30.08.2008.

MEMORIES

 

 

 

RIP, Lady Di

30.08.2008.

RIBNJAK

Jedan tipicno skolski dan....

Ustajanje u pola sedam, dorucak? mozda..., odlazak na autobus u 7, autobus, tramvaj, pa opet autobus, dolazak pred zgradu nesto prije 8, ulazak, pocetak nastave, .... Nakon brdo sati, zvoni zadnje zvono, skupljanje ispred skole, dogovor u koji od kafica na pice, Fortuna, Papagaj, ili samo setnja kroz Ribnjak, do Trga, odlazak na Kaptol, mozda Mrkva? Na fakultetu to je bio popularni Match Ball,.... Susret s deckom, pred ulazom u Ribnjak, Zrnjevac, Maksimir, ..... kako koji put,... vrijeme je uvijek prebrzo prolazilo.....

Park Ribnjak, oduvijek nesto posebno..... ili kad prolazim kroz njega, ili kad slusam Platterse, obuzima me jedan toliko topli osjecaj, da ne prestajem misliti na taj park, .. sjecanja su usprkos tolikim proteklim godinama toliko svjeza..... i osebujna, bogata mirisima cvijeca u parku, drveca koje lista, djece koja se igraju na igralistu,.... znala sam napamet svaku stazu,.. .. pamtim samo proljeca, budjenje zivota, voda, sunce, svitanja, cik zore, svjezina ranog jutra, rosa..... to su oduvijek bili moji trenuci, ....

Ne znam zasto ne pamtim jeseni, a setali smo parkovima, veceri smo provodili u dugim, dugim setnjama... I proljeca i jeseni smo provodili u setnji, a opet... ne pamtim jeseni.... Volim ja jesen i njene prekrasne boje, volim smiraj prirode, volim mir, tisinu, .... cak stavise, danas kad putujem toliko, trazim upravo to, tisinu, smiraj, spokoj, mir ...  da mogu uzivati...

Obozavam gromoglasnu tisinu neiskvarene prirode.... i sum vode,... koja se slijeva sa vrhova okolnih planina.... tu se najbolje odmorim, tu konacno mogu disati, ..... Mogu se prepustiti svojim tugama, radostima, nadama, snovima, sanjarenjima, zeljama, ljubavima....  obnovim baterije, nadjem snagu za povratak u stvarnost....  i za nove bliske susrete s okrutnim svijetom oko mene..

Opet sam cula Platterse, na nekoj od radio stanica, ...... samo sto sad Ribnjakom setam sama, .... sa svojim mislima, upucenim raznim ljudima, koji mi ovog trena ispunjavaju zivot, i vrijeme i proslost, i buducnost....

...Por un poco de tu amor.
Por un beso, nada mas ....

29.08.2008.

PROMJENA

Otkad znam za sebe, ganjam loptu.... svih velicina.... dobro ne bas i golf lopticu, ali ...

Dakle, pocelo je s deckima u ulici, i mi djevojcice u ulici smo igrale s njima, nogomet, kosarka, u skoli, kosarka, rukomet, stolni tenis, odbojka,.... kroz gimnaziju i fakultet, takodjer, vratila se i nogometu,.... pocela sam i radit, i jos uvijek sam se bavila sportom, trcala za loptom....

Naravno, sportske novosti svaki dan, godinama, necu rec desetljecima, tv-prijenosi nisu mogli bez mene. Znalo se da kad je utakmica, bilo kojeg sporta, da sam ja pred televizorom. Svjetska prvenstva, evropska, Olimpijade, Lige prvaka, nogomet, kosarka, rukomet, odbojka, nista nije moglo proci bez mene. Znala sam rezultate, strijelce, minute u kojima se dogadjalo nesto vazno.

Samo sam dvije manifestacije propustila, jer su mi drugi bili "krivi". Zimsku olimpijadu u Sarajevu nisam pratila cjelovito jer sam bas tih dana pocela radit. Olimpijske igre u Barceloni 1992, pogledala otvaranje, bila zalosna sto Freddie nije mogao pjevati, i.... to vece odjurila u rodiliste..... Vratila se tek nakon sto je Olimpijada gotovo zavrsila.

Ove godine evropsko prvenstvo u nogometu, Olimpijske igre, atletski mitinzi... sve je proslo bez mene.... i gle ostala sam ziva!

Da budem iskrena, nisam ni bila zainteresirana gledati i pratiti.... Svi koji me znaju, ne vjeruju da sam bila u stanju okrenuti glavu, svjesno okrenuti glavu i ne gledati i ne pratiti ono sto sam desetljecima pratila.

Otkud promjena? To bi i ja voljela znati... 

Sta sam radila za to vrijeme? Bila s ljudima, putovala.... izgleda apsolutno dovoljan razlog da se maknem....

28.08.2008.

JOS JEDNA LEKCIJA

 

Upravo saznah novih nekoliko stvari o ljudima.... Sve se svodi na cinjenicu da postoje dvije vrste ljudi: oni koji iskoristavaju i oni koji bivaju iskoristeni..... Oni koji iskoristavaju, ne vjerujem da znaju bit prijatelji, a ovi koji bivaju iskoristeni, osim sto znaju bit prijatelji, najcesce su i glupi .... Jer ne vide da ih ovi prvi iskoristavaju...

Po ne znam koji put, nasla sam se u skupini ovih koji bivaju iskoristeni....  I sama spoznaja da to nisam uocila prije, bolna je,.... jer mislila sam da mogu procijenit ljude.

Uglavnom i mogu, vrlo cesto i vrlo dobro, ali promaklo mi je ovaj put, .... gledajuci siroku sliku, nisam obracala paznju na detalje, a ukazivano mi je na to... al eto nisam obracala paznju, mozda nisam htjela vjerovati....  pa ispada da se ne smijem zaliti.....

U svakom slucaju, jos jedna lekcija iz medjuljudskih odnosa....

 

Ali, ipak

Evo, vec sam tjedan dana kuci, i jos uvijek sam duhom na raznim mjestima koje sam obisla posljednjih tjedana....
Uzivam gledajuci slike, fotografije svih tih mjesta koje sam obisla, i sve slike su mi jos uvijek zive u glavi....
ljudi s kojima sam bila, dogadjaji, sale, zafrkancije, smijeh, razgovori, kilometri.... kilometri se jos uvijek vrte u glavi, put kroz prekrasnu prirodu raznih zemalja ex-drzave, Albanija, kao drzava mozda i otkrice nakon svega, iako dok si za volanom ne mozes puno gledat okolo naokolo, ali ostaje spoznaja da sam prosla kroz nju... Ni u snu se tome nisam nadala...al eto sve je moguce.. hahaha

Tesko mi se prihvatit posla, tjesim samu sebe da sam kao jos na godisnjem....
U stvarnost me vraca pogled na kalendar, skola uskoro pocinje, Ksenija je dobila novu gitaru, dugo sam je obecavala, dugo smo je i trazili, a na koncu izgleda kupili zadnju u Hrvatskoj....

I zaista kad pogledam kalendar, ova godina je sva u znaku putovanja... krenula sam rano, vec u veljaci, napravila tisuce kilometara,

I najljepse od svega, upoznala sam more ljudi, stekla sam nove poznanike, prijatelje, tome se najvise veselim...

jer prijateljstvo je jedino sto vrijedi i ostaje....

28.08.2008.

VRIJEME LJUBAVI

Irena Vrkljan  -  Vrijeme ljubavi



Kad prodje ova neobicna mjesecina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
plasljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja zivi od topline
moje ruke, i jos me osvaja,
sitnim koracima priblizava nebo
mojim otvorenim ocima,
kad prodje ovo sporo i tesko ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kise,
kada sve prodje,
pretvorit cu se u zrna pijeska sto ga nosi vjetar
prema sredistu usamljene zvijezde
bit cu voda koja ispire sljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit cu prazan trg sa sjenom necijih stopa
stablo obraslo sutljivim brsljanom sto vene,
samo sjecanje na samu sebe,
u casu umiranja,
jednostavna rijec zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
pokusaj smijeska koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni prozivjeti.

27.08.2008.

ZA MALO TVOJE LJUBAVI

Ulovila me neka ceznja.....

za malo tvoje ljubavi...... samo to....

 

JULIO - POR UN POCO DE TU AMOR

Nunca pude imaginar que por un beso
Tu llegaras a cambiar asi en mi vida
Conocerte trastornó mi pensamiento
Y yo apenas lo creia.

No he podido descansar con tu recuerdo
Y me encuentro solo en mi melancolia
El creer que soy aun parte de tus sueños
Me devuelve a alegria.

Por un poco de tu amor
Por un trozo de tu vida
La mia entera yo te la daria
Solo a ti
Por un poco de tu amor.

Por un beso, nada mas
Por un roce de tu boca
Cualquier felicidad seria poca
Por tener
Solo un poco de tu amor.

Aunque sé que no me quedan esperanzas
Es bonito imaginar como seria
Si me dieras ese amor que me hace falta
Para consolar mi herida.

Necesito para continuar viviendo
Engañar mi corazón con la mentira
De pensar que soy el dueño de tus besos
Y que tengo tus caricias

Por un poco de tu amor
Por un trozo de tu vida
La mia entera yo te la daria
Solo a ti
Por un poco de tu amor

Por un beso nada mas
Por un roce de tu boca
Cualquier felicidades seria poca
Por tener
Solo un poco de tu amor.

26.08.2008.

DE LA VUELTA

DE LA VUELTA  - MARK ANTHONY

Que te olvidaste de m? Que se ha escapado el amor
Por el portal del ast?o
Que te dice el coraz?n
Que hallar?s en otros brazos
Lo que no hallaste en los m?os
Que es la rutina tal vez
Y necesitas vivir
Para aprender a querer
Y no comprendes mi bien
Que no basta con la piel
Para llenar el vac?o
Da la vuelta y vete ya
Hoy te doy la libertad
De volar a donde quieras
Alg?n d?a t? ver?s
Que dif?cil es hallar
Quien te d? su vida entera
Y mientras tanto mi amor
Yo guardar? mi tristeza
Todo este amor de verdad
Que no tiene otro lugar
Que tu coraz?n y el m?o
Da la vuelta y vete ya
Si e pide el coraz?n
Una nueva ilusi?n y vete ya
Y que se vaya contigo este amor
Da la vuelta y vete ya
Que yo s? muy bien
que muy pronto t? me vas a extra?ar
Vete ya, vete ya, vete ya, donde quieras
Te doy la libertad
Si no me quieres
T? te lo pierdes
Amor que te vaya bien
Si te olvidaste de mi
Vete, yo no te vot? T? ver?s que es dif?cil hallar
Quien te d? su vida entera
Y e entregu? el coraz?n
Como lo hize yo, como lo hize yo
Sigue tu camino,
que no hay la vuelta contigo
Da la vuelta y vete,
t? no me convienes
Sigue tu camino
que no hay vuelta contigo
Que te vaya bien mujer, vete
Sigue tu camino
que no hay vuelta contigo, vete
Si no me vas a querer
no hay vuelta contigo
No me atormentes mujer
no hay vuelta contigo, vete
Que poquito a poco yo te olvidar?

 

(You say) that you've forgotten about me
that the love has escaped
through the gateway of boredom
that your heart is telling you
that you'll find in other arms
what you couldn't find in mine

Chorus:
(You say) that it's the routine, perhaps
and that you need to live
to learn how to love
and you don't understand my kindness
'cause sex is not enough
to fill the void

Turn around and leave already
Today I give you freedom
to fly wherever you want
Someday you'll see
how difficult it is to find
someone who'll give his whole life to you

And in the meantime, my love
I'll hold on to this sadness
to all this true love
which only belongs
in your heart and mine

(Repeat Chorus)

Wow!

Turn around and leave already
if your heart is asking for another illusion
and leave already...LEAVE!
and take this love with you
Turn around and leave already
'cause I know fully well
that you're going to miss me real soon
and leave already
LEAVE ALREADY!
LEAVE ALREADY!
LEAVE ALREADY!
wherever you want
I give you freedom

Wow! JOJOMA!

If you don't love me
It's your loss
I wish you well, my love
if you've forgotten about me
Leave! I didn't throw you out

You'll see how difficult it is to find
someone who'll give his whole life to you
and who'll surrender his heart
like I did, like I did

Continue on your way
'cause there ain't no going back with you
Turn around and leave already
You're not suitable for me
Continue on your way
'cause there ain't no going back with you
I wish you well, woman
LEAVE!

Continue on your way
'cause there ain't no going back with you
If you're not going to love me
there's no going back with you
Don't torment me, woman
there's no going back with you
LEAVE!
'cause little by little I will forget you

26.08.2008.

INFERIORNOST

Ovo je da shvatim neke stvari, zasto i kako.... i do kad...

Težnja za superiornošću i osećanje inferiornosti

 

Dva pojma zauzimaju ključno mesto u Adlerovoj teoriji: težnja za superiornošću i osećanje inferiornosti.

Adler je smatrao da postoji jedna motivaciona sila ili težnja koja determiniše ponašanje čoveka. On tu motivacionu silu naziva težnja za superiornošću. Adlerova upotreba ovog termina ima korene u filozofiji Fridriha Ničea, koji govori o volji za moć kao glavnim motivom u životu čoveka. Adler kasnije sve više govori o težnji za superiornošću kao o bolesnoj i neurotičnoj težnji. Uzrok nastanaka ove težnje je osećanje inferiornosti. Drugim rečima, čovek kompenzuje ili prevazilazi osećanje inferiornosti razvijanjem težnje za superiornošću.

Osećanje inferiornosti imaju svi ljudi, u većoj ili manjoj meri. Adler razlikuje dve vrste inferiornosti. Jedna je organska inferiornost. Naime, činjenica je da kod svakog čoveka postoje organi koji su slabije ili jače razvijeni. Takođe, neki ljudi mogu imati bolest, fizičku manu ili nedostatak: srčane smetnje, slabe bubrege ili pluća, dijabetes, astmu, slab vid ili sluh, slabu muskulaturu, razne vrste telesnih deformiteta, urođenu sklonost ka gojaznosti, niskom rastu itd. Prema Adleru, čovek na organsku inferiornost reaguje kompenzacijom i to na sledeći način: inferioran organ ojača, ili postane uvećan, ili osoba psihološki kompenzuje organski problem razvijanjem određene veštine ili određenog tipa ličnosti. Postoji veliki broj ljudi koji uspešno kompenzuju organsku inferiornost. Takođe postoji i određen broj ljudi koji u tome ne uspeju i koji usled toga postaju duboko očajni.

Druga vrsta inferiornosti je psihološka inferiornost, koja je češća od organske. Čovek može biti uveren da je bezvredniji od drugih, koji ga nadmašuju svojim mogućnostima ili postignućima. Npr, neki ljudi su neuspešni u školi ili sportu; neki su odbačeni od društva; neke ljude ismevaju zbog njihovog izgleda. Sa druge strane, osećanje inferiornosti može proizići i iz uzrasta. Tako se dete oseća inferiorno ili manje vredno u odnosu na odrasle. Kao i kod organske inferiornosti, i kod psihološke neke osobe uspešno ostvare kompenzaciju, a neke ne. Razlika između organske i psihološke inferiornosti je u tome što psihološka ne mora odgovarati stvarnosti.

Osoba koju preplavi osećanje inferiornosti može razviti kompleks inferiornosti. Takva osoba postaje stidljiva, plašljiva, nesigurna, neodlučna, pokorna itd. Ona takođe može početi da manipuliše drugim ljudim stalno ponavljajući kako je nesigurna u sebe, kako je u podređenom položaju, kako je manje vredna itd.

Postoji i drugi način na koji ljudi reaguju na inferiornost pored kompenzacije i kompleksa inferiornosti: to je razvijanje kompleksa superiornosti. Pod time se podrazumeva da osoba prikriva osećanje inferiornosti pretvaranjem da je superiorna. Ako je neka osoba bezvredna, jedini način da se oseća vrednom je da kod drugih izazove osećanje bezvrednosti. Dobri primeri za to su hvalisavci, siledžije, ljudi na ne previše važnom položaju i dr. Drastričniji primeri su osobe koje se osećaju moćno nakon izvršenja ubistva, osobe koje vređaju na polnoj, rasnoj, etničkoj, verskoj i drugoj osnovi.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BB%D1%84%D1%80%D0%B5%D0%B4_%D0%90%D0%B4%D0%BB%D0%B5%D1%80

25.08.2008.

UN'EMOZIONE PER SEMPRE

Naslov sve govori.... ljubav ....  i ...un'emozione per sempre...... si, si.... per sempre....

UN'EMOZIONE PER SEMPRE

Vorrei poterti ricordare cosě
con quel sorriso acceso d'amore
come se fosse uscita di colpo lě
un'occhiata di sole
Vorrei poterti ricordare lo sai
come una storia importante davvero
anche se ha mosso il sentimento che hai
solo un canto leggero
sto pensando a parole di addio
dando un dispiacere
ma nel deserto che lasciano dietro
se trovano da bere

Certi amori regalano
un'emozione per sempre
momenti che restano cosě
impressi nella mente
Certi amori ti lasciano
una canzone per sempre
parole che restano cosě
nel cuore della gente

Vorrei poterti dedicare di piů
piů di quel tempo che ti posso dare
ma nel mio mondo non ci sei solo tu
e perciň devo andare
Ci sono mari e ci sono colline
che voglio rivedere
ci sono amici che aspettano ancora me
per giocare insieme

Certi amori regalano
un'emozione per sempre
momenti che restano cosě
impressi nella mente
Certi amori ti lasciano
una canzone per sempre
parole che restano cosě
nel cuore della gente
nel cuore della gente!

Certi amori regalano
un'emozione per sempre
momenti belli che restano cosě
impressi nella mente
di quelli che restano cosě
nel cuore della gente

24.08.2008.

NO NOS MOVERAN

NO NOS MOVERAN

sube a nacer conmigo, hermano
Dame la mano desde la profunda zona de tu dolor diseminado
no volverás del fondo de las rocas
no volverás del tiempo subterráneo
no volverá tu voz endurecida
no volverán tus ojos taladrados
yo vengo a hablar por vuestra boca muerta
a través de la tierra juntad todos los silenciosos labios derramados

y desde el fondo habladme toda esta larga noche
como si estuviera con vosotros anclado
contadme todo, cadena a cadena, eslabón a eslabón, y paso a paso
afilad los cuchillos que guardasteis
ponedlos en mi pecho y en mi mano
como un rio de rayos amarillos
como un rio de tigres enterrados
y dejadme llorar horas ,días, años, edades ciegas, siglos estelares

dadme el silencio, el agua, la esperanza,
dadme la lucha, el hierro, los volcanes
apegadme los cuerpos como imanes
acudid a mis venas y a mi boca
hablad por mis palabras y mi sangre

estribillo: (chorus)

no, no, no nos moveran!no, no nos moverán!
como un árbol firme junto al rio
no nos moverán.

unidos en la lucha, no nos moverán
unidos en la lucha, no nos moverán
como un árbol firme junto al rio
no nos moverán
no,no, no nos moverán! no, no, no nos moverán!
como un árbol firme junto al rio
no nos moverán

unidos en la huelga, no, no, no nos moverán!
unidos en la huelga, no, no, no nos moverán!
como un árbol firme junto al rio
no nos moverán, no nos moverán!


WE SHALL NOT BE MOVED

Well I'm on my way to heaven,
We shall not be moved.
On my way to heaven
We shall not be moved,
Just like a tree that's standing by the water side,
We shall not be moved.

[Chorus:]
We shall not, we shall not be moved.
We shall not, we shall not be moved.
Just like a tree that's standing by the water side
We shall not be moved.

On the road to freedom,

We shall not be moved.
On the road to freedom
We shall not be moved,
Just like a tree that's standing by the water side,
We shall not be moved.

[Chorus]

We're brothers together,
We shall not be moved.
We're brothers together,
We shall not be moved.
Just like a tree that's standing by the water side
We shall not be moved.

[Chorus]

We shall not, we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's planted by the water
We shall not be moved

We're young and old together, we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's planted by the water
We shall not be moved

CHORUS

We're women and men together, we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's planted by the water
We shall not be moved

CHORUS

here's the city and country together, we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's standing by the water
We shall not be moved

We're black and white together we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's standing by the water
We shall not be moved

yes, straight and gay together we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's planted by the water
We shall not be moved

well, it's no nukes is good nukes we shall not be moved, (2x)
Just like a tree that's planted by the water
We shall not be moved

23.08.2008.

NA KRILIMA OVOG LJETA

Gledajuci wikipediju, ustanovila sam da se 15. kolovoza ili augusta, kako kome pase, u Egiptu slavi Dan Nila, datum kao stvoren za jednu surprise party...  U potpunosti je uspjela, to me strasno veselilo... nakon tjedana i tjedana organizacije i ogromnog napora ulozenog da slavljenica ne dozna sta joj se sprema..... ne samo mog napora, nego i svih njenih prijatelja, koji su cim sam natuknula tako nesto, objerucke prihvatili...  I Tisina i Justika su o tome pisale.... pa koga interesiraju detalji.....

Ali do mjesta proslave je trebalo doc.... novi kilometri... Cavtat - Sarajevo, bas i nije neka duzina, odvezla sam ja i duze ture... Prva stanica je bila Mostar, desetljecima nisam bila u tom gradu, tu sam docekala i prijatelja Ozzieja, pojeli mostarske cevape, prosli mostom, uslikavali se, snimali most, grad, i krenuli put Sarajeva gdje nas je cekala Justika....

Vozeci se uz Neretvu i Jablanicko jezero, sjetila sam se opet proslosti, relativno bliske, relativno daleke, Bitka na Neretvi, 1943, poznato rusenje mosta, i samo sto sam to pomislila, izrekla recenicu, "Tu mora da je negdje taj most", osvanuo je s moje desne strane, ugibaliste se stvorilo ko naruceno, stala, izasli pogledat most, i uocila tamo dole, pristupni put... Meni ne treba dvaput.... sjeli odma u auto, i spustili se dole do benzinske, parkirali, Ozzie i ja izasli, snimali, slikali, setali, pricali, prepricavali, i zgrada muzeja je tu, i kao naruceno za nas, ulazna vrata su bila otvorena... Usli smo, i pronasli kustosa, koji se ispricavao sto nesto radi, sto muzej ne radi, ali za nas ce otvoriti... skinuo je brave, otvorio glavnu dvoranu, i stao pricati.. Izgleda da je jedva docekao da se neko stvorio tog dana... na kraju, to je njegov drugi dom, on tu radi, svakodnevno, tjednima, mjesecima, godinama... BIla sam totalno impresionirana povijescu tog mosta, te rijeke, onoga sto ona predstavlja, sto je predstavljala stotinama generacija poslijeratnih godina.....

Tomislava nas je cekala, morali smo pozuriti.... Ksenija je poslala poruku, "Pristojno jurimo"... i zaista, ubrzo smo stigli u nas hotel, na samoj Carsiji, mjesto gdje stalno dolazim, cim sam dosla, nisam ni parkirala kako spada, vlasnik me dosao pozdraviti, "Kako ste, Bozena... Jeste li dobro putovali? Udjite, odmorite, na vrijeme ste stigli... " Rekose mi poslije, da je zbog SFF velika guzva, al da ce za mene uvijek biti mjesta, jer sam njihova,.... Jel se moze dobiti ljepsi kompliment?

Tomislava jje dotrcala, zadnje upute sta i kako, proslava pocinje u 21, ulazimo ovako, pa onako, sve je sredjeno, cak su i konobari bili upuceni sta trebaju radit u pojedinim trenucima, kaze "Alma je kuci, mozete malo i na zrak, prosetat....."

Moj prvobitni plan je bio prespavat i vratit se u Cavtat, al negdje tokom jula, shvatila sam da je to nemoguce...... Dan poslije vecere bit ce pun prepricavanja, smjeha, komentara, pa zar sam zamislila to propustit? Nemoguce,..  jos pocetkom augusta sam promjenila rezervaciju na dvije noci... naravno... kako bi se to moglo propustit..... a osim toga, pokazalo se i da mozemo biti dio Sarajevskog Filmskog Festivala, i koncert Zostera, mostarske grupe koju Alma jako voli.... nisam ih ranije slusala, osim onoga sto mi je Alma sama sugerirala, al to vece sam ih zaista s voljom slusala, svidjeli su mi se, ritmovima, tempom, melodijske linije su drugacije, inteersantnije, pravo osvjezenje....

Povratak u Cavtat, puna impresija, srece, zadovoljstva, a na koncu i veselja jer su Alma i Mario sutradan stigli u Cavtat, da se pozdrave sa Ljiljanom, kupanje, igra, smjeh, razgovori...

Ljilja se sjetila mojih "virtualnih" palacinki i jos ujutro je pao dogovor da cu pec te moje poznate palacinke.... Alma, Ljilja, Mario, Marijana, Ena, Ksenija, Tony... uzivali, jeli, a ja pekla i pekla...  Onako siti, izasli van, popili pice, vratili se i razgovarali do vrlo sitnih sati.... legli smo kad su pjetlovi poceli sa skidanjem svojih pidzama...... Alma, Mario i ja.... ujutro, svjezi? hahah, otisli na kavu, pricali i pricali i pricali.. s Mariom se nisam vidjela nesto preko mjesec dana, s Almom provela vikend, ali usprkos tome, nismo prestajali pricat.... da nismo morali natrag, mislim da bi i danas jos sjedili tamo.... pili kavu i pricali.....

Odlazak Alme i Maria iz Cavtata, bio je znak da i ja moram kuci...  Marijana me danima pitala kad i kako da ide kuci, zvala sam je u Zagreb, dodji sa mnom, pa ces autobusom kuci, dugo je bila neodlucna, al na koncu odlucila je da ce poci sa mnom, ... Zaista me razveselila.....  Posljednjih 630-tak kilometara.... Cavtat - Zagreb....

Ispunjeniji godisnji vec davno, davno nisam imala..... za kilometre sam znala, bilo je naporno, al to sam i ocekivala, na to sam se pripremila i psihicki i fiziicki ....  ja volim voziti, obozavam voziti, uzivam.....

Ako je voznja torta, sve ostalo je slag na toj torti...  Ljilja, kao osoba, Alma, njena proslava, susret s Mariom, boravak u svakom od navedenih gradova, Bituse i priroda i disko klub i mir i spokoj, Sarajevo, Cavtat, vjerojatno najsvjetilije tocke, ali bedasto je praviti ranglistu tih gradova, kad mi je u svakom od njih bilo posebno lijepo, svaki od njih je imao svoj poseban trenutak, i nijedan ne zasluzuje da ga spustim na mjesto nize ili uzdignem na mjesto vise....

Ono sto me najvise veseli, postoje slike, snimke svega onoga sto se desavalo, i to ce me drzat  do iduceg godisnjeg...

Da li s istim ljudima?

To bih najvise voljela....

22.08.2008.

KAKO DOCI DO HRVATSKE - NASTAVAK

 

Put prema Skadru prolazi kroz ravnicarsku Albaniju, cesta je sira, brza, ravnija, kraj je razvijeniji sto se ide vise na sjever..... I TIrana, kao glavni glad, ja razvijena, onaj najstrozi centar, ali totalno me izbacilo iz arvnoteze nepostojanje prometnih oznaka, neznanje kud se kreces....   Skadar, nasli lako put za Ulcinj, pisalo je, al smo svejedno pitali na benzinskoj, sad smo vec nasli ljude koji i govore nas domaci, bez obzira koji,... hrvatski, srpski, makedonski, glavno da se razumijemo....

e da, na drugoj pumpi u Tirani, gdje smo pitali za smjer, nasli smo nase momce makedonce , koji nam je na nasem domacem objasnio gdje sta kako, bilo nam je super, culi domacu rijec, hahahaah

Dakle, smjer za Ulcinj, pola na talijanskom pola na domacem, ali uglavnom na talijanskom, ALma bi bila jako ponosna na mene, uspjela sam progovorit talijanski, jer ono moje "parla inglese" nikako nije upalilo,......  kaze ima most, pa preko mosta, ... a most.... eeee, ovako most je zeljezne konstrukcie, pod dascani, ali provozan samo u jednom smjeru, cekali smo deset minuta da se ona strana izreda, a onda smo krenuli mi... duzina negdje oko 250 m, a jedino sto cujes je klap klap klap klap klap klap klap.... i tako unedogled......

Na albansko-crnogorskoj granici, jedino sam morala pokazat onaj papir za auto da je moj... sto mi dade zena pri ulazu u Albaniju,... ona je znala "domaci", pa mi je tumacila sta s tim trebam, ... sada mi ispada apsolutno smjesno i blesavo, kad je ona progovorila, ja je pitam kao , joj fino znaci mozemo na srpskom..... ajmeee , a ja iz Zagreba, pitam nju da li mozemo na srpskom.... umrla sam poslije od smjeha kad sam shvatila sta sam izgovorila hahahahha.... Anyways, na ulazu u Crnu Goru, morala sam autom proc kroz neki suhi bazen, kao rekose tu bi trebala biti voda da "dezinficirana" udjem u Crnu Goru, hahah, vode nigdje, uvalili mi neku vinjetu, zastita okoline i oteli mi 10 eura, neka ih,...

Umorna i iscrpljena, dosla do Ulcinja, Marijana spavala cijelim putenm, po dolasku u Cavtat to ispade spavanje kroz 4 drzave,... U Ulcinu, smo konacno odlucili jesti, jer smo pregladnili... narucili pizzu, ja popila pivo, i duplu kavu..... jer jos sam imala za vozit do Cavtata... Razmisljali smo da prespavamo negdje ako necu moc, al bilo mi glupo.. Dosli do Tivta, i ukrcali se na trajekt do Bijele, da izbjegnemo voznju po BOki Kotorskoj, usteda od nekih 30-tak kilometara...

BIjela, Herceg Novi, i crnogorsko-hrvatska granica..... Ulaz u Hrvatsku podsjetio me na ulaz u Albaniju, silna pitanja postavljena meni zbog Marijane i Jelene, kud idu, zasto idu, kome idu... a ja se bila tjesila da smo drugaciji od onih.... ma nismo nista drugaciji..... izgleda da je jako bitno ko nosi ciji pasos.....  jer .... ma necu o tome... gluposti....mislim nisu gluposti, ali necu o tome.... blesavo mi....

Cavtat... krajnja destinacija..... umorna, iscrpljena, moja Ksenija takodjer, nije oka sklopila cijelim putem, nije joj bilo jednostavno, iako je moja kcer zaista dobar putnik, dobar navigator, dobar mali od kuzine.....

Spavala sam preko deset sati, sto u zadnjih 7-8 mjeseci nikako nije bio slucaj.....mozda samo jednom, sad nedavno kad sam bila na Rabu, spavala sam 13 sati u komadu...

Suncano jutro u Cavtatu... toplo, vruce, miris mora, miris crnogorice, zvukovi galebova, zrikavaca, sum valova, brodoivi, jedrilice, ljudi na plazi, plavo nebo, bez oblaka, miris soli.... bas ko sto GINO PAOLI pjeva SAPORO DI SALE..... jedna od meni omiljenih talijanskih sansona s kraja sezdesetih i pocetka sedamdesetih.... more.... oduvijek me dizalo, relaksiralo, oporavljalo..... moje noge drvene od pustih kilometara....

Ali kilometrima tu nije bio kraj..... ima jos....

21.08.2008.

KAKO DOCI DO HRVATSKE

 

Provela sam dan pokazujuci svoj grad Marijani, prijateljici iz Beograda, s kojom sam provela godisnji odmor, putujuci ovim nasim prostorima.... Poslijepodne otisla je autobusom kuci, a ja ostala sa slikama i videokamerom i mislima na provedeno vrijeme s njom, Jelenom, Ljiljanom, drustvom u BItusama, moje drage prijatelje iz Sarajeva.....

CIjelo poslijepodne gledam te slike i video zapise, i pomalo i polako sredjujem dojmove... to ce jos dugo trajati.... jos dugo cu zivjeti s tim.. i na krilima tih osjecaja.....

Srbija i put prema Skopju... onuda nisam prosla preko 30 godina, isla sam vlakom u Skopje, i dalje autobusom za Grcku, sta god da sam tada upamtila, to danas izgleda apsolutno drugacije....

Skopje, rodni grad moje mame, sve sto sam pamtila, vise nije bilo isto, osim zgrade stare zeljeznicke stanice, stradale u potresu.. Posjetila moju rodicu MIlku, ni s njom se nisam zaista dugo vidjela, cule se jesmo telefonom, ali ne i vidjele...... Prekrasan susret, nakon toliko godina, ... Srela konacno Kristinu, djevojku, profesoricu engleskog i novinarku i slikaricu, posjetila njen stan, uredjen kao mala privatna galerija, prekrasna djevojka ....

Put od Skopja, preko Tetova i Gostivara do Mavrovskog jezera, autocesta, ali gotovo na svakih desetak kilometara placanje cestarine, ispada kao da svako selo ima svog koncesionara... nije neka svota,... pola eura... ili 30 makedonskih denara, al ispada smjesno... na kraju, upitah jel ima jos koja, kao mi idemo za Atenu, pa da znam.... veli covjek nema, to je sve ... ja reko super...

Mavrovsko jezero, prekrasno, prelijepo.... vozeci se pored njega... dosli do hidrocentrale, i tog se trena sjetila svoje osnovne skole i svega sto smo ucili.....  na jednom ugibalistu sjetile se da imamo one nosace zastavica, pa ih postavile na straznje prozore, i nedostatku pravih diplomatskih zastavica, stavile bijele maramice.. kao mi smo diplomacija na godisnjem... gdje god smo dolazile pratio nas je smjeh mjestana kad su nas vidjeli..... ali bilo je i znakova cudjenja, zagrebacka registracija tako daleko i duboko u Makedoniji.... ali nama je bilo lijepo i smjesno hahahhhaha

VIduse, jedno selo koje smo zabunom vidjeli, hahahaha, ja citala i ono sto ne pise, ... uspjela sam natovarenim autom uspeti se serpentinama na 500-tinjak metara uzvisinu, naisli na svadbu, prekinuli im kolo, da bi ustanovili da smo na krivom mjestu,.. e sad se trebalo spustit dole... lakse reci nego uciniti, nije bilo jednostavno, ali uspjela sam,

Bituse, pravo odrediste, docekali nas Vera, Boro, Ljiljana i Tony, ..... otkrila sam mir, tisinu, spokoj, u jednom malom makedonskom planinskom selu, na obroncima planine Korab, oko nas predivni pasnjaci, danas opustjeli, ali predivna priroda, neiskvarena, nezagadjena, pravi melem za nas iz uzurbanih gradova, prepunog ritma i tempa.... otkrili smo lokalni "disko klub", u kojem smo plesali s lokalnom djecom i omladinom, sve po onoj godine nisu vazne, makedonski oro, u nebrojenim verzijama koraka, znam plesati sirtaki, ovo je slicno, brzo sam pohvatala korake, vrlo cesto i grijesila, al ko mari za to.. uzivala sam u zvukovima, u melosu, u tempu, u ritmu, ....  najela sam se pecenih paprika, gotovo da sam samo to i jela, uzivala u lokalnoj hrani, sirevima,... predivno se zabavili na rostilju, u sumi, uz cesmu, iz koje stoljecima curi predivna, hladna planisnka voda, ... uredjeni sifoni i skarpe, ali voda .. izvor zivota.... uzivali u pjesmi, makedonskim narodnim pjesmama, mnoge od njih nikad nisam cula, vecina je sacuvana u videokameri, .... Verka, Glada, Ivan, Ande, ljudi s kojima smo toliko uzivali tih nekoliko dana.... zapisani u kameri, i sjecanju...

Ohird i Ohridsko jezero, na putu za Hrvatsku, odlucili posjetiti Ohridsko jezero, prosetali mjestom, disala sam jezero na kojem nikad nisam bila, bila sam na Dojranskom, jugoistocna Makedonija,

Albanija... ulazak u drzavu o kojoj smo godinama slusali kao najzatvorenijoj evropskoj drzavi, poslije smrti Envera Hodje, doslo je do demokratizacije, ali ..... Policijski aparat i dalje vrlo jak, kompjuterizacija u povojima, pasosi se upisiju s dva prsta u kompjutore, trebalo nam je sat i pol da udjemo u Albaniju, jer makedonska strana je pustala auto po auto, taman brzinom kojom su albanci upisivali pasose u kompjutor... i ne samo to, trazili su me papire od auta, ko je vlasnik, koja registracija, zeleni karton, ajd obavismo to i udjemo.... krenemo.... a tamo jos uvijek bunkeri na svakom koraku, opustjeli, ali tu su, ... u toj pogranicnoj zoni, dugoj nekoliko kilometara, bunkera ko u prici,... Jugoistocna Albanija, nerazvijena, siromasna, ipak polja koliko toliko uredjena, ali ceste su brdske, teren je takav,.... Elbasan, prvi veci grad prije Tirane, i onda uspon na planinu, cesta prilicno dobra, ali voziti po hrbtu planine, a slijeva i zdesna pogled na nizinu.... uspon nije dugacak, ali nikako se pocet spustat,.... i onda kad smo dosli do TIrane, pratila sam, vrlo pametno, hahah, neku njemacku registraciju, kao on ce za Njemacku, a zavrsila gotovo s njim u nekom dvoristu.... nigdje nikakve table, oznake, gdje sam, sta sam, nasli benzinsku i krenulo raspitivanje.... hrvatski, srpski, nikako... engleski jos manje, tek je talijanski proradio.... a onda nam se i jedan albanac smilovao i kazao da ga pratim.... doveo me do kruznog toka gdje je bilo magicno ime DURRES ili DRAC i SKODER ili SKADAR...... sutra nastavak......

 

21.08.2008.

JOS SAM TAMO!

 

Dodjoh kuci, i odma sok na pocetku!

Izgubila sam kljuc od kuceeee!!! hahahahah, gdje i kad pojma nemam... najveci problem kako uci u kucu, a da nista ne razbijem? Provala u vlasitu kucu? Da, uspjela sam, nasla sam nacin, kako da provalim, a da nista ne razbijem, i da niko ne primjeti provalu.... No dobro, to smo rijesili

Dosla sam s puta, napravila 3000 km, obisla gotovo sve drzave bivse nam drzave, i Albaniju.... bila u brojnim gradovima, napraviila brdo slika, brdo video zapisa, bila sa dragim ljudima, bila gost kod drage osobe, prijateljice,  Ljiljane, osobe koja me odusevila svojom jednostavnoscu, prisnoscu, razmisljanjem, idejama, .....

Jedan od najljepsih, ako ne i najljepsi godisnji odmor kojeg sam dozivjela, jer ovaj godisnji planiran je jos od nove godine, kad me Ljiljana pozvala k sebi.... dugo se to cekalo, pa kad je trebalo krenut na put, kao da sam se ispraznila, al vec u Beogradu, gdje sam provela dan, napunili su se akumulatori voljom, veseljem, radoscu sto cu konacno vidjet svoju prijateljicu i uzivat s njom u predstojecim danima... Puno smo toga dozivjeli, radili, provodili se, plesali, pjevali, pili, rostiljali, svega je bilo, cak i plesa, makedonski oro u brojnim verzijama koraka, u jednom "disko klubu", prostorima koji su nekad bili skola, a danas propadaju, jer djece nema....

Bila u Beogradu, Skopju, Bitusi, Ohridu, Elbasanu, TIrani, Skadru,  Ulcinju, Cavtatu, Dubrovniku, Sarajevu, ....

Beskrajno uzivala usprkos svim naporima, jer sam sve odvozila sama,. nakon prekrasno provedenog vikenda u Sarajevu, moji dragi, predragi, Alma i Mario, dosli su do Cavtata, gdje sam i sama bila gost, .... proveli smo predivna dva dana, ....

Kad poslozim sve dojmove, slike, video zapise, imat cu sta pricat, pamtit, jer zaista provela sam predivna dva tjedna.....

18.08.2008.

FAKTOR IZNENADJENJA

Evo me na tren samo... Bila u Sarajevu protekli vikend, za moj dolazak znali su svi moji prijatelji, no dobro skoro svi, za jednu osobu, to je bilo iznenadjenje, pokazalo se potpuno uspjesno... Vikend i jedna vecera koju cu dugo, dugo pamtiti... Surprise party, dugo planiran, i na koncu.. Prekrasan osjecaj zadovoljstva i srece jer znam da sam usrecila meni jako dragu i predivnu osobu...

04.08.2008.

FAJRUNT

 


Daaaa. gotovo! 
Ne pamtim kad sam prije godisnjeg imala cijeli cijelcati dan za sebe, i jednostavno se ne snalazim, potpuno sam ispraznjena, ne znam kud bi sama sa sobom... godinama sam radila do zadnjeg trena, to samo projektanti mogu, haaha, i oni ce me mozda jedini razumjet, daj jos ovo, daj jos ono, jos samo ovo, ....
Ovakovu totalnu ispraznjenost dozivjela sam samo jednom, nakon diplomskog, ono jutro poslije proslave, nema presinga, nema obaveza, nema niceg, pokusavajuci opisat taj osjecaj tada sam bila kazala da je i prazna casa punija od mene.... eto takav osjecaj je bio i danas.....
Ovaj godisnji planira se od nove godine, osam mjeseci veselja, radosti, iscekivanja, i sad kad je tu ja sam totalno prazna.... kojeg li apsurda...
Sutra krecem... skupljam posljednje stvari, razmisljam sta mi jos fali, sta ce mi trebat, sta mi moze trebat.... 
Krajnja destinacija? Beograd, Skopje, Mavrovsko jezero, negdje uz put i Visegrad, Gorazde, Dubrovnik, Cavtat,  u povratku Split, Otavice, Mestrovicev mauzolej?
Ma ici cu redom.... dan po dan... grad po grad....
Ko uziva u mojim putopisima, nek bude strpljiv...  bit ce svega ... i slika i videa... 
Eto mene za tri tjedna, mozda ranije, mozda kasnije,..... 
Budite pozdravljeni i uzivajte u ljetu, kao sto cu i ja.. jer... jer..... jer...  sve se zna...

03.08.2008.

MOJA RAJA

 

Dok sam bila mladja, osmoskolka i gimnazijalka, nisam voljela povijest, jedan od razloga je bio i taj sto mi je majka uvijek pricala kako je ona imala losu ocjenu iz povijesti.... genetika, hahahha, medjutim da mi je neko rekao samo tri stvari, bitne za povijest, bilo bi mi puno lakse, mozda bi i moja profesionalna karijera bila drugacija, ne mogu tvrditi, ali teoretski gledano sve je moguce.....

U skoli smo ucili o jednom datumu 28. junu, lipnju, desio se atentat koji je uvjetovao sve promjene koje su nastupile, a o kojima danas mozemo govoriti sa gotovo stogodisnjim odmakom.... Snimljen je i film, sjecam se C. Plummer je bio prijestolonasljednik, Irfan Mensur je bio Gavrilo, dragi Irfan Mensur, kojeg zaista pamtim, al ne sjecam se vise ni jednog njegovog filma, mozda Cuvar plaze u zimskom periodu?, nije bitno trenutno....

Bila sam u Sarajevu prvi puta kao dijete, nista nisam upamtila, postoji neka fotografija, moje sestre i mene iznad Sarajeva, i slijedeci put te 1985. Godina dana iza Olimpijade... Sjecam se, jedna od glavnih emocija iz tog perioda je bila ponos, tu kod nas, u nasoj drzavi, Olimpijske igre.... Sanda Dubravcic je palila baklju, ne sjecam se tko je nosio zastavu, Bojan Krizaj?, ali znam da sam se tome jako veselila. Mjesec dana ranije, diplomirala sam, podnijela dokumente i zahtjev za poslom, jer je INA imala obavezu zaposlit me, i uzivala sam u slobodi, cekala Olimpijske igre, pogledala svecano otvaranje.... Sutradan, pismo, dosta je bilo, dolazi na posao... Kako sam bila ljuta, kako mogu na posao... a Olimpijada? Eeee,  i da se vratimo u 1985, vec sam bila zaposlena godinu dana, bavila se sportom, nogometom, igrala za ZNK Zagreb, i naravno  prva liga..  Jedna od utakmica bila je u Sarajevu, ljeto 1985.... Znam da smo dosli vlakom, zeljeznicki kolodvor je bio prvi kojeg sam vidjela, odusevila sam se zgradom, bojama, cistocom, par godina ranije bila sam prisiljena boraviti na beogradskom zeljeznickom kolodvoru, Beograd, glavni grad, i onaj kolodvor... Sarajevo, godinu nakon Olimpijade, eeee, cistoca, urednost, uredjenost... nikakva komparacija nije bila moguca....  Sjecam se samo rijeke, brojnih mostova, negdje kod nekog lokala, nas trinaestak cura, pile sokove prije utakmice, smijale se, bili i neki decki s nama, ko ce se toga sjetit ... Igrali na Grbavici, nemam pojma koji je bio rezultat... zaboravila,... al imam jos negdje novinske clanke....Te godine sam i prestala igrat nogomet, iz Sarajeva smo se vratili u ponedjeljak ujutro, tamam dovoljno da u uredu, uredskom wc-u perem zube, presvlacim se... kad sam to shvatila, rekla sam gotovo je, nema vise.. ne mogu ja to vise....

Prolaze godine, rat je, Vukovar i studeni 1991, dolazi 1992, imam kcer, a onda i opsada jednog grada koji po svim nepisanim regulama nije nikako smio dozivjeti ono sto je dozivio.... Da se pitalo nas.... Ali ne..... Sjecam se dnevnika iz tog perioda, sjecam se vijesti koje su dolazile, micali smo djecu ispred televizora, da ne gledaju strahote koje su se prikazivale, sjecam se izvjestaja sa trznice Markale, ona mi je posebno ostala u pamcenju.... Negdje tada, moj je mozak odlucio ne registrirat vise ono sto se desava, to je moja greska, danas to uvidjam, ali u onom trenu, imala sam dijete, i jedino za sto sam zivjela bila je moja kcer.... Naravno primala sam ja informacije, one su uredno biljezene na "hard" u mojoj glavi... i spremane, i tamo su ostale....

Sve do ove godine, 2008..... Godine koja je po mnogocemu znacajna, barem meni... Upoznala sam dvoje ljudi, Almu i Maria, iz Sarajeva, koji su od prve minute naseg poznanstva pokazali predivno lice, vukli me, dozivali, i na koncu i dovukli do svog grada, nakon nekoliko mjeseci.

Petak, 20. jun....

Alma, predivna djevojka, koja mi se dopala prvim mailom, prvim razgovorom, dala je sve od sebe, da mi uljepsa taj vikend. Vodila me svukud, pricala o svakoj zgradi, o svakoj instituciji, jos nisam dozivjela da mi netko sa toliko ljubavi govori o svom gradu, pokazuje svaki kutak.... Naravno visemjesecni razgovori su bili baza za ubrzani kurs upoznavanja grada, tako da je veci dio onog izrecenog bio u stvari samo nastavak dotad recenog i ispricanog.

Vidjela sam grad koji nije nimalo slicio na one slike iz moje memorije, sa televizije, znala sam prepoznat mnoge zgrade, fasade, znala sam povezat cinjenice, informacije iz rata i ove danasnje, i uvidjela koliko i sto znaci ljubav ljudi koji su zivjeli u tom gradu proteklih godina.

Nikad nisam voljela velike sredine, i moj grad mi je ponekad prevelik, utopim se u njima, a taj osjecaj jednostavno ne volim. Sarajevo nije malen grad, to je Olimpijski grad, to je glavni grad jedne drzave, ali zaista mi se svidio, i grad, i ljudi, i prisnost s kojom te docekuju... Naravno, i pitanja koja ima postavljam dokazuju da ih poznajem, da znam sto su bili, sto su prosli, sto su sad, i najljepse od svega, ono sto zaista volim, obozavam, trazim, trebam, njihovo prihvacanje mene... Neki dan rekoh, gdje god da dodjem, gdje god da jesam, tezim da budem kao Rimljanin u Rimu... Ne treba puno rijeci o tome.. gdje god da dodjem zelim se osjecati kao kod svoje kuce,

A upravo to sam dozivjela u Sarajevu, moj prvi vikend, nakon niza godina,.... moji prijatelji Alma i Mario, i nihovi prijatelji Tomi, Rasid, Myrna, Haris, Jaca, svi su pridonijeli tom mom osjecaju, i zato sam im neizmjerno zahvalna, jer su mi dali upravo ono sto sam trazila: prijateljstvo, drugarstvo, medjusobno postovanje, uvazavanje...

Dva jutra tog vikenda provela sam setajuci gradom, gledajuci sve svojim ocima, snimajuci kamerom, da mi ostane, da imam, da mogu prosetati gradom kad pozelim, istovremeno vrteci u glavi Almine rijeci, povezujuci njene rijeci s zgradama i lokalima koje vidjeh..

Naravno, kao svaki pravi turist-povratnik, popila sam vode sa poznate cesme.... ne zato sto sam morala, nego zato sto sam zeljela,.... jednom tokom nedjeljnog jutra, a drugi put, jer su Alma i Haris i Tomi rekli "Pij" hahaahah, salim se , ali zaista ako je to privilegija, cast, obaveza, duznost, zelja, onda cu to napraviti, necu pitat zasto ni koliko puta.....

Taj vikend zavrsio je jednom recenicom, sastojala se od samo jedne rijeci, "Sarajko!", i zaista ta me Almina rijec toliko impresionirala, da se od tada bavim pronalazenjem razloga za ponovni dolazak.

To je bilo ubrzo.... 16. Jula, koncert Joan Baez, ali sutradan 17. Jula, posjetila sam Kucu Sevdaha, odusevila su me imena koja sam zaboravila, koja su me podsjetila na nekad mozda bolja i sretnija vremena, ako nista drugo bila su manje odgovorna vremena, jer sam bila mladja.

Dobila sam i drugi kompliment, naravno opet od Alme, kaze, sad si vec domaca, dovoljno ti je rec gdje da se nadjemo, ne trebas vise vodica.... Da, ne trebam, to sam i sama primjetila, jer onog trena kad sam na Carsiji pocela primjecivat bankomate, znaci da sam prestala gledat Carsiju kao turist, pocela sam obracat paznju na svakodnevne stvari i potrebe.... Postala sam "domaca", hahah, jedino jos da pocnem pamtit imena ulica, .... Kupila sam ja plan grada, al sam ga dala mom direktoru, nek on uci, ja cu sebi kupit novi..... I ETO RAZLOGA ZA DOLAZAK U SARAJEVO, da kupim plan grada hahahahahahhah

A onda, Muzej Grada Sarajeva, da se vratim na pocetak price, o atentatu.... Latinski most, Gavrilov most, uzivanje u stalnom postavu, i moj polusatni razgovor sa kustosom.... naravno nismo rijesili politicku situaciju u Darfuru, ni u Bosni ni u Hrvatskoj, ali sam provela predivnih pola sata sa covjekom kome je povijest profesija, a meni samo hobi...

Na koncu, upravo u razgovoru sa tim i takovim ljudima, shvatila sam da smo svi mi izgubili minimalno desetak godina, nepovratno, da nepovratno, ali mislim da bar za mene i moju Kseniju jos nije kasno....

Vracat cu se u taj grad, zato sto sam stekla dobre prijatelje, zato sto mi se svidjelo apsolutno sve sto sam vidjela, zato sto postujem sve sto je taj grad i njegovi ljudi prosao, i uspio se izdici, naravno nista nije zaboravljeno, nista ne smije biti zaboravljeno, ali uzdigao se poput Feniksa, bas kao i moji prijatelji, Alma, Mario, Tomi, Haris, Rasid, Jaca, Myrna,

 

Ja purgerica imam raju... da, oni su moja raja...

03.08.2008.

SASHA - NASTAVAK

 

Sasha, moj prijatelj... jucerasnji dan je zavrsio s njim.... i danasnji je poceo s njim....  jer u 4 ujutro slao mi je poruku ....
prolazim kroz Zagreb.... dodji..... nadji me... zelim da me nadjes.....
I jesam... prvi susret s njim pa odma motel, hahhaha neki bi to tako protumacili, da i upoznao me s roditeljima.... Mario, ne trebas odma kupovat odijelo......
Sasha, predivan si, drag, tih, dostojanstven, 
Toliko mi je drago da sam te konacno srela, jer sve ono sto smo mjesecima pricali jedno drugom... konacno je dobilo svoj jedini moguci epilog...
I ne brini, proci cijeli grad, da bi srela prijatelja, nikad mi nije bio problem.... nikad ni nece biti... 
Znam, tesko je ovog trena predvidjeti kad cemo se ponovno sresti, ali radujem se tome, jedva cekam... jer toliko toga ti imam za rec, a vjerujem i ti meni..... 
I pjesma i dalje svira.... TI AMO

02.08.2008.

RASPISUJEM NATJECAJ

 


http://www.jutarnji.hr/zagreb/clanak/art-2008,8,1,,128566.jl

Zagreb, moj rodni grad..... Volim ga puno, ne znam bih li mogla ostaviti ga na duze, mozda i bi, kad bi postojali veci i jaci razlozi.... ali, ono sto se jucer i danas pocinje desavati, definitivno ubija moj grad. 
Cvjetni trg, Cvjetni plac, Cvjetnjak, Trg Petra Preradovica, ima li jos koji naziv, ne znam, ali nestaje s lica zemlje, sa tlocrta grada, nestaje onaj centar Donjeg Grada, centar grada....
Nasao se neko   Tomo Horvatincic, pokupovao zgrade, i sad ima moc da unisti ono sto predstavlja dusu ovog grada.... Da imam moc, prvo pravilo bi bilo: FASADE OSTAJU KAKVE JESU, IZNUTRA RADI STO HOCES, ALI FASADE, VISINA OBJEKATA SE NE SMIJE MJENJATI.... 
Da bude stvar ljepsa, gradonacelnik, koji se kune u ljubav prema ovom gradu, to podrzava.. 
Naravno jer nije rodjen ovdje...
Ovdje vise niti nema Zagrepcana,... ono malo sto nas ima,.. ko nas pita,.... ima svega i svakog, odasvud i od nikud, i svi oni imaju veca prava i "vise ljubavi" za ovaj grad nego mi, koji smo rodjeni ovdje?
Da imam moc, prvo bih raspisala natjecaj za promjenu glavnog grada ove drzave.... Samo zato sto zivim ovdje i samo zato sto je ovaj grad glavni grad.... samo zato su svi nasli za shodno da pljuju po njemu..... evo kao prvo neka dodju i prihvate prirez od 18%, najveci u drzavi, jer svi znaju prigovarat kako mi imamo, da imamo jer iz moje place se godinama uzima, ne da ja dajem, nego mi se uzima 18% za potrebe grada, u redu, neka im...
Al nudim svakom gradu u ovoj drzavi, neka uzme tu privilegiju da postane glavni grad, neka im, ja ne trebam zivjet u glavnom gradu, u metropoli, neka to bude bilo koji, svejedno mi je, ..... Samo zelim da u ovom gradu konacno zive njegovi gradjani, oni koji ga vole.....koji ga postuju., . koji postuju njegovu pricu, povijest, stradanja, muke, poplave, pozare.... 
Cvjetni trg, mnogima u sjecanju po mnogocemu, na tom sam trgu prvi put dobila "nogu",  rusenjem tog centra Donjeg Grada, nestaje Zagreb kojeg ja poznajem i volim, nestaje ne samo moje djetinjstvo i mladost, nego tisuca mojih sugradjana koji su silnim peticijama pokusavali sacuvati svoj grad..... 
Pitam se, kad smo zadnji put imali gradonacelnika koji je ali bas pravi Zagrepcanin, ma bas pravi Purger, ... 
Ponosna sam sto mi govore Purgerica, s ponosom nosim taj po mnogima pogrdni nadimak, po mnogima koji nemaju pojma sta uopce znaci ta rijec... ali neka ih, to je stvar njihove kulture i obrazovanja, ne moje...  odavno sam odustala od objasnjavanja i poducavanja ljudi koji su to morali sami po sebi davno prije i saznati i nauciti..

Kad pogledam i naslov ovog clanka, vidi se da ga nije pisao Zagrepcanin, jer Cvjetni trg nikad nije bio CVETNI,.... gdje ste recenzenti i urednici? 

E i jos jedna vazna stvar, vaznija od svega, cak i Zagreba, hahaha, na danasnji dan sam primila moju kcer prvi put u ruke... i hranila je... nisu mi je dali prije.... necu o razlozima nisu vise bitni... ;)))

01.08.2008.

CAPE CANAVERAL ili CAPE KENNEDY... WHATEVER

 

Jos samo tri dana..... Dane sam vec davno prestala brojat, sad sam na minutama....  Bila sam danas u shoppingu..... Kupovala poklone....

Ono sto me oduvijek najvise veselilo je upravo to - kupovanje poklona za ljude kojima dolazim, koje znam a ne znam, koje poznam a nisam ih srela... jos, hahahhaa....

To jednostavno volim, uzivim se u dogadjaj samog darivanja, pokusavam vidjeti ozarena lica....  a kad ih vidim, kad ih dozivim u stvarnosti, to mi je najveca nagrada, ono sto zaista najvise volim, cemu se najvise veselim

Jedva cekam.... ne marim za kilometre koje cu napravit, voznja me oduvijek odmarala, imam puno veci problem sa pakiranjem prije i zavrsavanjem poslova.... ali ovaj put cu se potrudit da te tenzije ne budu onako tradicionalno nervozne..... al vec sad znam da necu ni ove godine imat srece... upravo mi direktor javlja, daj molim te jos samo ovo, za ponedjeljak ujutro, i ovo te molim, e i jos to.... i tako nikad kraja

jos samo tri daanaaaaaaaaaaa

e i idem otvorit vrece za spavanje i satore da se prozrace.....  stanari u tim satorima ... ha haaha djeca... al o tom potom.... glavno da su oni tu.... satori mislim.....

 

<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

ZUKINIM STOPAMA

Instagram

SVAKAKO PROČITATI

“vAlter Ego“ - naručite svoj primjerak

FERESHTEH ROSHAN: "ANOTHER SKY"
FERESHTEH ROSHAN: "DRUGO NEBO"

ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZ
GLAS
KAKO SE OPET (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI
SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI - 2
BLOGERSKA TURNEJA
BLOGERSKA TURNEJA - 2
BLOGERSKA TURNEJA - 3
BLOGERSKA TURNEJA - 4
OD BACHA DO SEVDAHA
OD BACHA DO SEVDAHA - ŠUGAMAN
OD BACHA DO SEVDAHA – POKONDIRENE TIKVE
OD BACHA DO SEVDAHA – KELJIN MUZEJ
OD BACHA DO SEVDAHA - KULTURA
OD BACHA DO SEVDAHA - CURRY
FINILI SU MARE BALI
GLUHO KOLO
MEETING POINT
TURNEJA 2018
TURNEJA 2018 - 2
TURNEJA 2018 - 3
TURNEJA 2018 - 4
TURNEJA 2018 - 5
TURNEJA 2018 - 6
SEVDAH
PENZIONERSKE AVANTURE - LOŠA
PENZIONERSKE AVANTURE – UPOZNAJ SARAJEVO
PENZIONERSKE AVANTURE – SUNCE, KAMEN, VODA
PENZIONERSKE AVANTURE – UMJETNOST I LANDRANJE
BUONGIORNO, COME STA?

SVETOM SMO SE RASIPALI K'O ĐERDANI .free counters
Whirling Dervish





website counter


BROJAC POSJETA
1146334