Na današnji dan, 1943, osuđeni su na smrt i ubijeni giljotinom Sophie Scholl, Hans Scholl, Christoph Probst, članovi “Bijele ruže”, antinacističke organizacije u Münchenu.

Posljednje riječi Sophie Scholl:

“How can we expect righteousness to prevail when there is hardly anyone willing to give himself up individually to a righteous cause? Such a fine, sunny day, and I have to go, but what does my death matter, if through us, thousands of people are awakened and stirred to action?”

Nekom čudnom, kozmički čudnom koincidencijom odlučih danas pogledati film, snimljen 2005, o posljednjim danima Sophie Scholl i tek po gledanju filma pročitah o Scholl Siblings.

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. tramvajsexualac

    Gledao sam i ja taj film nedavno. I na početku čitanja posta kontam, pa ima onaj film na ovu temu. 😀

Komentariši