Dobit ću svoju radnu knjižicu natrag. Ne zbog otkaza, sačuvaj Bože, nego zato što ulaskom cro-landa u eaaaaauuuu taj dokument gubi svoju funkciju.

Moja radna knjižica je siva, onako mišje boje, izdana davnog januara 1984. (Bože, koliko sam stara!)

Imam upisanu svoju titulu, onu dobivenu diplomom. Onu drugu, dobivenu administrativnim putem, nisam ni dala dopisivati iz prostog razloga što bi mi trebala potvrda sa fakulteta koju bi trebalo platit. Ni prije nekoliko godina a ni sada nemam apsolutno nikakve namjere plaćat za taj papir. Eno ima zakon po kojem se mogu nazivat magistrom struke. Ne magistrom znanosti, nego struke. To su dvije različite stvari.

Imam upisano sveukupno pet firmi, ili šest? Pojma nemam, jer prva u kojoj sam radila deset godina, u tri je navrata mjenjala naziv.

Nakon te prve, bila je privatna firma kojoj dah sebe gotovo punih sedamnaest godina. Tu sam najviše uživala. Radila sam od kuće, imala slobodu organizacije radnog vremena, slobodu kreacije, slobodu kretanja, mogla sam radit po danu, noći, kako je meni u datim trenucima odgovaralo... kad je trebalo nešto s djetetom obavit, imala sam punu slobodu, kad je trebalo spašavat vid majci, i tu sam naišla na puno razumijevanje... Da sam tada radila u državnim firmama, nisam baš uvjerena da bi mi itko išao toliko na ruku. Naravno sve što je lijepo, kratko traje. Istina, to kratko je kod mene trajalo, rekoh već, nepunih sedamnaest godina.

Tu imam jedan prekid, prvi, u stažu.

Dalje, ima tu i jedan restoran. Ne puno, nema ni mjesec dana, ali u tom trenu sam toliko dana (21) bila bliže penziji.

Pa onda opet prekid, i onda ova firma u kojoj sam danas. I u kojoj se nadam dočekat penziju.

To je ono što piše u radnoj knjižici. Kažu, odsad će se sve to voditi elektronski.

E da, kad sam počela radit, mama me naučila da sve platne liste čuvam. Ko biva, trebat će jednom nekad kad ću ići u penziju. To su sad već gotova dva ona debela registratora.

S obzirom na posvemašnju (ipak, čovjek ne bi vjerovao, ali ipak) informatičku nepismenost nadležnih institucija, uvjerena sam da će te moje platne liste bit itekako potrebne jednom nekad.

A možda se i iznenadim. Možda eaaaaaauuuuu ipak donese nešto dobro. A ja ću i dalje skupljat platne liste ko sličice životinjskog carstva.

FYI, nemam duplića za razmjenit :D