31.07.2013.

PUT PUTUJEM A LA DD

30.07.2013.

MATEMATIKA

29.07.2013.

STRAST ZA LETENJEM

".....Neki unutarnji, apstraktni glas koji se čuje samo u snu koji ne može da se artikuliše, odzvanja tupo i neće da izađe iz moje svesti i utrobe. Osećam kako sastavljam deliće sopstvenog života, ulazimo u zabranjenu zonu svoje podsvesti.
Da li te volim? Sve je u mom posedovanju, i da i ne!. Ponekad mi se čini da te ludo volim. Letim, samo tako mogu da preživim, sve je u vlasništvu moje mašte! Ponekad letimo zajedno, ali moja krila su slomljena. Ti me uzimaš i stavljaš na leđa. Ti sve možeš i umeš, ja ne mogu i ne umem ništa. Divim ti se. Nemam snage da to priznam glasno, očekujem da ti to čuješ i prepoznaš bolje od mene. Sastavljam deliće svog života i pokušavam da uđem - kako se utešiti? Kako sebe da zavolim, da poverujem, da se oslobodim straha i krivice? Zaustavljena sam u vremenu i prostoru. Šta da radim?
Nema glume, nema života, gluma je moj način života, jedina mogućnost da preživim!
Da li se sve dogodilo slučajno? Slučaj ili neminovnost? Kakav je odnos neminovnosti i slučajnosti? Za mene je slučajnost isto tako zagonetka kao i neminovnost. Desile su se mnoge slučajnosti. Koju je granicu potrebno preći da se niz slučajnosti pretvori u neminovnost - u sudbinu? Mogla sam da preletim taj dan, to mesto, vreme, i da te uhvatim za ruku.
Sada je prostor među nama, ali ja verujem da ću te videti - videću te kao nekad. Kao uvek, volim te! Postoje samo dan i noć, ali vreme ne prolazi. Moram da dotaknem rukama ono što volim. A tebe nema, živiš samo u mojim snovima.
Sediš na začelju stola, gledaš svoj film! Bila si dete bola, kome je uskraćena ljubav, zato si bežala u samoću, u svoj svet tajni u koji nikoga nisi puštala, pa ni mene! Htela si da budeš jača nego što jesi!  Oprosti za grubosti bez predumišljaja. Plašila sam se tebe u sebi! Tvoje dugo putovanje u tamu podnosila si hrabro. Tvoje oči svetlele su sjajem koji mi je ponekad ličio na suzu što je skliznula iz oka, ne dočekavši da sleti na tvoju uvelu ruku. Zašto si bila uvek sama, zašto nikad nisi htela da mi poveriš svoju samoću, zašto nikad nisi htela da mi otvoriš svoje srce? Uvek si se igrala skrivalice, nisi išla do kraja. Da li nisi mogla, ili nisi htela? I mene si povela na tu stranu. Naše tajne su zatvorene u dubine do kojih je teško stići, pa mi se često čini da do njih ne mogu dopreti. Pobegla si u svoj milosrdni mrak. Tvoje putovanje je bilo dugo i bolno.
Nismo umele da se volimo kako treba. Volela si me bezgranično na svoj način - tvoja ljubav je bolela.
Pojam ljubavi je tako širok. "Volim te" - izgubilo je smisao, jer se izgovara često, olako, postalo je obično... Ali ja ti sada kažem istinsko, pravo volim te, Mama. Želim još nešto da ti kažem, što ima veze s mnogim ljudima koje sam poznavala i volela, a koji su na ovaj ili onaj način umrli. To je osećanje velikog, razarajućeg gubitka! Život teče, ide dalje, ali više ništa neće biti kao pre. Htela sam da ti kažem i nešto radosno, ali je ipak protkano strahom koji je uvek naličje radosti. U mnogim mojim ulogama živiš na sceni, moja si stalna inspiracija. Retko je ko mogao i da nasluti šta si sve nosila u svom neobičnom biću! Sve si mogla da budeš bolje od mene! Umela si da voliš bolje od mene. Veličina tvoje ljubavi je u veri, i kad smo daleko i kad smo blizu."

R. Sokić, "Strast za letenjem"

29.07.2013.

SOLI NA REP

Još danas i sutra radim. Od srijede godišnji. Od četvrtka na putu.

Idem u dva grada sa S.

Idem na moja dva mora.

Od 6.8.-12.8. sam dostupna na mom bos mobitelu. Zasada, znam da će me se moći naći na Žutoj tabiji dvije večeri.... ostalo sve po dogovoru.....

Ko bude poželio kafu sa mnom, slobodno se javi. Tu i tamo ću i ovdje provjeravat inbox.

 

28.07.2013.

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN

Mnogo stvari se dogodilo na današnji dan.

I jedan, meni najvažniji od svih, najljepši poklon kojeg sam ikada dobila. Svi ostali događaji padaju u sjenu.

21.

27.07.2013.

DJEČJA USTA

Mjesto - kuhinja
Vrijeme dana - ručak
Prisutni - nas tri amazonke
Tema razgovora - salata od mahuna
Vrijeme odigravanja - prije dva dana

Od cijele ponude za ručak, jedino što sam poželjela pojesti bila je salata od mahuna. Bez kruha, bez ičega. Samo mahune i luk.
Komentiram glasno: "Mora da je luk poskupio."
Juniorka izgovara: "Meni je dugo dugo vremena trebalo da shvatim značenje tih riječi."
Pitam "Zašto?"
Juniorka: "Nisam htjela pitat šta to znači jer nisam htjela razgovarat o politici"
 

26.07.2013.

BAJRAMSKI PAKETIĆI

25.07.2013.

O JEDNOJ KNJIZI

Dobit ću svoju radnu knjižicu natrag. Ne zbog otkaza, sačuvaj Bože, nego zato što ulaskom cro-landa u eaaaaauuuu taj dokument gubi svoju funkciju.

Moja radna knjižica je siva, onako mišje boje, izdana davnog januara 1984. (Bože, koliko sam stara!)

Imam upisanu svoju titulu, onu dobivenu diplomom. Onu drugu, dobivenu administrativnim putem, nisam ni dala dopisivati iz prostog razloga što bi mi trebala potvrda sa fakulteta koju bi trebalo platit. Ni prije nekoliko godina a ni sada nemam apsolutno nikakve namjere plaćat za taj papir. Eno ima zakon po kojem se mogu nazivat magistrom struke. Ne magistrom znanosti, nego struke. To su dvije različite stvari.

Imam upisano sveukupno pet firmi, ili šest? Pojma nemam, jer prva u kojoj sam radila deset godina, u tri je navrata mjenjala naziv.

Nakon te prve, bila je privatna firma kojoj dah sebe gotovo punih sedamnaest godina. Tu sam najviše uživala. Radila sam od kuće, imala slobodu organizacije radnog vremena, slobodu kreacije, slobodu kretanja, mogla sam radit po danu, noći, kako je meni u datim trenucima odgovaralo... kad je trebalo nešto s djetetom obavit, imala sam punu slobodu, kad je trebalo spašavat vid majci, i tu sam naišla na puno razumijevanje... Da sam tada radila u državnim firmama, nisam baš uvjerena da bi mi itko išao toliko na ruku. Naravno sve što je lijepo, kratko traje. Istina, to kratko je kod mene trajalo, rekoh već, nepunih sedamnaest godina.

Tu imam jedan prekid, prvi, u stažu.

Dalje, ima tu i jedan restoran. Ne puno, nema ni mjesec dana, ali u tom trenu sam toliko dana (21) bila bliže penziji.

Pa onda opet prekid, i onda ova firma u kojoj sam danas. I u kojoj se nadam dočekat penziju.

To je ono što piše u radnoj knjižici. Kažu, odsad će se sve to voditi elektronski.

E da, kad sam počela radit, mama me naučila da sve platne liste čuvam. Ko biva, trebat će jednom nekad kad ću ići u penziju. To su sad već gotova dva ona debela registratora.

S obzirom na posvemašnju (ipak, čovjek ne bi vjerovao, ali ipak) informatičku nepismenost nadležnih institucija, uvjerena sam da će te moje platne liste bit itekako potrebne jednom nekad.

A možda se i iznenadim. Možda eaaaaaauuuuu ipak donese nešto dobro. A ja ću i dalje skupljat platne liste ko sličice životinjskog carstva.

FYI, nemam duplića za razmjenit :D

 

 

24.07.2013.

ŠTRUMPFETA - FOLLOW UP

U paketu svašta bilo. Francusko-marokanska kombinacija. U prvi mah sam pomislila da smo dobili i kus-kus. Sad kad razmišljam, već dugo ga nisam jela. Mogli bi opet. Ima u Zagrebu restoran arapske kuhinje.

Sve jestivo smo jeli, ali ne i pojeli.

Sve mirisno ćemo tek mirisati. Nadam se da nećemo biti opijeni mirisima.

Sve odjevno, nosimo. I lijepo nam stoji. Sviđamo se sami sebi.

23.07.2013.

ŠTRUMPFETA

Stig'o mi paket. Tokom dana ću ga podić sa pošte.

Stig'o izdaleka.

I znam i ne znam šta ima u njemu.

Danas sam k'o Štrumpfeta.

Jedno znam,  pridonijet će mom osjećaju ispunjenosti.

Merci beaucoup, ma chère :)

22.07.2013.

KATE

Eh šta ti je rodilja..... pri izboru rodilišta treba voditi brigu o svemu... svijet ne staje zato što se beba rađa.....

http://www.jutarnji.hr/kate-middleton-zaprimljena-u-bolnicu-zbog-trudova-britanci-iscekuju-rodenje-kraljevske-bebe-/1115780/

quote: .....Princ William trenutno je uz nju u bolnici St Mary u Paddingtonu u zapadnom dijelu Londona gdje je 1982. rođen i on. Na raspolaganju su im vrhunski kuhari, bogata vinska lista, a u apartman svaki dan stiže svježe cvijeće.... unqoute

Sve me zanima ko će prvi do vina? Kate? Beba? Ili William?

21.07.2013.

HALIMIN PUT

Film kojeg jednostavno treba pogledati. Proslogodisnji pobjednik Pule, festivala koji je nekako izgubio imidz i renome kojeg je imao.... nadam se da ce ga uspjet povratit filmovima poput ovog. Film sam htjela pogledat proslog vikenda kojeg provedoh u Podrinju, no nije bilo vremena. Ni fizickog ni mentalnog. Alma Prica je velicanstveno odigrala svoju ulogu. Ni jednog trena nisam vidjela da glumi, da pokusava biti nesto sto nije. Njena moc kreacije, snaga i moc kojom je usla u ulogu, nadmasuje mnoge medijski razvikanije i jace popracene. Kad to kazem, na um mi dolazi Zrinka Cvitesic u filmu "Na putu". Zrinka je nagradjivana za, po meni, puno losije izdanje i kreaciju. Iz prostog razloga sto to nije njen habitus. Alma Prica je nesto sasvim drugo. Ona nije glumila. Ona je jednostavno bila ono sto je....... Film jednostavno treba gledati.

21.07.2013.

KILLING SEASON

U petak pogledah film "Killing Season". Robert de Niro i John Travolta. Rekla bih, garancija za dobar film. Vjerojatno i jest, no ne ovaj put. Radnja filma vezana za nasu nedavnu povijest. Takav sinopsis moze i ne mora dati dobar film. Zbog nekih kadrova Travolta je lani prozujao Sarajevom. Ne sjecam se da je i De Niro zujao ovim prostorima. Travolta je pripadnik skorpiona, prezivio egzekuciju, u osvetnickom pohodu na egzekutora u Americi. Njegov bhs je smjesan i patetican. Mislim da bi glumac njegovih kvaliteta i renomea morao potruditi se nauciti tih nekoliko rijeci. Ili u krajnjoj liniji, bilo koji nas glumac, sa svih ex-yu prostora bi bio puno realisticniji. De Niro je umirovljeni US vojnik, egzekutor. Njegov privatni zivot trpi posljedice njegovog ratovanja i relativno realno je prikazan. Prica je smjestena u nase prostore, no nategnuta da nategnutija ne moze bit. Njihovo beskrajno natezanje u stilu "ko ce koga" je smjesno, cak i tragikomicno. Cijeli film je beskrajno blijed pokusaj da se parira Angelini i balkanu, zemlji krvi i meda, medijski dobro popracenom filmu i imidzu kojeg Angelina ima na nasim prostorima. Film pretenciozno zeli biti antiratni, sam kraj filma kao da zeli opravdati zlocin zbog zlocina, kao da zeli podijeliti odgovornost na sve, opravdati agresora, umanjiti uzas izvrsenih zlocina.... Vremenski okvir u kojeg je smjestena radnja nije sinhron sa povijesnim cinjenicama. Kolicina iskrivljenih cinjenica je prevelika da se film shvati ozbiljno. To je ogroman propust i cak manje renomirani filmski kriticari bi morali to uociti. US kopnene snage NIKADA nisu bile na ovim prostorima. NATO snage takodjer. UN snage, bez obzira kako im se zvala misija, nisu smjeli oruzano djelovati. Skorpioni nisu uhvaceni i likvidirani za vrijeme rata, vec im je sudjeno u Srbiji nakon rata. O Manjaci, vagonima, itd da ne govorim.... Najveca zamjerka je sto je originalni scenarij napisan prije cetrdeset godina, tako nestrucno prebacen i ubacen u devedesete godine. Na momente, film podsjeca na Deer Hunter i Deliverance, sve u svemu buckuris kojeg definitivno necu pozeljet ponovo gledat. Angelina i njen Balkan, koliko god bio neuvjerljiv, daleko je bolji film sa puno jacim porukama. Danis Tanovic i "Nicija zemlja" su ono sto se ovim i ovakvim filmom jednostavno ne moze dostici, cak ni u masti.

19.07.2013.

STAROST I MLADOST

Upravo razgovarah sa jednom malenom, koja za sebe kaže da je stara.... kad pomislim koliko ima godina, nasmijem se jer je njen entuzijazam, tinejđerska nevinost, naivnost, pogled-na-svijet-ružičastim-staklima toliko sladak.... I onda se sjetim, da sam još prije tjedan dana trebala podijelit meni vrlo važnu vijest... Očistili smo drugu godinu... i sad ne znamo šta ćemo radit do druge polovine oktobra... I prijavili su mi da im je dosadno.... i šta sad? Šta je važnije? Imat tri mjeseca odmora, praznika, ljenčarenja ili obavezu? Kako god, nama je najbitnije da smo očistili drugu godinu.... za sve ostalo tu je mastercard :D :P

19.07.2013.

NAGRADNO PITANJE

kud se putuje za vikend? :D

18.07.2013.

SONG

18.07.2013.

PODRINJE 7/2013 - SVADBARSKIM SOKAKOM

Izašla iz Zvornika… ulazim u Karakaj… tu trebam skrenut lijevo ….. prema Tuzli..
 
Prva sam, možda sam mogla i ubrzat, pa da skrenem prije svadbene kolone koja mi dolazi u susret, iz pravca Bijeljine… ma neću… neka ih, neka prođu… ne žurim se nikuda….
 
Al oni skrenu desno, u mom pravcu… e sad moram čekat da svi prođu… treći auto je lincoln… ima barem sedam metara u njemu :D…. u koloni otprilike dvadesetak automobila… haj dobro…. Gledam tablice… pola srpskih, pola bosanskih… konačno prođu.. zadnji njihov, a prvi ispred mene, beogradska registracija…
 
Vozimo se tako u koloni, … ja za njima, zg registracija, postala sam dio svadbene kolone :D
 
U jednom trenu doleti i uleti ispred mene, jedan nevidljive registracije, jer na zadnoj haubi ima izvješenu srpsku zastavu sa 4 ocila… i ima one „diplomatske“ zastavice sa strane… trube na sve strane… ovima je očito bio merak uvalit se ispred mene :D
 
Neka, nema veze, i ja sam dio srpske svadbe :D… poslije skontam da iza mene postoji još jedno pet vozila koji su očito minut-dva kasnije krenuil i ja sam se, očito, ubacila njima… trube ovi naprijed, trube ovi odozada… a meni svira Balašević… „Svadbarskim sokakom“.. Koincidencija? Slučajost?
 
Vozimo se mi tako punih desetak kilometara, brzina 30-40.. pokušavam uslikat onog lincolna, no ne uspjevam… više se vučemo nego što se vozimo… u jednom trenu pomislim, haj da ja fino njih preskočim.. al odustanem… shvatim da bi to oni kakvi jesu, mogli shvatit kao provokaciju, i odlučim da nastavim voziti za njima..
 
Uskoro su oni ipak skrenuli prema jednoj pravoslavnoj crkvi, zaboravih joj ime… konačno.. sad se mogu počet i vozit….
 
 
Tek  kad sam se vratila u Tuzlu, na vijestima čujem, da je u Kravicama kod Bratunca, bilo gusto.. Majke Srebrenice uspjele su, upotrijebivši silu, ali i same po njihovim riječima neke od njih povrijeđene, ući u ograđeni prostor poljoprivredne zadruge u kojoj su mnogi Srebreničani ubijeni na jeziv, monstruozan način…. Međutim, ne znam u koje vrijeme se to dešavalo… jer ja sam prošla onuda u dva navrata s vremenskim razmakom od možda dva, tri sata i nisam primjetila ništa… možda je to bilo poslije mog prolaska… možda prije.. ne znam….
 
Sam povratak je, psihološki gledano, bio puno kraći, usprkos svim mojim skretanjima, stajanjima…
 
Priroda oko mene je beskrajno tiha, glasna, zasljepljujuća, mirna, spokojna, rječita… boje koje prevladavaju jednostavno te natjeraju da se zaljubiš…
 
Drina je divna, velika, veličanstvena rijeka… samim imenom sve kaže….
 
Za godišnji planiram ponovo izlet na Drinu.. ovaj put nešto južnije…. Ja, koja nisam rječni tip, zaljubih se u rijeku… ne bih se usuđivala zaplivat, ne plivam u rijekama i jezerima, ali sam boravak pored vode, pored rijeke je nešto što mi se ovog trena čini neopisivo privlačnim…
 
Ovu turu ću ponovit… ne samo jednom.. sigurna sam
 
17.07.2013.

PODRINJE 7/2013 - PET MINARETA

Penjući se prema Kula-Gradu, primjetih s desne strane, u kotlini, džamiju.. no ovu, s pet minareta nisam vidjela… E. kazala, nisam ni mogla, morala bih se okrenuti za 180 stpnjeva… ali kaže, sad ćeš je odmah uočit….
 
I gle stvarno, … ona jedna džamija koju vidjeh u kotlini, tu je, … al na vrhu brežuljka, na hrbtu.. pet minareta.. prelijepih. Predivnih… ali kako do tamo?
 
Vozim u drugoj, razmišljam, lijeva na volanu, desna na mjenjaču i istovremeno držim video cam.. vidim ima jedan momak, zastanem, spustim desno staklo i upitam… „momak, kako do one džamije?“
 
A on.. poput onih lujzijanskih tipova… gleda me ko u vanzemaljca… odsutno, … „šta ima“ kaže.. ja ponovim… vidim nije svoj, sumnjam u to da me ikako razumije…. Samo me gleda, ne odgovara…. Sjetih se filma „Deliverance“ …. I tog trena odoh…. Naći ću i sama…
 
Stotinjak metara niže, idu dva momka… „momci, kako ću do one džamije?“… „samo pravo, ne možeš fulit, samo pravo“… „hvala, momci“
 
I zaista, dođoh do neke raskrsnice, … tu se spajaju tri ceste… i ja pravo, kako rekoše momci… na cesti vidim mješalicu, onu za beton… žena s maramo je puni, djevojčica joj pomaže… lagano u drugoj zaobilazim… i osvane džamija ispred mene…
 
Oduševih se izgledom, pogledom… mjestom na kojem je izgrađena… vidim ima put do nje, uzbrdo, travnat… autom ne mogu gore… nema veze…. E. mi kazala, da ima jedna djevojčica koja će, ako zatreba, doći otvoriti… možda je to ona što pomaže majci?... hajd nema veze… produžim pedesetak metara i okrenem se… i ponovo slikam.. prelijepa je!!! Ne mogu odvojit pogled od nje….
 
No istina je… meni su sve džamije lijepe… ali ipak.. ova je nekako posebna…..
 
Nakon nekoliko minuta krenem…. I evo me opet pored žene sa mješalicom.. pitam, kojim putem za Zvornik.. ona sva sreta da sam stala, pitala.. ma šta god da sam pitala… kaže „imaš dva puta, možeš lijevo, možeš desno… desno imaš neku jaku krivinu, ali idu kola….“ Sin iza nje govori „odi lijevo, odi lijevo“… curica šuti… a muž na deki od garaže koju betoniraju, gleda i ne zna što hoću :D
 
Zahvalim i odem lijevo.. dok kažeš keks, nađoh se u istoj ulici iz koje i krenuh.. koja vodi do bolnice… ponovo pogled na čaršijsku džamiju… skrenem lijevo prema novoj pravoslavnoj crkvi… radovi od proljeća baš i nisu napredovali… izađem ponovo na glavnu…. Na Drinu…..lijevo prema kući… prema Tuzli…
 
Karakaj, ….. raskršće… još jedno mjesto za anegdotu….
16.07.2013.

PODRINJE 7/2013 - SLIKE

Teško je izabrat između brda slika... :) ko ima fb profil, neka me nađe... album je otvoren.... :)

Zvornik Divič Kula Grad Potočari Srebrenica
16.07.2013.

PODRINJE 7/2013 - ZVORNIK I DIVIČ

U povratku uđoh u Divič…. Spustih se skroz dole do nogometnog igrališta…. Sparkiram se odma ispod džamije.. pokušah i ući… nisam uspjela….
 
Popila sam sok dole, na obali, u restoranu…. I poželjela razgovarati s dvije osobe… jedna je bila nedostupna, druga dostupna…. Nazvah moju E.
 
Divič… prekrasan, predivan… voda me oduševila… poluotok u Drini… ja jesam morsko biće, ne volim i ne kupam se u vodama stajaćicama… ne kupam se u rijekama i bazeniam… ali ovdje poželih namočiti makar noge… uslikala djecu, tri dječaka koji su bacali vodu iz nekog čamca… tko poznaje Divič, točno zna gdje sam sjedila i pila sok….
 
Razgovarajući tako sa mojom E. dobih upute kako doći do Kula-grada….
 
Teškog srca ostavih Divič… i krenuh prema Zvorniku… znala sam kako doći do bolnice… proljetos upoznah Zvornik… krenuh prema tom raskršću… međutim, sad je ono bilo raskopano…. Vratim se natrag da u centar Zvornika uđem sa divičke strane… i ostadoh oduševljena prizorom… ono što je proljetos bilo raskopano, sad je uređeno, sređeno… prelijepo izgleda….
 
I naravno… uletih opet u prometni prekršaj… ravan oduzimanju vozačke… vozim tako prema čaršijskoj džamiji i vidim meni s lijeve strane auti parkirani prema meni… i shvatim da vozim u kontra smjeru…. Koliko vidim nemam se gdje okrenut….. dolaze mi auti u susret, stanem, desno koliko sam mogla…. Propuštam ih…. Prvi od njih stane i kaže „gospođo, vozite u krivom smjeru“… „da, vidim i ja….“
 
Pričekala sam da svi prođu, još uvijek stojim i razmišljam, šta sad…. Zaista se nemam gdje okrenut… ništa, odoh sad do kraja… šta je, tu je… policije srećom nigdje nije bilo, a i ostalo mi nekih jedva stotinjak metara do kružnog toka kod džamije…. Skrenuh prema bolnici… i začas se nađoh na vrhu, kod kule….
 
Ono što sam zatekla, oduševilo me… prekrasan vidik na sve strane…. Na Zvornik, na Karakaj, na Divič, na Drinu, na Mali Zvornik… pogledam nebo….. nigdje ni jednog jedinog oblačka… sve se plavi… pogledom dole… sve se zeleni od stabala i raslinja…. Crveni od krovova…  Prelijepo! Oduzelo mi dah!
 
Video kamera koja je sad služila kao fotoaparat pokušala bit neposlušna… brzo je dovedoh u red… i bacih se na slikanje….
 
Nazovem moju E…. ponovo.. i samo kažem „gore sam“
 
Tada dobih nove upute….
 
Sjećam se prije rata, rado sam gledala francusku neku seriju dokumentaraca, koliko igre tipa „treasure hunt“, toliko i dokumentarca…. U kojoj voditelj emisije iz studija daje zadatke tom jednom, nekom, .. daje mu upute u vidu zagonetki kuda, kako i zašto i onda je on helikopterom trčavo amo-tamo-vamo….. tako je i E. meni davala upute i zadatke gdje i šta moram vidjeti….
 
Novi zadatak … džamija s pet minareta…..
 
15.07.2013.

PODRINJE 7/2013 - FATIMA broj 403

Spavala sam jedva nekih pet i po sati…. Nisam pretjerano umorna, ali mogla bih još spavati…..
 
Iako nisam osjećala u subotu veliki pritisak, jer sam bila u Potočarima i Srebrenici, Zvorniku – kula-grad gore, Divič prije toga…. U nedjelju sam itekako osjećala psihički umor, odjednom me i glava boljela…. Dobro, bio je i pritisak u Tuzli, ali mi smo gore na Talijanuši, iznad grada, i vjetar je stalno lagano puhao… al kako sam se u subotu vratila kući, tako nisam ni izlazila nikako van…. Provela nedjelju u pidžami sa rodicom,…. Pričale, spavale, odmarale….
 
Slika imam bezbroj (345 na fotoaparatu, i nekih 70-tak na video kameri, taman kad se popela na Kulu-grad, otišla mi baterija na fotoaparatu…. Srećom bila sam lukava i nosila sa sobom videokameru…. Slike će danas na fb …
 
Otkud da počnem?
 
Drina…. Po prvi put se vozih uzduž Drine… ono proljetos što sam prvi put bila u Zvorniku malo sam se vozila uz Drinu…. Al sad! Drina je teška rijeka… prelijepa i preteška…. Svakom litrom te vode struji povijest… svakom litrom ona nosi i život i smrt…  i usprkos svemu, i svima, i prošlosti i budućnosti, ona će nositi istinu…. Od nje nitko neće pobjeć… može se sakrit… al pobjeć neće….
 
Po prvi puta prođoh srednjim Podrinjem… beskrajno lijep dio…. Karakaj, Zvornik, Divič, Drinjača, Konjević polje, Kravica, Bratunac, Potočari, Srebrenica…  Svako ime jedno teže od drugog…..
 
Memorijalni centar… trebam li išta reći? Išta pisati?
 
Bijah po svakakvim grobljima i mezarjima, velikim, malim, gradskim, seoskim.. ratnim – prođoh u Francuskoj savezničkim ratnim grobljem za poginule amerikance u drugom ratu…. Stotine bijelih križeva koji podsjećaju da postoje ljudi spremni da daju život za slobodu, za istinu, za pravednu stvar….. postoje groblja – parkovi – spomenici jednog vremena…. Postoje nekropole - stećci – svjedoci jednog vremena…. Postoje mezarja stara po više stotina godina koja govore o proteklom vremenu, o povijesti, o historiji jednog naselja, grada, ljudi, … ali Memorijalni centar…..
 
Mjesto gdje postaješ svjestan kolika bestijalnost može postojati… ispravljam se… bestijalnost se može iskazati prema jednoj osobi, bestijalnost može biti afektivna, isprovocirana…… ali kad je riječ o stotinama ljudi…. Ne, ne, tisućama ljudi, onda to prelazi i te okvire….. Patološka bestijalnost?
 
U jednom od članaka ovih dana pročitah i ostade mi u pameti jedna rečenica sa haškog suđenja…. (parafraziram)  „… trebalo nam je sat vremena za 1000 ljudi…..“
 
Pa ja sat vremena pijem kavu!!!!!!!!!
 
Kako i kojim riječima objasniti gađenje prema ljudskom rodu koje osjetih gledajući bijele nišane s jedinim jedinim, uvijek istim, tekstom:
„I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli „mrtvi su“, ne, oni su živi samo vi to ne osjećate“
 
Kojim riječima objasniti broj 403? Mjesto M 03-13-24? Bilo koji broj, bilo koje mjesto? Kojim riječima objasniti 8372?
 
Osjetih potrebu da na neki, bilo koji način, osim slika u fotoaparatu i glavi, imam uspomenu druge vrste…. tespih…..
 
Produžih i do Srebrenice…. Dođoh do centra, do džamije…. Popih kavu….Svjesna sam činjenice da sam bila svojevrsna senzacija u mjestu, iako se to ničim nije pokazalo…. Marama, koju stavih u Potočarima, još je tu…. Zagrebačka registracija…. Osjećah poglede….
 
Pokušala sam sebi dočarati, spustiti se u stanje gladi, beznađa, očaja, straha, nesigurnosti, …. Nisam uspjela…. Možda je i bolje….. ali da osjećam ogromno poštovanje prema tim ljudima, da osjećam potrebu da budem dio onih koji će svakom riječi i svakim postupkom biti dio ljudi koji traže pravdu za njih, …..
 
14.07.2013.

RODJENDAN

Proslavih pet godina blogiranja......

11.07.2013.

SUTRA

Tuzla.....

10.07.2013.

11.7. ......

09.07.2013.

ŽELJKO MALNAR

Jedan pogled na razne fb statuse. I među raznim vijestima, potpisima, izrekama, citatima pročitah jedno ime.

Željko Malnar.

Muškarac koji je plijenio pojavom.

Bila sam djevojčurak od nekih petnaestak godina. Na broju 2 je vječno bio parkiran jedan motor. Motori me nikad nisu palili. Njegov vlasnik mi je bio interesantniji. Crna kosa, predivne oči. Visok, dugokos, vitak.... Svaki dan druga cura s njim.

Onda je jedno vrijeme nestao. Samo on. Motor ne. Nakon nekog vremena, vratio se brončane boje. Svako malo sam izvirivala iz kuće, pronalazila razloge da izađem u dvorište, da ga eventualno ugledam i gledam. Izmišljavala razloge da odem do dućana kad je i on izlazio.

Onda shvatih. Kad ga nema tu, ima ga na televiziji. Njegovi putopisi po dalekom istoku, Kini, Mongoliji, putevima začina, zlata, trgovine, Indija, Pakistan, Afganistan.... plijenili su ne samo moju pažnju. Što egzotičnije, tim interesantnije. Nagrade, priznanja, predavanja...

Onda je jednog dana samo nestao. Ja odrasla, počela studirat, putovala po raznim Engleskama, ali njegovo vrijeme na televiziji, nije mi moglo promaknut.

Zaposlih se, krenuh nekim drugim stazama i Željko je samo tako nestao iz mog vidokruga. Nije ga više bilo ni na televiziji.....

Sve do jednom nekad iza rata.

Svi su htjeli svoju državu, pa je on tako stvorio svoju. Nezavisna republika Pešćenica. I Željko kao predsjednik. Kad sam ga prvi put ugledala nakon dugo vremena na televiziji, razočarah se. Ne u njega. Nego u ono što vidjeh. U ono što shvatih. I Željko je bio samo čovjek. I ono što vidjeh, pomalo ostarjelog, izboranog, grubog, usuđujem se reći i propalog muškarca koji je i dalje bio naočit, ali meni ne više interesantan. Godine su uradile svoje.

Željko Malnar, svjetski poznat putopisac, speleolog, istraživač, predavač..... hvala Ti što si nam svima dao priliku da upoznamo svijet kakvog dotada nismo znali. S Tobom smo ušli u najudaljenije kutke ove lopte.

Hvala Ti što odrastah, barem kratkim dijelom mog života uz Tebe.

08.07.2013.

RAMAZAN ŞERIF MUBAREK OLSUN

 

Povodom početka Ramazanskog posta braći i sestrama želim sretne i berićetne dane ovog najodabranijeg mjeseca u hidžretskoj godini, sa dovom da vam Allah dž.š. u Kabul upiše svaki dan posta. Amin!

 

Mjesec jasnih misli i dobrih djela

Mjesec pun ramazanskih sjela.

Ramazan Şerif Mubarek Olsun.

 

Svim postačima želim lak post i da s lakoćom savladaju sva iskušenja koja im se nađu na putu u toku svetog mjeseca...

 

07.07.2013.

ZOV S VISINA

Kiša i led....

U julu....

A ja poželih vodu....

Hladnu..... izvorsku......

Sa onog jednog zida

I da slušam tišinu

Koja izvire iz četiri zida

Da budem dio povjetarca

Koji nastaje skladnim pokretima

Koji imaju samo jedan cilj

Da budem dio cjeline

Koja prepoznaje tišinu

I pogled uperen u samo jednu

Točku

Poželih da čujem zov s visine

Da vidim svjetla koja zovu

Da osjetim milost kiše

Kad uđem skrušeno i ponizno

Da čujem svoj glas

Kad izgovara misli

06.07.2013.

OPG GALV 2013

 
Juli.... mjesec u kojem ne izlazim iz vrta..... žetve svih vrsta.... nije mi se dalo slikat....

Ubralo se:

 - višnje
- ribizle
- melisa
- jedna menta
- druga menta
- žalfija
- maline

Kuća mi je puna opojnih mirisa......

A kako mi tek ruke divno mirišu.....

05.07.2013.

IZ MUZEJA



05.07.2013.

KO REKO DA NEKA PARA - FOLLOW UP

ŽIVIO RAD!

KO RADI NE BOJI SE GLADI…..

Ima njih još.. ali mi se ne da nabrajat…..

http://www.index.hr/vijesti/clanak/prica-iz-petrinjske-mi-idemo-doma-tocno-kada-nam-zavrsi-smjena-a-to-je-u-15h-dodjite-ujutro/687058.aspx

ljudi uveli ljetno radno vrijeme…..  Bože sačuvaj!

Jedino što mi pada napamet je ona… iz istog perioda…. Ubila se za ovo

TO JE NAMA NAŠA BORBA DALA!

 

04.07.2013.

KO REKO DA NEMA PARA?

Europska kiša još nije pala. Ne zna se kad će. Taman nekako k'o đekna.

Dug post kojeg obećah stiže, samo da ga napišem.

U međuvremenu, zahvaljujući fotografijama iz jutarnjeg-online-izdanja, dobih inspiraciju za temu „Kako dokazati da smo svi mi i dalje guske u magli, stoka sitnog zuba i kako nas sve ne nazvaše“

Činjenica 1: sa 1.7. smo ušli u EU (ono što nazvah EAAAAAU)

Činjenica 2: vlast je, jednako kao i Bruxellles, fino kazala da postojeći dokumenti kojima se identifiramo u razno-raznim institucijama važe do dana isteka.

Činjenica 3: za svaku izmjenu osobnih dokumenata, bilo osobne iskaznice bilo pasoša, treba hrpa para.

A šta narod čini?

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/www.jutarnji.hr/1112473?foto=1

K'o stoka navalili po nove dokumente. Ima li ijedan razuman i opravdan razlog za ovoliku gužvu?

U pravilu se ne kladim, ali za ovu bih priliku čak i na to pristala. Sigurna sam da svega max 10 % ljudi koji su ovdje uslikani zaista ima potrebu da mijenja dokumente jer im ističu.

Ali nisu mi jasni ovi ostali, njih tih mojih 90 %. Zar ti ljudi zaista nemaju mozga? Ili ne znaju čitat?

U stvari, ja se isto čudim ko pura dreku…  (pardon my french).

Ljudi očito imaju novaca…. Viška….. uza svu objelodanjenu besparicu…

Zamjena osobne iskaznice košta 48,50 kn, + 25 kn za slike (ako ih nemaš, a budući da svako malo mjenjaju uvjete kakva slika mora biti, to znači da se moraš slikat) + izvod iz knjige rođenih koji opet košta 20 kn biljega + 5 kn za neke troškove. Suma sumarum: zamjena osobne u najmanju ruku stoji približno 150 kn, dakle nekih 20 eur.

I nije neki novac, zar ne? Ali zašto bi ga davali ako ne treba? Čemu toliko i ikako unaprijed za dokumente koji važe još nekoliko godina?

Moja osobna iskaznica  prije ove važeće izvađena je 2001, i iskorištena je do zadnjeg mogućeg datuma. 20.9.2011.  Ona prethodna vađena je 23.9.2001. ….. I ovu postojeću mislim imat do zadnjeg dana, 20.9.2021.

Hajd'mo sad na pasoše, tj. putovnice: 320 kn ili 410 kn u hitnom postupku, 70 kn biljega, odnosno 20 kn u biljezima i 200 kn za izdavanje u hitnom postupku, i 25 kn za slike, naravno uz napomenu da moraju biti za biometrijski pasoš. Dakle, u najboljem slučaju, zamjena pasoša stoji 415 kn, nekih 55 eur. U najgorem slučaju, 655 kn, odnosno oko 85 eur.

Ima se, može se. Jedini mogući zaključak.

Nadalje, ako se pogleda starosna dob ovdje uhvaćenih na slikama, vidi se da ima i radno sposobnog stanovništa i penzionera….  Penzionere bih možda i mogla shvatit, recimo da nemaju pametnijeg posla, a oni tako i onako svi odreda jednako razmišljaju: račune plaćaju čim im stignu, bit će iz straha da im neko nešto ne dođe isključit. Njihove osobne nemaju rok važenja, trajne su…. Čemu ih onda mjenjati?

Ove ljetne vrućine donose i sparinu i visoke temperature, no to njih nikada nije sprečavalo da u sred bijela dana izađu i obavljaju to što su naumili. I naravno, riskiraju da im pozli, a po novom, dolazak hitne će se naplaćivat…. To tek onako usput da kažem……

 

Studenti? Haj, čovjek bi rekao, oni imaju vremena. Imaju li? Ako sudim po Juniorki, i nemaju, jer traju ispitni rokovi, pa treba učit. Al, da, ja sam u krivom,… svoje dijete sam krivo naučila… da na vrijeme ispunjava svoje školske obaveze, … umjesto da je naučim kako se koriste beneficije i privilegije kad imaš status studenta….

Ljudi iz radnog odnosa? Koliko je radnih sati izgubljeno zbog čekanja u redu za nešto što nije potrebno?

Dođeš li autom u Petrinjsku, plaćaš parking 7 kn/sat. Pretpostavi li se minimalno čekanje od 4 sata, jer ovoliko red, vjerujte mi znači više od 5 sati čekanja samo se da preda zahtjev za zamjenu dokumenata. Znači tu je još trošak od 5 eur minimalno.

Ima još jedna stvar. Kad se uđe u zgradu policije, postoji redomat. Mašina za izdavanje brojeva. Kolika li je samo gužva oko redomata? Pa gužva u samoj sali gdje u prosjeku rade 3-4 šaltera za primanje zahtjeva, stolaca nema, zraka nema, ventilacije nema, prozora nema…

Firma zadužena za redomate bi po meni trebala napraviti mogućnost da se uzme broj za one kojima dokumenti ističu za nekoliko dana, i za one koji zamjenu dokumenata rade čisto iz sporta.

Ali ne… to bi zaista bilo kruha povrh pogače….

Ja i dalje ne mogu shvatiti da smo hrpa blesavih ovaca koja jednostavno ne zna, neće ili u najgorem slučaju ne želi razmišljat svojom glavom.

04.07.2013.

E SAD

Bi trebao jedan dug post.... i sve mislim sad cu, sad cu... i evo idem pisat...

03.07.2013.

AMIRA

03.07.2013.

KISA

Treći put se probudih u evropi…. ovoj novokomponovanoj… prije toga, 19.604 puta se probudih u toj istoj evropi… ima li razlike? Ni najmanje…. Ne znam u čemu je fol… sunce jednako grije i prije i poslije….. nikakve razlike… možda kiša bude drugačija… kiša kao milost…. Jednom je već bila, zašto ne bi opet…. Sad je i drugačije gledam, osjećam, očekujem… sad mi je konačno jasno i zašto sam svih ovih godina voljela kišu…

02.07.2013.

ESMA

01.07.2013.

KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2

 

Kako opisati protekli vikend?

Bijah od Hrvatske, preko Danske do Sarajeva i natrag. Najviše se zadržah na Balkanu, zahvaljujući predivnoj, dragulju BIH, Amiri Medunjanin. Koncert u sklopu Sarajevo Sevdah Festa, održan u subotu, je nešto što je obogatilo moju dušu, ionako ispunjenu našim balkanskim melosom.

Sastav, neko bi rek'o, skupljen zbrda-zdola, prvenstveno za promociju naše balkanske regije na prošlogodišnjim olimpijskim igrama, sastavljen od članova iz devet (sa Amirom deset) balkanskih država, i doveden da i u Sarajevu pokaže šta Balkan zna i može, je nešto što se nije smjelo propustiti. Deset država, deset instrumenata. Deset država, jedan ritam. Ritam duše i srca kojeg jedino sevdah poznaje.

Amira je dragulj. Najvrjedniji dragulj Bosne i Hercegovine. Slušam je i pratim punih pet godina, i u meni ima definitivno, odavno, i u nekoliko navrata potvrđeno, velikog i trajnog obožavatelja. A SSF redovnog gosta.

Bis i „Jovano Jovanke“… uz nju mi uvijek noge same kreću, ruke udaraju poznati ritam „jen dva jen dva jen dva tri“…. Mogla bih tako do zore….

~~~~~

Vrijeme čekanja da uđem u Bosnu u trajanju od sat do sat i pol, sad već postaje standardno….u jednom trenu izgledalo je da sva Evropa „bježi“ iz te iste u Bosnu… al dobro, već sam navikla da na mostovima preko Save sjedim i razmišljam, srcem se veselim onome što me čeka..... i u prkos dosadnom čekanju uživam u mislima na ono čemu se veselim..

Po prvi puta ulazim u novom ruhu…. Osjećam se važnom, osjećam da mi novo ruho pristaje, volim ga na sebi i u sebi…. U sebi izgovaram ono što naučih proteklih dana…. I ugodno sam iznenađena da ih nisam zaboravila….

Kafa u Turbetu….koliko god duga, prekratko traje… prekratko za sve ono što želim…. Dobih i poklon…. Nije slikovnica, ali nije ni daleko…. :D… bez obzira na sve, ljepši poklon nisam mogla dobiti….

Večera u Skive…. Malom mjestu, pored velikog grada…. Da bih došla do njega, napravih i prometni prekršaj, uočen od lokalnog stanovništa i domaćice, ali oprošteno mi je jer sam ko biva furešt, u prevodu turist…. I ja sama shvatila šta sam uradila, al haj kad sam već krenula u „grijeh“, nek budem dosljedna…..

Ponuđeno jelo će ostat zauvijek u sjećanju… a i ja po iskazanoj želji da je jedem iznova i iznova….prevagu su dali kikiriki i pistacija…. Nakon prespavane noći, prvo pitanje je bilo gdje su kikiriki i pistacija? Nema li ih, neću jest! :D

Poslijepodnevna kafa na starom mjestu…. Dobih poklon… opet. J… al ovi pokloni  pristaju uz moje novo ruho i prekrasno mi stoje… a i ja s njima… Riječi koje mi stižu, poruke koje dobivam sa svih strana na momente su neobjašnjive, a opet potpuno shvatljive i razumljive..

Subotnja večer u Sarajevu donijela je kišu…. Koja je kao u stihovima slijevajući se sa krovova sarajevskih džamija sakrila sve što je trebala sakriti…. Tada, i u tom trenu, ipak, kako god, ali ipak osjetih radost, veselje, sreću…. Nadasve sreću… ne možeš pojmiti koliko je lijep bio razgovor s tobom, koliko je godio srcu i duši… nakon trinaest mjeseci…

I pade mi napamet Pandorina kutija…. Makar na dnu, ali nada je oduvijek tu… i ostat će, čak i kad ništa drugo neće biti moguće ni nadohvat ruke…. Jedna gesta, ton, pogled, osmijeh …. Slika urezana, upamćena…..

Nedjelja…. Spuštam se u grad… tabla pokazuje put za Pionirsku… nisam bila punih pet godina… kupujem kartu.. ispred mene otac i dvoje djece, jedno u kolicima, drugo hoda… daje kupljenu kartu sinu koji s velikim iščekivanjem razmišlja koja li je životinja na ulaznici. Razočarano izgovara „opet zebra! Zašto opet zebra?“

Dođe i na mene red…. Plaćam i konstatiram „i ja sam dobila zebru. Nemate neku drugu životinju?“ Obje žene u kućici prasnu zajedno sa mnom u smijeh…

Punih sat vremena provedoh šečući i slikajući životinje….

Vrijeme je za BH Radio 1 i mog prijatelja…. Slušajući radio, odvezem se do Bijele tabije… prekrasan pogled na dijelom u sjeni i dijelom suncem obasjano Sarajevo…  Kafa i kremšnite na Dobrinji…

Vrijeme za povratak… pravac Skenderija… odjednom lom…. Meni s lijeve strane…. Šta mu bi, pojma nemam, valjda je stisnuo gas namjesto kočnice…. I naniže ih još dvojicu… ne pokušavajući ni pogledati kolika je šteta, produžih …

Zvoni mob… „ne čekaj me… i da dođeš, ne znam hoću li stići… a i ona će se naljutit ne stignem li na promociju….“

Napuštam suncem obasjano Sarajevo…. Javim se u Turbe…. Poželih razgovor… da pokušam objasniti neobjašnjivo…. Da pokušam izreći neizrecivo…  „ne trebaš… ne trudi se…. Ko zna, shvatit će….“

Ljepših riječi, i prije toga pročitanu poruku na pp, pisanu još ljepšim riječima neću zaboravit, kao ni sms koji je stigao za vrijeme koncerta….

Hvala vam, dragi moji :)

 

Vozeći, sjetih se svog obećanja od prije mjesec dana… valjda ću sad bit bolje sreće i pronać to groblje tenkova….. nađoh ga… ne znam šta sam očekivala, ali na neki način jesam razočarana… sam naziv „groblje tenkova“ navelo me da pomislim da ih ima desetak…. A kad tamo… dva tenkića (pomalo liče na onaj tenkić iz „Allo, Allo“, sve sam se nešto okretala očekujući da mi se negdje i Herr Flick pojavi…) i jedno oklopno vozilo…

Hajd, ima i spomen ploča…. Objašnjava otkud tenkovi i zašto….  Ipak, usprkos svemu, bilo je interesantno pogledat…. I uslikat…. Btw, slike su na fb… pa ko voli nek izvoli :)

Osjetih glad.. nisam ni jela gotovo ništa cijeli dan… osim banane ujutro i one kremšnite… etno selo Kotromanićevo… tu sam česti gost… kokošja supa i mali ćevapi… i onda granica…. Iz Bosne izađoh dok si reko keks… e sad se čeka na hrvatskoj strani….

Ne znam šta su mislili i/ili očekivali od mene, ali pretresli su mi auto :D   Sve što sam imala bila je šteka cigareta…i pet-šest polulitrenih boca s vodom….. mislim da sam je razočarala… tu carinicu, na nju mislim.. ko zna šta je očekivala.. možda je pomislila da se vraćam iz šopinga? Bila je u pravu… bila sam u šopingu duha…. No to mi nitko ne može carinit…

To je samo moje :)


ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1016657