31.12.2012.

IN DULCI JUBILO

 

Da vam poželim svima sretnu Novu i neka vam bude ispunjena ljubavlju, zdravljem, srećom, smijehom, veseljem......

 

  MIKE OLDFIELD - IN DOLCI JUBILO

 

30.12.2012.

KAŽE RA DA MORAM :))))

30.12.2012.

PREPORUKA

 

Poželih jučer u kino. Povedoh i veteranku. Odradismo dvije projekcije. Jedan već igra mjesec i nešto više dana, drugi pretpremijera.

Preporučam pogledati oba.

Oba komedije.

"Sonja i bik" - http://www.youtube.com/watch?v=lLPH5WqjBfQ

"Svećenikova djeca" -  http://www.youtube.com/watch?v=A2kI866Fzyg

Mogu reći da je, Vinko Brešan, redatelj "Svećenikove djece", ponovo pogodio. Ovako veličanstven timing već dugo nisam vidjela, s obzirom na trenutak u kojem rkt crkva u Hrvatskoj diže ogromnu halabuku..... ne, ne, bez brige, neću ponovo o temi postova E MOJ TI 1, 2 i 3.

Ali da je pogodio poput najboljeg sinjskog alkara, to stoji.

Crkva i kardinal Bozanić se još nisu oglasili na tu temu. Bit će da nemaju šta ni reć.

 

29.12.2012.

TIŠINA

 

I've learned so much
After these years of despair
And I've been in touch
With the deepest side of my pain
Although I cant say
There's nothing there
Not even a dream to share

Are you familiar?
Or should I show you around?
It's a cold room
With nothing inside
Not a sound
But to be amazed What stillness can do
It will bring you back to you

Silence (Silence)
Is the moment between everyone
Is the best friend you have in the world
That moment in time
Will help you to survive
Silence 
Now that you've seen it
You don't need to go back at all
And when you feel that
Cold room inside
Stand tall
You will embrace it
As you recall
It made you stronger after all

Silence (Silence) Is the moment between everyone
Is the best friend you have in the world
That moment in time
Will help you to survive
Silence 
Silence
Let your consciousness finally be heard
It's unconscious
But you'll hear the burst
The voice inside will bring you back to life

(Silence, silence)
It's the moment in time
(Silence, silence)
Silence (Silence, silence)
Let it be
 

 LARA FABIAN - SILENCE

 

29.12.2012.

PREDNOVOGODIŠNJE DILEME

 

Riješih pitanje ručka za četiri dana unaprijed 

Šta ti je odmorena duša

 

 FEARGUL SHARKEY - A GOOD HEART

 

28.12.2012.

PILETINA A LA MIČURIN

 

Juniorkin izbor .... i uradak 

Šampinjoni, pileći file, kiselo vrhnje, edamer, peršin, sol, papar, bešamel.... prilog slano kuhano povrće (kukuruz, mrkva, prokulica, krumpir, mahune, luk, poriluk, grašak - zvano raskošni mix)

Ako baš treba recept, vidimo se u pp   

 

28.12.2012.

KROZ 2012

 

Dobar dan :)) · Ko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. · A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe · laku noć :) ·ja došla..... ja ošla... · živjeli licemjeri!! Kad bolje razmislim, našla krpa zakrpu.... · zaljubila sam se!!! :D · jel me ko poželio? · Kad će više neki dernek u Šeheru??? Hoću u kafanu!!!! · sve sam sredila.... u petak S · ja došla s derneka!!! :))) · kava na rivi ima istu cijenu ko i jučer :)))) · rekoše mi da sam dama :) eto, molim da to imate na umu kad sa mnom komunicirate :) · Ponekad poželim.... da te stavim u njedra... · Ako me ko poželi preko vikenda, od sutra sam dostupna na bos broju :)) · Slani grad – blogerska kava, subota 14, valjda ima neka bašta kod Pozorišta :))) · na današnji dan postadoh mama :)) Više nemam teenagera u kući :D · Travnik ili Doboj? · Kiiiiiiiššššššššaaaaaa · Od sutra dostupna na +387...... :)) · petak..... K O K O Š K A · Sarajevo me još uvijek voli... a i ja njega :D · Svim dragim prijateljima želim da vam Bajramski dani budu ispunjeni blagostanjem, srećeom i radošću Bajram Šerif Mubarek Olsun :) · http://graciasalavida.blogger.ba · Ako me ikada zaboraviš, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili! · Dosta je biloooo ..... čim obavimo smak svijeta, odoh ja na godišnji..... :))
 
 

 MARIO FRANGOULIS - BUONGIORNO PRINCIPESSA

Konačno pronađoh cijeli koncert!!!

MARIO FRANGOULIS - LIVE AT THESALONIKI 2002

 

27.12.2012.

E MOJ TI - 3

 

Prođe i Božić. Juniorka, jedući zadnji komad pametnog, punih ustiju, izgovara "Božić je naporan!". Mislila je na količinu jela, kolača koji se redovno rade za ove katoličke blagdane. Njenih narudžbi i za novogodišnju noć ne fali. Ona naručuje, ja radim. K'o prava mama.

U pravu je. Ovaj Božić je bio naporniji nego inače. Ne zbog hrane, trpeza nije bila bogatija nego inače. Više manje, uvijek je ista. Bakalar, picek s mlincima, juha, salata, kolači.

No, ozbiljnost i težinu ovog Božića dao je sam kardinal svojom božićnom misom. Ne slušam je nikada, nisam ni ove godine, ali htjela-ne htjela, čujem dijelove koji se uporno repriziraju i njihove odjeke.

U cijeloj misi nije bilo ni riječi o djetetu koje se rodilo, o mladiću koji je imao svoje ideje, koji je imao svoje misli, o muškarcu koji je prošao Križni put, nije bilo ni riječi o ljudima, o dobročinstvu, o siromaštvu i onom materijalnom i onom duhovnom, nije bilo ni riječi o svijetu i društvu koje je zaboravilo osnovne vrijednosti.

Ne, važnije je bilo držati slovo o jednoj odluci, o načinu na koji se živi ovaj naš svjetovni život, o tome kako trebamo živjeti.  Počeo je novi križarski rat. Samo čini mi se da kardinal nimalo nije svjestan da će on i njegovi stavovi u ovom ratu izgubiti. Ne zato što njegove ideje možda nisu dobre, nego zato što nije svjestan stvarnosti, što nije niti pokušao naći kompromis sa svijetom oko sebe.

Ušao je i u komercijalizaciju protiv koje se bori. Prije nekoliko godina na zahtjev katoličke crkve udario je na ustavna prava čovjeka. Na ustavno pravo na rad. Zabrana rada nedjeljom samo pojedincima srećom trajala je možda samo godinu dana, ili nešto više. Danas je tu istu situaciju pokušao okrenuti u svoju korist. Na prodajnim mjestima Agrokora (Konzum i Tisak) ljudima su dijeljeni njihovi leci u kojima je izraženo njihovo mišljenje i stajalište oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Pisah o tome.

Po njemu škole nisu državne. Ako nisu državne, čije su? Crkvene definitivno nisu nikad bile, a nisu ni danas. Prema tome, čije su? Tko ih plaća? Crkva sigurno ne. Ona i sama živi na državnim jaslama. Zar nisu nimalo svjesni da svojim postupcima režu granu na kojoj sjede? I to vrlo udobno, mogu reći.

Mnogi se pitaju, ne samo ja, kako to da im u ovoj i ovakvoj korumpiranoj državi posljednjih dvadeset godina nije ništa smetalo? Kako to da nisu ništa imali reći za enormnu korupciju koja je vladala za vrijeme HDZ-a? Kako to da se nema ništa reći, ali ama baš ništa za sve ono što ovih nekoliko posljednjih mjeseci izlazi na vidjelo? Od Sanadera i njegovih malverzacija unutar stranke, ali i na nivou države, pa do Karamarka koji izvodi bjesne gliste, ne bi li ikako bio spomenut u javnim medijima? Btw, kad god se nešto važno zbiva, da li u Saboru, da li negdje drugdje, njega nema.... Simptomatično... vrlo...

Od 1.1.2013. crkva u Italiji treba plaćati porez na silne nekretnine koje imaju, a koje bogato iznajmljuju. Slična situacija je i ovdje. Imaju silne nekretnine, koje sami ne koriste. Primjer za to je sakralni objekt u Đakovu koji je izgrađen, bajkovito uređen, za potrebe biskupskih konferecija i sličnih druženja koji traju godišnje, pa da ne pretjeram, neka bude i 7 dana.

Šta će biti kad i kod nas zaživi porez na nekretnine? Šta će i kako će onda ova ista crkva reagirati?

Naravno, boje se lijevo orijentirane garniture trenutno na vlasti. Iako mi se čini da je ova i ovakova vlada bitno usmjerena k centru, više centru nego lijevo.

Kardinal Bozanić je zabrinut više zbog činjenice da će naša djeca konačno o svemu bitnom u razvoju tijela i duha saznati na jedan akademski način, učenjem kroz priznatu literaturu, nego zbog činjenice da to naša djeca sve već znaju gledajući filmove koji su puni onog, mogla bih reći i tvrdog seksa, nasilja, čitajući dnevne novine koje su pune slika obnaženih djevojaka i žena, pronalazeći razne internet stranice na kojima se može vidjeti sve .....

I umjesto da prizna stvarnost i da shvati da se ono neizbježno može izbjeći jedino razgovorom, učenjem, slušanjem, on i katolička crkva udaraju svim silama na jednu tako po meni prozaičnu stvar. Već rekoh ovdje, djeca će se seksati s nama i bez nas. Mi to ne možemo spriječiti. Možemo spriječiti posljedice, koje mogu biti vrlo, vrlo neugodne i bolne. Šta je bolje, kardinalu Bozaniću?

Zanima me, nadalje, jedna stvar. Kako to, da nijedna od crkvi i religija priznatih u Hrvatskoj, negdje je izražen podatak od 52 crkve i religije, nije našla za potrebno da iskaže svoje mišljenje a kamoli protivljenje zdravstvenom odgoju ili prihvaćanje iste.

Nedavno ovdje napisah da sam ove godine pronašla u sebi duhovnost. Kojoj god crkvi i/ili vjeri da pripadam, rođenjem ili izborom, od pronositelja vjere bih voljela slušati o vjeri, o religiji, o duhovnosti, o svecima, o ljudima koji su tu vjeru učinili boljom, o načinu na koji tu istu vjeru mogu u sebi produbiti, kako mogu sebe poboljšati, ... to je ono što ja želim i što smatram da mi crkva, vjera i religija trebaju dati. 

 

26.12.2012.

LOV ZA VREMENOM

 

Ulovih se jutros, dok perem zube, kako razmišljam koji je danas dan.

Potpuno sam izgubila pojam o vremenu.

 

  ELVIS - IT'S A MATTER OF TIME

 

25.12.2012.

BUJRUM

 

Za moje drage (kolača gladne) duše  

 

 JOHNNY MATHIS - WHEN A CHILD IS BORN
orehnjača, biskupski, fritule, pametni.... bujrum :))
25.12.2012.

ISPOD BORA

 

 

24.12.2012.

SRETAN BOŽIĆ

 

Sretan Božić

Neka Badnje veče protekne u miru i ljubavi

 

 ĐORĐE - BADNJE VEČE

 

24.12.2012.

.....

23.12.2012.

NEKAD DAVNO

.

23.12.2012.

SMAK SVIJETA NA NAŠ NAČIN

 

Budući da prije smaka svijeta nisam ništa kupila, odoh u dućan. U onaj u kojem ima sve od igle do traktora. Istina traktor mi ne treba, al nikad ne znaš. Bolje da ga ja imam u rezervi. Neću bit jedina, to znam.

Obično pred ove dane svi živi izađu iz kuća da pokupuju sve. Šta se kupi, kupi. Poslije nema. Iskreno, svaki put se iznenadim koliko ljudi ovdje živi.

Kupit ću i nešto hrane. Naročito one za kolače. Pale su narudžbe. Od pametnog do biskupskog. Ima i jedan koji se zove Crvenkapica. Kod nas, amazonki poznat je kao Pepeljuga, ali čini mi se da će ovih dana prestat bit inkognito, pa će prava Crvenkapica bit prisutna.

Sutra je post. Bakalar je već spreman. Kupit ću i tunu. Ili neke druge ribe.

Sve u skladu s tradicionalnim božićnim jelovnikom.

Treba li vama nešto? Javite na vrijeme.

 

22.12.2012.

E MOJ TI - 2

 

Iz letka biskupije:

- Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti (i to već sa 10-11 god. u petom razredu, uz objašnjenje "Smatramo kako je to što se dodiruješ odlično, ali bi bilo u redu da činiš to u svojoj sobi"?

- Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o pornografiji (s 11-12 god. u šestom razredu), jer - kao što pišu stručnjaci - njezino korištenje u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku podršku, poduku i povećati komunikaciju među partnerima"?

- "Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o odgovornom spolnom ponašanju (s 13-14 god. u osmom razredu) na način da "ako saznaš da imaš spolno prenosivu bolest, moraš to reći svim svojim partnerima / partnericama (pretpostavlja se da ih imaš više), i uza stalnu upotrebu kondoma"?

Dodaju da djeca nisu vlaništvo države, već o roditeljima ovisi ono što će jednog dana postati.

Ako nisu vlasništvo države, što nisu, i ako se priznaje da o roditeljima ovisi njihova budućnost, kako to da se Crkva želi i smije miješati u to pravo koje sama daje roditeljima?

Izvukoh ova tri meni interesantna primjera zadrtosti, zatucanosti, neinformiranosti, dogmatiziranosti. Pokušah odgovoriti na ta pitanja:

- djeca, dječaci naročito, upravo u približno tim godinama počinju osjećati potrebu za diranjem, pronalazeći zadovoljstvo i sama činjenica da im se osjećaj dopada, potiče ih na učestalost. Nijedan zakon, propis, direktiva, zabrana, to neće spriječiti. Sama masturbacija može pridonijeti da se njihove frustracije kroz jedan tako (banalan) čin ispušu, izventiliraju. Da, podržavam da se dobiju informacije.

- erotski časopisi i pornografija povezani su upravo s masturbacijom, u tinedžerskoj dobi je to povezano jedno s drugim. I da, mislim da meka pornografija može pridonijeti seksualnom životu odraslih partnera. Odavno je prošlo doba univerzalnosti i neprikosnovenosti misionarskog položaja. Sama Kama Sutra nudi brojne načine kako voditi ljubav, i nije mi poznato da se itko ikada obrušio takvom silinom na način vođenja ljubavi. Da ne govorim o raznim poznatim knjigama poznatih seksologa, od Kinseya pa nadalje.

- Odgovorno ponašanje u našem, tehnološki i tehnički uznapredovalom, svijetu je imperativ. Zašto bi odgovornost u spolnom ponašanju bila iznimka? Naravno da je potrebno reći svojim partnerima da je spolna bolest prisutna. I bivšim i trenutnim i budućim partnerima. Ili je to sasvim normalno da se svjesno prešućuje i istovremeno prenosi spolna bolest? Apsolutno podržavam svijest o spolnoj odgovornosti.

Nijedan od navedenih argumenata, a ima ih još, po mom mišljenju, nije dovoljno dobar da ne dozvolim svom djetetu da bude informirano. Da zna šta i kako treba u datom trenutku.

Dogma s kojom crkva prilazi (i ne samo) ovom pitanju za mene je apsolutno neprihvatljiva.

Sve više sam uvjerena da argumentacija crkve ima izvor u njihovoj vlastitoj seksualnoj frustraciji, jer ako je  jedno od njihovih učenja život s partnerom, u bračnoj vezi, u obitelji, što podržavam, onda svojim postupcima i odabirom načina života (celibata) nikako ne daju adekvatan primjer a kamoli primjer uzornog ponašanja, tim više što unutar vlastitih redova klera imaju dokazane primjere onoga što svojoj pastvi brane i spočitavaju.

Ili, je odjednom to što oni rade u svoja četiri zida možda upravo to što žele, nama, običnim ljudima, nametnuti kao univerzalno i jedino društveno prihvatljivo ponašanje.

Kako god okrenem, mislim da bi Louvre, u dijelu gdje se čuvaju etaloni, trebao pronaći mjesto za etalon licemjernosti.

 

21.12.2012.

JOŠ MALO O SMAKU SVIJETA

 

Današnji dan nije prvi u povijesti čovječanstva u kojem se očekivao smak svijeta. Evo podsjetnika na samo neke od tih dana.

 

634. god. pr.n.e:

Rimljani su očekivali da će njihov grad biti sravnjen

sa zemljom jer je to bila 120. godina od osnivanja Rima.

 

500. god:

Smatralo se da će Isus sići na Zemlju i da će to biti kraj svijeta kakvog poznajemo.

 

1000. god:

Masovna paranoja je vladala uoči te godine jer se smatralo da toliko okruglih brojeva ne može donijeti ništa dobro.

 

1555. god:

Francuski teolog Pierre d’Ailly predvidio je smak svijeta jer se tada, prema njegovoj računici, navršavalo 7000 godina od stvaranja sveta.

 

1843. god:

William Miller, vođa Mileritske sekte, objavio je rezultate svojih proračuna prema kojima će se Isus Krist vratiti na Zemlju između 21. ožujka 1843. i istog dana sljedeće godine.

 

1900. god:

Više od 100 članova sekte Ruska braća i sestre crvene smrti izvršilo je samoubojstvo 13. studenoga 1900. jer su očekivali da će taj dan biti smak svijeta.

 

1910. god:

Halejeva kometa pojavila se te godine i sa sobom donijela strah da će 18. svibnja otrovati sva živa bića.

 

1988. god:

Edgar Whisenant objavio je knjigu 88 razloga zašto će 13. rujna te godine biti smak svijeta, koja je postala bestseler.

 

1997. god:

U ožujku je Sunčev sustav posjetila kometa Hale-Bopp, koja je također donijela proročanstvo o smaku svijeta.

 

1999. god:

Zbog nezgodnog datuma s tri obrnute šestice mnogi su prognozirali smak svijeta.

 

2000. god:

Stoljećima ranije smak svijeta je najavljivan baš zbog famoznog niza nula.

 

Dodatak sa fb:

Ako slučajno ko zakasni na smak sveta, ne brinite evo vam već sledeći termini!

05.11.2013

31.07.2017

22.08.2033

06.01.2077

17.03.2089 

 

21.12.2012.

KUD SVI TUD I JA

 

Čim obavimo smak svijeta, odoh ja na godišnji....

Vidimo se na kavi

IVO GAMULIN GIANNI - TEBI DUGUJEM

 

20.12.2012.

OSTANI TU

 

Ostani tu, već je jutro, meni je tama, ..... Ostani tu ... moje srce plače od straha... ja još vjerujem nama....

 

  IVO GAMULIN GIANNI - OSTANI TU

20.12.2012.

E, MOJ TI

 

Ovih dana katolička crkva u Hrvata, kako sama sebe voli zvati, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. Oni će spasiti ovu državu od blata, rasula, propasti, pa čak i pakla, prema nekim riječima kardinala Bozanića, u koju nas kobiva vodi trenutna, demokratskim izborima, izabrana vladajuća garnitura.

Kad netko nešto grčevito brani, znači da je svjestan da to što ima gubi, te ne preza od ničega da bi to isto zadržao.

Ne znam kako drugačije protumačiti njihovu potrebu da na sve moguće načine zabrane da se u školama uči o higijieni, zdravlju, prevenciji bolesti, masturbaciji, prevenciji maloljetničkih trudnoća, što je i kako prepoznati pedofiliju, prostituciju, pornografiju, što je rodnost, homoseksualnost, transrodnost.

Kaže Bozanić ova i ovakova vlast će uništiti čovjeka, raskoliti obitelj i svašta nešta.

Ne želim ovdje nabrajati statističke podatke, kako svjetske, tako evropske i hrvatske. To svako, iole informatički pismen, može sam provjeriti raznim guglanjima.

E moj Bozaniću, koliko god da jesi, ali i nisi moj kardinal, al eto, neka ti i tepam malo....

Zar ti zaista misliš da ćeš ti, čovjek koji je pristao na celibat, znati objasniti primjerice mojoj kćeri sve ono protiv čega se boriš? Zar ti zaista misliš da ćeš ti bilo kojem djetetu moći objasniti ono što po liniji dužnosti koju obavljaš, službeno, nikako ne možeš znati?

Ako ćeš govoriti iz iskustva, to drugim riječima znači da si prekršio taj celibat, i da bi trebao snositi posljedice za svoje riječi i odluke.

Kako ćeš objasniti svoju informiranost o onome protiv čega se boriš? Jer, da bi znao što je pornografija, prezervativ, kako se stavlja, kako se koristi, šta spriječava, da li spriječava, što je masturbacija, čemu služi, koje su prednosti, koje su mane, to sve moraš isprobati, isprobati na vlastitoj koži.

Nećeš me uvjeriti da sam apsolutno nikada nisi podlegao iskušenju. Da, vjerujem i poštujem tvoju odluku da živiš ovako kako živiš, ali ne vjerujem da nikada, ali baš nikada nisi podlegao nijednom iskušenju. A ako jesi, to na koncu ti sam najbolje znaš, onda je to u najmanju ruku licemjerno od tebe. Ili, bit će da te svijest da si se ogriješio o pravila i zakone po kojima ti želiš živjeti, i posljedično grižnja savjesti upravo tjera da druge primoraš da žive u tom, po tebi, bezgrešnom svijetu.

Ali objasni mi molim te, kako objašnjavaš silnu svećenićku djecu? Kako objašnjavaš pedofiliju unutar klera? Kako objašnjavaš homoseksualnost unutar klera? Kako objašnjavaš postupke silnih katoličkih misija koje zabranjuju upotrebu kondoma po nebrojenim afričkim zemljama čije je stanovništvo gotovo stopostotno zaraženo AIDS-om? Jesi li se ikad sjetio biti pravedan pa prvo riješiti te probleme unutar svoje kuće, crkve, klera?

Htio ti ili ne, djeca će zahvaljujući tehnološkom napretku svakog pojedinog domaćinstva, doći, jednostavno potaknuta znatiželjom, do porno filmova, slika, isprobavat će na sebi gratifikaciju, igrat će se mame i tate, doktora i pacijenata, i na koncu, potaknuta jednostavno svojim razvojem, kako fizičkim tako i hormonalnim, doći u situaciju da stupe u intimne odnose.

Htio ti to ili ne.

Zar nije tada i u tom trenu bolje da znaju šta su moguće posljedice njihovih pubertetskih želja i hormonalnih promjena? Zar nije bolje da znaju da je, koliko god to ružno zvučalo, tinejđerska trudnoća možda i najmanja i najblaža posljedica? Zar nije bolje znati šta ih čeka ako, stupanjem u odnose, ulove neku spolnu bolest, neku terminalnu bolest?

Otkuda ti pravo sumnjati u želje svakog pojedinog roditelja da im dijetetu bude dobro, da ne pokupe razne boleštine? Zar zaista sumnjaš da ja kao roditelj ne mogu svome djetetu savjetovati kako se čuvati i od čega se treba čuvati? Zar zaista misliš da ja kao majka ne znam svome djetetu prenijeti moguće posljedice raznih ponašanja? Zar zaista misliš da ti imaš svo znanje svijeta u svom malom prstu?

Zar zaista misliš da su naša djeca plod nezrelog ponašanja i da naš posao roditelja prestaje trenutkom njihovog rađanja?

Ako sve to tako misliš, onda badava ti sve škole koje imaš, kad nemaš onu životnu. A vjeruj mi, ta je najbolja.

Lako je tebi držati slovo iz sigurnosti svog, od države, plaćenog doma. Ali, to ti ne daje za pravo da drugima određuješ način na koji će živjeti i voditi svoj život.

Da, poštujem tvoj izbor, samim time što je to tvoj izbor, ali dozvolit ćeš da i mi svi ostali imamo pravo na izbor. Dozvolit ćeš da i mi imamo znanje, stečeno kroz škole i razne nivoe obrazovanja, ali i stečeno kroz život i kroz razne situacije u koje nas je život i nosio i vodio.

Da, poštujem izbor i drugih ljudi koji vjeruju i koji misle da je tvoje učenje, da su tvoji savjeti i preporuke jedini mjerodavni. To je jednostavno njihov izbor. I oni su se sami tome priklonili, da li svojim rođenjem ili izborom. To je njihovo pravo i to poštujem, I ne trudim se razuvjeravati ih.

Ali, ne mogu i neću prihvatiti da slijepo, poput ovce, slijedim upute i autoritete bez argumenata. Nisam nikad, pa neću ni sada biti ničija ovca, najmanje tvoja.

Silom i zaplašivanjem ćeš postići potpuno suprotno od svojih želja. 

 

19.12.2012.

JEDNA OD TEMA DANA - TRI PISMA

19.12.2012.

SEKUNDA

 

ZDRAVKO - MAĐARICA

 

Sekunda je bila dovoljna da nađem cure s kojima sam provela jedan dio svog života ganjajući loptu.

Sekunda je bila dovoljna da nastavimo tamo gdje smo stale.

Sekunda je dovoljna da preskočimo stotine i hiljade kilometara koje nas dijele.

Sekunda je dovoljna da dogovorimo susrete.

Sekunda je dovoljna.

Sekunda.

 

18.12.2012.

PESMO MOJA

 

www.youtube.com/watch?v=abEX7AKI2JA

 

Pesmo moja, zakiti se cvetom,
pesmo moja, zamiriši svetom;
još sva srca ohladnela nisu, -
poznaće te, pesmo, po mirisu!
 
Poznaće te da si čedo milja,
da ti ljubav majka i dadilja.
Da si rada pevati o slasti,
razumeće što ne umeš kaz'ti.
 
Pesmo moja, već si na poletu,
pozdravi mi sve na ovom svetu,
pozdravi mi slavlje i golube,
i sva srca što se silno ljube.
 
J. J. Zmaj
17.12.2012.

RA I NJEGOV POST

 

Izgleda da se Ra i ja međusobno pišući postove dopunjujemo, jedno drugom dajemo ideje...

Da pokušam odgovoriti na njegovo pitanje, da malo detaljnije opišem susret s Nicom Placido, spomenuh ga u jednom od postova:

U augustu, po planu, spuštam se iz Pule prema Splitu. Dilema je bila da li do Splita autocestom ili magistralom. Prva solucija koja se nudila bila je da iz Rijeke odem do Bosiljeva, gotovo više od pola puta prema Zagrebu, pa da onda skrenem prema Splitu. Ta mi se solucija nikako nije dopadala, iz dva razloga: prvo što košta i mrzi me po ljeti vozit po autocesti gdje u 99,99 % slučajeva moraš igrati lovice, ne mogu vozit onako kako ja želim, i drugi, glupo mi da dođem na pola puta do Zagreba da bih išla za Split.

Druga solucija je bila da iz Senja odem na autocestu.... taj dio je već imao smisla, ali mi se ni ta ideja nije svidjela iz istih razloga kao i prva.

U samom Senju, na samom raskršću odlučim po magistrali. All the way. Na tom istom raskšću vidim autostopera, koji ide do Splita.

Zaista nemam naviku uzimati autostopere. Ako ih uzimam, onda je to jedino i samo na otoku Rabu, gdje uglavnom uzimam starije ljude koji na suncu čekaju autobus kao Godota.

I eto usprkos toj navici, ničim izazvana stanem i kažem momku neka sjedne. U tom trenu jedino što mi je bilo u mislima, imat ću s kim pričat do Splita.

Ulazeći u auto, dečko se predstavi. Argentinac, iz Rosaria, i on i supruga talijanskih korijena, on treća generacija, ona šesta,... nakon što smo ustanovili da se ne možemo sporazumijevat na španjolskom i talijanskom, nađemo se na engleskom.... putuje sa suprugom i prijateljima, no za njega u kombiju nije bilo mjesta, pa on odlučio da stopira. Kaže naći će se na splitskoj rivi.

Od Senja do Splita ima brdo kilometara, magistrala prazna, ako je bilo desetak vozila, onda sam puno rekla. Imali smo vremena pričat o svemu, ali zaista o svemu.. od evropske povijesti, preko Evite, Perona i Falklandskog rata, našeg rata, do muzike....

Evo što mi je ispričao:

Nico i supruga su trenutno na putu po Evropi. Do, u tom trenu, prije nekoliko mjeseci bili su u Aziji, prošli Vijetnam, Laos, Tajland, Kambodžu, Koreju. Plan je svoj put oko svijeta završe u Sjevernoj Americi. Na moje pitanje otkud im novac, da nisu možda djeca bogatih roditelja, kaže, i on i supruga su radili i po tri posla istovremeno da bi zaradili za put kojeg su planirali četiri godine. On sam je proveo godinu dana živeći na neki način pod šatorom na meksičkim plažama prodavajući srebrni nakit silnim turistima. Kroz sve države prolazili su ili autostopom ili najjeftinijim prijevozom, spavali po hostelima. Ovo ljeto provode u Evropi. Između pojedinih gradova i država putuju na isti način, autostopom ili vlakovima. Jedini avionski prijevoz imaju prilikom dolaska, odnosno odlaska sa kontinenta.

Pitam, imaju li djece, kaže ne, s djecom to ne bi nikako mogli, ali njihova ideja je da prođu svijet, pa da po povratku porade na djeci.

Po dolasku u Split, dovezoh ga Rivi što sam bliže mogla. Razmijenili fb nickove, postali fb frendovi, i sad preko fb pratim kuda i kamo putuje...

E sad, prevedeno na naše uvjete.... Istina je da se sa malom djecom ne može daleko i ne može puno, no s druge strane, tko kaže da ne može?

Imam prijatelje, kumove, koji cijeli život ljetuju sa šatorom. I moji su roditelji, dok smo sestra i ja bile manje, imali šator, i vrlo dobro pamtim način na koji smo ljetovali. Šator možeš postaviti gdje god hoćeš, u kojem god mjestu hoćeš, hoćeš li na dva tri dana, na tjedan, pa se fino preseliš, sve ti ja ne volju, jednostavno sam biraš gdje ćeš i kako ćeš.

U tom sam periodu dobila želju, koju vjerojatno nikad neću ostvarit, da imam onu autokućicu u komadu, nemam pojma kako se to zove, ali vučeš svoj dom sa sobom. S obzirom na količinu kilometara koje godišnje radim vozikajući se po našim ex-yu državama, dobro bi mi došla, no novac kojeg bih trebala dati, jednostavno nemam. A s druge strane,  financijski se ne isplati imati dva vozila, od kojih jedno trebaš praktički samo mjesec dana u godini. Budući da ja ne koristim godišnji u komadu, nego sve po 5-6 dana, pa tako bezbroj puta, onda je i notorna glupost imati takvo vozilo.

Da, Ra je u pravu. Volim lutati, tumarati, sretati ljude, upoznavati ih.. na koncu i broj ljudi koje upoznah ove godine dovoljno govori.

Kuda bih voljela? Voljela bih ponovo u Englesku, nisam bila od 1998, i nedostaje mi jako.

Voljela bih do Sjedinjenih da vidim tri stvari: The Eternal Flame na Arlington Cemetery, JFK Library in Boston, Dallas - Dealey Plaza, i da, četvrto Death Valley. I Salt Lake, kao peto.

Voljela bih na Machu Pichu. Voljela bih na Fidji Islands. Voljela bih u Irsku.

Neke će stvari ostati u snovima, neke su ostvarive. Budućnost je preda mnom.....

 

17.12.2012.

FB 8-BALL

 

Šta će mi pokloniti Djed Mraz?

Hoću li preživjeti 21.12.2012.?

 

15.12.2012.

BOGATSTVO 2012

 

Upoznah blogere: Ra, Punina, Magnolija57, Esidovamama, Ammaraa, Malimozak, Emsar, Nonsenslady, Sarajevosara, Zlaja1978, Pravivalter, Qalbiashk, Vitae, Obloze, Dženi81, Brusnica, Husrevbeg, Dillara, Bruteforce, Bosnaspava, Backpacker, NevenkaGaragic, Srebrena, Precjednica .... jesam li koga izostavila?

U ispijanju kafa pridružili su se i Babba, Lunjo, Poligraf, Noise,

Propustih, iz subjektivno-objektivnih okolnosti, upoznat Chiara78, Ruyah, Mayabosanska, Nora2,  Zikezo, Thylla, Bellavita, Pisarica...

Izguglao me Hajjenezir....

Došli mi i dvoje blogera u Zagreb ...

Globetrotteri blogger.ba se iskazali...

Propuših... ponovo... uz jedno dvadesetak obećanja sebi samoj da ću prestat... datum stalno pomičem.... iz nekog neobjašnjivog razloga....

Napravih hiljade kilometara.... od Splita, Raba, Hvara, Pule, preko Turbeta, Zenice, Tuzle do Sarajeva... i tako bezbroj puta .... Sarajevo proglasih Rimom.... jer, mnogima svi putevi vode do Rima... moji putevi vode do Sarajeva....

Uživah u prelijepim pejzažima kanjona Vrbasa, Jajca, Neretve, Kladnja, Olova, Gradačca, Srebrenika, Plivskih jezera, Mrkonjić Grada, Bijambara, ...

Posjetih brojne muzeje, galerije, pozorišta, sakralne objekte svih vjera, otkrih njihovu svetost, u njima otkrih i svoju duhovnost.... pronašla puteve koji mi se dopadaju... iz nekih atributa kojima opisivah sebe ispustih poneko slovo..... pronađoh se u tim novim atributima..... otkrih nova mjesta u kojima jednostavno pronalazim mir i spokoj, divnu kuhinju, ambijent....

Pratih izgradnju autocesta... bila i ugodno iznenađena pojedinim dionicama...

Dijagnosticirah samoj sebi kronični PSD...

Ne ispunih sebi jednu želju... Podrinje - Goražde, Višegrad, Bijeljina, Srebrenica, Potočare, Foča... nadam se iduća će biti bolja po tom pitanju...

Upoznah Tuzlu.... smjestih korijene u vrijeme i prostor... otkrih i dokazah talijansku krv u sebi... barem na slici upoznah pradjeda i prabaku.... upoznah ljude za koje nisam znala da su mi rodbina...

Prošetah s AJ, to ko fol, s rukom pod ruku crvenim tepihom SFF-a....

Konačno slušala Amiru Medunjanin uživo.... uz kafu u Malim Dairama, dobih i poklon..... beskrajno uživala i na koncertima Harija i Harisa Džinovića, Zdravka, ... razočarah se otkazivanjem Đoletovog koncerta u Našicama..... za rođendan dobih poklon od Hora Gazel.....

Osjetih sreću i ponos Juniorkinom odgovornošću i samostalnošću...... kroz cijelu godinu dokazivala je svoju spremnost i zrelost... bila sam ponosna mama u bezbroj trenutaka......

Pozvana u Italiju, Dansku, Norvešku i Finsku.... molim da mi se otkrije način da se bude na više mjesta istovremeno.... plaćam dobro i u konvertibilnoj valuti....

Još uvijek uspješno plivam u nelikvidnosti, još uvijek uspijevam držati glavu iznad vode....  opravdanja pronalazim u želji za putovanjima i ljubavi prema jednom gradu, iako sam svjesna činjenice da je upravo ona uzrok mojoj nelikvidnosti...  za ljubav čovjek svašta čini, zar ne.....

Uživah u predstavama mog najdražeg BIH glumca i  u susretima s njim i novopečenim diplomiranim psihologom, čijoj obrani nedavno prisustvovah.....

Pronađoh konačno mog James Deana.....  

Pročitah puno knjiga, još više kupih, a još većim brojem obogatih listu čekanja.... Mnoge dobih na poklon, mnoge obradovah istovrsnim poklonima....

Tražila muža, ono zbog papira samo... makar bila i četvrta... još se nije našao pravi... ima još vremena do penzije... ako ne prije, tada sigurno.... dobih i virtualno državljanstvo... jest da nema neke vrijednosti, ali državljanstvo je državljanstvo ....

Dobih anonimnog obožavatelja iz Bugarske... redovno čita svaki moj post, bez da ostavi ikakvog traga.... iznova budi znatiželju u meni... valjda će jednom nekad da se javi i ostavi trag...

Nabrajanjima nikad kraja... lijepih trenutaka pregršt.... bogatstvo koje sam dobila je neizmjerno...

 

14.12.2012.

KRUHA I IGARA

 

Naslovi:

"Kobna 2012 - Raspalo se deset brakova poznatih Hrvata" - evo se idem samoubit zbog njih! Oni kruha gladni će sad bit manje gladni kad znaju da su se ovi jadnici rastali....

"Megan Fox tri mjeseca nakon poroda na crvenom tepihu" - tko je to?"

"Berlusconi ima novu zaručnicu (27) - konačno je uspjela" - JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEJ vidi mi euforije

"Gola Bar Refaeli - izraelskoj manekenki dosadilo je izazovno donje rublje..." - nek navuče gege... bit će joj toplije...

"Materijalisti manje sretni u braku" - od koga?

"Strojovođa staje kad mu odgovara - odbio voziti jer mu je završila smjena!" - vlak u snijegu... jubilarna predstava...

"Pet dana nakon mećave Zagreb još uvijek u kaosu: Građani ogorčeni, pješacu padaju, cijele trake zatrpane!" - besplatna revija na ledu...

S druge me strane muči jedno pitanje....

Čemu služi internet i internetska veza ako ne možeš bit na internetu? Ima li ko pametniji od mene da mi odgovori na pitanje....

 

14.12.2012.

PASSWORD

.

13.12.2012.

SRETAN BROJ

.

12.12.2012.

HAJMO SE SMIJAT

 

Jučer mailom dobih ove slike..... nešto iz mojih studentskih dana...

Sve crno bijele slike su iz 1980, terenska praksa, školsko radilište u Ivanić Gradu, gdje smo učili, vježbali, trenirali kako raditi i kako se ponašati na bušotinama nafte i plina. Mjesec dana smo svakodnevno verali se po školskom tornju, baratali lančanim kliještima, bušaćim šipkama, vrtaćim stolom.

Najveći strah, koji je trajao možda prvih sedam dana, uzrokovala je činjenica da se moramo uzverati na plato visok čini mi se tridesetak metara s kojeg se pružao predivan pogled na okolinu. Kad nas je prošao prvi strah, prepirali smo se ko će prvi ići gore... jer gore nisi imao baš puno posla..... dole, kod vrtaćeg stola, je bilo fizički puno teže. Nabacivali smo se lančanim kliještima, teškim oko 100 kg, obješenim na konstrukciju. Beskrajno mnogo puta smo uvježbavali iste pokrete, tako da mi se čnii da bih i danas znala raditi taj fizički, vrlo iscrpljujući posao.

Moja malenkost se nalazi u prvom planu na lijevoj slici u najdonjem redu.

Srednja slika u najdonjem redu je snimljena 1982, terenske vježbe na tada našoj jedinom bušaćoj podmorskoj platformi. Helikopterom, vojnim, smo došli do nje... iz Pule, na otvoreno more. Naravno morali smo izaći iz države, proći pasošku kontrolu. Vožnja helikopterom nije bila strašna, nimalo... ali buka... buka je bila nesnosna.... Na tu istu lokaciju došla sam proljetos, oni koji prate moj blog, sjetit će se da sam pisala o tome. Ove godine na tu smo lokaciju došli brodom, bilo je i slika. Život na platformi ni tada a ni danas nije lak. Ženama se ne preporuča raditi na tim i takvim mjestima. Sjećam se da smo svi imali želju raditi na platformi. I dečki i cure. Na godini nas je bilo 12. Onih redovnih studenata. Ponavljača ili padobranaca je bilo dosta, no terenske vježbe su bile organizirane samo za nas redovne studente. Od tih 12 redovnih, bilo nas je šest cura.

Desna slika u najdonjem redu, snimljena je na Petrovaradinskoj tvrđavi, 1982 godine. Imali smo terenske vježbe u trajanju od pet dana. Obišli smo kompletnu Slavoniju i Vojvodinu, uglavnom naftno-plinska polja i stanice. Te večeri, rekoše nam, Janika neće biti, međutim, ipak ga je bilo. Uživanje u čardašima je bilo neopisivo. Meni, zaljubljenoj u čardaše, to je bila predivna večer. Momak s lijeve strane je jedini Iračanin koji je s nama sve odslušao do kraja, diplomirao je godinu i nešto više dana kasnije nego mi, ali on je naša generacija. On je jedini izdržao do kraja, uz našu pomoć i oko jezika i oko samih predmeta. Ovdje se i oženio.

Slika ima i u mojoj  arhivi. Trebalo bi ih skenirati. Uskoro idem na godišnji, pa ću se imat čime zabavljati....

 

11.12.2012.

ANKETA

 

Dobih konstruktivnu kritiku. Kaže postovi su mi previše tajnoviti, zagonetni, nikad, kaže, ne zna kako da komentira, da li da komentira, ako i kaže nešto, da ne bude u nekom krivom smjeru.

Eto, baš me zanima. Jesam li?

Ako jesam, trebam li bit manje tajnovita? Ili je postojeći nivo tajnovitosti i intrigantnosti taman kako treba? Jer, na koncu, svaki tekst, ne samo moj, svi mi čitamo na neki svoj način i adekvatno ga tumačimo i komentiramo.

Ako nisam, da malo jače zakukuljim i zabašurim?

 

10.12.2012.

BJEŽEĆI OD SNIJEGA ULETIH U MEĆAVU

 

Znala sam da će snijeg padat u subotu poslijepodne. U Sarajevu, u BIH.... Ni na kraj pameti mi nije bilo da provjeravam i prognozu za Hrvatsku.....

I naravno.... uletih u mećavu.... srećom dok sam došla do Zagreba, ona je već stala.... ali metež i kaos kojeg je prouzrokovala, kao i vozači turskih šlepera koji su na put krenuli gosi i boli, tj bez zimske opreme, nisu rješeni do kasnih večernjih sati.

Stanje se nije bitno popravilo ni danas ujutro. Tramvaji nisu vozili, ulice baš i nisu očišćene, a za sutra najavljuju novi snijeg. Temperature su inspirativne. Jutros -18... ni sutra neće bit bolje....

A zima još nije ni počela.... kalendarski, zar ne

 

Lašvanska petlja Tuneli Semafor u Maglaju Zagreb, Dubrava - konačno... 400 m od kuće... moja ulica.....150 m od kuće oduševljenje.... ne mogu u dvorište :D
10.12.2012.

IVO ANDRIĆ - O PRIČI I PRIČANJU

 

U izvršavanju svojih visokih zadataka, Nobelov komitet švedske akademije riješio je ovog puta da pisca jedne, kao što se kaže, male zemlje nagradi Nobelovom nagradom koja, mjerena međunarodnim razmjerima, znači visoko priznanje. Neka mi je dopušteno da, primajući to priznanje, kažem nekoliko riječi o toj zemlji i dodam nekoliko općih razmatranja u vezi s pripovjedačkim djelom koje ste odlučili nagraditi.

Moja domovina je zaista "mala zemlja među svjetovima", kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknaditi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore, i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela prodirati u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona podari svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obvezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno izraziti.

Nešto teži i složeniji je drugi dio mog zadatka: da kažem nekoliko riječi u vezi s pripovjedačkim djelom pisca kome ste ukazali čast svojom nagradom.

Ali kad su u pitanju pisac i njegovo djelo, zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onog koji je stvorio neko umjetničko djelo, pored toga što nam je dao svoju kreaciju, dakle dio sebe, očekuje da kaže nešto i o sebi i o tom djelu? Ima nas koji smo više skloni da na tvorce umjetničkih djela gledamo bilo kao na nijeme, odsutne suvremenike, bilo kao na slavne pokojnike, i koji smo mišljenja da je govor umjetničkih djela čistiji i jasniji ako se ne miješa sa živim glasom njegovog stvaratelja. Takvo shvaćanje nije ni usamljeno ni novo, još Montesquieu je tvrdio da "pisci nisu dobri sudci svojim djelima". S divljenjem i razumijevanjem sam nekad pročitao Goetheovo načelo: "umjetnikovo je stvarati, a ne govoriti!" kao što sam mnogo godina kasnije s uzbuđenjem naišao na istu misao, sjajno izraženu, kod neprežaljenog Alberta Camusa.

Zato želim težište ovog kratkog izlaganja postaviti, kao što je po mojem mišljenju pravedno i umjesno, na razmatranje o priči i pričanju uopće, tisućama raznih jezika, u najrazličitijim uvjetima života, iz stoljeća u stoljeće, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pokraj vatre, pa sve do djela modernih pripovjedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svjetskim središtima, ispreda se priča o sudbini čovjekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici tog pričanja mijenjaju se s vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da čovječanstvo od prvog bljeska svijesti, kroz stoljeća priča samo sebi, u milijun varijanata, usporedo s dahom svojih pluća i ritmom svoga bila, stalno istu priču. A ta priča kao da želi, poput pričanja legendarne Šeherzade, zavarati krvnika kako bi odložio neminovnost tragičnog udesa koji nam prijeti, i produži iluziju života i trajanja. Ili možda pripovjedač svojim djelom treba pomoći čovjeku da sebe nađe i da se snađe?

Možda je njegov poziv da govori u ime svih onih koji nisu umjeli ili, oboreni prije vremena od života-krvnika, nisu se stigli izraziti? Ili to pripovjedač možda priča sam sebi svoju priču, kao dijete koje pjeva u mraku da bi zavaralo svoj strah? Ili je cilj tog pričanja da nam osvijetli, bar malo, tamne puteve na koje nas često život baca, i da nam o tom životu, koji živimo ali koji ne vidimo i ne razumijemo uvijek, kaže nešto više nego što mi, u svojoj slabosti, možemo saznati i shvatiti; tako da često tek iz riječi dobrog pripovjedača saznamo što smo učinili a što propustili, što bi trebalo činiti a što ne. Možda je u tim pričanjima, usmenim i pismenim, i sadržana prava povijest čovječanstva, i možda bi se iz njih bar mogao naslutiti, ako ne i doznati smisao te povijesti. I to bez obzira na to da li obrađuje prošlost ili sadašnjost.

Kad je riječ o pripovijedanju koje ima za predmet prošlost, treba napomenuti da ima shvaćanja prema kojima bi pisati o prošlosti trebalo značiti kako treba zanemariti sadašnjicu i donekle okrenuti leđa životu. Mislim da se pisci historijskih pripovijedaka i romana ne bi složili s tim i da bi prije bili skloni priznati da sami stvarno i ne znaju kako ni kada se prebacuju iz onog što se zove sadašnjost, u ono što držimo prošlošću, da s lakoćom kao u snu, prelaze pragove stoljeća. Najzad, zar se u prošlosti kao i u sadašnjosti ne sučeljavamo sa sličnim pojavama i istim problemima? Biti čovjek, rođen bez svog znanje i bez svoje volje, bačen u ocean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po mjeri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovjekom.

Tako, i s one strane crte koja proizvoljno dijeli prošlost od sadašnjosti pisac susreće tu istu čovjekovu sudbinu koju on mora uočiti i što bolje razumjeti, poistovjetiti se s njom, i svojim dahom i svojom krvlju ju grijati, dok ne postane živo tkanje priče koju on želi priopćiti čitateljima, i to što ljepše, što jednostavnije, i što uvjerljivije.

Kako to postići, kojim načinom i kojim putevima? Jedni to postižu slobodnim i neograničenim razmahom mašte, drugi dugim i pažljivim proučavanjem historijskih podataka i društvenih pojava, jedni poniranjem u suštinu i smisao minulih epoha, a drugi kapricioznom i veselom lakoćom kao onaj plodni francuski romansijer koji je govorio: "Što je to povijest? Klin o koji ja vješam svoje romane." Ukratko, stotinu načina i puteva može postojati kojima pisac dolazi do svoga djela, ali jedino što je važno i presudno, to je djelo sâmo.

Pisac povijesnih romana mogao bi na svoje djelo staviti kao natpis i kao jedino objašnjenje svega, i to svima i jednom zauvijek, drevne riječi: "Cogitivi dies antiquos et annos aeteornos in mente habui." (Razmišljao sam o drevnim danima i sjećao se godina vječnosti.)

Pa i bez ikakvog natpisa, njegovo djelo kao takvo govori to isto.

Ali, na kraju krajeva, sve su to pitanja tehnike, metode, običaja. Sve je to manje ili više zanimljiva igra duha povodom jednog djela i oko njega. Nije uopće toliko važno da li jedan pripovjedač opisuje sadašnjost ili prošlost, ili se smjelo zalijeće u budućnost; ono što je pritom glavno, to je duh kojim je nadahnuta njegova priča, ona osnovna poruka koju ljudima kazuje njegovo djelo. A o tome, naravno, nema i ne može biti propisa ni pravila. Svatko priča svoju priču po svojoj unutarnjoj potrebi, po mjeri svojih naslijeđenih ili stečenih sklonosti i shvaćanja i snazi svojih izražajnih mogućnosti; svatko snosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti slobodno pričati. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničemu ako na jedan ili na drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti. To je ono što je bitno. To je ono što sam smatrao dobrim za istaknuti u ovom svom kratkom prigodnom razmatranju koje ću, ako mi dopustite, završiti kao što sam i počeo: s izrazom duboke i iskrene zahvalnosti.

I. Andrić, govor povodom dodjele Nobelove nagrada za književnost 1961.

09.12.2012.

GODOT I JA

 

Odmorih se, naspavah se, očistih i snijeg da mogu autom u dvorište. Duhom sam još u Šeheru. Razmišljam i prisjećam se ovih nekoliko dana provedenih što u Turbetu, što u Sarajevu. Dočekuše i razgovoruše su bile divne, ispunjene razgovorima, razmjenom iskustava, sad kad o tome razmišljam, trajalo je prekratko.... prebrzo je sve to završilo.... dogovor je pao.... samo da snijeg okopni....

Kao i uvijek, provedoh se odlično. NIkakvo vrijeme, nikakav kijamet mi ne može pokvariti osjećaj. Da, možda se fizički izmorim, ali to je ništa prema osjećaju zadovoljstva kojeg donosi svaki susret s dragim ljudima.

Česmu nisam zaboravila. Neizostavan je to dio rituala boravka na čaršiji.

Pod lipom, Marijin dvor, Marocco.... meni nova mjesta, novi sadržaji.....

Nekima sam se javila, mnogima nisam.... nešto mi otkazano, nešto ja otkazah.....  Nikad nemam dovoljno vremena za sve ono što bih htjela....

U koloni vozila, dugoj tridesetak kilometara, onih ispred mene, ne znam koliko ih je bilo iza mene, bilo je vremena za sabiranje utisaka, fb chatove, uslikavanje, čitanje postova, komentara.... sve da se dočeka Godot.....

Negdje ispred Dervente, na onom prijevoju, zapeli kamioni, ali i jedna pulska registracija.... čovjek se namučio da pokrene auto, da pokuša izaći iz kolone... naravno, ljudi s mora nikad nemaju zimske gume....to je za njih misaona imenica..... dah mu savjet, da kreće s drugom i malo više gasa.... ostavih ga tamo.... da mi je znati gdje je i kako je završio.... jel ikako stigao tamo kamo je naumio...

Pejzaži predivni..... a ja usprkos svemu po snijegu baš i ne mogu i ne smijem vozit jednom rukom dok drugom slikam... ipak uspjelo se kliknut nekoliko puta....

 

Marijin dvor Marocco Kiša u Sarajevu u vrijeme odlaska Iza Doboja - Kotromanićevo Kotromanićevo pod snijegom na autocesti... djelomično očišćenoj ralice u kontra smjeru Čekajući Godota
08.12.2012.

DOM

 

Dođoh konačno kući... gotovo dvanaest sati za volanom..... duži dio puta pao je na dio po hrvatskoj autocesti... Kod Križa stajali dva i po sata...... sve u svemu, za 32 km trebalo nam (svima u koloni) 4 sata......

Grad me dočekao potpuno bijel.. Moja Dubrava, ulica, dvorište.... sve pod snijegom od pola metra....

Srećom, bila sam opskrbljena u totalu (sendviči, naranča, čokolada, voda, kokakola, i naravno cigare)....

Sezona putovanja je definitivno gotova...

Sutra? Sutra me čeka lopata... ona snježna.....

 

07.12.2012.

GODINE.....

36

06.12.2012.

DEEEEE

SEEEEEETKAAAAAAAAA!!!

05.12.2012.

TESKO

Zabi u vodu....

04.12.2012.

TRENUTAK

 

Gotovo točno u podne, asocijacija na poznati western proizvoljna, dobih pozivnicu. Da svojom prisutnošću uveličam jedan trenutak u životu svakog studenta koji jednom nekad kroči na visokoškolsku obrazovnu ustanovu priželjkujući da u što skorijem vremenu postane svoj čovjek. Razveselila me pozivnica i naravno odgovorih da dolazim, jer riječ je o mladiću koji mi je u relativno kratkom vremenskom periodu postao vrlo drag i usudim se reći, prijatelj.

Razmišljam o tom trenutku kad studenta proglase pobjednikom, kad ga proglase akademskim građaninom zajednice. Sjetim se i nekoliko studenata koji su s preporukom fakulteta dolazili do mene da im pomognem u izradi njihovog diplomskog rada. Pamtim njihovo strahopoštovanje, kao i na koncu moje prema inženjeru koji je i meni pomagao. Pamtim te osjećaje beskrajne zahvalnosti za pomoć, strpljenje, razumijevanje, koje sam imala, a i osjećaje zahvalnosti tih nekoliko studenata upućeni meni kao osobi koja im je priskočila u pomoć.

Trenutak, nimalo drugačiji od mnogih u našim životima, a opet  poseban, veličanstven, osebujan. Trenutak kada znaš da si ispunio svoja očekivanja, očekivanja roditelja i prijatelja, kad si ispunio zadaću, kad stiže toliko očekivani trenutak da kao i mnogi prije tebe postaneš svoj čovjek, kad stavljaš točku na i, kad slobodno možeš reći "završilo je još jedno poglavlje mojeg života", kad shvatiš da ništa ne znaš, kad shvatiš da više nema presinga ispita, kolokvija, trenutak kad odjednom više nemaš šta za raditi, osim što znaš da te čeka, u većini slučajeva, prijava na burzu, da ti daju evidencijski broj i da postaneš dio sustava, trenutak kad je cijeli svijet tvoj i kad si presretan, i ne dozvoljavaš da ti balon sreće prsne na taj dan. Ima kad će prsnuti. Sjećam se sebe i mojih riječi dan nakon obrane.

"I prazna čaša je punija od mene". Ta mi se rečenica usjekla u pamćenje. Vjerojatno nisam jedina koja je izgovorila te i takve riječi, al eto ja ih upamtih.

Dragi moj prijatelju, dobrodošao u akademski svijet. Dočekujemo te širom otvorenih ruku i s najvećim osmijehom na licu.

 

03.12.2012.

TABU TEMA?

 

"...Saborska zastupnica HNS-a Nada Turina Đurić kazala je da knjižica Mladih HNS-a otvara javne rasprave o "važnim tabu temama", koje često izazivaju burne rasprave, pa i niske strasti...." http://www.jutarnji.hr/mladi-hns-a-za-raskidanje-ugovora-sa-svetom-stolicom/1069999/

Kakva je to tabu tema? I zašto navodnici? To je jednostavno važna tema. Ni manje ni više. Točka.

Ustavom izrečena sekularnost trenutnom situacijom pokazuje i dokazuje upravo suprotno. Dokazuje i neravnopravnost društva prema religiji i vjeri.

Članak 41. (Ustav RH)

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Jer, ravnopravnost je samo deklarativna. I puko slovo na papiru. Ustav kaže, vjerske zajednice imaju slobodu osnivanja škola, učilišta itd.

To drugim riječima znači da, imajući to pravo i slobodu, nema potrebe da koriste postojeće školske objekte. Netko će reći, nemaju novaca za izgradnju svojih škola. Kako imaju za izgradnju sakralnih objekata? Zar ne mogu u sklopu postojećih objekata ili izgradnje novih predvidjeti prostor za vjeronauk? Naravno da mogu, i naravno da ga imaju. Zašto ga ne koriste, to je već sasvim drugo pitanje o kojem bi se također trebalo posebno pozabaviti. Jer, interesantno je i potrebno je reći, sve vjere i religije osim rimokatoličke crkve koriste svoje prostore za vjeronauk i katekizam.

U školama je prisutan samo rimokatolički vjeronauk. Za pripadnike drugih vjera i religija, (govorim to na temelju iskustva roditelja u osnovnoj školi u kojoj su bile prisutne tri vjere i religije), nije bilo organizirane nastave. Ni imam, ni rabin, ni paroh nisu dolazili, iako je, pouzdano znam, bilo djece i pravoslavne i muslimanske vjeroispovjesti.

Da bude stvar interesantnija, trećina nas roditelja je, usudim se reći, bila primorana pristati da nam dijete polazi vjeronauk, usprkos našim uvjerenjima da vjeronauku nije mjesto u školi, upravo iz te deklarativne ravnopravnosti. Zašto primorana? Djeca su najgori mučitelji i tirani. U stanju su svojim međusobnim odnosom prouzročiti probleme svih vrsta. Od bullyinga do izopćavanja. Nijedan roditelj neće dozvoliti da mu dijete bude izopćeno jer "nije pripadnik" zadane kaste. I tu počinje naša roditeljska licemjernost i kretanje linijom manjeg otpora.

Da se postigne ravnopravnost, da se izbjegne licemjernost, treba i ostvariti ono zapisano i određeno zakonima i ustavom. Ili, uvjerena sam u ispravnost svog mišljenja, rkt vjeronauk treba jednostavno vratiti tamo gdje mu je mjesto. U crkvu.

A nisam se ni dotakla teme o želji rkt crkve da u sekularnoj državi igra glavnu ulogu i konstantnoj namjeri uspostavljanja državne religije.

 

03.12.2012.

RUČAK

 

Nakon dugo vremena, za vikend se i jelo...  

Teletina s povrćem, raznim - grašak, mrkva, krumpir, bamija, ... hrpa mojih začina... subota.... nije mi se dalo slikat...

Stefani, nedjelja... uglavnom po receptu... iako, opet dodah ja svoje začine...

 

 DRUGI NAČIN - PROĐE OVAJ DAN

 

02.12.2012.

VOĆNA LIKVIDNOST

 

Dođemo mi u Selo, i piće dobrodošlice.. neka biramo između šljive, kafe i vode..... Vode?, hajd, dobro, i to je negdje dobrodošlica....

Naravno, odmah ja u glavi složim kombinaciju.... odabrali šljivu, kafu platili, vodu dobili gratis... padne želja da se i kupi šljiva.....  pošto je? kaže 9, a ja ostanem otvorene ladice...  ja opet koliko? kaže 9 KM, kako god okrenem bude mi čudno jeftino... al hajd....

Onda V. ponudi za probu i jabuku.... a onda i krušku......

Odluka pade. Sve tri. I donese on i kaže, ovo je kruška, ovo jabuka, ovo šljiva...

Istog trena krene pjesma.

Kruška, jabuka, šljiva, mene voli Iva, a ja Ivu neću, za drugim umrijeću......

 

 ZANA I ŽELJKO BEBEK - JABUKE I VINO

 

01.12.2012.

POST

 

Jesam.... dakle, mislim.....

 

 AMOR QUEDATE - JENCARLOS CANELA

 


ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1037980