KNJIGA vs FILM
Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio....
Knjiga DJETINJSTVO U RATU - SARAJEVO 1992-1995 je tu .....
http://www.djetinjstvouratu.com/
Jasminko, dobro jutro želim.
Upravo se vratih s pošte, preuzela knjigu i sjedila uz nju tražeći trenutak kad ću iz sebe izbacit sve ovo svakodnevno i da se potpuno posvetim riječima koje su zapisane za vječnost.
Knjiga je velika!
Riječi, slike, sjećanja..... sve zapisano je slika jednog vremena koje se nikada ne smije ponoviti. Nikome.
Knjiga je trebala biti napisana da se ne zaborave mnogobrojna djeca koja su najveće žrtve rata i Sarajeva i svih naših prostora.
Hvala na ukazanoj prilici i časti da pomognem i podržim izradu ove antologije sjećanja.
Plan je bio da se ide u muzeje. Noć muzeja. Da se hoda i hoda gradom, i ulazi u sve otvorene muzeje..... Važilo do prekjučer. Sve do trena kad smo Hockey-girl i ja shvatile da je danas polufinale.
Istog, ali istog trena, sportska kultura i mentalitet potisnuo onu kulturnu kulturu i muzeji će morati pričekati iduću godinu.
Stoga, odoh vam ja sad za Barcelonu.
E, još jedna stvar. Jutros na radiju, na onoj istoj Anteni, zna Ra o čemu ja, sjetili se oni isto tako neke utakmice koju smo morali igrati sa Dancima. Najava koja je vrlo jednostavno opisivala o čemu je riječ glasila je ovako: "Idemo na Dance". TV voditeljica čitajući s blesimetra vrlo hladnokrvno i samopouzdano pročita "Idemo na dens (engl. dance)".
Stoga, i ja sad evo kažem. Idemo na dens... rasplesat ćemo te Dance u stilu tanga, passo doble i ča ča ča.
Hajd, vozdra
Knjiga DJETINJSTVO U RATU - SARAJEVO 1992-1995 je tu .....
http://www.djetinjstvouratu.com/
Moj primjerak ovih dana dolazi.....
Kao i svaki ponedjeljak uveče, i jučer bih prozvana da se pojavim ispred fakulteta. Da dovezem dijete kući.
Onaj uobičajeni razgovor, kako je bilo, šta ste radili, šta je bilo, šta ima novoga... u jednom trenu dobio je sasvim drugačiji smjer. Ne znam ni sama kako, počele smo pričati o njenom djetinjstvu.
Jesli li, danas kad o tome razmišljaš, imala sretno djetinjstvo? Da, jesam.
Jel ti nedotajao tata? Ne. Ono što ne poznaš ne može ti ni nedostajati, osim toga takvog oca ne trebam.
Je li ti ikad bilo teško? Pa i ne baš.
Jesam li bila stroga mama? Jesi!
Kada, kako? Sjećaš se kako sam morala sjediti za stolom i pojesti ono što ne volim? (tu ja prasnem u smijeh).
Jesam li znala biti nepravedna? Jesi, kad mi nisi dala gledat tv, ili kad sam morala sjedit za stolom za kaznu, ili kad mi nisi dala ići se igrati. (tu se ja malo zblenem, dijete pamti neke stvari koje sam ja potpuno zaboravila....)
Jesi li ikad poželjela pobjeći od kuće i zbog čega, kakav ti je bio plan? Da, jesam. Uvijek kad sam bila ljuta na tebe. Plan? hm, ma mislila sam kako ću pet kuna potrošiti na sladoled. I pamtim kad si mi kazala, ako ti ne paše možeš ići, i kad sam se ja počela pakirat ti mi zaključaš vrata. Tu sad opet ja prasnem u smijeh, pa zar si zaista mislila da ću te pustiti da odeš? Naravno.
A sjećaš li se onog tvog pisma meni, ono s guskom? Joj, mama, zar se baš uvijek tog pisma moraš sjetiti?
Da trebaš sve ispočetka, šta bi mjenjala? Inzistirala bih na kućnom ljubimcu, jer se dijete uz psa ili mačku nauči odgovornosti. (hajd, nisam ja sad baš sigurna da je to jedini način, ali prešutim... na koncu, već nekoliko godina mi se "prijeti" kako će u starosti živjet sa 50 mačaka, samo zato jer vuče komplekse iz djetinjstva , tu ja obavezno svaki put na spomen tog kompleksa prasnem u smijeh)
Lijepo je zaista, ponekad čuti kako dijete doživljava svoje roditelje i njihove odluke. Naravno, razumijevanje i obrazloženje tih brojnih postupaka danas se bitno razlikuje od onog dječjeg i pubertetskog....
I da ponovo moram, sve bih učinila na potpuno isti način. Od začeća, od odluke da živim život samohranog roditelja, sve... sve... sve
Snijeg se lagano otapa, pada s krovova.... vrijeme upravo nebulozno... iznad nule, nimalo zimsko.... taman da se prehladim.....
U subotu dobih poziv drage mi osobe.. imamo skoro četrdesetgodišnju povijest...... i pozove me da joj pravim društvo na utakmici. Hokejaškoj.
Hokej je svojevrsna senzacija u gradu, eto ima već četiri-pet godina...... dvorane su im uvijek pune..... muškarci, žene, obitelji s djecom, obitelji bez djece.... sve su kategorije tu.....
Karte su numerirane, svako ima svoje sjedalo... kokice, sokovi, pivo.... sve je tu, i slobodno za konzumaciju, naravno treba platiti, ... Na prvi pogled najveći problem je parking..... Dvanaestak hiljada ljudi svaki puta dođe na utakmicu - ako se kliže u Areni, ako je u Domu sportova, onda bude šest-sedam..... Hajd, to nije neki problem.... fino dođeš ranije, uđeš bez gužve, nađeš svoje mjesto, kupiš kokice i sok.... i čekaš početak.....
I bilo bi divno da nema jedne stvari.... kako uđeš u dvoranu, muzika koja svira je beskrajno glasna. Imaš osjećaš kao da si ispod avionskog motora...... Komunikacija sa društvom s kojim dođeš je apsolutno nemoguća. Ja, ionako slabog glasa, jer me ulovila prehlada, nemam snage nadvikivati se s tom muzikom.
Nekako dočekamo početak utakmice. Krenulo je divno, već u drugoj minuti zabili smo gol... i dvoranom se prolomi navijačka pjesma "Sad sem tu i pak sem tvoj, Serbus dragi Zagreb moj"...
Momci imaju dva bubnja, nisu timpani, ali veliki jesu... uglavnom, daju ritam i tempo i navijanju i igri.... prelijepo.... ali... svaki buli, svaka pauza, svako isključenje, svako zaustavljanje igre, popraćeno je beskrajnom bukom.....
Izdržale smo dvije trećine..... na drugom odmoru odlučile smo otići.... smrzle smo se, a od našeg druženja i razgovora ništa, jer nemaš kad pričat, sve zbog buke....
Hajd, vidjele smo, i više ne moramo dolaziti.. ali me zanima, kako sitnija djeca koju su roditelji poveli na utakmicu, podnose tu buku....
Dođoh kući, i eto me na čajevima, tabletama.....
Kad će proljeće?
Lokacija: dvosmjerna, ali uslijed napadalog snijega, kvazijednosmjerna ulica
Akteri: VW vs Jurilica
Situacija: Jurilica daje desni žmigavac jer skreće u svoju ulicu, a VW joj dolazi u susret, namjerno, ne odstupajući i ne poštujući žmigavac Jurilice koja je pokazala svoje namjere. VW prođe dotično raskršće i namjerno stane želeći da se Jurilica makne, njemu, gospodinu, muškarcu, vlasniku VW. Jurilica pokaže i rukom svoju namjeru, no VW ne mari. Čak štaviše, VW traži da se Jurilica makne da bi gospodin, muškarac, prošao. Jurilica ponovo pokaže svoju namjeru, ali ovaj i dalje ne mari.
Rječnik: VW - macho, Jurilica - ljutito počinje govoriti strani jezik, zvan kočijaški
Zaplet: Jurilica se pomakne pola metra u snijeg i pokaže gospodinu macho muškarcu neka i on ode malo u snijeg i neka put putuje. VW krene i zapikne se svojim nosom skoro u Jurilicu. VW ugasi auto i prekriži ruke na prsima. Macho pristup mu je glavni, Jurilica bi se trebala prepasti njegovog ordenja i nastupa, pojave i snage. Jurilica progovara drugim stranim, apsolutno razumljivim francuskim kočijaškim, i naredi neka macho ode pišljivih pet metara u rikverc.
Rasplet: S obzirom da VW macho gospodin muškarac nije htio da mu se njegov VW umaže čistim snijegom, uz tečni kočijaški ipak okrene u rikverc. Jurilica prebaci u prvu, i još uvijek sa desnim žmigavcem skrene, ne udostojivši se i pogledati VW macho gospodina muškarca, zatrese svojom plavom kosom i pošalje VW na mjesto gdje i pripada. Sada već na tečnom ruskom kočijaškom.
Naravoučenije: Kad se nađeš na brvnu, budi veći macho od vola s druge strane.
PINK - YOU'VE GOTTA GET UP AND TRY
Analiziram analizirajući analize...
Kanaliziram iste....
Nađem se u procesu analiziranja i kanaliziranja prethodno analizirane analizine analize... pro et contra u konstantnom procesu....
I onda se sjetim meni dragog posta..... PJEŠICE
"Prije no što ocijeniš neku osobu, moraš tri mjeseca hodati u njenim mokasinama." (indijanska poslovica)
Hodam ... ubrzavam... usporavam.... hodam... kako god stavim nogu ispred noge.... usprkos svemu .... ne mičem se s mjesta....
Pjesma koja je pratila post: ANNA OXA - CAMMINANDO CAMMINANDO
Citirah ga jednom... PONEKAD s pjesmom JULIO - ME OLVIDE DE VIVIR
Zaključak: Ne makoh se s mjesta.... još uvijek....
Trogirski berekin, redikul, ubacio se na yt i snimio video kojim poziva na nove napade u Zg. http://www.jutarnji.hr/neukusna-sala---komandir-samil-pozvao-na-nove-napade-u-zagrebu--policija-ga-istrazuje-/1078436/
Ubrzo je uhapšen.
Biskup Pozaić pozvao je u rat i nasilno svrgavanje vlade i vlasti u državi.
Njemu ništa.
U čemu je, pitam se ne samo ja, razlika?
Zašto je ovaj uhapšen, ispitan, nakon razgovora u policiji pušten, ispričao se javno rekavši da je sve to bila samo zezancija, neukusna šala.
Biskup Pozaić ni mu ni mau, ni a ni be.
Prema najavama, 1. februara počinje novi domovinski rat u Hrvatskoj. Crkva kreće u ofenzivu tipa Konjićev skok. Meta - zdravstveni odgoj.
http://www.jutarnji.hr/ustanak-pocinje--specijalni-izvjestaj-iz-kardinalove-palace/1078900/
U linkanom članku navodi se, osim pobačaja, i rat protiv legalizacije homoseksualnih brakova.
Nedaj Bože da pomisle ratovati za čovjeka, dostojanstvo, smanjenje nezaposlenosti, kulturu, smanjenje osiromašenosti, bogatstvo duha, za duhovni ili duhovniji život, protiv konzumerizma, materijalizma, krađe, prijevara, lopovluka, korupcije.....
Ne, ne. Najvažnije je ratovati za jedan predmet u svjetovnoj školi. Da je to vjeronauk, vjerska i/ili religiozna naobrazba, još bi ih i shvatila... prihvatila bih njihove argumente iako sam protiv (samo) katoličkog vjeronauka u svjetovnim školama.
Prema najavama, i crkva će postati porezni obveznik. Plaćat će porez na imovinu. To tek slijedi......
Kako stvari stoje, ubrzo ću dodati još jednu profesiju u svoj cv.
Postat ću ratni izvjestitelj.
Novi dan, ponedjeljak, počeo, kao i uvijek, točno u ponoć. Dočekam juniorku i pred vratima vidim hodajućeg snješka bijelića. Snijeg navalio sa svih strana. Snježni pljusak.
Slušajući prognozu tokom jučerašnjeg dana, očistim prostor za parking, premjestim auto. Odspavah onih mojih klasičnih šest sati. Znala sam da ću morat čistit auto od snijega, pa ustadoh na prvi zvuk mobitela u funkciji budilice. Zanemarim doručak, jer nemam vremena za njega, znam šta me čeka. Lopata.
Otvorim vrata i imam šta za vidjet. To jest ništa ne vidjeh. Naravno da vidjeh, predivnu boju napadalog snijega pod uličnom rasvjetom, ali ne mogu ni koraka napravit. Pola metra snijega. Vratih se natrag po fotoaparat i uslikah moju jurilicu u obliku toblerone čokolade. Slike mi ostale u fotoaparatu jer ne ponesoh kabel.... Pričekat će da dođem kući.... Btw, ima onih koji mi noćas nisu vjerovali .... Nadam se da sretno putuju....
Probih se nekako do lopate, al tek tada počinju igre zvane vlak u snijegu.
Primih se kopanja. Otkopah samo suvozačevu stranu, jer s moje, vozačeve, nemam kud snijeg bacat..... i maknuh samo onih gornjih dvadesetak centimetara s ulice, da mogu izać.... ostalo će auto sam....
Trenutno je pljusak .... onaj snježni... ovao pada već sat vremena.... dok izađem s posla bit će valjda novih pola metra......
Anna Oxa i Lara Fabian me drže... već danima.... Pensami per Te, Il Pagliaccio Azzurro, Dona con Te, Senza di Me, E Lei, ... danima ih slušam... danima ih vrtim..... Je t'aime, Adagio, Perdere l'amore.....
S ANNA OXA - PENSAMI PER TE i LARA FABIAN - JE T'AIME, a ni MARIO FRANGOULIS - BUONGIORNO PRINCIPESSA nije daleko, odoh kupit gusjeničara.....
Rekoše mi da je znanje u meni....
I neka se ne čudim...
Primordijalno vrijeme je bitno....
Ratovi su uvijek počinjali iz nekog objašnjivog razloga. Najčešće neopravdanog, ali objašnjivog. Ne pamtim jel ikad ikoji rat počeo zbog seksa.
Trojanski rat je započeo zbog ljubavi i bračne nevjere, ne nužno (i) samo zbog seksa. Ne sjećam se nekog drugog rata koji bi započeo s istim povodima i uzrocima.
A, evo, dočekasmo i novu dimenziju. Kao što reče Emile Coué, svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.
Situacija se opasno zahuktava. Huškačke riječi kardinala Bozanića, izrečene na Božićnoj misi (pisah o tome u postovima E MOJ TI 1, 2, 3), dobile su puno širu i opasniju dimenziju.
Teolog Adalbert Rebić (razni stulhoferi, pederi i lezbe zele nam nametnuti svoj manjinski moral koji ce upropastiti drustvo), biskup Valentin Pozaić (treba nam nova oluja za svrgavanje vlasti), predsjednik HDZ-a Karamarko (crvena peronospora nije se odrekla komunizma! ma kakav zdravstveni odgoj, jurišaju na crkvu!) - izrekli su vrlo opasne riječi.
Retorika koju koriste, kako mi se čini, trebala bi biti zakonski kažnjiva. Ne zbog izricanja svojih stavova, nego zbog huškanja na rat i nasilno svrgavanje demokratski izabrane vlade i vlasti. Usporedba sa nacističkom strankom je vrlo zabrinjavajuća.
SFRJ kao država nije tolerirala vjerski i religiozni odgoj, nije dozvoljavala uplitanje vjere i religije u svakodnevni život, ali istovremeno nije mogla zabraniti ljudima da prakticiraju svoju vjeru i religiju. Crkve, džamije, sinagoge, hramovi.... svi su oni i dalje postojali i ljudi su, usprkos svemu odlazili u svoje vjerske objekte i održavali svoju vjeru. Vrata svih sakralnih objekata bila su širom otvorena i željno prihvaćala svakoga, i slučajnog namjernika i vjernika.
Nova Hrvatska omogućila je povratak vjeri i religiji u svakodnevni život, ali istovremeno i zaključala svoja vrata. Danas ne možeš, osim u zagrebačku katedralu, samo tako ući. Sačuvaj Bože. Uveli su i oni svoje radno vrijeme. Nedaj Bože da im se remeti mir i blagostanje državnog budžeta na kojem žive.
Ova vlast im je zbog toga dobra, čak štaviše odlična. Nema veze što je lijevo orijentirana.
Bojim se pomisliti kako bi reagirali da je kojim slučajem vlada pomislila smanjiti beneficije i privilegije, a kamoli oduzeti im.
Čini mi se da će revizija Vatikanskog ugovora vrlo brzo uslijediti. I treba. Čini mi se da je njihova vjera bila nebrojeno puta jača i bolja u vrijeme bivše Jugoslavije nego danas. Htjeli oni priznati ili ne, licemjerni materijalizam i dvoličnost danas je njihov modus vivendi i modus operandi.
U posljednjih 36 sati Zagrebom vlada sve jača zebnja i strah, od detonacija eksplozivnih sredstava. Terorizam? Ne znam.
Ali pamtim 1990. Balvane. I oni su počeli na prugama. Prva detonacija prije nepuna dva dana dogodila se na pruzi. Bila sam uvjerena da je to nešto sporadično, netko se zaigrao eksplozivom i eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata, koje ljudi uporno čuvaju, iako već godinama i dalje mogu iste predati policiji. I još uvijek ostati nekažnjeni.
Noćas čak četiri detonacije. To više nije slučajnost. Ovo je već namjera. Sa svrhom i porukom.
Ono što me brine je moguća veza izjava katoličkog klera, huškačkog karaktera i ovih detonacija. HDZ je uvijek imao svoje plaćenike koji je za njih obavljao crne poslove. Bojim se da je i Karamarkova huškačka retorika uzrokom ovih događanja.
A sve zbog toga što svjetovni dio nas samih zna da su nam djeca, s nama i bez nas, radoznala, kao i svako dijete, bez obzira o kojem povijesnom razdoblju govorimo.
Odavno, odavno je prošlo doba u kojem je crkva i kler bila središte znanja. Kad su isti davali svoj svjetonazor kao univerzalan i neuki puk je siljepo vjerovano njima, učenim ljudima.
Dečki, pogledajte ispod svojih halja i recite po čemu se vi razlikujete od današnje omladine? Pogledajte gdje su vam ruke, čime se zabavljaju, pogledajte u svoje sobe i sobice i provjerite koliko maloljetne djece ima a koje vi zlostavljate. Javna je to tajna, a vi je krijete ko zmija noge.
I još se pravite nevinima. Nismo mi, to je tamo onaj u Americi, Africi, mi nismo. A zaboravljate da je, čak i u HDZ-ovo doba, nekoliko naših, hrvatskih, svećenika proglašeno krivima zbog pedofilije.
Ova vlada je donijela izmjene Kaznenog zakona. Jedna od izmjena ide vama u korist. Ispovjedna tajna. Znate li za kriminalnu radnju, a ukoliko vam je izrečena u ispovijedi, niste dužni prijaviti, a niste ni podložni jurisdikciji. Upravo zbog ispovjedne tajne.
Film "Svećenikova djeca" upravo govori o tome. Ispovjedna tajna kao nekažnjivo djelo.
Ovoliko nemorala, neetičnosti, dvoličnosti, licemjerstva već dugo nisam vidjela.
Ima li ijedno područje u kojem ste iskreni? Da, ima.... škrabica kojom na kraju svake mise idete od vjernika do vjernika tražeći da čujete ili metalni ili šuškavi zvuk.
Mora da ste gladni kruha, jer pored svih novaca koje vam ova vlast koju želite nasilno mjenjati, daje, vi imate obraza od ljudi kruha gladnih tražiti da vam od srca daju i ono što nemaju.
Da je do mene, kao što nije, raskinula bih Vatikanski ugovor, pa makar na štetu države, jer su i kazneni penali zbog raskidanja manja šteta, ne samo financijska, nego držati vas na jaslama i gledati kako petokolonaški ubijate i ono malo zdravog tijela ove države što je preostalo.
Nekad smo se sablažnjavali nad Jelenom Brajšom, kriminalom, korupcijom i prijevarama koje su vladali Caritasom. Danas, iz ove perspektive, to je med i mlijeko.
Bozaniću, smanji doživljaj, osvijesti se više. Krajnji ti je čas.
Imaš dvije opcije: pročitaj ponovo Ustav države u kojoj živiš i dobro prouči onaj dio koji govori o antifašističkom karakteru ove države, a naročito onaj dio gdje piše da je Hrvatska sekularna država.
Druga opcija: želiš li sudjelovati u svakodnevnoj politici i životu, osnuj stranku. Imaš još vremena do lokalnih izbora. Za dvije godine bit će parlamentarni izbori. Prijeđi prag, i eto te u parlamentu. I onda zatraži ustavne promjene kojima će Hrvatska prestati biti sekularna država.
Dotada, vrati se pred žrtvenike i oltare i preispitaj prvo sebe i svoje redove, pokušaj pronaći mir i istinu u svojim postupcima i svjetonazorima.
I prestani huškati na rat. Vratit će ti se na način na koji ne želiš....
"...Ni sa kim istorija nije napravila takvu šalu kao sa nama. Najzamršeniji smo ljudi na svijetu. Do juče smo bili ono što danas hoćemo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo, stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S’ nejasnim osjećanjem stida, zbog porijekla i krivice, zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed. Zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog riješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. A sve se plaća, pa i ova ljubav...."
M. Selimović
ANNA OXA - IL PAGLIACCIO AZZURRO
Happy B-day, JB!
Jutro je pametnije od večeri.
Bilo oduvijek.
Jedan mail, jedan link dali su mi ono što sam trebala.
I nije mi trebao nikakav most da prijeđem granicu, da prijeđem na drugu stranu obale.
Bila je dovoljna misao, želja, stih...
I stid me što posumnjah ....
Hvala ti
Došli smo do zadnje strane. Davno. Dug smo put prošli. Korice su ipak još ostajale otvorene ostavljajući mogućnost da ponekad na onim praznim stranama što uvijek postoje u svakoj knjizi nešto dopišemo, neki epilog.... neki epilog epiloga.....
Previše se prašine i paučine tu nakupilo i nijedna olovka svojom tintom ne bi uspjela ostaviti trag. Prašina je naše djelo. Možda jednom nekad smo je mogli i obrisat. Paučinu nismo ostavili mi, već oni kojima je to bio cilj.
Zatvorili smo korice knjige o prijateljstvu, opčinjenosti, zaluđenosti, ljubavi, strahu, neznanju, ljubomori, poricanju, negiranju, istini, spoznaji, posvojnosti, tuzi, žalosti, radosti, lažima, opsesiji, spletkama, ogovaranjima, oportunizmu, iskorištavanju, sebičnosti, bezobrazluku, drskosti, ponižavanju, licemjerstvu, egocentričnosti, i ono najvažnije...
Gaženju preko leševa....
Naziv? Autor? Nebitno.... nećete je nigdje naći...
RITA COOLIDGE - IT'S ONLY WORDS
Sretan Božić svima koji slave Bogojavljensku noć
Mir Božji, Hristos se rodi!
2013-ta je lijepo počela... vrijeme divno, ne previše hladno, čak štaviše i toplo u pojedinim trenucima.....
Kupih svašta nešta, sebi, obitelji, autu... knjige, bijelu tehniku, e-reader ... moja jurilica će uskoro imati rođendan, pa joj kupih nove navlake...... sva mi je nekako ljepša
I blog se, eto, ponovio.... pristigloj ponudi nisam mogla odoljeti.... i tu je rezultat trodnevnog rada
Jutros, vozeći na posao, osjetih baš ljepotu, veselje i radost... na stranu to što sam opet za volanom, pa makar do ureda, .... bilo je lijepo voziti po praznim ulicama.... većina ljudi je još godišnjem, kod kuće ili na skijanju....
Poveselih se i uredu... nisam to očekivala, ali eto.. očito sam se dobro odmorila, naspavala, opustila... planirala sam pročitat brdo knjiga, nisam, ali sam zato uživala u knjizi koju je MSKS preporučila.... JFK.... pogledah i nešto filmova, skinuh dodatna tri ili četiri.... konačno pogledah i Karaulu.... znam, znam, kasnim 2-pi-pol....
Poželih i kavu i Coffee Boya.... kavu nisam pila od onog zadnjeg dana u uredu, i jutros je baš baš poželih....
Kako je krenulo, ovo će mi bit lijepa i dobra godina, na koncu ima i 13 u sebi... a to je moj sretan broj....
...........
Novogodišnja noć donijela je 200.000 posjeta.....
Prosjek posjeta = 122, u odnosu na godinu dana ranije, povećanje preko 50 posjeta dnevno
Od 22.12.2011. do 28.12.2012. = 110.000 posjeta
4.9.2012. = više od 1.000 puta stavljena u favorite
Hvala svima što me čitate i komentirate
Htjedoh filozofirat malo, pa odustadoh.... i ovo je dovoljno......
verus amicus (...) est (...) tamquam alter idem.
SUPREMES - YOU CAN'T HURRY LOVE
<< 01/2013 >> | ||||||
ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 | 02 | 03 | 04 | 05 |
06 | 07 | 08 | 09 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |