Ratovi su uvijek počinjali iz nekog objašnjivog razloga. Najčešće neopravdanog, ali objašnjivog. Ne pamtim jel ikad ikoji rat počeo zbog seksa.
Trojanski rat je započeo zbog ljubavi i bračne nevjere, ne nužno (i) samo zbog seksa. Ne sjećam se nekog drugog rata koji bi započeo s istim povodima i uzrocima.
A, evo, dočekasmo i novu dimenziju. Kao što reče Emile Coué, svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.
Situacija se opasno zahuktava. Huškačke riječi kardinala Bozanića, izrečene na Božićnoj misi (pisah o tome u postovima E MOJ TI 1, 2, 3), dobile su puno širu i opasniju dimenziju.
Teolog Adalbert Rebić (razni stulhoferi, pederi i lezbe zele nam nametnuti svoj manjinski moral koji ce upropastiti drustvo), biskup Valentin Pozaić (treba nam nova oluja za svrgavanje vlasti), predsjednik HDZ-a Karamarko (crvena peronospora nije se odrekla komunizma! ma kakav zdravstveni odgoj, jurišaju na crkvu!) - izrekli su vrlo opasne riječi.
Retorika koju koriste, kako mi se čini, trebala bi biti zakonski kažnjiva. Ne zbog izricanja svojih stavova, nego zbog huškanja na rat i nasilno svrgavanje demokratski izabrane vlade i vlasti. Usporedba sa nacističkom strankom je vrlo zabrinjavajuća.
SFRJ kao država nije tolerirala vjerski i religiozni odgoj, nije dozvoljavala uplitanje vjere i religije u svakodnevni život, ali istovremeno nije mogla zabraniti ljudima da prakticiraju svoju vjeru i religiju. Crkve, džamije, sinagoge, hramovi.... svi su oni i dalje postojali i ljudi su, usprkos svemu odlazili u svoje vjerske objekte i održavali svoju vjeru. Vrata svih sakralnih objekata bila su širom otvorena i željno prihvaćala svakoga, i slučajnog namjernika i vjernika.
Nova Hrvatska omogućila je povratak vjeri i religiji u svakodnevni život, ali istovremeno i zaključala svoja vrata. Danas ne možeš, osim u zagrebačku katedralu, samo tako ući. Sačuvaj Bože. Uveli su i oni svoje radno vrijeme. Nedaj Bože da im se remeti mir i blagostanje državnog budžeta na kojem žive.
Ova vlast im je zbog toga dobra, čak štaviše odlična. Nema veze što je lijevo orijentirana.
Bojim se pomisliti kako bi reagirali da je kojim slučajem vlada pomislila smanjiti beneficije i privilegije, a kamoli oduzeti im.
Čini mi se da će revizija Vatikanskog ugovora vrlo brzo uslijediti. I treba. Čini mi se da je njihova vjera bila nebrojeno puta jača i bolja u vrijeme bivše Jugoslavije nego danas. Htjeli oni priznati ili ne, licemjerni materijalizam i dvoličnost danas je njihov modus vivendi i modus operandi.
U posljednjih 36 sati Zagrebom vlada sve jača zebnja i strah, od detonacija eksplozivnih sredstava. Terorizam? Ne znam.
Ali pamtim 1990. Balvane. I oni su počeli na prugama. Prva detonacija prije nepuna dva dana dogodila se na pruzi. Bila sam uvjerena da je to nešto sporadično, netko se zaigrao eksplozivom i eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata, koje ljudi uporno čuvaju, iako već godinama i dalje mogu iste predati policiji. I još uvijek ostati nekažnjeni.
Noćas čak četiri detonacije. To više nije slučajnost. Ovo je već namjera. Sa svrhom i porukom.
Ono što me brine je moguća veza izjava katoličkog klera, huškačkog karaktera i ovih detonacija. HDZ je uvijek imao svoje plaćenike koji je za njih obavljao crne poslove. Bojim se da je i Karamarkova huškačka retorika uzrokom ovih događanja.
A sve zbog toga što svjetovni dio nas samih zna da su nam djeca, s nama i bez nas, radoznala, kao i svako dijete, bez obzira o kojem povijesnom razdoblju govorimo.
Odavno, odavno je prošlo doba u kojem je crkva i kler bila središte znanja. Kad su isti davali svoj svjetonazor kao univerzalan i neuki puk je siljepo vjerovano njima, učenim ljudima.
Dečki, pogledajte ispod svojih halja i recite po čemu se vi razlikujete od današnje omladine? Pogledajte gdje su vam ruke, čime se zabavljaju, pogledajte u svoje sobe i sobice i provjerite koliko maloljetne djece ima a koje vi zlostavljate. Javna je to tajna, a vi je krijete ko zmija noge.
I još se pravite nevinima. Nismo mi, to je tamo onaj u Americi, Africi, mi nismo. A zaboravljate da je, čak i u HDZ-ovo doba, nekoliko naših, hrvatskih, svećenika proglašeno krivima zbog pedofilije.
Ova vlada je donijela izmjene Kaznenog zakona. Jedna od izmjena ide vama u korist. Ispovjedna tajna. Znate li za kriminalnu radnju, a ukoliko vam je izrečena u ispovijedi, niste dužni prijaviti, a niste ni podložni jurisdikciji. Upravo zbog ispovjedne tajne.
Film "Svećenikova djeca" upravo govori o tome. Ispovjedna tajna kao nekažnjivo djelo.
Ovoliko nemorala, neetičnosti, dvoličnosti, licemjerstva već dugo nisam vidjela.
Ima li ijedno područje u kojem ste iskreni? Da, ima.... škrabica kojom na kraju svake mise idete od vjernika do vjernika tražeći da čujete ili metalni ili šuškavi zvuk.
Mora da ste gladni kruha, jer pored svih novaca koje vam ova vlast koju želite nasilno mjenjati, daje, vi imate obraza od ljudi kruha gladnih tražiti da vam od srca daju i ono što nemaju.
Da je do mene, kao što nije, raskinula bih Vatikanski ugovor, pa makar na štetu države, jer su i kazneni penali zbog raskidanja manja šteta, ne samo financijska, nego držati vas na jaslama i gledati kako petokolonaški ubijate i ono malo zdravog tijela ove države što je preostalo.
Nekad smo se sablažnjavali nad Jelenom Brajšom, kriminalom, korupcijom i prijevarama koje su vladali Caritasom. Danas, iz ove perspektive, to je med i mlijeko.
Bozaniću, smanji doživljaj, osvijesti se više. Krajnji ti je čas.
Imaš dvije opcije: pročitaj ponovo Ustav države u kojoj živiš i dobro prouči onaj dio koji govori o antifašističkom karakteru ove države, a naročito onaj dio gdje piše da je Hrvatska sekularna država.
Druga opcija: želiš li sudjelovati u svakodnevnoj politici i životu, osnuj stranku. Imaš još vremena do lokalnih izbora. Za dvije godine bit će parlamentarni izbori. Prijeđi prag, i eto te u parlamentu. I onda zatraži ustavne promjene kojima će Hrvatska prestati biti sekularna država.
Dotada, vrati se pred žrtvenike i oltare i preispitaj prvo sebe i svoje redove, pokušaj pronaći mir i istinu u svojim postupcima i svjetonazorima.
I prestani huškati na rat. Vratit će ti se na način na koji ne želiš....
, tu ja obavezno svaki put na spomen tog kompleksa prasnem u smijeh)
