Ono muško, s kojim sam raskrstila jučer, danas mi odvalilo zidarsku.
Preko usana.
Zato što previše pričam, kaže...
ps. da smo kojim slučajem već ratificirali Istanbulsku deklaraciju, znala bih šta i kako.. ovako, kao i svako žensko, jednostavno moram trpit...
Vjeruj, nakon toliko godina, vrijeme je da ti kažem zbogom!
Pa zašto?? Šta sam skrivio?
Zar nije dosta da te gledam 42 godine?! Finili su, Mare, bali! Našla sam si novoga! Mlađeg, snažnijeg, tišeg..
Svi, ali baš svi govorimo da se iz grešaka treba (na)učiti, da se historija, povijest, ponavlja, da sve ima svoj ciklus. Nekad je to pet godina, nekad deset, nekad i pedeset. Ali, sve ima svoj ciklus.
Jedino mi nikad ništa iz toga ne naučimo.
Na koncu, mi i jesmo poznati po tome. Kratka pamet, još kraći um. Šta drugo reći... Mi jesmo, mi smo bili i ostat ćemo neizlječiv pacijent. Naučit ćemo tek kad se pobijemo do zadnjega. Točka.
Posljednji primjer našeg kolektivnog idiotizma je don Mili Plenković. Čovjek koji je život dao Crkvi. Čovjek koji je desetljećima kroz crkveni nauk učio ljude, od njihove dječje do zrele i odrasle dobi, izjasnio se upravo onako kako se protivi svemu onome što je do tog trena učio, vjerovao, dijelio ljudima oko sebe.
Riječ je o smrti velikog intelektualca, povjesničara, pisca, političara Slavka Goldsteina. Reakcije su bile brutalne. Dovoljno brutalne da čovjek izbriše svoj fb profil na kojem je izjavio sad već svima poznate riječi. Isprika svećenika uslijedila je tek nakon nekoliko dana brutalnog kritiziranja njegovih riječi i postupka.
Ali... šta god da je kazao, i koliko god brutalna reakcija bila, dovoljan je broj onih koji su mu dali podršku, koji su podržali njegove riječi.
Sve to je ujedno i odličan presjek hrvatskog društva danas. I jučer i danas i sutra.. jer, onaj koji ima moć da taj gordijski čvor prekine, uredno šuti i čeka da problem riješe oni koji ustvari čekaju riječi Velikog Vođe.
Šutnja (ni)je zlato. To su samo isprazne riječi koje su uvijek alibi za onog koji šuti.
~~~
Njemačka će dobiti svog Božu Petrova i Most. Izbori u Njemačkoj pokazat će svu snagu šutnje.
Scenariji neposredne budućnosti Njemačke su različiti. Najgori scenario vratit će nas ni manje ni više nego u 1932. Znamo što je uslijedilo 1933.
ČaK ni Njemačka očito nije zapamtila greške. I lako je moguće da i Angela poklekne.
A tada... Hell's broken loose...
~~~
Svojedobno napisah post AUNG SAN SUU KYI...
Percepcija je gadna stvar, ljude poput mene navede na kriv i loš trag.... Žena, koja je poput Nelsona Mandelle, bila zatvorena zbog svojih stavova i političke borbe, dobitnica Nobelove nagrade, danas šuti i svojom šutnjom odobrava genocid nad Rohinjama u Mian Maru, nekadašnjoj Burmi.
Pridružujem se svima koji traže oduzimanje Nobelove nagrade koju je dobila 1991.
~~~
Apsolutno je nebitno kako se zove rijeka ispod mosta. U svakom slučaju je krvava.
Ima evo više od devet godina kako sam napisala post MOJA RAJA...
Prije dva dana taj je post pročitan u radio emisiji Zvonimira Nikolića "To je moj grad".
Bilo je zaista interesantno slušati te moje riječi. Da, naravno da je ego učinio svoje, ali ... obradovao me, to stoji.
Za one zainteresirane kako je to zvučalo evo linka MOJA RAJA
"Part he was of New England stock
As stubborn, close guarded as Plymouth Rock
He thought with his feet most firm on the ground
But his heart and his dreams were not earthbound
He would call New England his place and his creed
But part he was of an alien breed
Of a breed that had laughed on Irish hills
And heard the voices in Irish rills...
He would build empires
And he would have sons
Others would fall
Where the current runs
He would find love
He would never find peace
For he must go seeking
The Golden Fleece
All the things he was going to be
All the things in the wind and the sea."
Jacqueline Kennedy, 1953
Divna je ova blok i block opcija... kad god ti netko nečime ide na neku stvar, fino ga blokneš... i mirna Bosna
Jučer, slušajući ove grozne vijesti o raznoraznim Harveyima, Irmama, Joseima, pokušah poslat poruku u ovaj inbox, da upitam jesu li na sigurnom, hoće li Irma i njih zahvatit, i sve u zabrinutom tonu. Ostalo je na pokušaju.
Skontah da sam blokirana...
Pa ću onda ovdje evo na glas: Kako stoji stvar s Orlandom? Jel i Orlando na Irminom putu? Nadam se da ste na sigurnom...
