Pisala sam Dragani... s našim pitanjima...

Još uvijek nema odgovora...

Dobih ulaznice na poklon.

Baš se veselim današnjem koncertu.

Kao i uvijek, Bill, Julia i Eros stižu. Najčešće uz karte slavimo naše rođendane. Stiže nam i Joaquin Phoenix.

Najavio se. Ugodno me iznenadio.

Znači, nećemo belu. Bela ne može u petoro. Moram izvuć' razne društvene igre.

Hrane i pića ima. Taj dio je riješen.

Još samo da dođu.

Jedva čekam!

Seniorka i ja sjedimo za kuhinjskim stolom, pijemo jutarnju kavu, raspredamo o ručku, večeri, proslavi, dočeku....

Ja: "Vidiš kako si lijepa, sad kad si se počešljala."

Seniorka: "Nisam lijepa, samo sam urednija. Osim toga, ljepota je prošla. Tko je primjetio, primjetio je."

Kako je to izgovorila, istog trena sam se strovalila na pod od smijeha.

Prođe prvih 24 sata.

Lakše nego sam mislila.

Pokušavam se prisjetiti kako je bilo prije 22 godine, kad sam po prvi put prolazila ovo što prolazim i danas, i ne uspjevam.

Jedina sličnost je u tome da moja ljenost i komocija pobjeđuje. Ljenost i komocija su jači od želje za užitkom.

Jebaj ga, šta to ustvari govori o meni?!

Današnji dan...