Gracias a la Vida

Šutiš svaki put kad zovem te sa druge obale.... nijema si i gluha, oči su te same odale...

Šutiš svaki put kad zovem te sa druge obale.... nijema si i gluha, ove ruke sve su probale...

LETU ŠTUKE - ŠUTIŠ 

Jučer poslijepodne i danas jutro provedoh u kuhinji. Od ručka, preko večere, kolača, farbanja jaja, kuhanja šunke,.....

Situacija od jučer:

"Mama, kad ćemo jest kolače?"

"Sutra, kad budu gotovi."

"Joj ko će to čekat...."

Situacija od danas:

Zovnem Juniorku da dođe na kolače, siđe, ali pomalo ljuta jer je smetam dok uči. Ipak pojede ponuđeno i kaže "ako me trebate, zovite me na mobitel, nemojte me tjerat da se dižem". Naredba je pala. Više je ne trebamo, kolače možemo i same pojest.

Nekih pola sata kasnije, zvoni mi mobitel. "Mama, kako se tamo složi ona formula? Možeš doći malo"... Sad se i mene proziva mobitelom, hajd neka, dođem ja, pomognem, pokažem formulu, rezultati krenu.... i onda šlag na tortu.

"Hajde konačno da i ti nečemu poslužiš!"

Sad sam sva važna

Sretan Uskrs svima koji slave

Udarna vijest:

- Osim Hanke originale, ima još tri Hanke. Hanku originale ne poznam, ali ove moje tri Hanke znam. I volim.

Manje udarna, više udarena vijest:

- otključavši vrata od ureda, na stolu me dočeka slatki gost. Nimalo ustrašen da će biti pojeden. To se čita da imam anonimnog donatora. Baš lijepo od njega

Još manje udarna vijest, više onako sjetna:

- anonimni obožavatelj s istoka netragom nestao. Da se mene pita, dugo je i izdržao čitajući moje postove. Mislim, nije sad to neka baš bajna literatura, zar ne ... žao mi je da nikad nije ostavljen bilo kakav trag, komentar ili pp ....

Vijesti iz kulture

- dogovorih odlazak na otvaranje izložbe. Više informacija od  reportera, čitaj moje malenkosti, po povratku s terena, iz Šehera

- po povratku, Šeher će doći meni... na pet dana... budite strpljivi bit će vijesti i sa te manifestacije

Sport i glazba:

- tri pjesme mi se vrte u glavi. Sprintaju, a ne znaju da je maraton disciplina koja je u toku,

ĐANI STIPANIČEV - 'OĆE L' VRIME 

TOŠE PROESKI - SVE JE OVO PREMALO ZA KRAJ 

NINA BADRIĆ - DODIRI OD STAKLA 

Dobih link za audio live streaming Supreme Court of the US debate o legalizaciji istospolnih brakova. Rasprava vrlo bitna za LGBT populaciju.

Ono što čujem je kultura ophođenja, komunikacije, dijaloga, međusobnog poštovanja svih prisutnih. Nema upadanja u riječ, nema nadvikivanja, nema dovikivanja, nema podsmijeha,  ... definicija kulture dijaloga i komunikacije, argumentacije.

Sve moje informacije o djelovanju Supreme Court-a su, dosada, bile više-manje iz druge ruke, filmova i sličnih medija. No ovo je prava stvar.

U odnosu na ovo što čujem, ponašanje zastupnika u hrvatskom Saboru liči na pravi pravcati kokošinjac u kojem lisica naganja zatvorene kokoši. Ovo je blagi opis onoga što se vidi na hrvatskoj televiziji kad bude prijenos zasjedanja. Najkorektniji opis ponašanja zastupnika u hrvatskom parlamentu sadrži jednu jedinu riječ - prčvarnica.

Točka.

Snijeg prestao padat... ide voda na moj mlin

Sve brojim koga sam sve poželjela.... i što... kafu i sevdalinku... tufahije.... klepe... hurmašice... begovu.... uštipke s kajmakom...

Kafa će bit, to znate, zar ne?

Slani grad će me isto vidjeti... takav je plan... dajte neko fino mjesto, toplo, ugodno za uho.... meščini 4.4. bi bio meni dobar datum... i vrijeme odaberite...

Šeher - ako ima da je mene neko poželio, za dan grada se vidimo, da proslavimo dan grada i neke rođendane... na starom mjestu... vrijeme dojavim

PUT PUTUJE LATIF AGA (čitaj šeherhanuma  )

Pada snijeg. Opet. Od subote navečer.

Danas umalo nisam došla na posao. Zbog snijega. Čisteći auto od snijega i leda, pukne mi nokat.

Kako ću bez nokta na posao?! Sjetih se da imam nešto neodloživo, pa ipak odlučim da se pojavim.

U međuvremenu, otišla neka licenca. Prijavih onaj incident. To je ono što mi bila glupa riječ. I, eto, sad ja fino čekam da se oni tamo licenciraju.

A lijepo mi nokat kazao, ne moraš na posao....

Već dugo nisam o jelu....

.....

I znam, da ti nisam bila dovoljna

I treba ti još sto godina

da vidiš kako sam ja

za tebe stvorena bila....

Riječi drage osobe kao podsjetnik....

 MARY HOPKIN - THOSE WERE THE DAYS 

ću si sama, samoinicijativno, jednoglasno, aklamacijom skratit radno vrijeme. U protivnom, ako to ne uradim, neću nikad stići kući.

Zbog utakmice zatvorit će promet s obje strane stadiona, a ja eto da bih došla kući prolazim pored stadiona. Imam ja i još sjevernijih i još južnijih mogućnosti, ali to ispada da bih morala proći 30 kilometara umjesto sedam. E pa neću.

Jutros zatvorili neke trake po ulicama kojima vozim, zbog parkinga autobusa. I još jučer su oko stadiona nagovijestili da će preostale parkirane automobile danas odvesti paukom. Pa ti vidi.

Od policije u gradu ni ne vidiš ljude. Zagreb pod opsadom. Opremljeni su za ulične nerede. Na svakih 20 m jedan, što si bliže stadionu i oni su gušće i brojnije raspoređeni.

Ovo traje već nekoliko dana, pa mi pale razne ideje napamet. Recimo da se utakmica igra pred praznim gledalištem, to bi bilo baš dobro... nema opasnosti od nereda, istina stradali bi kafići po gradu, ali oni će stradat i ovako. Ista meta, isto odstojanje.....

Druga morska ideja je tipa brigo moja pređi na drugoga. Nek se recimo utakmice igraju u nekom drugom gradu. Da se makar malo odmorimo od ovih opsada. Maltene ratnog stanja.

I još mi jedno pitanje pade napamet. Ubih se razmišljajući ali ne nađoh pametan odgovor. Zašto se misli, i u svijetu, ne samo kod nas, da navijačke strasti treba budit? Ako se čak i desi da nogometni dio svijeta smetne s uma da predstoji utakmica, zašto se to mora činiti na ovako nizak način? Zašto to tako mora biti? Mislim, dokle? Ima li negdje već ta crta kojom je sve podvučeno, pa da se krene ab ovo? Ako nema, hajmo je već jednom podvuć.

Ja sam već umorna od toga, zasićena svim time, i uvjerena sam da nisam jedina.

Brojim dane... do aprila...

Još sitno.....

ZDRAVKO - APRIL U BEOGRADU 

Nema više našeg Strašnog Lava....

Naš anđeo dobio je krila.....

http://graciasalavida.blogger.ba/arhiva/2013/02/05#3478797

http://www.jutarnji.hr/-nas-je-strasni-lav-odlucio-sklopiti-oci--otisla-je-tamo-gdje-je-nista-ne-boli-/1092071/ 

Sunce, pjev ptica, zrak, i jedan mail s druge strane bare.....

Lijep početak dana    

LAURA PAUSINI & JAMES BLUNT - PRIMAVERA 

Voljela bih vjerovati da se povijest neće ponoviti. Da Kate neće snaći ista ili slična sudbina Dianinoj.

Bit će je do mene. Valjda sam ja romantični idealist, ili idealistični romantik, kad mislim da bi budući otac svojoj supruzi, koja je i trudna, trebao pomoći u neugodnoj situaciji, naročito ako ista iziskuje neki njen fizički napor.

Danas je javna tajna kako i zašto je Diana izabrana. Ne vjerujem da je ista ideja i misao vodila i Wiliama, ali Newton me uvijek u takvim situacijama demantira. Jabuka je jabuka, i nikad neće postat kruška ili šljiva.

Njih dvojica gledaju, i strpljivo čekaju da Kate spasi potpeticu. Imaju oni vremena. Neka ona to sama.

Ili je možda vojnicima ispod časti pomoći ženi? Nekad je to bila privilegija, čast i dužnost vojnika.

Čak i riječ kavalir ima isti korijen. Ima i ona druga riječ. Gentleman. Mora da William ta dva dana nije bio u školi.... pitam se jel imao ispričnicu....

Ne, bit će da je do mene.

Trijas

Jura

Kreda

SERGIO ENDRIGO - LONTANO DAGLI OCCHI 

SERGIO ENDRIGO - IO CHE AMO SOLO TE 

Vratili smo se s mora. Mogu hodati. S hodalicama. Četrdeset pet minuta za stopedeset metara.

~~~~

Opet sam u bolnici. Kažu da su mi bubrezi stradali i kad sam prvi put letio, sa šestog kata. Moram na dijalizu. I na operaciju.

Ne djeluju mi optimistično. Zašto se izreka "treći put Bog pomaže" ne odnosi na mene? U mom slučaju ona dobiva sasvim novi smisao.

~~~~

Gubim snagu. Prisebnost. Svijest.

~~~~

Svjestan sam činjenice. Odlazim....

Igorm slučaja vratih se, rekla bih, u školske dane. I moram biti iskrena, zadatak kojeg sam dobila, ispunio mi je dan, vratio sjećanja, vratio entuzijazam....

I najviše od svega, zahvaljujući zadatku uključih sive ćelije za koje sam mislila da ih više neću trebat....  kao da su bile na zimovanju i s proljećem se vratile....

Ako dobijem prolaznu ocjenu, možda opet dobijem silčan zadatak.... who knows

Dok pišem ovaj post, Coffee boy upravo sluša donji link..... ne znam jesam li ja ta koja ga izluđuje, ... ne bih rekla, kavu uredno platim, on tu istu kavu svakodnevno donosi, hranim ga bronhijima.... šta bi još čovjek mogao poželjeti?

FINE YOUNG CANIBALS - SHE DRIVES ME CRAZY

Jučer se Juniorka vrati u neka doba... sretna i zadovoljna.... ispriča dnevne dogodovštine vezano za upis u ljetni semestar i nastavi o izlasku s prijateljima.

Društvo: jedan Francuz, jedan naš sa stanom u Bruxellesu, jedna naša, jedna naša sa stanom u Berlinu, Juniorka i njena prijateljica.... 

Kaže, još nikad nije bila vani a da je imala konstruktivan razgovor, diskusiju, polemiku... uvijek su to bili neki isprazni razgovori, glupiranja, budalaštine... a jučer, po prvi puta, razgovor na temu revolucija... od one francuske 1789-te, pa do ovih današnjih...

Uzroci, povodi, posljedice,.... komparacije istih... prednosti, mane, skretanja s linije.....

Jedva čeka današnji nastavak.....  naravno, opet iz pizzu, ovaj put u kućnoj radinosti.....

Kad razmislim o sebi u njenim godinama, ne sjećam se zaista da se ijedan naš izlazak mogao ovako okarakterizirati... istina, moji izlasci su bili malo drugačiji..... gledanje rukometne utakmice, i onda sa rukometaši(ca)ma  u disko....

Šta su ti vremena.....

Prođe tjedan dana od dodjele Oscara. Nabavih filmove, neke pogledah odmah, neke tek trebam, neke ću pogledati reda radi, neke ću apriori samo staviti u kolekciju ili na listu čekanja. 

Kao i uvijek, izbor nagrađenih ili onih koji su trebali biti nagrađeni nikad nije isti. Svako od nas ima svoje afinitete i favorite.

E pa neka se i ja osvrnem .....

Ne slažem se s izborom najboljeg filma, iako volim i cijenim Ben Afflecka, još od njegovog prvog Oscara dobivenog, s Matt Damonom,  za scenario filma "Good Will Hunting". Čini mi se da AFI dijeli nagrade po količini probuđenog patriotizma. To nije slučaj samo ove godine, a isto tako Argo nije jedini film ove godine s tim i takvim predznakom ("Lincoln", "Zero Dark Thirty").  "Argo", kao povijesno dokumentirana činjenica pretočena u film, kao i oba navedena filma definitivno zaslužuju gledanje.

Daniel Day-Lewis je briljantno odigrao ulogu Lincolna, njegova moć transformacije je impozantna i impresivna, ali usprkos tome i taj film bih svrstala u dosad nepostojeću kategoriju - kategorija najboljeg podizanja patriotizma. Čak štaviše, nekako imam osjećaj da bi bilo bolje da se naziv filma usredotočio na temu koja se provlači kroz cijeli film - 13-ti amandman. U prvom trenu kad je D. Day Lewis nagrađen Oscarom, pomislila sam da se radi o filmu koji obrađuje njegov život, u cjelini, no film se bavi njegovim životom u zadnjih nekoliko mjeseci - završetak građanskog rata i usvajanje 13-tog amandmana. Primjetih isto tako, i pomalo mi je žao što kreacija Sally Field, kao Lincolnove supruge nije gotovo nigdje zamijećena.

Čini mi se da je film "Life of Pi" trebao dobiti više nagrada. Film je, baš kao i "War Horse" prošle godine, vrlo poetičan, pun metafora, pouka, i sa svjetovnog i sa religioznog aspekta. Volim filmove koji te navode da razmišljaš, da misliš, i "Life of Pi" je upravo na tom tragu. Iako, neki će možda prigovoriti da postoji sličnost sa filmom "Cast Away" (Tom Hanks) i možda čak s novelom "The Old Man and the Sea", nobelovca E. Hemingwaya. No, tematski "Life of Pi" je bitno drugačiji. Knjiga po kojoj je snimljen film, može se skinuti u pdf formatu, i baš joj se veselim.

Film koji me posebno dojmio je "Silver Linings Playbook".  U cijelom filmu B. Cooper i J. Lawrence odskaču kao jedini normalni ljudi. Okolina i okolnosti njihovih subjektivnih života napravili su od njih dvoje žrtve, ne samo da bi umanjili svoje komplekse i svoje probleme, već i žrtve sistema.. R. de Niro, kao nikada do sada dao je divnu ulogu oca s kompulsivnim poremećajem, na momente bih rekla i autističnim, ne samo bipolarnim, ali i ovisnošću, i zbog nje žrtvuje ne samo (mlađeg) sina, nego i ženu, u čiju psihu i način razmišljanja u cijelom filmu nije nijednog trena se nije pokušalo ući. Jedina scena u kojoj majka pokazuje da je živo biće, je trenutak kad se jedva jedvice spominje majčina inicijativa da se B. Cooper i J. Lawrence (Pat i Tiffany) nađu i druže. Priča je divna, dokazuje da, čak i oni sa psihotičnim fazama imaju više lucidnosti i realniji su od naoko normalnih ljudi oko njih. NJihova senzibilnost je ono što krasi ovaj film, i jedino se ljudi ne samo sa smislom za empatiju, nego i koji su sami senzibilniji od drugih, mogu vrlo lako poistovjetiti sa svakom od situacija ponaosob. Ne samo poistovjetiti, nego pronaći rješenja za svoje probleme.

Film "Hope Springs", iako nije bio među nominiranima, dobio je moju pažnju prvenstveno zbog Meryl Streep koja je opet, po ko zna koji put, bila Meryl. Oduševila me svojom kreacijom. Tema filma je situacija iz, uvjerena sam, gotovo svakog braka nakon nekih 30-tak godina trajanja (nije da ja imam pojma, ali  eto, čitam i slušam, pa čujem svašta...) Na divan, komičan, jednostavan način je prikazano ono što nedostaje brakovima sa tim stažem, i kroz glavnu priču filma mogu se razaznati još nekoliko tema (komunikacija među partnerima, liberalnost i tolerancija u shvaćanju seksa, povjerenje, ljubav kao glavni modus operandi svakog odnosa, spremnost na kompromis, prihvaćanje i spoznaja vlastite nepogrešivosti.... 

Jedan film, također nenominiran, me zaintrigirao svojim nazivom. "Salmon Fishing in the Yemen". Lososi i Jemen? Hm....  Ipak, to je predivan film! Priča u sebi sadrži dio orijenta, dio istoka, dio islama, i zbog toga me se strašno dojmilo i svidjelo mi se, iako islam u kontekstu priče nije nimalo bitan. Isto tako mogli su uzeti i npr Bosnu, ili Keniju, ili Tanzaniju....  Voljela bih pročitati i knjigu..... nažalost nema je u pdf, (barem zasada), no to ne znači da se neće uskoro pojaviti na netu, naravno samo zbog mene

"Les Miserables", nisam još pogledala, ali već sama činjenica da svi glumci pjevaju je meni dovoljno intrigantna. Naročito Russel Crowe u tom i takvom izdanju.

Daniel Day-Lewis je svoju nagradu zaradio, ali čini mi se da je kojim slučajem nagrađen i Robert De Niro, da ne bi bilo nezasluženo.

Što se najboljeg filma tiče, moj glas bi definitivno bio za "Silver Linings Playbook".

Svim mojim dragim prijateljima i svim građanima BIH želim da dane praznika provedu u miru i veselju

Sretan vam Dan nezavisnosti