skoro pa metar. E sad se treba popet. Nakon nekoliko minuta premišljanja, šta i kako, eto mene na vrhu svijeta, nadomak onog plastičnog zareza kojeg treba pomaknut iil tamo ili vamo. Pomaknuh na jednu stranu i siđem. Na izgled nikakve koristi. Naravno ne gasi se AC za sekund kako sam ja to poželila.

Popnem se gore, prebacujem amo-tamo, i u jednom trenu shvatim, ako je na ovu stranu i puše, onda će prestat puhat ako prebacim to nešto plastično na drugu stranu. Prebacim i siđem dole.

Sjednem i čekam. U nekom trenu će se morat nešto dogodit. Moja instalacija piramide i dalje stoji, za svaki slučaj budem li se morala ponovo uspinjati. Btw, dobro bi mi došao neki planinarski tečaj ili tečaj slobodnog penjanja iliti veranja, ali mislim da sam prestara za te neke marifetluke, pa se stoga penjem onako baš seljački. K'o da je to važno, tako i onako me niko nije vidio.

Sjedim ja i prebirem po glavi te neke misli, kad eto ulazi coffee boy. Pogledom se pita šta li sam to naumila i smije se.

Fino mu dadoh do znanja da ne mogu sjedit tu gdje sjedim a da mi to puše. Ne rekoh mu da me u tom trenu uho već boljelo nekih pola sata, ako ne i sat.

"Izvini, ali ja moram to ugasit. Ne mogu sjedit ovdje bude li to nastavilo puhat."

Moram priznat da se malo smrknuo... al ne mogu mu ja pomoć. Jednako ćemo se kuhat na toj južnoj strani, sve dok nas on, jednom nekad, kad postane šef, prebaci na sjevernu stranu zgrade.

Eeeee, tada ćemo imat otvoren prozor povazdan.

19.08.2013.

AUGUST I DRINA

Dolazak i odlazak iz Višegrada .... igra lovice s tunelima.... samo jednom dosad sam prošla ovoliko tunela u nizu... između Italije i Francuske... ovi tuneli me podsjetili na taj beskrajan niz....

Puni, otvoreni, poluotvoreni, pa onda neki koje zovem "s džepom", kratki, dugi, osvjetljeni, mračni, ravni, zavojiti, prirodni, bušeni... svih vrsta i podvrsta...

Al zato onaj prvi pogled što puca na Višegrad je prekrasan..... pogled na most .... na prirodu, na zelenu rijeku...jednostavno prelijepo.... srećom, nakon sarajevske subotnje kiše, dan je osvanuo sunčan, i omogućio gledati tu raskoš i bogatstvo prirode u punom, osunčanom, sjaju....

Poslijepodne provedoh u razgledavanju Goražda i ispijanju kafa, sokova, bezalkoholnog piva, uslikavanju... i da, čak sam poželjela prošetat koritom i noge namočit u Drini.... došla sam do gležnja.... dublje se nisam usudila, ipak je temperatura vode bitno niža od temperature mora.....

U povratku sam tražila jednu tablu koju sam vidjela u proljeće, na njoj pisalo "Nekropola".... sad je nisam našla.... a tražila sam... ali sam vidjela neke druge table, koje će morat pričekat do idućeg proljeća... rekoše mi kuda i kamo trebam.... znači u proljeće opet Zukinim stopama...

Sunce u Višegradu me nanovo ispržilo, baš poput morskog sunca.... ramena su isijavala čak i navečer na Bjelavama.... čak je i trenirka bila potrebna, ona koju uzeh za svaki slučaj, jer na momente mi bilo hladno, pa toplo....

Povratak je, vremenski gledano, bio jednako dug kao i dolazak, usprkos silnoj koloni koja se slijevala u Sarajevo...

Dobih na poklon Andrićev citat ispisan na komadu grane drveta, dvije knjige, jedno srce,.....

Po dolasku u Sarajevo, p(r)ozvana sam na Bjelave, bajramska baklava i kafa....

Podrinje će me u svakom slučaju ponovo vidjet....

17.08.2013.

STRADUN NA DRINI

Proljetos bila u Goraždu, s obećanjem datog samoj sebi da ću u ljeto svakako do Višegrada.

Po izlasku iz kanjona, rijeka Prača ulijeva se u Drinu. Moja putnica, prijateljica, i ja krenule lijevo. Prema Višegradu.

Vrijeme je za naplatu duga kojeg osjećam već duže vrijeme. Dug prema Ivi Andriću. Dug prema povijesti koju nisam znala voljeti dok sam bila školarka. A sad, pokušavam u što kraćem periodu sve nadoknaditi. I ne samo u Višegradu..... Čak i onaj avanturistički duh jača svakim trenom kad sam za volanom.....

VIšegrad. Ne trebam o njemu. O mostu. Više manje sve se zna. A opet, poseban je osjećaj stajati na tlu, mostu, iskopinama koje broje svoj život u stotinama godina. I koje broje stotine, tisuće života koji su, rekla bih, dragulji u krunama historije. I srednjovjekovne i suvremene.

U nekoliko navrata ulovih se kako izgovaram riječi, odgovor na pitanje, gdje ćemo sjesti da popijemo kafu. "Hajmo uz more". Uz more. A nalazim se "samo" na rijeci, na Drini. Nisam brojala, ali ovo mi je čini mi se četvrti ili peti put ove godine da se nalazim uz Drinu. I osjećam beskrajno divljenje vodi, njenoj snazi, njenoj želji da, kako odnosi, tako i donosi, život.

Šetnica, koja će to tek postati, dovodi do jednog mjesta koje me interesira iz niza razloga. Andrićgrad. Osjećaji su dvojaki. Znatiželja, zadovoljstvo samim boravkom, ali i razočaranje. Sve ono što prati sam Andrićgrad je dovoljno puta spominjano i ne trebam ja još o tome. Moje mišljenje se nimalo ne razlikuje od javno izražavanog mišljenja i osuda koju je izricala BIH javnost.

Razočaranje strukom arhitekata i urbanista. Da, upravo tako. Razumijem projektante, oni projektiraju šta im se kaže, no njihovo neznanje, nestručnost, lakomost, egocentričnom željom da budu upamćeni kao "tvorci" jedne nebuloze, mi je apsolutno nejasna.

Prvi korak i prvi dojam po ulasku, me podsjetio na Stradun. Glatki, kameni mramorni tetraedri, samo pokušavaju ličiti na nešto....  Kad se već uzimao (da ne kažem teže riječi) kamen, zar ne bi bilo logičnije da se pokuša uklopiti u postojeći, predivan, eksterijer?

Arhitektonski sve izgrađeno nema nimalo logike. Razumijem potrebu da se bude "moderan", ali veći efekt bio bi da se pokušalo izgraditi objekte koji ne bi bili šaka u oko. Pa makar to bile samo i vanjske fasade. Da budu možda i etno selo? sa modernim sadržajem?

Povijest Višegrada je osebujna, bogata, bogata detaljima, zar se ama baš ništa nije moglo iskoristiti?? Jasno je meni otkuda vjetar puše. O provokacijama, kojima bijah svjedok, neću.

Jedinu dobru stvar, jedina prednost ovog i ovakvog objekta je ekonomska opravdanost. Pored mosta, najveće turističke atrakcije, Višegrad je dobio dodatni sadržaj, otvorena su radna mjesta, obogaćena turistička ponuda grada.

A na koncu, jednom nekad, ovo zdanje će ipak ostati Višegradu i BIH. Autor ovog zdanja, će htio/ne htio, kolikogod sebi gradio spomenik, jednom nekad pasti u zaborav.

Ćuprija i Drina će nas sve nadživjeti.

I nastaviti govoriti istinu.

16.08.2013.

SCENT OF A WOMAN

Trebalo je dvadeset godina da, konačno!!, pogledam ovaj film, od početka do kraja....

Prvih desetak godina smetala mi je arogantnost Al Pacina, a onda drugih desetak godina sam se hvatala u situacijama da gledam određene dijelove filma. Jednom prilikom pogledala sam i onaj ključan Al Pacinov monolog. I tek tada postala zainteresirana....

Večeras, na nekom kanalu, počinje film. Oduševila sam se, jer konačno ću ga moći pogledati od prvog do zadnjeg kadra.

Al Pacino, kojeg sam uvijek cijenila kao glumca, ali nisam gledala njegove filmove iz ko zna kojih razloga, mi je konačno pokazao i dokazao da je moja predrasuda spram njegovog ostvarenja potpuno besmislena i neopravdana.

Ovog trena mi je interesantna i činjenica, usprkos znatiželji koja je rasla tokom druge polovine navedenog perioda, da se nikad nisam dosjetila skinuti film sa neta ili otići u videoteku i posuditi film da pogledam...

Eto, šta je glupost i predrasuda....

Ko prizna, pola mu se još nadoda, zar ne?

16.08.2013.

KLAUSTROFOBIJA

Ponovo sam vozila onom, u proljeće je proglasih, klaustrofobičnom cestom. Kanjon Ustiprače. Tada sam bila i sama u autu i sama na cesti. NIgdje nikoga oko mene.

Ovom prilikom imala sam društvo. Od Sarajeva. No osjećaj koji se javio u proljeće, ni ovaj put nije izostao. U onom najužem dijelu, ma koliko da nas ima u autu, osjećaj da se planine oko mene jednostavno spuštaju i zatvaraju nebo iznad mene, se svejedno javio.

Kanjon Vrbasa, koji je možda nekoliko metara širi, nije nikad prouzrokovao takav osjećaj. Možda zbog toga što se planine oko Vrbasa odmiču od same rijeke, dok planine u kanjonu Ustiprače idu potpuno okomito, kao da je neko nožem izrezao prostor kojim će rijeka teći. Uzak, tanak, okomit....

Noć prije polaska za Sarajevo, vraćam se u hotel, u svoju sobu, u Splitu. Prijateljici je bilo žao što ne mogu duže ostati, a umalo se desilo da i ostanem još jedan dan.

Još nikad, ali nikad nikad nisam ostala u liftu. A ovaj godišnji ću pamtiti i po tome.

Ušla, stisnula broj kata na kojeg idem, on krene i odjednom negdje u prostoru i vremenu stane. Istog trena, uzmem mobitel i okrenem broj recepcije i kažem gdje sam i šta sam. Nakon nekoliko minuta, neko kucka, gore, dole, lijevo, desno, izgovara pitanje na koje trebam reći gdje sam, meni to ništa ne znači, ali eto rekoh "tu sam".

"Pričekajte, sad će doć kolegica koja zna s liftovima"

Javim se prijateljici, "čuj, želja ti se možda ispuni. ako čuješ da vatrogasci jure, to dolaze mene oslobodit"....

Dok sam čekala, prvo što mi je palo napamet, evo situacije iz filmova. Šta oni rade? I pogledam strop, tamo gdje ko biva treba biti neki otvor. Ni O od otvora. Pogledam mobitel, puna baterija, haj super, bar ću moći razgovarati s nekim, ukoliko ovo potraje. Potražim i neki otvor za zrak, nema ni to.... U ionako sparnom i vrućem Splitu, biti zatvoren u prostoru od jedva jedan i po kvadrat, baš i nije bilo osvježavajuće....

Uto dođe ta cura, i zaboravih pogledat kakvim alatom, otvori ona vrata. Pogledam gdje sam, između dva kata. Da bih izašla treba skočit sa visine veće od metra. Dosjetih se, sjedni pa siđi. I eto me na zraku.

Neki čudan osjećaj, kojeg mogu nazvat strahom, tek se tada bio javio. Javim prijateljici, da sam slobodna i oslobođena.

Racio se, barem kod mene, u tom trenu, pokazao jačim.

15.08.2013.

SJEĆANJE

15.08.2013.

UMJETNOST

Šetnja Mostarom i sarajevskom bajramskom čaršijom u večernje sate ...

Mostar Ferhadija, Sarajevo Čaršija, Sarajevo
14.08.2013.

SVE NEŠTO PRVO

Dok sam još proljetos razmišljala (na službeni zahtjev da odredim datume) o godišnjem, prva pomisao je bila SFF, no to mi se činilo nekako predugo čekati, tim više što su najavljivali vruće i dugo ljeto. Odlučih tada, početak augusta. Znala sam da će godišnji biti podijeljen između dva grada, Splita i Sarajeva. Trebalo je samo raspodijeliti dane.

Odluka je bila lako donešena. Predzadnji dan Ramazana i ja stigoh. U tih nekoliko dana Sarajeva desilo se nekoliko događaja a svima njima zajedničko je to što su se dešavali po prvi put. Prvi Ramazan, prvi iftar, prvi Bajram, prvi bajramski koncert, prvi put u masi istih... taman dovoljno da budem (ne)prepoznata...

Možda ima onih koji su me ipak prepoznali, no javili se nisu...

Prvi dan Bajrama će bit upamćen po nekoliko prvih događaja. Ujutro me razveselio jedan poziv, naravno prvi tog dana, ali i prvi općenito.  Pod dojmom tog poziva provedoh cijeli dan.

To je istovremeno trebao biti i jedan miran dan. No jedan momak, ničim izazvan, zamolio mene da mu u nekoliko sati pokažem Sarajevo. Na njegovo pitanje, šta trebam vidjet u Sarajevu, jer tu sam samo nekoliko sati, gotovo da sam prasnula u smijeh. Ali suzdržah se.

Momak, dva put veći od mene, našao mene, zagrepčanku da ga vodam po čaršiji i da ga odvedem i naravno uslikam na svim karakterističnim mjestima. Malo je nedostajalo da ga upitam da li se šali kad je izgovorio da ima nekoliko sati. Njemu je najvažnije bilo da jede ćevape u Želje, a sve što bude pride, tim bolje.

U periodu od dva i po sata, po najjačem suncu, provedoh ga uzduž i popreko, napravili nekih stotinjak fotografija. Zagrepčanka, Šeher hanuma, vodič Varaždincu po Sarajevu. Gdje toga ima...

No možda je to ipak nagovještaj budućnosti?

13.08.2013.

CRTA OKO PRAZNINE

Kao što rekoh, napravih krug..... vratih se na početnu točku..... tu i tamo, no, dobro, češće od toga, bijah prisutna na blogu, tu i tamo nešto i napisah, tek toliko...

Sad bih trebala, morala, možda? pisat gdje sam sve bila, šta sam sve vidjela, radila.... uvijek sam imala tu potrebu da sve to čim prije stavim na papir.... imam je i sad, ali imam i neku kočnicu...

Još uvijek sam pod dojmom posljednja dva dana.... pardon, tri.... Trnovo, Višegrad, Goražde, i naravno kao i uvijek, Sarajevo...

Početak godišnjeg bio je u Splitu, prođoh starom cestom, nisam tuda vozila nekih četiri godine...  stanice i odmori - Rastoke, Knin, Otavice.....

U Otavicama sam prvi put bila, posljednjih pet šest godina to sebi obećajem, i konačno se ukazala prilika da vidim obiteljsku grobnicu Meštrović, Mauzolej.... sjećam se slika Mauzoleja poslije rata - obrastao u travu, minirano sve oko njega.... danas je sve to drugačije.. djeluje vrlo impozantno.... vidi se gotovo sa svakog mjesta velikog, prostranog Petrovog polja...

Putem se još uvijek mogu vidjeti razočaravajuće stvari.... ruševine iz rata, propale farme..... tercijarna djelatnost je svima udarila u glavu.... prodaja, preprodaja, mešetarenje... a tvornica nigdje.....

U Splitu provedoh šest dana, u Sarajevu sedam.... ovog trena izgleda mi kao da je to bilo davno, a opet, u sebi osjećam prazninu....

Sedam dana Sarajeva i Bosne donijelo je puno toga... kako mi pojedini događaji budu padali na um, tako će najvjerojatnije biti opisani i ovdje.... srecom, postoje mailovi koje sam svakodnevno pisala koji će me podsjetiti na ono što bih htjela podijeliti na blogu....

Da, zaljubih se ponovo.... u jedno novo Sarajevo, dosad igrom slučaja nedoživljeno, ... sve ono što doživih rezultira samo jednom novom dimenzijom te ljubavi.... I da... definitivno mi nedostaje sve... i ljudi i miris i duh i tišina.....

12.08.2013.

KRUG

napravih krug... vratih se na početnu točku..... možda čak i nešto pametnija.....

07.08.2013.

BAJRAM

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN www.youtube.com/watch?v=ugjB30rUUC4

07.08.2013.

KAZE

Ona meni... Sad ste tu, sad vam je ovo dom.....

05.08.2013.

OD

sutra Sarajevo..... endlich.... jel me ko pozelio?

03.08.2013.

MORSKA TUGA

Burekdzinica mi od sutra na godisnjem... :( ulovih ipak burek i pitu od sira :))

02.08.2013.

JEL

Da vam se javim? .... Ili ne? iznad mene zuje avioni i helikopteri... E da, na danasnji dan propustih predsjednicke izbore 1992. Bilo mi vaznije Juniorku drzat prvi put u rukama.... zljubih se tad u plave bjeloocnice.... :))

<< 08/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH
PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA
PENZIONERSKE AVANTURE – UPOZNAJ SARAJEVO
PENZIONERSKE AVANTURE – SUNCE, KAMEN, VODA
PENZIONERSKE AVANTURE – UMJETNOST I LANDRANJE
BUONGIORNO, COME STA?

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1142254