30.10.2012.

ROCK'N'ROLL

 

Jutro je osvanulo iznenađujuće vedro. I smrznuto. Morala sam strugat led. Prerano to došlo. I snijeg i led.

Odlučih otić fino na more. Tamo nema toga. Ni snijega ni leda ni struganja. Ima Bačvica.

I poželih malo pravog rock'n'rola. Pravog dobrog starog rock'n'rolla. I plesnog ritma.

DORIS - STEREO, Doris zbog Splita.... premda mi Status Quo više odgovara

STATUS QUO - ROCKING ALL OVER THE WORLD

 

 

 

Zagreb, jučer oko podneva Zagreb, danas
29.10.2012.

HOR GAZEL

 

Sarajevo došlo k meni. I dovelo mi Hor Gazel.

Za rođendan. Kao rođendanski poklon. Bit će da su znali.

S ćevapima i lukom. I somunom.

Donijeli i snijeg sa sobom. Eno ga na Sljemenu.

 

27.10.2012.

IZBACI ULJEZA 2

 

Mahmoud Ahmadinejad

Sandy Berger

Arturo Frondizi

Matt Smith

James Cook

Joaquin Phoenix

Francis Bacon

Levi Coffin

Gracias a la Vida

 

Da vam olakšam?

Sreeetan nam svima osim jednome :D

I Erosu i Billu i Julii :D

 

 

27.10.2012.

650 ILI 750 ..... FIĆO, ZNA SE

 

FB frendica mi postavila ultimatum:

Budući da tokom zime nećeš dolaziti, iskoristi to vrijeme da naučiš razvijati pitu. Inače ti ne damo državljanstvo.

Pitam, može li pita od gotove jufke?

Kaže, rezolutno NE. Žene su nekad i na fići znale razvijat. Stave plahtu pa razvlače.

Al ja nemam fiću! Ja imam jurilicu! Osim toga ja sam moderna ženska, ja to sve na gotovo.

Tim bolje, jurilica sigurno ima veći krov.  A osim toga, i moderne bosanke razvijaju pitu.

Eto, kako izgleda ja moram proć i inicijaciju. Nije dovoljno da poznajem BIH i povijest, nešto jezika,...  Nisam sigurna da to svi drugi moraju prolazit. Samo ja. Ne znam više šta da mislim.

Jedni me izvlače iz bubnja i proglašavaju državljankom, drugi postavljaju uvjete.

Hajte se se fino usaglasite i skratite taj postupak dobivanja državljanstva. Predugo to traje, a i zahtjevni ste brate.

26.10.2012.

NA ZNANJE I RAVNANJE

 

Grudnjak opet razgovara sa mnom!

Ostadoh osupnuta i konsternirana!

 

 

26.10.2012.

HARRY POTTER

 

Pogled pun strahopoštovanja dovoljno kazuje o karizmi i veličini Zlatana Ibrahimovića  

 

Zlatni Zlatan i domaći Harry Potter (foto: Srđan Vrančić) (foto Drago Sopta)
25.10.2012.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

 

Neka vam ovi Bajramski dani budu ispunjeni srećom, veseljem, radošću u krugu vaših najdražih 

 

ARABESKE - BAJRAM DOLAZI 

24.10.2012.

MISAO DANA

 

Htjela sam nešto fino kazat, ali mi isparilo......

Čim se sjetim, javim .....

 

FIRST AID KIT - EMMYLOU

 

23.10.2012.

KESTENI I KOTROMANIĆ

 

Jutro je osvanulo maglovito. Prognoze su nas uvjeravale da će vrijeme biti lijepo, toplo, sunčano, ali sam izlazak iz grada nije davao optimisličnu sliku. No još je rano jutro. Magla na sve strane... mjestično i gusća, pa moradoh spustit na 100.... inače vozih kao i inače.. šumaherovski...

Atmosfera u autu je bila bolja nego vrijeme vani. Razgovor, smijeh, priče iz prošlosti, a onda je počeo koncert. Moja MAS je počela s pjesmom iz, rekla bih tridesetih godina... talijanske, njemačke, bosanske, nema pjesme koju nije znala... čak štaviše, kaže da je Bembaša pjesma sefarda, da su je oni spjevali....

Ulazak u Bosnu nikad nije bio kraći.... ni s naše, a ni s bosanske strane. Za razliku od povratka kad je hrvatska strana našla za shodno da se igraju graničara....

Putem nađosmo i mesnicu, pa smo obogatili malo BIH trgovinu... teletina, sudžukice, bamija...

Slani grad..... MAS četiri godine nije bila, veteranka gotovo četrdeset..... Ali ja znam kud treba i kako treba.... Čak i uz Talijanušu se popeh bez problema.....

Obitelj i rodbina, slike i priče, sjećanja i nagađanja, podsjećanja i suze.... svega je bilo.....

Ni sadaka mi nije strana....

Naravno ni ovdje nisam mogla bez Sarajeva... ćevapi u Sarajki, prijatelj se javlja iz Sarajeva, a i ja uspjeh doć do Sarajeva makar na biciklu... onom sobnom....

Nedjelja osvanula kao zagrebačka. Maglovita, ali se jutro fino razvedrilo... Korzo kao u rano proljeće.... Park me dočekao uređen, divan.... i u sredini namjesto fontane Kotromanić....

I pozorišna bašta, pomalo hladnjikava ali topla, naoko ratoborna gađajući nas kestenima imala je svoj udio.... ne samo ona blogerska, već i popodnevna kava, imale su poseban doživljaj.... popodnevna, zamišljena da bude maltene s nogu, odužila se na naše zadovoljstvo.... neke lampice se upalile, kockice složile, kesteni i dalje ratoborni urodili nekim idejama .... taman dovoljno da se poželi još...

Uskoro... obećah uskoro.... 

 

22.10.2012.

IMATI I NEMATI

 

Složile su mi se kockice!

Zahvaljujući razgovoru pred odlazak iz Tuzle. Mislila sam kako ću moći obavit sve u petnaest minuta. Prevarih se. Razgovor se pretvorio u pravu diskusiju. Nadasve produktivnu.

Materijalne dokaze nemam, ali indicije su vrlo, vrlo jake. Dovoljne za stopostotnu uvjerenost.

ANNA OXA - QUANDO NASCE UN AMORE

 

 

19.10.2012.

KAMO ZA VIKEND

 

Vikend - Slani grad, TK

Mjesto susreta - Pozorišna bašta

Dan - nedjelja, 21.10.2012.

Vrijeme - 11 h

Ima li ko željan kave u mom društvu, bujrum.

Teme za analizu - sve osim bloga, premda ćemo malo i tračat 

 

 AMIRA - EMINA

 

 

19.10.2012.

OCTOPUS'S GARDEN

 

Mora da je Brankina (Pavošević) najdraža pjesma od Bitlsa OCTOPUS'S GARDEN... i da je zna napamet, naročito stih "I'd like to be under the sea, in octopus's garden in the shade....." ,  jer čitajući njen intervju - moja-istina-o-korupciji-u-hdz-u/ ništa drugo mi ne pada na pamet....

Vrč oduvijek ide na vodu dok se ne razbije.... mjesecima je isplaćivala, pisala potvrde, primala potpise bez imalo grižnje savjesti... a onog trena kad je "pala u nemilost" shvatila da joj pjevanje ipak ne ide od ruke? Ili je shvatila da nema sluha?

Strah od gubitka radnog mjesta je kod svake zaposlene osobe prisutan, prisutan je i strah od budućnosti, ali baš bih voljela znati šta još postoji u njenom opisu sebe same, karaktera, vrlina i mana, šta je to ona još o sebi mislila dok je pisala i zapisivala sve ono o čemu priča - isplaćivanju novca svima o kojima danas govori. Baš me zanima kako bi ona sebe danas opisala. Kaže ima obitelj i unuke i njoj to ne treba. Strah od zatvora je jači? Gdje je bila svih tih godina?

2.000.000.000 kn .... toliko o stranci koja sebi pripisuje sve: od stvaranja hrvatske države, pobjede u domovinskom ratu, stvaranja demokracije.... ljuta je na Jadranku? Onu istu koja je do par minuta prije 1.7.2009. zajedno sa svojim premilim i predragim predsjednikom Ivom koristila sve te blagodati dobivene bezočnom pljačkom građana koji žive u ovoj državi, da bi se "naglo osvijestila" i pribrala poštenju onog istog trena kad je kao poklon za rođendan dobila Ivinu prćiju, tj ovu moju domovinu?

Da, mi jesmo bili guske u magli, ali nismo vesla sisali. Ima jedna zagorska "svaka rit dođe na šekret". Mogu se oni vaditi na sve i svašta, ali zaboravili su da ovaj narod ipak zna zbrojiti dva i dva i da njihova šutnja do jučer znači upravo pristajanje na stranu onih koji su svjesno i bezočno krali, pljačkali, potkupljivali, ucjenjivali, prijetili. Vjerodostojnost im je ravna nuli.

Kaže se, dalje, u toj njenoj ispovijedi, imaju i građevinsku firmu. Sad se ja pitam, koliko je ta ista građevinska firma korektno dobivala poslove? I da li je uopće dobivala poslove? Koliko je tih poslova došlo zahvaljujući tome što se ona nalazila na tom i takvom radnom mjestu? Gdje joj je tada bila, sad zatvorom prestrašena, čast o kojoj naveliko priča?

Koliki je broj ljudi koji su ostajali bez posla, bez svojih firmi, bez prošlosti, bez budućnosti, bez sredstava za život, a jedino što su imali i što još uvijek imaju je i čast i ponos i integritet i svijest o poštenju? Koliko njih nije imalo izbora?

Branka je imala izbor i svjesno odabrala svoj put onom prvom isplatnicom potpisanom od osobe koja je taj novac primila ispod stola. Izabrala je svjesno. Danas se kaje, svrstavajući se u zviždače, tražeći "milost" ili smanjenje kazne?

Ankica Lepej, Vesna Balenović, Branka Pavošević... sve su u istom rangu... prva je oskvrnula prvo pisano i nepisano pravilo bankarstva - odavanje bankarske tajne, druga odavanje poslovne tajne.... dok je i njima samima bilo dobro, sve je fino i krasno.... kad je krenulo nizbrdo, hajmo se igrat poštenja i časti.... "neka visi pedro" ..... "nisam ja, nisam ja" No 1 na njihovoj play listi ....

O šjor Ivi? Zar treba išta više reći..... brojke same govore za sebe, drugo nije ni bitno.... za vlastitu korist predati upravljanje državnom firmom, firme od strateških interesa ove države, dioničaru s manjinskim udjelom u vlasničkoj strukturi je priča za sebe. Kad bi to bilo jedino, kad bi samo bilo to... ali ne.... naravno da nije.... prodaja Plive u Veroni tek treba doći na red....

Ono što je to društvo, ta samoprozvana kasta, uradilo, treba nazvat pravim riječima. Bez skrupula.

Veleizdaja.

Bez pardona.

 

18.10.2012.

SEVDAH TAKHT

 

Svidjela mi se jedna rečenica Damira Imamovića, izrečena na promociji njegovog cd-a. Ne, ovo (još uvijek) nije reklama, a kamoli plaćena .

Razgovor na promociji je tekao naravno o sevdahu, muzici, ritmovima, tekstovima, i kao primjer uzeta je jedina pjesma, RAZBOLJE SE LIJEPA HAJRIJA za koju je (dosada) snimljen i spot. U jednom trenu trebalo je zorno prikazati, recitacijom, karakter teksta, njegovu tematiku, i tada, čuje se Damir kako izgovara "ne znam recitirati tekst, ja ga znam samo pjevati...  u skladu s onom "razumijem što čitam" pa izgovori parafrazu te rečenice "razumijem što pjevam"....i da bi došao do dijela o kojem je htio govorit, izmrmlja"mrmtmrmtrmrm" strofe i refren, da bi došao do stihova treće strofe. Nasmijasmo se načinu na koji je to izvedeno i izrečeno. Ali, shvatili smo poantu. Širinu tema kojima se sevdah kiti.

U toj parafrazi prepoznah i sebe. Ni ja ne znam recitirat tekstove pjesama, ali kad muzika krene, stihovi idu sami od sebe. I dok slušah Damira, sjetih se jedne prigode, vozim relaciju Rab-Zagreb, slušamo Radio Rab. Sviraju pjesme Miše Kovača. Mišu nikad nisam slušala u smislu da kupujem njegovu muziku, ali ostadoh iznenađena samom sobom kako znam tekstove Mišinih pjesama i naravno pustih glas da parira muzici s radija. (Rekoše mi nekad da jako lijepo pjevam, al da me nije lijepo slušat, eto... ništa niste propustili ). Znam ja da su tekstovi pjesama više manje predvidivi, ali eto iznenadih se.

Sad ide reklama.

"SEVDAH TAKHT" je novi cd Damira Imamovića. Koncert je u Tvornici, 20.10. Nažalost, moju, neću moći na koncert.... ali eto bar kupih cd. Uz one prethodne ispržit ću si jedan za auto, pa ću makar tako bit prisutna.

16.10.2012. Booksa, Zagreb
17.10.2012.

BOG I MAME

 
Zašto je Bog stvorio mamu
 
Odgovore su davala djeca iz vrtića
 
Zašto je Bog stvorio mamu? 
  1. ona jedina zna gdje se nalazi selotejp
  2. većinom da čisti našu kuću
  3. da nam pomogne iziaći od tamo gdje smo se rađali
 Kako je Bog stvorio mamu? 
1.     Koristio je prašinu, baš kao svi mi
2.     magijom plus super snagom i sa puno miješanja
3.     Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio veće dijelove.
 
Od kojih sastojaka su napravljene mame? 
1.     Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu sa samo mrvicom zloće
2.     one su morale početi od kostiju muđkarca. Onda valjda koriste puno špage, mislim.
 
Zašto ti je Bog dao baš tvoju mamu, a ne neku drugu? 
1.                Jer smo u rodu
2.                Bog je znao da me ona jako voli, više nego što bi me druga mama voljela
 
Kakva je tvoja mama bila kao djevojčica? 
1.                Moja mama je uvijek bila moja mama i ništa drugo.
2.                Ne znam jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefica
3.                Rekli su da je nekada bila jako dobra.
 
Što je mama morala znati o tati prije nego su se vjenčali? 
1.                njegovo prezime.
2.                morala je znati njegovu prošlost, Kao je li lopov? Napije li se od piva?
3.                Zaradi li najmanje 800 dolara godišnje? Jeli rekao NE drogama i DA kućanskim poslovima?
 
Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu? 
1.                Moj tata kuha najbolje špagete na svijetu. A mama voli puno jesti
2.                postala je prestara da bi učinila išta drugo s njim
3.                moja baka kaže da tada mama nije imala kapu za razmišljanje na glavi.
 
Tko je šef u tvojoj kući? 
1.                Mama ne želi biti šef, ali mora biti jer je tata takav blesan.
2.                Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.
3.                mislim da je mama, ali samo zato što ona mora napraviti puno toga više nego tata.
 
Koja je razlika između mame i tate? 
1.                mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.
2.                mame znaju kako razgovarati sa učiteljicom, a da ju ne isprepadaju.
3.                tate su visoki i jaki, ali mame imaju istinsku snagu, jer nju moraš pitati ako želiš prespavati kod prijateljice.
4.                mame imaju magiju, one čine da se osjećaš bolje bez lijekova.
 
Što tvoja mama radi u slobodno vrijeme? 
1.                mame nemaju slobodno vrijeme.
2.                kad to čuje, onda plaća račune po cijeli dan
 
Kad bi mogli promijeniti jednu stvar na tvojoj mami, što bi to bilo? 
1.                ima neku čudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Riješio bih se toga
2.                učinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.
3.                voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih ima na leđima.
16.10.2012.

PUT

 
 
Krenuh na put. I ne znajući.
 
Put nije dug. Samo se čini takvim.
 
Ni pravac nije teško održavati. Znan je. Meni samo naočigled nov. I nepoznat.
 
Ne trebam ni auto ni tramvaj, ni vlak ni avion.
 
Dovoljna je samo misao.
 
I svijest. I spoznaja. I cijeli svijet je moj.
 
Odredište je odavno poznato. Samo treba krenut. Prvim korakom.
 
Onim davno poznatim prvim korakom.
 
 
 
15.10.2012.

FELIX

 

Vjerojatno kao i barem tri milijarde ljudi, gledah jučer Felixa kako se sunovraća u antologiju dostignuća čovjeka.... čovječanstva....

Katkad morate otići jako visoko kako biste shvatili koliko smo mali, kaže Felix...

Upravo tako....

Tko razumije, shvatit će...... 

~~~~~~

Bob Seger, hajd navrati ovamo....

BOB SEGER - TILL IT SHINES

Like an echo down a canyon
Never coming back as clear,
Lately I just judge the distance,
Not the words I hear.
I've been too long on these islands,
I've been far too long alone,
I've been too long without summer,
In this winter home.
 

 

14.10.2012.

OSVRT

 

Probudih se .... s pjesmom u glavi.... i vratih se u studentske dane...  I po ne znam koji put shvatih da nema potrebe odricat se svojih stvari, ideja, stavova.... svojih iskustava.... jer uvjerena sam, ono iskonsko u nama je jednostavno neporecivo....

Uvijek sam strah smatrala pozitivnim, jer me uvijek tjerao da dajem najbolje od sebe.

No čitajući neke postove i komentare uvjerih se da je strah uzrokovan ignorancijom katastrofalna kombinacija koja rađa samo ortodoksnost i posljedično netolerantnost.

Ne ostavih komentar, suzdržah se... nisam ponovila grešku od prije pa skoro godinu dana... ali eto nek se zna....

Nikome ne dozvoljavam da me klasificira, kategorizira, katalogizira, naziva imenima i raznim epitetima.....

Biram svoje bitke, jer prvenstveno mislim na sebe.... a njima... njima ostavljam njihovu ignoranciju i njihov svijet .... nadajući se da će im se lampice razuma ipak jednom upaliti....

Neke stvari, koliko god ja željela suprotno, ipak su Sizifov posao...

 

13.10.2012.

ZARATUSTRA

 

"A naučimo li se bolje veseliti, najbolje ćemo zaboraviti drugima nanositi bol i izmišljati što boli."

Zaratustra

 SANTANA - SMOOTH

 

12.10.2012.

ERA

 

Na vratima me dočekala sitna žena, osmijeh od uha do uha, "točna si, nema šta". Donesoh buket cvijeća koji je odmah ispunio vazu i stol u predsoblju.

Na prvi pogled djeluje nježno, ali kretnje, iako usporene uslijed godina, odaju energičnu, snažnu, okretnu, visprenu osobu.... bistru, svježu, lucidnu, elokventnu, načitanu, akademski obrazovanu osobu....

Otkud da počnem..... samo što smo ušli, zazvonio telefon i M. kratko odgovori, "čut ćemo se kasnije, došli su mi moji Tuzlaci".... Eto postadoh i Tuzlanka...  Ne bunim se.... imponira to.... boja njenog glasa, način na koji odgovara na telefon, odaje mladenački duh...

Imala sam milion pitanja... M. milion odgovora.... još milion drugih pitanja čeka..... povijest, događaji, susreti, ..... skandali, anegdote, susreti, putovanja, ratovi, partizani, logor, .... apsolutno besramno postavljah pitanja, a M. širokog osmijeha pričala o svemu što me  zanima..... čak smo i na temu "put po Albaniji" imale šta podijeliti jedna drugoj ...

Razgovor je naravno započeo pričom o baki i njenoj Tetki. Tetka je radila u kuhinji, dok je moja baka spremala i radila po kući. M. je tada bila još dijete, ali njene slike koje pamti su i danas vrlo žive. Na slikama koje donesoh, koje su i ovdje, jednim dijelom, na blogu prezentirane, još tamo u februaru, u postu ĆIRO, M. je, bez imalo krzmanja, prepoznala moju baku, i njenu Tetku, Frau Vapnik, tako su je zvali, tako je valjda tražila da je zovu.......  mislim da je to po njenom prvom, a možda i drugom mužu, jer ljetos sam doznala ime posljednjeg, Erasmo Gojo, .....

Razglednica koju donesoh, zbog koje sam pomalo i strahovala od moguće reakcije, izazvala je, pa mogu reći i oduševljenje, radost, veselje... Nismo znali objasniti činjenicu da je razglednica završila kod moje bake, zašto i na koji način....

Drago mi je da je razglednica došla konačno u prave ruke, svojoj vlasnici.....

Jedna činjenica me naprosto oduševila..... M. je bila Mešin đak.... to dovoljno govori o svemu, zar ne..... naravno, kad je Meša u pitanju, neminovno je došla tema o Dervišu, o Tvrđavi....  ponekad zaista mislim da sam trebala studirat društvene nauke... danas u ovim godinama shvatim da me povijest jednostavno privlači... vuče, magnetski vuče...

Ispitivala sam o svemu i svačemu.... i koliko poznam samu sebe, nisam ni desetinu pitala ..... to mi je deda dao, to mi je deda probudio uho slušača... osjećah se poput Arisa Angelisa, nedavno ga spominjah.....

Ono što me oduševilo su dva pokreta, jedan lijevom, drugi desnom rukom..... svako malo, lijevom rukom, dok govori, a u trenucima kad nije potrebna gestikulacija, krene prema kosi, uzme pramen i zavrti ga... kao da želi pokazati neku nesigurnost, koje nijednog trena nije bilo...  u trenu kad taj pokret završi, krene desna ruka koja podiže kosu s čela i prebacuje prema tjemenu.... nakon nekoliko minuta, ponovo isti pokreti.... kroz razgovor, prateći te njene pokrete, shvatim, da to nije nesigurnost, nego je to jednostavna naučena kretnja, koja istovremeno odaje osobu kojoj je djetinjstvo i mladost nasilno prekinuto.....

I, da... uskoro ćemo zajedno na vikend.... u Slani Grad....

 

11.10.2012.

.

11.10.2012.

MESSAGE IN A BOTTLE

 

Otvorih jutros tiskano izdanje JL.. i nasmijah se grohotom jednom naslovu.

DESET UVJETA, iz jučerašnjeg linka, postali su točka prijepora. Naime, Njemačka je zaključila da Hrvatska neće ipak biti spremna za prijem u članstvo. Hajd, pretpostavljam da je tako, nemam razloga ne vjerovati njihovoj procjeni. Na koncu, to je njihovo legitimno pravo na mišljenje.

Ali, ono čemu se nasmijah je djetinjast ton naslova članka. Kaže novinar (zaboravih pogledat tko je potpisan kao autor osvrta) "Njemačka nam više nije prijatelj".

Moj jedini mogući zaključak je "neću se više igrati, vrati mi moje krpice!".

~~~~

POLICE - MESSAGE IN A BOTTLE

Danas idem na onu dogovorenu kavu... Nosim poklon. Među slikama i razglednicama moje bake, nalazi se jedna sa datumom 26.10.1929. upućena toj danas 92-godišnjoj ženi. Po boji i vedrini glasa s druge strane žice, zaključujem da je M.A.S. vrlo vitalna žena, puna energije, svježih sjećanja na svih svojih devedesetak godina života, jer se i u prvom telefonskom razgovoru sjetila ne samo moje bake, nego i mog ujaka i prigode kad ga je upoznala kao supruga njene dugogodišnje obiteljske prijateljice.

http://graciasalavida.blogger.ba/arhiva/2012/03/23/3268106

Ne znam kako je ta razglednica završila kod moje bake. Ne znam da li je M.A.S. ikada i vidjela tu razglednicu. Ne znam kakvu će reakciju izazvati sama činjenica da će ta razglednica doći, danas, nepunih 85 godina kasnije, u njene ruke.

Još uvijek me fascinira činjenica da su te razglednice, obiteljske slike, neke od njih i starije od 120 godina preživjele sve te godine, desetak selidbi od Tuzle, preko Skopja, Zagreba, Zemuna, dva rata moje bake plus ovaj naš treći kad su bile u mom posjedu, ....

M.A.S. je preživjela logor, partizane, naš rat....

M.A.S. definitivno ima što za pričati....

 

10.10.2012.

EU PRESUDA - 2

 

Krenuh komentirat, kao odgovor na posljednji komentar kojeg ostavi emsar, al eto razvezah, pa nastade post…
 
Ni ja ne razmišljam, jer jednostavno ne mogu dokučiti kako bih ja u tom "sistemu i sustavu" živjela, znam da ću raditi, bez obzira što, bit će to, sigurna sam, na kompjutoru, neke moje plinifikacije i slično.... ali, .... ali.... žalosno je, ali zaista, da EU na nama vježba svoju "demokraciju".
 
Naime, Hrvatska je za svoju iskazanu volju i kandidaturu da bi postala članicom, morala ispoštovati i prihvatiti i provesti kroz život sustava države sve empirijski pozitivne strane uređenih društvenih sistema koji se već nalaze unutar te zajednice. I to podržavam iz prostog razloga da se mlada država poput moje dovede u red nakon jednonoćnog prelaza i promjene društvenog sistema - iz socijalizma u kapitalizam, a bez ikakvih potrebnih predradnji. Na to recimo podsjeća povijest društvenog uređenja Rusije: zahvaljujući Oktobarskoj revoluciji i idejama njenih lidera (Lenjina, Trockog i drugih) preko noći su prešli u socijalizam, tj u uređenje kakvo su sebi zamislili, a preskočili jednostavno fazu industrijske revolucije koju poznaje zapadni svijet.
 
Na to podsjeća i preobrazba društvenog uređenja predratne i poslijeratne Jugoslavije, kada je ta novostvorena država iz poljoprivredne i seljačke države odjednom htjela biti ni manje ni više nego komunistička, po sustavu uređenja, a kapaciteta za to ni stručnog ni tehničkog ni materijalnog nije imala.
 
Hrvatska se, danas, u toj preobrazbi, jednostavno nalazi u fazi najgoreg liberalnog kapitalizma u kojem je jedina i glavna floskula „ko jamio, jamio“. To shvaćam, jer na koncu sve zapadne demokracije su prolazile kroz taj i takav period i on je nužan i iz njega jednostavno treba odrasti, izrasti…. Svjesna sam da legislativu imamo, ali ne i moć i znanje da to isto provedemo, a vrlo često mi se čini da ponekad nemamo ni volje. S druge strane, taj i takav način razmišljanja i sustav ponašanja će trajati tako dugo dok se u našim glavama jednostavno ne izbriše, ne „ispere“ socijalistički način razmišljanja. Pri tom mislim na ljude moje dobi i starije, koji su radili u oba sistema društvenog uređenja i jednostavno je potrebno vrijeme da ljudi shvate da mi taj kapitalistički svijet materijalnog ne poznajemo jer smo ga preskočili. Ne bih da ulazim u Marxov svijet razvoja društvenih uređenja, jer sam podosta toga zaboravila, ali pamtim barem taj dio gdje je komunizam završna faza razvoja društva, a kao takav je teško dostižan i ponekad djeluje vrlo utopističkim koliko god da sam i sama lijevo orijentirana.
 
Ali, iritira me činjenica da ta ista EU na nama, a sutra će to biti i Srbija, i BIH, i Crna Gora, i nadam se Makedonija (pitam se dokad će se tolerirati grčko negiranje imena Makedonija, pitam se gdje su granice njihove paranoje: da li posjedovanje imena, jednog imena, automatski znači i želju za teritorijalnom ekspanzijom? Ili, mogu postaviti i ovako stvari: da li se može shvatiti da i sama Grčka prema toj istoj Makedoniji ima, poput njihovog još jednog istočnog susjeda (ili je barem imala, a ne sjećam se da su se odrekli tih stavova), ima istu želju?)
 
Dakle, pitam se dokad će ta ista EU na nama svima trenirati strogoću? Zašto mi moramo ispoštovati sve što oni požele, a sami u svojim državama nemaju ili ne žele? Počevši od Ustava, pitanje manjina, sastava parlamenta, ljudskih prava i sloboda, tolerancija, jezika, vjerskih sloboda, i tako dalje da ne nabrajam…. Mislim da ne trebam spominjati nedavno uspostavljanje zakonskih ograničenja u vjerskim slobodama u Francuskoj, zabranu izgradnje džamija u Švicarskoj (iako sama Švicarska nije u EU, al eto neka Švicarska bude jedan od primjera zapadnih demokracija o kojima govorim), da ne govorim o maltene 60-godišnjoj korupciji talijanskih vlada, naročito Berlusconijevoj…. Ne znam mogu li naći ijednu državu u kojoj sve to što se nama, trenutno, Hrvatskoj, a uskoro će i ostalim ex-yu državama, izuzev Slovenije jer ona već je u EU, a eto i kod njih je konačno korupcija izašla na svjetlo dana, jednostavno imperativno nameće kao osnovni kriterij za prihvaćanje u jednu novokomponovanu zajednicu koja je stvorena, u začetku radi smirivanja francusko-njemačkih odnosa i teritorijalnih pretenzija oko Alzasa, a onda i proširivana samo zato da bi se stvorio uvjetno rečeno ekonomski pandan SAD-u. Ne bih da ulazim u povijesne razloge i argumente koji su doveli do stvaranja SAD-a, ali uvjerena sam da se taj i takav princip stvaranja (kon)federalne zajednice jednostavno ne može primijeniti na evropske države. Ne zato što je nemoguće, nego zato što se ovdje na malom prostoru nalazi tridesetak država od kojih svaka ponaosob ima svoju povijest, kulturu, tradiciju, baštinu, svijest, predrasude, antagonizme kojih se niti jedna naprosto ne želi odreći (s punim pravom i to podržavam) i naprosto je nemoguće, tj vrlo teško svrstati sve njih (nas) pod zajednički nazivnik, jer poštujem pravo svake od njih na njihov integritet kao zajednice. Graditi zajednicu država samo na financijsko-investicijskom polju je, uvjerena sam, vrlo teško, ako ne i neodrživo. Nisam uvjerena da je moguće postići toliki kompromis, koliko god da sam svjesna da jedino novac povezuje svijet.
 
Pitam se otkuda im pravo da nam dirigiraju do kad se mora raditi (kad bi to bilo jedino pitanje, onda bih priznala da sam u krivom), koja je to dobna granica za mirovinu? Kad tako pogledam, štošta mi bude jasno i samo s tog aspekta možda mogu razumijeti stav grčkih građana spram zahtjeva Unije, iako ne osporavam pravo, obaveze i odgovornost koju su sami Grci svjesno zanemarivali tokom desetljeća…. Na koncu, zar nismo svi mi oduvijek imali uzrečicu „dužan k'o Grčka“….. Eto, uzrečica dobila svoju novu prigodu da se dokaže kao istinitom ili kao povijesnom činjenicom.
 
Dakle, da rezimiram, poštujem iskustvo i povijest zapadnih demokracija, poštujem njihovo pravo da nas nauče misliti i raditi u novom sustavu vrijednosti, ali ne prihvaćam da mi se njihova licemjernost nameće imperativno i obligatorno.
 
Poštujem autoritete ali ne i njihovo nametanje. Želim da mi se (nama) dopusti da sami dođemo do zaključka da je iskustvo svih tih zajednica poželjno, da sami iz njih učimo, poštujem i njihovu, EU volju da nam pokažu pravi put, ali ne i da mi se diktira kako ću i šta ću raditi, samo zato što su oni sve to već prošli prije 150 i više godina.
 
Jednostavno nikada nisam niti neću prihvaćati nečiju licemjernost i dvoličnost kao moralnu vertikalu.
 
Kao jedan od argumenata za moje ovdje izrečeno mišljenje i stavove, evo i naslova iz današnjeg JL, online izdanje, http://www.jutarnji.hr/-spremili-smo-mjere-protiv-vas-ako-ne-ispunite-nase-zahtjeve-/1059003/
 
 "... U EU ne kriju da strogi nadzor drže do kraja i zbog kredibiliteta cijelog procesa jer će se primjer Hrvatske koristiti dalje kao presedan u proširenju i na druge države...."
 
09.10.2012.

EU PRESUDA

 

Davne, davne 1984 godine kad sam počela radit, sretna što sam upala u žrvanj kolotečine, puna optimizma što mi je sudbina odredila, na koncu ne samo meni nego svima, da svaki dan iznova moram ustajat u neka polupristojna doba da provedem osam sati u jednoj te istoj prostoriji, još sretnije zaključih kako ću morat radit do 2014... jer kao, tada ću ispunit uvjete za prijevremenu mirovinu....

Prošle godine ostadoh bez posla, bila na burzi nešto malo manje od pet mjeseci.... radila i u restoranu... u knjižicu mi upisano dvadeset jedan dan restorana..... U cijelom tom periodu jedino je postojala gorčina, razočaranost, suze, tuga, beznađe, jer u mojim godinama ostat bez posla, znači da si doživotno obilježen s tri stvari: dob, broj grudnjaka, broj minice. Ništa drugo nije važno. Ni škola, ni  obrazovanje, ni stručnost, ni znanje, ni kvalitet, ni sprema, .... Nakon što mi je upisan tih 21 dan, vijest da sam 21 dan bliže penziji javih mojoj maloj obitelji, koja je ničim izazvana zaključila da već jesam u penziji ....

Danas, evo dvije godine do tog mog prvobitno zadanog roka, promijenio se zakon jedno sedam puta, firmu sam promijenila pet ili šest puta..... čak sam i državu promijenila.... i gdje sam? Još moram radit makar 12 godina.... 12 godina manje 21 dan ... trenutno važi zakon da se mora radit do 65 godine starosti i valjda 40 godina staža.. taman ja tu dođem nekako....

Kad evo osvane vijest, uđemo li u EU, kao što je rečeno za početak jula iduće godine, Bruxelles traži da radimo do 67 godine starosti....

Nastave li ovako mjenjat te granice, ispast će da će sa mojih 65 godina starosti, granica za odlazak u penziju biti 75... što drugim riječima znači "radit doživotno". To znači i danas jer koliko vidim malo njih se "usrećilo" svojim penzijama....

Srećom, imam neki suludi plan da i u penziji radim... šta god to bilo.. jednostavno se ne vidim u penziji pa da mirujem kući.... propeler u mojoj cjenjenoj vjerojatno ne bi izdržao ni dana....

 

08.10.2012.

JEDNA LJUBAVNA

07.10.2012.

CON LA PIOGGIA....

 

Se canterai
Nella notte che non passa mai
Ti bacero
Sono belle le labbra che ridono

Se piovera
Con la pioggia anche il grano verra
Ti trovero
Ripescando la felicita.

Guarda lassu
La luna e tutta bianca e il cielo e tutto blu
E se anche tu ci sarai
Sara facile tutto vedrai
Ce la faro
Con la forza che ti rubero

E torneremo
A camminare per la via
E ogni stagione riavra la sua poesia.

Se finira
Questa notte di bassa marea
Andremo via
Ripescando la felicita.

Felicita
Andremo via

07.10.2012.

ŠALTER ZA ŽALBE

 

Nedavno mi neko reče da sam izgleda prestala jest....

Kako misliš prestala jest?

Pa nema slika...

Pa jel se ti slikama hraniš?

Da, da,....

Stoga eto slika od jučer, da mi sugovornik, a i ne samo on, ne ostane gladan ...

Juniorkina ideja.... neka vrst jambalaye, napunit paprike i onda zapeći u pećnici, ima i druga opcija.... nafinlane paprike stavit da se ohlade sat, dva u frižideru.... treća opcija - pripremiti kao klasične punjene paprike .... sa pireom....

Konačno završih s pekmezom..... grožđe i jabuke......

 

 LARA - I WILL LOVE AGAIN

 

06.10.2012.

LJUDI DVADESETOG STOLJEĆA.....

 

Radio Zagreb je svojedobno imao jedinstvenu emisiju koju je vodio Aris Angelis, LJUDI DVADESETOG STOLJEĆA, koju sam obožavala slušati. Sugovornici su bili ljudi koji su imali dvadeseto stoljeće u malom prstu, koji su bili sudionici stvaranja svakog zasebnog trenutka.

Pričali su priče iz svoje mladosti, iz svog života, o običajima, o navikama, o tradiciji, o susretima.....

I ja jučer razgovarah s jednom osobom koja je zaslužila da je se čuje......

I dogovorih susret, kavu.... već sad uživam u tim trenucima koji tek slijede.....

Po čemu je posebna? Između ostalog, moja baka je čuvala tu djevojčicu... tu ženu koja se i danas sjeća moje bake i njene Tetke.... znam svima sam već dosadna s tom pričom..... ali Tuzla postaje vrlo važan dio mog života... vrlo važan segment....

Veselim se tom susretu s poviješću..... već sad imam toliko pitanja...... moram ih stavljat na papir, moram doć spremna za taj susret.....

 

05.10.2012.

........

 

Kismet….
 
Predivna riječ….
 
 
 
 
04.10.2012.

BLOGGER.BA GLOBETROTTERS - TREĆI DIO

 

Kroz proteklih mjesec dana stigle još dvije razglednice 

Draga lys1 poslala dvije.... Ho Chi Min City, Vijetnam, i Ginza Tokyo, Japan...

 

lys1 - Ho Chi Min City, Vietnam lys1 - Ginza, Tokyo, Japan
04.10.2012.

ZELENA SI RIJEKA BILA

 

Nedjelja jutro, kao i prethodnog dana, princ i princeza.... doručak, kafa, dogovori, razgovori....

Krenulo s kišom.... taman kad ne treba.... u planu izlet do Jablanice... i mosta......

Sjećanja neka navrla....

Hurmašice me dočekale, zahvaljujući mojoj domaćici koja zna šta volim..... U Konjicu, na mostu, ostala sam zaprepašćena Neretvom..... skoro da je i nema, doslovce može se prehodat s jedne na drugu stranu ....  Putem pratim njeno korito..... ono što u proljeće bilo pod vodom, sada je suho, ko Sahara.... baš poput prave pustinje.....

Srušeni most je na mjestu..... produžismo do Zdrave vode.... i pečenja...

Povratak ..... Sarajevo i Zagreb zovu.... a meni opet olovne noge..... i opet ne krenuh kako sam planirala.... ostadoh duže.....

S idejom i obećanjem samoj sebi.....

K'o gastarbajter odoh za moj rodni grad, da se čim prije vratim....

 

 ZDRAVKO - ZELENA SI RIJEKA BILA

 

03.10.2012.

OD BACHA DO SEVDAHA

 

HALID - MILJACKA

 

Subota je bila dan blogera….. Veće i ljepše druženje nisam imala..... Nas desetak..... Kave, priče, smijeh, pokloni, ćevapi, limunade, obećane tufahije, matematički zadaci, rasprava o engleskom jeziku i Shakespearovom fondu riječi…… o kradljivcima, o Mariu i Lari, dotakli se i izbora.....

I opet kuća sevdaha…. Zar može drugačije?
 
Tko razumije, shvatit će......
 
Umalo osnovasmo i stranku…. Ali odustali jer ne bi bili dvjestota stranka… nema smisla…. Lakše je pamtit dvjesto nego stodevedesetdevet…
 
Prošetah do Vijećnice..... Uslikah ovu prelijepu zgradu.... Njene boje, poput aureole, svjetle u ionako osunčanom Sarajevu... Na ponos gradu.... Da, nikad neće biti ista, s njom je štošta otišlo u povijest... njeno bogatstvo, njena riznica koja je onako grešno, zločinački, uništena, nepovratno je izgubljena, ali ... zasjala je svojim sjajem, svojom ljepotom arhitekture, bojama, idejom koja se ničime ne može zatrti, kulturnom baštinom koju je i onakva ranjena nosila i simbolizirala grad i ljude koji su je životom čuvali, branili i obranili... Sjetih se i Vedrana Smailovića i njegovog violončela.... sjetih se i Joan Baez koja je šetala ovom čaršijom pronoseći svijest o gradu i njegovoj borbi za život.... sjetih se i jula 2008, kada dotrčah s koncerta održanog dan ranije u Zagrebu i njenog nastupa na Baščaršijskim noćima, koncerta održanog nasuprot Vijećnice, tada obučenoj u pidžamu... sjetih se i sjećanja tuge koje je tada i ona sama podijelila i na press konferenciji održanoj u hotelu Saraj, a i na samom koncertu....
 
I taman kad pomislih da je dan gotov…. Zazvoni telefon…. Hajd pričekaj, obećao sam ti, dolazim….
 
Imam pola sata ..... Krenuh prema Sebilju, pored Čaršijske džamije, do Begove džamije, prošetam dvorištem, razne misli mi krenuše glavom.... skrenem prema Imaretu.... pa do medrese…. Aukcijska prodaja knjiga…. Od ponuđene gomile naslova, uzela bih isto takvu jednu gomilu…. Ali imam osnovni problem….. Investicijski fond nije uopće imao predviđen budžet, ali uzeh jednu…..
 
Abdulah Sidran…. I  „Otkup sirove kože“…. Moje kulturno uzdizanje počelo je s poklonom .... „Nedorečena“, … „Kokoška“ … i eto na kraju Sidran…
 
Dođi do Sebilja, zazvoni telefon….. izađoh iz Medrese…. Iskoristih priliku da ispitam Svjetskog Putnika za papirologiju, itinerar, i svašta nešta za put kojeg planiram…. Kondicije imam, ali svejedno put o kojem razmišljam je velik zalogaj…. Potrebne su opsežne pripreme…. Treba napravit dobar plan…. zamolih ga da sudjeluje u planiranju.... zna on sve šta treba, nisam tabula rasa, al eto da iskoristim ponuđeno .....
 
Prođoh ponovo pored Vijećnice... svjetlima obasjane..... predivne u predzadnjoj septembarskoj, sarajevskoj noći..... Osjetih sjetu, ponos, tugu, radost, .... vrtlog osjećaja još od čaršije i džamije.....
 
Jedan predivan dan je, čini mi se, gotov.... Barem ja jesam… Protrčah kroz tuš i zaronim u carstvo snova … samo što je otkucalo deset…. Ne pamtim kad sam tako rano legla…..Treba se obnovit… nedjelja je na redu, povratak za Zagreb, ali prije toga još jedan izlet….
 
Ima li kraja mojim željama? Mislim da nema…. Izvor je nepresušan…. Tema ista…. i opet ... tko razumije, shvatit će...
 
 
03.10.2012.

MUŠKARAC U MOM KREVETU

 

Dođoh konačno kući. Uživah u razgovoru s domaćicom i kasnoj večeri....
 
Ni ne primjetih da je vrijeme ubrzalo.....  pola dva…
 
Zaspala sam maltene u letu, doslovce ko klada…. Dan je bio predug…
 
Ali je buđenje bilo prekrasno…. S vrata zalet i pravo meni u zagrljaj da me poljubi ….
 
Ležali smo i razgovarali, smijali se, planirali….
 
Već odavno nisam imala ljepše buđenje…..
 
 
02.10.2012.

KOKOŠKA

 

Zakasnih u grad…. Zakasnih na predstavu…. Zamolih da me usprkos svemu puste… jer to je moj najdraži BIH glumac… kako mogu propustiti? Zbog njega (i ne samo njega) dotrčah iz Zagreba...
 
Scena… krevet, stolice, stolić, boce, čaše, … haljine, grudnjaci, kozmetika….. i njih dvije…. Od tuda ja krenuh… uvod i zaplet, iako preskočih, shvatih i brzo povezah konce…
 
Znala sam šta i kako … još od pripreme predstave, još od proba…. Vidjela sam slike, vidjela sam i kritike… ništa to nije značilo sve do trena dok nisam vidjela nju… njega…. Nju…. Njih dvije, njih dvojicu, … i Kokošku…
 
Kad god da ga gledam, u čemu god da ga gledam, bilo dječja bilo ozbiljna uloga… bilo film, bilo predstava…. Iznova se zaljubim u mog najdražeg glumca….
 
Nisam neki ekspert, ni slučajno… ali, ovoliku moć pretvorbe, ovoliki talent, ovoliku sposobnost odavno ne vidjeh…
 
Predstava? Treba pogledati…. Zbog izvrsne glume, zbog komunikacije s publikom, zbog glumaca…
 
Zbog mogućnosti uvida u svijet na daskama koje život znače, i s ove i s one strane…. Zbog života koji je, kakav god da imali, jedna velika predstava….. zbog spoznaje o životu, zbog spoznaje da smo svi mi isti, s istim problemima… zbog spoznaje da profesija ne čini čovjeka…. Ali da čovjek čini profesiju….
 
Razveselih se Saninu i Mariu, Mirzi, Darku i Alenu…. Razveselih se pozorištu, razveselih se sarajevskoj školi glume, ….
 
Poslije predstave provedoh vrijeme sa mojim glumcima…
 
I po prvi put se vozih u Adonisovom autu……
 
Kakav Adonis, takav i auto…. Bijah opomenuta što ne pohvalih auto od prve… ali zato ne zaboravih da dam kompliment kakav Adonis i njegov auto i zaslužuju…..
 
Dan ni izbliza nije bio gotov....
 
01.10.2012.

MIRIS DUŠE

 

Pozvah se na kavu. Zahvaljujući onom bujrumu koji je svaki put izrečen kad smo bile u kontaktu. Kao ne treba mi dvaput reć. Pomalo gotovanski…. Od mene. Možda.
 
Uglavnom, ja došla. Uplovila ponovo u lagunu. Pozvonih. I dočeka me osmijeh i radost i dragost. S balkona progovara glas, „đes bona“, „tu sam, eto me“.
 
Otvore se vrata i još ljepši osmijeh me dočeka. I zagrljaj. Pade molba „zakuhaj nam“. A onda prvo pitanje. Usječe mi se to pitanje. Često mi ga postavljaju. Znam i ne znam odgovor.
 
„Otkud Sarajevo? Zašto Sarajevo?“
 
Odgovorih kako najbolje znam. I opet, po ko zna koji put, kažem sve i ostanem u tom vrtlogu neznanja. Zašto? Zaista, zašto?
 
Koliko god puta da izgovorim te iste riječi, one ne mogu opisati ono u duši, ono što ispunja kad se otvori prvi pogled. Potrebna mi je samo stolica, ne krivo, ne stolica, nego mjesto da sjednem i na miru promatram krovove, zgrade, ulice, mezarja, minarete, zvonike… ne treba m ništa drugo…
 
Kafa je bila brzinska, ali ne i razgovor… pokrismo sve teme i kao uvijek, završimo na jednoj….uvijek istoj….o virusima….o mirisu duše…
 
Zahvalih, najavih se ponovo, i odjurih… Rekoše mi noćas, k'o vjetar….
 
Da, vjerojatno jesam, jer magnet radi… magnet zove, magnet privlači…. Neporecivo i nepobjedivo, neodoljivo i nestvarno…. Sve, ali centar magnetskih sila je jači od svega…
 
01.10.2012.

GRAD OD PESKA

 

Koračam ulicama našeg grada
Brojim kocke, opuške, papiriće
Nema razlike, isto kao nekad
Zavirim iza svakog ugla, iza svakog kamena
Sve mislim vidim te,
Sve mislim nalazim te
Napravim jedan, pa drugi krug
Sve mislim sad ćeš iza ovog ugla
Sve mislim sad ćeš me dozivat
Sve je isto, i ništa nije isto,
Slike se redaju, pratim ih sporim
Dugim koracima, pa potrčim da ih dostignem
Da ih zaledim u vječnosti sjećanja, na
Dan kad sam te posebno voljela i ljubila
Znam, prazan je grad, a ti, kao i uvijek
Dođeš onda kad ne treba i
Opet mi porušiš sve što sagradih
I opet me vratiš na početak
Labirinta govoreći sve što želim čuti
 
Znaš, znam da prazan je grad,
A meni, ostaje mi samo bezdan…
 

ĐORĐE - BEZDAN

 

 


ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1018736