Ona: Šta ti kažeš na to?

ja: Na koje?

Ona: Pa to, njemu se to sviđa.

ja: Koje to?

Ona: pa to, da ona skuplja ljude i tako rade.

ja: što rade?

ona: pa vikende tamo provode.

ja: pa dobro, to je njen život.

Ona: i šta ti kažeš?

ja: na koje?

ona: pa to.

ja: daj mi, molim te, mira.

I nakon svega, ona izgovori jednu od najgorih mogućih pasivno-agresivnih riječi koje postoje:

Da, ja sam glupa. To je tvoje tako i onako.

Ja: da, moje je.

Ne m'reš vjerovat!

Tihi je online!! :D

Kako reče Đole:

sto hiljada reči znam,

al' jedna mi fali

da nju kako treba opišem

Ne m'reš vjerovat!

Evo me na 400 eura!

:D

Isčitavam digitalizirane crkvene popise rođenih, vjenčanih i umrlih, period kraja 17. i početak 18. stoljeća.

Župa Varaždinske Toplice. Do 1789. godine u tu je župu spadala i Ljubešćica, rodno selo mog dede po tatinoj strani.

Pretražujem svoje prezime. Nalazim štošta.

Upravo otkrih da je žena ime i prezime, u razdoblju od 1689. do 1711., imala četiri muža i s njima četvoro djece. Sva djeca krštena u istoj crkvi i župi.

Za to vrijeme i za to doba nepojmljivo i neshvatljivo.

Kakav li je samo život imala!

ps. nađoh joj i peto dijete....

Novo u kolekciji:

Bekim Fehmiu: Blistavo i strašno

Nela Eržišnik: Moja tri života

Zvonimir Rogor: Mojih prvih 100 godina

Semezdin Mehmedinović: Sarajevo bluz

Nekoliko godina istraživanja i dođoh do trinaeste generacije.

Petnaesto stoljeće.

Nešto više od 550 godina da bi se došlo do moje malene obitelji.

Deda i baka bi bili beskrajno ponosni da znaju otkud potiču i gdje su im korijeni.

Izgubih gotovo sve telefonske brojeve......