WALTER, UDAJA, ..... GROUNDHOG DAY
Prvi pogled iza onog zavoja me uvijek opčini. Sve razmišljam s koje strane da stanem i gledam i uživam u pogledu..... Večer provedoh s mojom domaćicom.
Odmorena i naspavana. Četvrtak je počeo dogovorenom kavom. Vratničke kapije i Bijela tabija. Uslikavanje i razgledavanje. Sa svih strana. Pogled na grad. I sjećanje na zadnje scene filma. "Das ist Walter". Ne znam ima li krova kojeg nisam pogledala. Beskrajno sam uživala u pogledima koji se pružaju sa Bijele tabije.
Klepe. I šopska salata. Treba li opisivati zadovoljstvo? Slike iznova imaju više od hiljadu riječi.
Produžismo na drugi kraj grada. Butmir. Tunel. Sama pomisao na sve ono što tunel predstavlja je dovoljno inspirativna i impresivna. Upisah se u knjigu utisaka.
E, da. Umalo se udah. Na licu mjesta. Odustadoh od samog čina jer gospodin nije imao ono potrebno. Ono što sam pitala prije par mjeseci. Za one zaboravne, tražila sam nekog iz BIH da me ženi. Samo zbog papira.
Potencijalni mladoženja: "Where are you from?"
Ja, potencijalna mlada: "Zagreb, Croatia. You?"
Opet on: "Kuwait"
Ja: "Do you have any oil?" Na to moje pitanje, on krene rukom u džep, prazan, naravno. Smije se i pokretom odgovara "Not on me". Ali ja ne čekam njegov odgovor, već nastavljam "Will you marry me?"
Žena s njim, zbunjeno gleda, možda razumije engleski, možda ne. On se smije, ja se smijem, izgovaram "just kidding", i sa smijehom odlazim i ispričavam se za spontanost i impulsivnost.
Bloger, moj domaćin, u tom trenu, raspada se od smijeha. A i ja, apsolutno svjesna koliko ulava (to vam je na makedonskom, naučih tu riječ od mog James Deana prije dva mjeseca, a znači šašava, blesava) mogu biti.
Šetnju Šeherom završismo kavom na Mojmilu. Provela sam beskrajno lijep dan i evo da se još jednom zahvalim dragom blogeru na druženju, strpljenju i nadasve vremenu koje mi je posvetio.
Produžih za Importane. Tu imam dogovorenu kavu. Putem dogovorih i druženje u večernjim satima.
Toliko toga sam vidjela, prošla, a dan i dešavanja nisu ni blizu gotova. No ja to u tom trenu nisam ni mogla znati.
BERIN BUTUROVIC - JEL SARAJEVO GDJE JE NEKAD BILO
